U članku se na primjeru nekoliko leksičkih jedinica hrvatskoga jezika koje pripadaju različitim vrstama riječi pokušavaju opisati neka od temeljnih načela ustroja polisemnih leksičkih jedinica. ...Polazeći od teorijske pretpostavke da postoje načela koja su istovjetna (odnosi se ponajprije na mehanizme razrade i proširenja), a da se prema nekim obilježjima imenice, pridjevi i glagoli (zbog različite naravi kao vrste riječi) razlikuju u ustroju polisemne strukture, ona se na konkretnim, odabranim primjerima leksičke građe pokušavaju uočiti, protumačiti i definirati. Model opisa temelji se na teorijskim pretpostavkama da postoji sprega između tradicionalnih predstrukturalističkih i strukturalističkih postavki sa suvremenim kognitivno lingvističkim u tumačenju polisemije.
Članak se zasniva na kognitivnoj teoriji metafore iznesenoj u knjizi Metaphors We Live By
Georgea Lakoffa i Marka Johnsona iz 1981. godine. Pokušava se ispitati odgovaraju li kolokacijske
veze ...leksema "ljubav" konceptualnoj metafori LJUBAV JE RAT prema definiciji Lakoffa
i Johnsona, međutim bez prihvaćanja njihova zaključka o metaforičnosti ljudskih misaonih
procesa. U istraživanju je korišten korpus hrvatskog jezika dostupan preko Interneta.
Na osnovi analize zaključuje se da je moguće postulirati postojanje konceptualne metafore
LJUBAV JE RAT u kolokacijama leksema "ljubav" u hrvatskome jeziku, ali i da je zbog
nereprezentativnosti uzorka (uzrokovane nepotpunošću korpusa i istraživanih kolokacija)
nemoguće predvidjeti udio navedene metafore u jeziku.
Proučavanje metafore i metonimije kao poticaja u procesu imenovanja rijetko je bilo predmetom interesa tradicionalne lingvistike, pa ni onomastike. U ovome se radu pokušava sažeto izložiti nov ...pristup tomu problemu sa stanovišta kognitivne lingvistike, osobito u odnosu na tradicionalna tumačenja metafore u procesu imenovanja. Osobit doprinos kojim je kognitivna lingvistika tijekom posljednja dva desetljeća napravila važan i inovativan iskorak upravo je u preispitivanju tradicionalnih tumačenja metafore i metonimije. Za razliku od tradicionalnoga pristupa, kognitivna lingvistika promatra metaforu i metonimiju ne kao stilske figure kojima se služimo u jeziku već kao misaone modele s pomoću kojih čovjek konceptualizira i kategorizira svijet oko sebe. Unatoč tomu što su posljednjih godina mnogobrojni radovi, pa i važne monografije posvećene upravo tumačenju metafore i metonimije, gotovo da i nema radova unutar kognitivne lingvistike koji su te procese pokušali razmatrati pri tumačenju nastanka vlastitih imena.
Ova je studija izvorno bila prihvaćena u lipnju 1961. kao djelomično ispunjenje obaveza za Ph. D. stupanj pri odjelu Romance Languages and Literatures Sveučilišta u Michiganu. Da bih uključio neke ...činjenice koje sam uočio nakon izrade mojeg izvornog rada, načinio sam u ovom radu nekoliko promjena. Zahvaljujem Robertu. L. Politzeru na njegovu izvornom prijedlogu o izboru predmeta studije i pomoći tijekom istraživanja, jednako tako i članovima komisije: O. L. Chavarria - Aguilaru, Charlesu W. Kreidleru, Herbertu Penzlu i Ernstu Pulgramu. Želio bih se također zahvaliti Charlesu W. Bidwellu s University of Pittsburg i Žarku Muljačiću sa Sveučilišta u Zadru na njihovu pozornu čitanju izvornog rukopisa i na korisnim prijedlozima. Za manjkavosti koje su ostale, međutim, odgovoran sam osobno.
Zahvalan sam Hull Memorial Publication Fundu pri Cornell University na djelomičnoj naknadi troškova za tiskanje ovog rada.
I konačno, najviše sam zadužen čovjeku čiji je neumorni rad i polet proizveo djelo na kojem se temelji ne samo ovaj moj rad nego i sve druge studije o dalmatskom romanskom: Matteu Bartoliju.
U radu se donosi opis arealno-dijakronijskoga korpusa hrvatskoga jezika. Posebna
se pozornost posvećuje podatcima iz korpusa starih tekstova nastalih prije
standardizacije hrvatskoga jezika, a koji ...pomažu za cjelovit pregled i uvid u i na
razvoj hrvatskoga jezika. Dalje se u radu opisuje iz korpusa izabrani arealno-dijakronijski potkorpus, izgrađen iz pisanih djela i tekstova nastalih na Makarskome primorju.
Rad je smješten unutar načelno semantičkog i pragmatičkog okvira. Pridjevi su, općenito, pojmovi
u jeziku koji odražavaju subjektivitet govornika. Takav subjektivitet postaje prosjekom zbog
...sustavnosti izvora, referentne točke – evaluacijske norme – koja je dijelom vezana na ideju koju
govornik ima o primjenjivosti odre|ene osobine. Uzmemo li ovo u obzir, ustvari vjerujemo da se
pridavanje neke osobine objektu može modificirati na dva načina: u okvirima intenziteta ili prikladnosti
s jedne strane te unutarnje i vanjske modifikacije s druge. Predlažemo klasifikaciju sustava
modificirajućih pridjeva na temelju navedenog razlikovanja.
Slijedeći talijanske lingviste D. Parisija i F. Antinuccija (1977.), autor definira kao performativ
sve ono čime govornik/pisac izražava svoj stav, namjeru itd., ili objašnjava, komentira
vlastiti ...iskaz, pa na temelju toga uvodi i kategoriju performativnih zavisnih rečenica, tj. onih
koje nisu uvrštene u površinski prisutnu nego u dubinsku, performativnu glavnu rečenicu.
Korpus su tekstovi (u rasponu 1965.-1988.) povjesničarke umjetnosti i književnice Željke
Čorak, u kojima je zastupljeno više vrsta takvih zavisnih rečenica.
Prvi urednički zbornik Zagrebačke slavističke škole posvećen jezičnim pitanjima Dimenzije značenja (ur. Branimir Belaj) obuhvaća trinaest znanstvenih radova i jedan prikaz knjige. Radovi obuhvaćaju ...širok raspon tema, a objedinjuje ih zajednička značajka – kognitivnolingvistički pristup temama.
