Polazeći od dokumenta Hrvatske biskupske konferencija "Prijenos liturgijskih slavlja" autor predstavlja dokumente i smjernice Crkve koji se odnose na radijski i televizijski prijenos liturgijskih ...slavlja. U teološkim postavkama ističe se da je liturgijsko slavlje zapravo ostvarivanje Kristova spasiteljskog čina u određenoj zajednici koja slavi određeno bogoslužje. Zbog toga izravno sudjelovanje u bogoslužju bitno nadilazi televizijsko i radijsko praćenje slavlja. Zajednica slavi Kristova otajstva, a televizijski gledatelj i radijski slušatelji prate tek način na koji ta zajednica slavi otajstva. Iako oni koji medijski prate bogoslužje u tomu istom bogoslužju djelatno ne sudjeluju, Crkva ipak smatra korisnima radijske i televizijske prijenose bogoslužja. Pri tomu ona inzistira na mistagoški vođenom bogoslužju i redateljstvu. To znači da bogoslužje kao takvo priopćuje i ostvaruje spasenjski događaj, a prijenos liturgijskoga slavlja trebao bi što je moguće više pomoći gledateljima i slušateljima da se i njima otvori transcendentalna stvarnost bogoslužja. Zbog toga redatelj i svih ostali sudionici prijenosa bogoslužja trebaju poznavati smisao i značenje pojedinih liturgijskih čina, kao što se to, primjerice, pretpostavlja pri prijenosu nekih drugih događanja (npr. športskih takmičenja). Pri tomu se očekuje dobra i dobrohotna suradnja Crkve i medija, to jest teologa i redatelja.
Ekumenizam i liturgija Babić, Marko
Služba Božja,
03/2018, Letnik:
58, Številka:
1
Web Resource
Odprti dostop
Na prvi mah nije baš uočljiva poveznica između ekumenizma i liturgije, kao ni uloga liturgije u razlazu kršćana, zbog čega je i nastala potreba ekumenizma. Ipak, kad se ozbiljnije analiziraju uzroci ...međusobnih razmimoilaženja različitih kršćanskih zajednica i povijesno razvijanje i umnažanje tih razilaženja, uočit ćemo da je liturgijska praksa jedan od glavnih uzročnika međusobnog udaljavanja pojedinih kršćanskih zajednica što će, na kraju, prouzročiti i raskol među njima.
Autor u ovom članku propituje proces nastanka liturgije
časova, službene molitve Crkve koja je bila osmišljena kao molitva kojom se
posvećuje vrijeme. Nakon što je definirao terminološki okvir ...pojmova »liturgija
časova« i »vrijeme«, autor započinje istraživanje vraćajući se u razdoblje
apostolske zajednice u kojemu će, iščitavajući novozavjetne tekstove,
zaključiti da je molitva trebala sadržavati tri bitna obilježja: biti neprekidna,
zajednička i biblijska. U postapostolskom razdoblju, prateći ovu nit, pokazat
će kako se je u kršćanskim zajednicama nametnula molitva psalama kao povlaštena
kršćanska molitva (naravno uz Gospodnju molitvu) koja je odgovarala tim
kriterijima. Tako iznosi na vidjelo da su kršćani već u 2. i 3. stoljeću
razvili molitvu u pet molitvenih trenutaka tijekom dana: Jutarnja i Večernja su
bile stožerne molitve, a k njima su se još pridodavale molitve Trećega, Šestoga
i Devetoga časa. Po svemu sudeći, u naznačeno vrijeme molili su se pojedini
psalmi, no danas se ne može točno zaključiti koji. Iz ovoga rada postaje razvidno da
važan doprinos cijelom procesu nastanka liturgije časova daje monaški pokret,
pri čemu će najvažniju ulogu za zapadno kršćanstvo odigrati sveti Benedikt koji
će svojim Pravilom utisnuti poseban pečat kršćanskoj duhovnosti. Odgovarajući na izazove vremena, on će molitvi monaha dati ciklički oblik, te će ritam od pet molitvenih trenutaka u danu podići na sedam, to jest osam ako se uključi i noćno Bdjenje. Polazeći od činjenice da broj sedam označava savršenstvo, ritam od sedam dnevnih molitvenih točki simbolički će označavati molitvu kao neprekinutu aktivnost. A s obzirom na tjedni molitveni ciklus, Benedikt će odrediti da se unutar njega izmoli svih
150 psalama Psaltira, čime će biti osigurana cjelovitost molitve. Prema njegovu
