Dojenje je povezano s raznim zdravstvenim blagodatima za majku i dijete, stoga krovne zdravstvene organizacije preporučuju dojenje najmanje do navršenih 6 mjeseci. S obzirom na nedosljedne rezultate ...u literaturi, cilj je ovoga istraživanja bio ispitati razlike između majki koje doje i onih koje hrane djecu nadomjesnim mlijekom u nekim sociodemografskim i opstetričkim čimbenicima, percipiranom temperamentu dojenčeta, kvaliteti povezivanja majke s djetetom te mentalnom zdravlju (depresivnosti, anksioznosti, stresu). Također, htjeli smo provjeriti koliko ispitivane varijable pridonose objašnjenju varijance načina prehrane dojenčeta. Majke (N = 284) dojenčadi u dobi do šest mjeseci ispunile su upitnike u online istraživanju. Korišteni su Upitnik karakteristika dojenčeta (ICQ), Edinburški upitnik poslijeporođajne depresivnosti (EPDS), Upitnik depresije, anksioznosti i stresa (ljestvice anksioznost i stres; DASS-21), Upitnik povezivanja nakon porođaja (PBQ) te upitnik općih podataka. Rezultati su pokazali da su majke koje doje višeg obrazovanja, izvještavale su o nižoj stopi hitnoga carskog reza te su porođaj rjeđe procjenjivale traumatičnim. Majke koje doje svoju su dojenčad percipirale više neprilagodljivima i nepredvidivima. Nije pronađena značajna razlika u ostalim sociodemografskim i opstetričkim karakteristikama, kvaliteti povezivanja s dojenčetom, kao ni u mentalnom zdravlju između majki koje doje i onih koje ne doje. Regresijska analiza pokazala je da dojenju značajno pridonosi više obrazovanje majke, niža stopa traumatičnoga iskustva porođaja te neprilagodljivi temperament dojenčeta. Rezultati ukazuju na potrebu formiranja dodatne podrške dojenju kod majki koje su imale porođaj hitnim carskim rezom ili koje su porođaj doživjele traumatičnim. Također, majke dojilje potrebno je podržati u uspostavi predvidljivije rutine hranjenja i pristupanju dojenčetu s težim temperamentom.
Strah od prijenosa zaraze COVID-19 pridonio je pojavi anksioznosti i depresije kod osoba koje do sada nisu bolovale
od mentalnih bolesti, te do pogoršanja simptoma u osoba s prethodno ...dijagnosticiranim mentalnim bolestima.
Pokazano je da oboljeli od shizofrenije imaju povećan rizik od zaraze COVID-19 kao i da su češće hospitalizirani
te imaju veću smrtnost, što se povezuje s velikim brojem komorbiditeta, pušenjem te korištenjem velikog broja
lijekova. Uočena je i veza između imunološkog i upalnog profila COVID-19 i shizofrenije. Problem su također
nejednakost zdravstvene skrbi i stigma koji doprinose lošijem ishodu COVID-19 kod osoba oboljelih od mentalnih
bolesti. Pandemija COVID-19 može dovesti do pogoršanja psihotičnih simptoma i pojave relapsa u osoba s
prethodno dijagnosticiranim mentalnim bolestima. Nadalje, uočena je veza između socijalne izolacije i pogoršanja
mentalnog zdravlja u smislu razvoja stresa i anksioznosti. Kako bi se nastavila pružati kontinuirana skrb oboljelima
od shizofrenije, a smanjio rizik od zaraze, telemedicina pruža najbolje moguće riješenje, no za teže slučajeve fizički
posjeti ostaju i dalje ključni. Oboljeli od shizofrenije su vulnerabilna skupina u smislu zaraze COVID-19 i mogućeg
smrtnog ishoda i potrebno ih je zaštititi senzibiliziranjem društva i medicinskih djelatnika kako bi se uklonila stigma
i smanjile nejednakosti u pružanju zdravstvene skrbi.
