U radu su prikazani rezultati etnografskog istraživanja ansambla JeboTon, skupine mladih glazbenika koji sviraju na zagrebačkim ulicama. JeboTon je kolektiv članova raznih bendova koji su željeli ...sudjelovati na zagrebačkoj sceni tako što će svirati na ulici. Većina ljudi aktivnih u JeboTonu mladi su ljudi od 20 do 30 godina. Aktivnosti temelje na sviranju na javnim prostorima u Zagrebu, ali putuju i u druge hrvatske gradove te u inozemstvo. Promatranjem sa sudjelovanjem istraživane su aktivnosti, organizacija te unutargrupna dinamika, dok su materijali prikupljeni polustrukturiranim intervjuima korišteni pri analizi specifičnih narativa pojedinaca u kolektivu, kao i njihovih stavova u vezi s kulturom, alternativnom scenom u Zagrebu, principima djelovanja kolektiva te ulozi javnog prostora u reprodukciji kulturnog sadržaja. U ovom radu želimo odgovoriti na dva istraživačka pitanja: 1. kako mladi aktivni u ansamblu JeboTon gledaju na svoje djelovanje u javnom prostoru; 2. kako mladi aktivni u ansamblu JeboTon doživljavaju javni prostor kao mjesta kulturne reprodukcije u usporedbi s drugim prostorima kulturne reprodukcije (npr. klubovima). Kako bismo predmetu istraživanja pristupili što detaljnije, istraživanju javnog prostora i kulturnih praksi pristupili smo koristeći se konceptima koji su bliski različitim disciplinama koje istražuju urbane i javne prostore kao što su urbana sociologija i antropologija te disciplinama koje se bave kulturom i mladima.
Naglašavajući važnost sociološkog razumijevanja utjecaja različitih
strujanja – ekonomskih, političkih, ekoloških i sl., na svakodnevni život u suvremenom društvu, autorice polaze od kulture kao ...područja participacije i intervencije u oblikovanju života pojedinaca i zajednica. Sukladno tomu, kulturna baština ističe se kao nositelj povijesnog i kulturnog identiteta, pri čemu se lokalni okviri i konteksti pokazuju značajnima u interpretaciji značenja odnosa između lokalnog
i globalnog. Razmatranje navedenog podrazumijeva cijeli niz teorijsko-metodoloških pitanja od toga što je kulturna baština, kako ju definirati i konceptualizirati, kako joj pristupiti u društvenim istraživanjima, koje metode odabrati i sl.
S obzirom na metodološke specifičnosti kvalitativne metodologije, autorice problematiziraju njezin značaj i mogućnosti primjene u istraživanjima uloge i značenja kulturne baštine, lokalnih identiteta te potencijala lokalne zajednice. Naime, kvalitativno istraživanje “smješta" istraživača u svijet raznolikog spektra interpretativnih
praksa, pri čemu se polazi od naturalističkog pristupa (prirodno okružje, višestruki izvori podataka, induktivna analiza podataka i td.) društvenoj stvarnosti. Drugim riječima, istraživači se usmjeravaju na svakodnevne prakse pokušavajući dati smisao fenomenima u terminima značenja koja im pojedinci pridaju.
Sinoptička slika sadašnjega stanja šokačkoga etnomita u Slavoniji, uz sažeti osvrt – tek u komparativne i heurističke svrhe – na sudbinu šokačkoga etnomita u Srbiji (Vojvodini) i nužne izlete u ...slavonsko/šokaku književnu imagologiju, gdje leže temeljni šokački mitologemi, predmet je ove studije, kojom se – uz pomoć raščlambe njegovih najmarkantnijih sastavnica: mitovi o podrijetlu Šokaca i imaginarnoj Šokadiji, utemeljiteljske figure sjećanja (“veliki Šokci“), okamenjene identitetske sličice sačuvane u književnim ikonama šokaštva (Đuka Begović, Tena), recentne šokačke kulturne prakse uključujući i postupke iznovljavanja/konstrukcije tradicije – nastoji ne samo uputiti na pozadinu retoričkih operacija zamjena slavonskoga imena u šokačko nego i pridonijeti boljem razumijevanju osobne nešokačke insajderske pozicije u šokačkim etnomitom premreženoj Slavoniji.