Pravilu molitva psalama, ili »Djelo Božje« kako ga on zove, nije samo ritmirala
monahov cijeli dan i tjedan, već ga je ucjepljivala u povijest spasenja
pretvarajući njegovo vrijeme u blaženu vječnost. Kao sredstvo posvete vremena
koje ima svoj neprekinuti tijek u dnevnim i tjednim ciklusima, molitva časova
je do kraja odgovarala evanđeoskim kriterijima koje je zadao Isus i apostolska
zajednica, te je razumljivo zašto je sve do danas prihvaćena u Crkvi kao
službena molitva.
In this article the author discusses the origin and formation process of the liturgy of the hours as the official prayer of the Church, which was designed as a prayer by which time is consecrated. After having defined the terminological framework of the terms liturgy of hours and time, the author begins his research by returning to the period of apostolic communion in which, reading the New Testament texts, he will conclude that prayer should contain three essential features: be continuous, common and biblical. In the post-apostolic period, following this thread, it will be shown that the psalm prayers were imposed in Christian communities as a privileged Christian prayer (of course along with the Lord’s Prayer) that met those criteria. Thus it is evident that Christians already in the 2nd and 3rd centuries developed prayer in five prayer moments during the day: Morning and Vespers were central prayers, and to them were added the prayers of the Third, Sixth and Ninth Hour. To all appearances, certain psalms were prayed at the appointed time, but today it is not possible to conclude exactly which ones. From this paper it becomes clear that the monastic movement gives its stamp to the whole process, where the most important role for Western Christianity will be played by St. Benedict, who will play a special role with his Rule. Responding to the challenges of the time, he will give the monk’s prayer a cyclical form, and will increase the rhythm of five prayer moments in the day to seven, i.e. eight if the night Vigil is included. Starting from the fact that the number seven
signifies perfection, the rhythm of the seven daily prayer moments will symbolically signify prayer as a continuous activity. Having regard to the weekly praying cycle, Benedict will order all 150 psalms of the Psalter to be prayed within it, thus ensuring the integrity of the prayer. According to his Rule, the prayer of the psalms, or the Work of God as he calls it, not only beat a rhythm to the monk’s all day and week, but grafted him onto the history of salvation by turning his time into a blessed eternity. As a means of consecrating time that has its uninterrupted course in daily and weekly cycles, the prayer of the hours fully met the evangelical criteria set by Jesus and the apostolic community, and it is understandable why it is still accepted in the Church as the official prayer of the Church.
Starting from the document by the Croatian Bishops' Conference »The Broadcast of Liturgical Celebrations«, the author presents Church documents and guidelines relating to radio and television ...broadcast coverage of liturgical celebrations. Theological postulates say that the liturgical celebration is indeed the realization of Christ's act of salvation in a particular community celebrating particular Eucharist.
Therefore, the direct participation in the liturgy greatly transcends the participation through television and radio. The community celebrates the mystery of Christ, and the television viewers and radio listeners only follow the way in which the community celebrates the mystery. While those who follow the liturgy over the media do not actively participate in that same liturgy, the Church still considers the radio and television broadcasts of liturgy useful. At the same time, the Church insists on the mystagogical approach to liturgy and directing.