U radu se ističe da se različita emocionalna stanja mogu javiti kao reakcije na klimatske promjene,
od osjećaja
manjeg distresa i anksioznosti do psihičkih poremećaja iz skupine poremećaja ...uzrokovanih stresom,
anksioznih poremećaja, poremećaja raspoloženja i poremećaja spavanja, a ovisno o otpornosti
pojedinaca i podržavajućih faktora okoline i društva. Potrebno je raditi na razvoju otpornosti,
zaštitnih čimbenika i mehanizama suočavanja s klimatskim promjenama, kako kod pojedinaca, tako i na
razini zajednica i društava. Naročito je važno brinuti o jačanju otpornosti kod osoba i populacija
koje su osjetljive te osigurati dostupnost adekvatne skrbi i zbrinjavanja uz pomoć nadležnih službi
u kriznim situacijama. Naglašava se važnost prevencije reakcija na stres i prilagodbu na posljedice
događaja proizašlih iz klimatskih promjena te što ranijeg pružanja psihološke i psihijatrijske
pomoći onima kojima je potrebna.
Uvod: Anksiolitici su jedni od najčešće propisivanih lijekova te su veoma popularni zbog svoje široke terapijske
primjene. Cilj: Cilj je ispitati učestalost korištenja anksiolitika kod studenata ...medicine.
Metode: U istraživanju je sudjelovalo 222 studenata od 1. do 6. godine Studija medicine na Medicinskom fakultetu
Osijek rješavajući anonimni upitnik. Rezultati: Od 222 studenata 19,5 % koristilo je benzodiazepin. Djevojke ih koriste
značajno češće od muškaraca. Najčešće indikacije za korištenje su osjećaj tjeskobe i anksioznost. Najčešće korišten
benzodiazepin je alprazolam. Najviše ih koriste studenti 6. godine medicine, dok ih studenti 1. godine ne koriste.
Razlozi za korištenje razlikuju se prema godinama studiranja; glavni razlog korištenja na 3. godini je nadolazeći
ispit, dok su na 5. i 6. godini razlozi uzimanja benzodiazepina obiteljski i ljubavni problemi. Jednom u više mjeseci
benzodiazepine koristi 59,1 % studenata, dok ih 5 % koristi svaki dan, 20,9 % studenata koristi i smatra korisnima
biljne preparate za smirenje. Pomoć stručnjaka za svoje probleme potražilo je 32,6 % studenata koji su koristili
benzodiazepine, dok ih je 41,9 % o tome razmišljalo. Zaključci: Unatoč tome što su studenti medicine izloženi velikom
stresu te anksiolitike koriste češće nego opća populacija, njihova je uporaba racionalna i kontrolirana.
Mnogobrojna istraživanja jasno su pokazala pozitivan učinak tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje. Međutim, malo njih je ispitalo taj odnos u kontekstu spolnih razlika, iako su jasno utvrđene ...spolne razlike u samoj prevalenciji mentalnih poremećaja kao i u učestalosti bavljenja tjelesnom aktivnošću. Cilj istraživanja bio je provjeriti povezanost tjelesne aktivnosti i mentalnog zdravlja učenika viših razreda osnovne škole uzimajući u obzir spolne razlike u jačini te povezanosti. U istraživanju je sudjelovalo 212 učenika (52,8 % djevojčica i 47,2 % dječaka) od petog do osmog razreda osnovne škole. Učenici su online ispunili sljedeće upitnike: Skalu dječje anksioznosti (SKAN), Dječju skalu depresije (CDI), Skalu kliničkih ishoda u rutinskoj evaluaciji za djecu (YP-CORE), Ljestvicu intenziteta školskog stresa te Upitnik za procjenu tjelesne aktivnosti (PAQ-C). Rezultati potvrđuju povezanost između razine tjelesne aktivnosti i mentalnog zdravlja na cijelom uzorku učenika pri čemu učenici koji su samoprocijenili veću tjelesnu aktivnost ujedno pokazuju i manje simptoma mentalnih poremećaja. Međutim, dobivene su značajne spolne razlike. Tjelesna aktivnost, koja je inače manje zastupljena kod djevojčica i koje ujedno pokazuju češće probleme s mentalnim zdravljem u ranoj adolescentskoj dobi, pokazala se značajna najviše za smanjenje simptoma anksioznosti te opće psihičke uznemirenosti. Za dječake te dobi tjelesna aktivnost nije pokazala pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje, štoviše pretjerano bavljenje tjelesnom aktivnošću u slobodno vrijeme za dječake može biti indikacija slabijeg mentalnog zdravlja, posebice simptoma depresivnosti i opće psihičke uznemirenosti. Važno je napomenuti da su rezultati otkrili visok postotak učenika s klinički povišenim simptomima anksioznosti i depresije što ukazuje na potrebu za dodatnim intervencijama i podrškom mentalnom zdravlju učenika te dobi. Rad pruža temelje za daljnje istraživanje i razvoj intervencija usmjerenih na poboljšanje mentalnog zdravlja učenika poticanjem tjelesne aktivnosti u školskom okruženju.
