Članak nastoji istražiti glavne aspekte suvremenih trendova koji utječu na politike visokog obrazovanja u tekućim procesima restrukturiranja sveučilišta, poglavito pitanje transformacije sustava ...visokog obrazovanja u Europi (bolonjski proces), s naglaskom na postkomunističkim društvima. Globalizacija, internalizacija i marketizacija su utvrđeni ključnim egzogenim faktorima, dok su masifikacija, nacionalne specifičnosti (političke i kulturalne), obrazovne tradicije te kapaciteti lokalnih samouprava utvrđeni kao endogeni faktori koji određuju reforme sustava visokog obrazovanja. Autor istražuje trendove restrukturiranja sveučilišta u uvjetima promjene tradicionalnih odnosa koje ona ima s društvenim okruženjem, poglavito državom. Spomenute trendove naročito karakterizira smanjena uloga nacionalne države u provođenju društvenog i ekonomskog razvoja te dekompozicija socijalne države i smanjivanje njezinih temeljnih funkcija, što je za posljedicu imalo signifikantno smanjivanje potpore sustavu visokog obrazovanja. Oba procesa gurnula su kreatore politika u smjeru politika visokog obrazovanja zasnovanih na djelovanju tržišta, što uzrokuje niz problema – bilo da se radi o pitanjima održivosti visokog obrazovanja, o pitanjima njegove kvalitete i kompetitivnosti, ili pak o pitanjima pristupa visokom obrazovanju i njegovoj pravičnosti. Autor ističe da na promjene u sustavima visokog obrazovanja prije svega utječu (ili ih čak izravno kreiraju) egzogeni faktori, napose s obzirom na ulogu i misiju koju imaju sveučilišta, dok su endogeni faktori prvenstveno odgovorni za uspjeh reformi u pojedinim društvima.
Dominantni znanstveno-tehnološki Aparat doveo je do velikog i neizbježnog preokreta u shvaćanju ljudskih vrijednosti. To je dovelo do toga da danas, željeli mi to ili ne, navedeni Aparat neizbježno ...upravlja svijetom unutar kojeg i sam čovjek mu je postao funkcionalno podređen. To isto vrijedi i za masmediji koji su, u pravom smislu riječi, postali glasnogovornici sve dominantnijeg Aparata (Stuart Wilde). Naime riječ je o radikalnoj promjeni ako ne i o preobražaju same stvarnosti, budući da svako sredstvo suvremene kompjutorske komunikacije predstavlja samo dio one “mreže” koja, u službi “mega-aparata” u vidu “virtualnog prostora”, predstavlja zaseban svijet unutar kojega je inhibiran svaki vid slobode djelovanja i gdje ponovno su oživljele i djeluju „imago“, „signa“ ili “barbara et arcana carmina” kao utjelovljenje sila antičkih božanstva (James Hillman). Iako isprva tehnologija djeluje samo kao sredstvo, ona se postupno pretvorila u zasebnu realnost koja teži ka tome da tu istu realnost, kao prirodu stvari, postupno i u potpunosti zamijeni. Taj preokret, uslijed kojega su sredstva postala ciljem, nedvojbeno dovodi i do nekih bitnihe antropoloških promjena uzrokovana upravo masovnim medijima. Preobražaj stoga ne zahvaća samo masmediji već i samoga čovjeka. Zapravo riječ je o rađanju jednog novog čovjeka: tehnološkog čovjeka nasuprot već prevaziđenog čovjeka tradicije.