U Kaptolskome arhivu Splitsko-makarske nadbiskupije pod kataloškim brojem 463 nalazi se kodeks od pergamene pisan goticom. Popis arhivskoga gradiva bilješkom o signaturi dokazuje da je rukopis ranije ...bio poznat i, tom logikom, trebao je biti u slijedu knjiga i fascikli na
određenomu mjestu, ali ga nije bilo. Kako to pri otkrićima obično biva,
sasvim slučajno je ponovno pronađen koncem 2017. godine. Ispočetka se držalo da se radi o potpuno nepoznatomu srednjovjekovnome kodeksu. U veljači 2018. utvrdilo se da je pronađeni rukopis upravo onaj koji je otprije bio arhiviran u Katalogu pod brojem 463. Do otkrića je došlo tako da su - zajedno s rukopisom koji sadrži životopis sv. Klementa pape, iz 16. stoljeća - uočeni neki stariji dijelovi. Ti dijelovi po stilu pisma i podlozi na kojoj je pisano nisu mogli pripadati u izvorni rukopis o životopisu sv. Klementa nego su puno stariji. Primarnom analizom utvrdilo se da je riječ o srednjovjekovnomu liturgijskome kodeksu. Kodeks je restauriran i čeka uvezivanje u tvrde korice. Nakon restauratorskih zahvata napravili smo liturgijsku i kodikološku analizu koja je pomogla ispravnom uređenju slijeda folija u kodeksu. Rezultate potonjih analiza donosimo kao doprinose u nastavku.
In the Capitol Archive of the Split-Makarska Archdiocese, under code number 463, there is a manuscript, a parchment codex written in Gothic script. The list of archival data, with a signature note, proves that the manuscript was previously known, and logically it should have been placed among the books and folders, but was not. As it usually happens with discoveries, the manuscript was found by chance, in late 2017. It was thought to be a completely unknown medieval codex. In February 2018,
it was determined that the manuscript is precisely the one that had been previously archived under code number 463. It was discovered together with the manuscript containing St. Clement's biography from the
16th century, and some older parts were noticed. These parts, considering their writing style and writing pad, could not belong to the
original St. Clement's biography manuscript; they are much older. The primary analysis revealed that it was a medieval liturgical codex. The codex is restored and is now waiting to be hardbound. After restoration,
liturgical and codicological analyses were carried out which contributed to the proper arrangement of the foil of the codex. The results of the latter analysis are provided below.
Članak prikazuje apostolsku postsinodalnu pobudnicu pape Benedikta XVI. Verbum Domini - Riječ Gospodnja koja je objavljena 11. studenoga 2010. godine i artikuliran je u četiri dijela. U prvom dijelu ...izložen je proces nastanka postsinodalne pobudnice Verbum Domini: od saziva i priprave XII. sinode biskupa (2006. - 2008.), preko zaključaka sinode (2008.), do same pobudnice pape Benedikta XVI. (2010.). Iako se može govoriti o kolektivnom autorstvu tog dokumenta, ipak su jasno prepoznatljiva obilježja individualnog autorstva pape Benedikta XVI. U drugom dijelu članka kratko su i faktografski opisani glavni dijelovi dokumenta, zatim teološko značenje naziva Verbum Domini i nabrojeno je sedam ciljeva pobudnice. Treći dio članka je najopsežniji i donosi selektivni prikaz najvažnijih tvrdnji dokumenta. Najviše prostora posvećeno je dijaloškoj naravi biblijske objave i hermeneutičkim smjernicama (prvi dio pobudnice) kao i liturgijsko-eklezijalnom kontekstu Riječi Božje (drugi dio pobudnice). U zaključnom vrjednovanju (četvrti dio članka) istaknuta je specifična teološka i hermeneutička perspektiva postsinodalne pobudnice kao i doprinos pobudnice liturgijsko-sakramentalnoj aktualizaciji i globalnoj, evangelizacijskoj inkulturaciji Riječi Božje.
PDF
