Biološki učinci ionizirajućega zračenja (IZ) pripisuju se oštećenjima DNA i indirektnim učincima kroz povećanu proizvodnju reaktivnih vrsta kisika. Iako se telomere rabe kao pokazatelji ...radioosjetljivosti, o njihovu ponašanju kao odgovoru na ionizirajuće zračenje u uvjetima profesionalne izloženosti i dalje se raspravlja. U ovom radu željeli smo istražiti duljinu i strukturu telomera u bolničkih radnika koji su profesionalno izloženi ionizirajućem zračenju te povezati te nalaze s oksidacijskim biomolekulama i kromosomskim aberacijama. Uzorci krvi izloženih ispitanika i zdravih kontrola uzeti su za analizu tijekom rutinskoga godišnjeg zdravstvenog pregleda. Osim kromosomskih aberacija, u uzorcima plazme izmjereni su i parametri oksidacijskoga stresa prooksidacijska/antioksidacijska ravnoteža (PAB), lipidna peroksidacija i 8-okso-dG, a procjena duljine i strukture telomera provedena je metodom Q-FISH na metafaznim kromosomima. Analiza kromosomskih aberacija pokazala je da od 34 ispitanika njih 14 ima kromosomske aberacije (skupina 1), a 20 nije imalo aberacije (skupina 2). Nije bilo značajne razlike u spolu ili dobi ni u duljini telomera između skupina. Međutim, incidencija lomljivih telomera bila je značajno veća u objema skupinama ispitanika izloženih IZ-u u usporedbi s kontrolnim ispitanicima. Produkti peroksidacije lipida i 8-okso-dG također su bili značajno viši u objema skupinama. Učestalost lomljivih telomera u pozitivnoj je korelaciji (statistički značajna) s razinama 8-okso-dG u plazmi, što sugerira da kontinuirano izlaganje niskim dozama ionizirajućeg zračenja izaziva oksidacijsko oštećenje baza, koje bi moglo biti uzrok lomljivosti telomera u profesionalno izloženih osoba. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razjasnila uloga lomljivih telomera kao potencijalnih biomarkera za izloženost niskim dozama ionizirajućeg zračenja.
Ionising radiation damages DNA directly and indirectly through increased production of reactive oxygen species. Although telomeres have been reported as indicators of radiosensitivity, their ...maintenance in response to occupational exposure to low radiation doses is still a matter of debate. In this work we aimed to investigate telomere length and structure in hospital workers occupationally exposed to X-rays and to relate these findings to oxidation of biomolecules and chromosome aberrations. Blood samples of exposed participants and matching controls were taken during periodical check-ups. Chromosome aberrations and telomere length and structure were analysed in peripheral blood lymphocytes using Q-FISH, whereas oxidative stress parameters pro/antioxidant balance (PAB), lipid peroxidation, and 8-oxo-dG were measured in plasma samples. Based on the CA findings we divided the exposed group into two subgroups, of which one had chromosome aberrations in the first division metaphases and the other did not. There was no significant difference in telomere length between any of the groups. However, both subgroups showed significantly higher rate of fragile telomeres and higher lipid peroxidation product and 8-oxo-dG levels than controls. The rate of fragile telomeres significantly correlated with plasma levels of 8-oxo-dG, which suggests that continuous exposure to low radiation doses induces oxidative base damage of guanine resulting in telomere fragility.
The aim of this study was to evaluate the genotoxic effects of Al
, Fe
, and Cu nanoparticles with chromosomal aberration (CA), micronucleus (MN), and comet assays on the bone marrow of male BALB/c ...mice. Three doses of Al
, Fe
(75, 150, and 300 mg/kg), or Cu (5, 10, and 15 mg/kg) nanoparticles were administered to mice through intraperitoneal injection once a day for 14 days and compared with negative control (distilled water) and positive control (mitomycin C and methyl methanesulphonate). Al
and Fe
did not show genotoxic effects, but Cu nanoparticles induced significant (P<0.05) genotoxicity at the highest concentration compared to negative control. Our findings add to the health risk information of Al
, Fe
, and Cu nanoparticles regarding human exposure (occupational and/or through consumer products or medical treatment), and may provide regulatory reference for safe use of these nanoparticles. However, before they can be used safely and released into the environment further chronic
studies are essential.
Mijelodisplastični sindrom heterogena je grupa bolesti koje dijele neka klinička i morfološka obilježja. Uzrok im je nepoznat. Budući da brz razvoj molekularne genetike omogućuje uvid u uzročne ...genske aberacije,
danas se mogu odrediti neki patogenetski mehanizmi u nastanku mijelodisplastičnog sindroma. U ovom radu pokušat ćemo objasniti neka otkrića u tom području i njihovu vezu s citomorfološkim obilježjima, fenotipom mijelodisplastičnog sindroma.
