S obzirom na činjenicu da u hrvatskom jeziku postoji oskudna literatura o liturgiji časova, ovaj se članak bavi tradicionalnim oblikom molitve liturgije časova rane Crkve i doprinosi u popunjavanju ...tih praznina. Posebna se pažnja posvećuje tradiciji liturgije časova do 4. stoljeća i istodobnom formiranju kršćanskih zajednica. Nakon raščlambe različitih, ali po sadržaju identičnih pojmova koji se koriste za ovaj oblik molitve, potrebno je istražiti njihovu povijesnu genezu. U tu svrhu daje se osvrt na prvu Crkvu koja se formira u kulturološkom krugu židovstva. Već je u židovstvu dio propriuma bio posvećivanje dana molitvom, posebno dva glavna stožera dana, odnosno jutra i večeri. Stoga ne čudi da su prvi kršćani, koji su izrasli iz židovstva, usvojili taj običaj, pa čak i proširili broj molitvenih susreta i profilirali molitve. Izvori ranokršćanskih djela, u odnosu na kršćansku praksu molitve, jasan su pokazatelj. Mogu se izdvojiti dva glavna tipa liturgije časova, odnosno monaški i katedralni tip. Nakon prikaza oba osnovna tipa i njihova stavljanja u sjedište u životu kršćanske zajednice, prikaz liturgije časova temelji se na istaknutom i detaljnom primjeru liturgije časova u Jeruzalemu kako izvještava hodočasnica Egerija. To izvješće sadržava detaljan opis liturgije nedjeljom i radnim danom, kao i izvjesno i vjerojatno kombiniranje elemenata spomenutih dvaju osnovnih tipova, tj. monaškog i katedralnog.
Autori prikazuju značenje maslinova ulja i pomazanja uljem u
Svetom pismu i u tradiciji Crkve od početaka do danas. U starim
je kulturama bila iznimno važna svakodnevna i religijska uporaba
maslinova ...ulja. U Starom je zavjetu religijsko i kultno značenje
ulja i pomazanja osobito izraženo, tako da se i onaj iščekivani
konačni spasitelj počeo nazivati Pomazanikom. Za kršćane je upravo
Isus iz Nazareta, Božji Sin, taj Krist-Pomazanik, a oni se sami
počinju nazivati kršćanima. Osim toga, Novi zavjet poznaje obredno
pomazanje bolesnika, a u najstarijim kršćanskim spisima nalazimo
molitve blagoslova ulja. Obrede pomazanja nalazimo od 7. st. te se
počinje razlikovati bolesničko, krizmeno i katekumensko ulje koje
na Veliki četvrtak blagoslivlja biskup. U njima se naglašava sila
Duha Svetoga i uloga Kristovog vazmenog otajstva, kao i činjenica
da su svi vjernici po sakramentima dionici Kristove svećeničke,
proročke i kraljevske časti. U današnjoj liturgiji bolesničko se ulje
uzima u obredu pomazanja bolesnika, katekumensko za pomazanje
katekumena, a krizmeno ulje danas ima najširu primjenu: kod
krštenja, potvrde, kod ređenja prezbitera i biskupa te kod posvete
crkve i oltara.
Obred mira jedan je od ekspresivnijih u liturgiji: ponajviše na
izražajnoj razini, jer iako i neki drugi obredi također imaju jasne
i sugestivne ekspresije, pružanje mira uključuje interpersonalnu ...interakciju. Rimski obred prije liturgijske obnove znak je mira
smještao nakon Agnus Dei. Obnovljena liturgija smješta ga nakon
embolizma, što znači prije Agnus Dei. Uspoređujući obred mira u
rimskom obredu s drugim zapadnim nerimskim obredima koji se
još slave, kroz kratku komparativnu analizu pokušat ćemo vidjeti
simboličku vrijednost toga obreda u liturgiji.
Iz naslova rada proizlazi kako u pitanju nije klasična biblijska tema jer se pruža prema području duhovnosti, liturgike, pastorala itd. S obzirom na to da na hrvatskom jeziku postoje radovi
(M. ...Vidovića i A. Popovića) koji status i ulogu Svetog pisma u Crkvi obrađuju na sveobuhvatan i sistematski način, ovaj članak neće insistirati na sveobuhvatnosti, nego nastoji ići što je moguće
više u dubinu problema: od iznošenja naravi riječi Božje pohranjene u svetopisamskom tekstu i odgovarajućeg stava Crkve prema njoj pa sve do ključnih preduvjeta za aktiviranje njezine spasenjske snage
(usp.: Rim 1,16). Prvi dio rada izlaže odnos Crkve prema Svetom pismu. Ono je ponajprije predstavljeno kao riječ Božja kojom se Stvoritelj čovjeku objavljuje kako bi mu otvorio put u zajedništvo, a potom se analizira potrebitu kvalitetu odgovora Crkve na Božju spasenjsku inicijativu ostvarenu njegovom riječju. Drugi dio posvećen je preobraziteljskom karakteru Božje
riječi. U odnosu prema njemu ogleda se odnos crkvene zajednice prema Svetom pismu. Potom su izložene posljedice koje njegovo uvažavanje ima za ispravan stav prema Božjoj riječi. U trećem
dijelu članka predstavljen je novozavjetni primjer slijeđenja preobraziteljske naravi Pisma: stav sv. Pavla prema ropstvu, reakcije na njega te njihove posljedice kroz povijest Crkve. U prvi plan ovdje dolazi zahtjevnost Božje riječi i blagodat njezina slijeđenja, dok kolebanje i zanemarivanje njezina zova vodi u nejasnoće i slabljenje povijesnospasenjskog učinka crkvenog života i djelovanja.
U posljednjem dijelu rada u prvi plan su stavljena dva praktična momenta u korištenju Svetoga pisma koja su od eminentne važnosti: liturgija i homilija. Intertekstnost svetopisamskih tekstova u liturgiji, njihova aktualizacija te njihovo naviještanje traže pažljivo osluškivanje i suočavanje s njima od strane navjestitelja. Zbog toga crkveni dokumenti apeliraju na njegovu predanost duboku molitvenom životu.
Modern theology has lost its medieval vision of triplex modus corporis Christi (the three-fold nature of Christ’s body). In his theological research, Henry de Lubac resolves in several points the ...doctrine of the three-fold nature of Christ’s body that mentions soma typicum, corpus mysticum and corpus verum. Soma typicum is typological, the individual body of Christ, and also the body of the text of his Word, corpus mysticum is referring to the eucharistic body, while corpus verum is referring to the church. In early modernity, these three parts had transferred into two which existed in conflict. Radical orthodoxy is convinced that the basic problem of modern theology is that one body “disappears”. This essay endeavors to show how radical orthodoxy understands the actualization of the incarnation today. I will try to show how Graham Word understands soma typicum. After that, I will present the main determinants of the corpus mysticum the way Catherine Pickstock presented them, as well as corpus verum as presented by John Milbank. In the conclusion, I want to emphasize the importance and the political relevance of the discourse as advocated by radical orthodoxy, which indirectly relates to the doctrine of the incarnation.
PDF