U članku je prikazana osnovna podjela antineoplastičnih lijekova prema mehanizmima djelovanja na razini stanice. Objašnjeni su mehanizmi genotoksičnosti najvažnijih vrsta lijekova koji se primjenjuju ...u okviru uobičajenih protokola za liječenje zloćudnih novotvorina. Navedena je važeća klasifi kacija antineoplastika prema kancerogenom potencijalu, podaci o mutagenom potencijalu te je prikazana njihova podjela u skladu s anatomsko-terapijsko-kemijskim sustavom klasifi kacije. Sustavno su prikazani najvažniji
rezultati svjetskih i hrvatskih istraživanja na populacijama radnika izloženih antineoplasticima, provedenih u razdoblju 1980.-2009. s pomoću četiri najčešće primjenjivane metode: analize izmjena sestrinskih kromatida, analize kromosomskih aberacija, mikronukleus-testa i komet-testa. Objašnjena su osnovna
načela navedenih metoda te raspravljene njihove prednosti i nedostaci. Biološki pokazatelji daju važne podatke o individualnoj osjetljivosti profesionalno izloženih ispitanika koji mogu poslužiti unaprjeđenju postojećih uvjeta rada i upravljanju rizicima pri izloženosti genotoksičnim agensima. Na osnovi prednosti i nedostataka citogenetičkih metoda zaključeno je da je mikronukleus-test, koji podjednako uspješno dokazuje klastogene i aneugene učinke, jedna od najboljih metoda dostupnih za otkrivanje štetnih djelovanja antineoplastičnih lijekova koji su u aktivnoj primjeni.
Uvod: Sindromi autosomnih kromosomskih anomalija imaju prevalenciju od 1 : 500 kod živorođene djece, a često su praćeni teškim zdravstvenim i društvenim problemima. Osim starije dobi majke u trenutku ...začeća, malo se zna o faktorima rizika za njihov razvoj.
Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 97 ispitanika s dijagnosticiranim sindromima autosomnih kromosomskih anomalija rođenih u razdoblju od 2000. do 2015., s mjestom stanovanja u tri županije Federacije Bosne i Hercegovine. Provedeno je povijesno kohortno istraživanje, a analizirana je prevalencija sindroma s obzirom na mjesto stanovanja roditelja u ruralnoj ili urbanoj sredini te na indeks razvijenosti općina iz kojih dolaze.
Rezultati: Od 50 458 živorođene djece u razdoblju od 2000. do 2015. godine sindromi autosomnih kromosomskih anomalija otkriveni su u 97 (0,19%) novorođenčadi. Od ukupnog broja živorođene djece 21 116 ih je rođeno u urbanom području, a 29 342 u ruralnom području. U istom je periodu u urbanom području zabilježeno 30 (0,14%), a u ruralnom 67 (0,23%) oboljelih. Prevalencija sindroma autosomnih kromosomskih anomalija u 11 različitih općina, razvrstanih po indeksu razvijenosti, u razdoblju od 2007. do 2015. godine bila je 0,19% u skupini općina indeksa razvijenosti > 100, a 0,30% u skupini < 100.
Zaključak: Analizom prevalencije sindroma autosomnih kromosomskih anomalija utvrđeno je da je mjesto stanovanja roditelja u ruralnoj sredini Federacije Bosne i Hercegovine čimbenik rizika za njihov razvoj.
U _lanku je prikazana osnovna podjela antineoplasti _nih lijekova prema mehanizmima djelovanja na razini stanice. Objašnjeni su mehanizmi genotoksi _nosti najvažnijih vrsta lijekova koji se ...primjenjuju u okviru uobi _ajenih protokola za lije _enje zloćudnih novotvorina. Navedena je važeća klasifikacija antineoplastika prema kancerogenom potencijalu, podaci o mutagenom potencijalu te je prikazana njihova podjela u skladu s anatomsko-terapijsko-kemijskim sustavom klasifikacije. Sustavno su prikazani najvažniji rezultati svjetskih i hrvatskih istraživanja na populacijama radnika izloženih antineoplasticima, provedenih u razdoblju 1980.-2009. s pomoću _etiri naj _ešće primjenjivane metode: analize izmjena sestrinskih kromatida, analize kromosomskih aberacija, mikronukleus-testa i komet-testa. Objašnjena su osnovna na _ela navedenih metoda te raspravljene njihove prednosti i nedostaci. Biološki pokazatelji daju važne podatke o individualnoj osjetljivosti profesionalno izloženih ispitanika koji mogu poslužiti unaprjeđenju postojećih uvjeta rada i upravljanju rizicima pri izloženosti genotoksi _nim agensima. Na osnovi prednosti i nedostataka citogeneti _kih metoda zaklju _eno je da je mikronukleus-test, koji podjednako uspješno dokazuje klastogene i aneugene u _inke, jedna od najboljih metoda dostupnih za otkrivanje štetnih djelovanja antineoplasti _nih lijekova koji su u aktivnoj primjeni.
This article brings an overview of the mechanisms of action of antineoplastic drugs used in the clinical setting. It also describes the genotoxic potentials of the most important classes of antineoplastic drugs involved in standard chemotherapy protocols. Classification of antineoplastic drugs according to the IARC monographs on the evaluation of carcinogenic risks to humans is accompanied by data on their mutagenicity and the most recent updates in the Anatomical Therapeutic Chemical (ATC) Classification System. We report the main findings of biomonitoring studies that were conducted in exposed healthcare workers all over the world between 1980 and 2009 using four biomarkers: sister chromatid exchanges, chromosome aberrations, micronuclei. and the comet assay. The methods are briefly explained and their advantages and disadvantages discussed. Biomarkers provide important information on individual genome sensitivity, which eventually might help to improve current working practices and to manage the risks related with exposure to genotoxic agents. Taking into consideration all known advantages and drawbacks of the existing cytogenetic methods, the micronucleus assay, which is able to detect both clastogenic and aneugenic action, is the most suitable biomarker for assessing harmful effects of antineoplastic drugs currently used in health care.
Posljednjih dvadesetak godina analiza kromosomskih aberacija rabi se kao glavna citogenetička tehnika u biodozimetriji osoba profesionalno izloženih zračenju. Metoda omogućava utvrđivanje prisutnosti ...nestabilnih tipova oštećenja u limfocitima ozračenih osoba. Međutim, njome nije moguće istodobno utvrditi i prisutnost stabilnih tipova oštećenja kao što su translokacije. U tu svrhu potrebno se koristiti višebojnom fluorescencijskom hibridizacijom in situ (mFISH) kojom je moguće svaki par kromosoma obojiti drugom bojom. Zbog same dinamike nastanka nestabilnih kromosomskih oštećenja analiza kromosomskih aberacija, kao citogenetička tehnika, prikladnija je za procjenu genomskih oštećenja u kratkom vremenu nakon ozračivanja, dok bi FISH mogao naći primjenu u detekciji stabilnih oštećenja genoma koja nastaju kao posljedica dugotrajne profesionalne izloženosti zračenju. Međutim, zbog visokih troškova same tehnike i zahtjevnosti njezine izvedbe, FISH kao tehnika u biodozimetriji rabila bi se samo u slučajevima kada podatke o stupnju oštećenja genoma nije moguće dobiti primjenom ni jedne druge citogenetičke tehnike.
Cilj ovog istraživanja bio je ocijeniti genotoksično djelovanje nanočestica Al2O3, Fe2O3 i Cu pomoću citogenetičkih testova kromosomskih aberacija, mikronukleus- i komet-testa u stanicama koštane ...srži muških BALB/c miševa. Miševi su intraperitonalnom injekcijom 14 dana primali jednu od triju doza Al2O3 ili Fe2O3 (75, 150 ili 300 mg/kg) odnosno Cu (5,10 ili 15 mg/kg) nanočestica jednom na dan, dok je negativna kontrolna skupina primala destiliranu vodu a pozitivna mitomicin C i metil-metansulfonat. Nanočestice Al2O3 i Fe2O3 nisu iskazale genotoksično djelovanje, ali je zato bakarpotaknuo značajnu (P<0,05) genotoksičnost u odnosu na negativnu kontrolu. Naši rezultati nadopunjuju spoznaje o rizicima za zdravlje povezanima s profesionalnom i drugom izloženosti (npr. putem potrošačke robe ili gdje se takve čestice primjenjuju u svrhu liječenja) nanočesticama Al2O3, Fe2O3 i Cu u ljudi te mogu poslužiti kao referenca pri utvrđivanju neškodljivih razina izloženosti u regulacijskim aktima. Potrebna su, međutim, daljnja istraživanja kronične toksičnosti ovih nanočestica in vivo kako bi se osigurala njihova sigurna primjena i spriječila štetna prisutnost u okolišu.
Premda je razvojno zaostajanje/mentalna retadracija čest poremećaj, uzroci u oko polovice slučajeva ostaju neprepoznati. U posljednje je vrijeme napredak molekularne citogenetike i molekularne ...genetike doveo do spoznaje da su submikroskopski poremećaji genoma česti, dosad neprepoznati uzrok duševnog zaostajanja. Primjena novih tehnika omogućava prepoznavanje poznatih kliničkih entiteta i definiranje novih poremećaja. Prikazujemo današnja dostignuća na ovom području u kontekstu racionalne primjene dijagnostičkih postupaka u evaluaciji genetičkih uzroka razvojnog zaostajanja/mentalne retardacije.
PDF