Numerous studies have unequivocally demonstrated the positive impact of physical activity on mental health. However, few have investigated this relationship in the context of gender differences, despite clear disparities in the prevalence of mental disorders and the frequency of engagement in physical activity between genders. The aim of this research was to examine the association between physical activity and mental health in upper elementary school students, taking into account gender differences in the strength of this correlation. The study included 212 students (52.8% girls and 47.2% boys) from the fifth to eighth grade of elementary school. Participants completed online surveys, including the Child Anxiety Scale (SKAN), Children's Depression Inventory (CDI), Youth Clinical Outcomes in Routine Evaluation Scale (YP-CORE), School Stress Intensity Scale, and the Physical Activity Questionnaire for Children (PAQ-C). The results confirm a significant association between the level of physical activity and mental health across the entire student sample, with those who self-reported higher physical activity also exhibiting fewer symptoms of mental disorders. However, significant gender differences were observed. Physical activity, less prevalent in girls, who concurrently experience more mental health issues in early adolescence, proved particularly significant in reducing symptoms of anxiety and overall psychological distress for this group. In contrast, physical activity did not demonstrate a positive impact on the mental health of boys of this age group. Excessive engagement in leisure-time physical activity for boys could even indicate poorer mental health, especially in terms of depressive symptoms and overall psychological distress. It is important to note that the results revealed a high percentage of students with clinically elevated symptoms of anxiety and depression, highlighting the need for additional interventions and support for the mental health of students in this age group. This study provides a foundation for further research and the development of interventions aimed at improving the mental health of students through the promotion of physical activity in the school environment.
Jahodin model latentne deprivacije najčešće je teorijsko polazište za ispitivanje povezanosti nezaposlenosti i mentalnoga zdravlja. Prema tome modelu zaposlenje, osim što osigurava redovite prihode i ...financijsku sigurnost, omogućuje zadovoljenje duboko ukorijenjenih psiholoških potreba koje u suvremenome društvu nije moguće drugačije osigurati. Cilj je ovoga rada provjeriti konstruktnu valjanost Upitnika latentne i manifestne dobrobiti (Muller i sur., 2005), njegovu pouzdanost te prediktivnu valjanost u objašnjenju interindividualnih razlika u mentalnome zdravlju. U istraživanju je sudjelovalo 209 nezaposlenih korisnika zajamčene minimalne naknade (Mdob = 44.9; SD = 10.45; 58.9 % muškoga spola). Provedene statističke analize i provjera latentne strukture skale potvrdili su da je šestfaktorska struktura Upitnika LAMB replicirana na hrvatskome uzorku siromašnih osoba. Prema dobivenim rezultatima podacima najbolje pristaje model ESEM (χ2 = 771.050; df = 429; CFI = .902; TLI = .856; SRMR = .039; RMSEA = .062 .055 – .069). Upitnik LAMB pouzdan je i valjan mjerni instrument čijih svih šest dimenzija u smislu konvergentne valjanosti značajno pozitivno koreliraju s mentalnim zdravljem. Rezultati analize traga s manifestnim varijablama pokazali su da su doživljaj svrhe, društveni status i razina aktivnosti značajni prediktori mentalnoga zdravlja nezaposlenih korisnika zajamčene minimalne naknade. Radom je potvrđen konceptualni model latentne deprivacije na uzorku teško zapošljivih osoba te je utvrđena valjanost Upitnika LAMB za korištenje u hrvatskome istraživačkom prostoru. Rezultati istraživanja impliciraju da je podršku korisnicima zajamčene minimalne naknade važno usmjeriti na njihovo mentalno zdravlje i latentnu deprivaciju.
Mediji i mentalno zdravlje Đumić, Tihana
Media, culture and public relations (Online),
01/2024, Letnik:
14, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj istraživanja bio je pregledati novije znanstvene radove vezane uz utjecaj medija na mentalno zdravlje ljudi, pri čemu se očekuje značajno više negativnih posljedica korištenja medijskog prostora ...na mentalni status pojedinaca od onih pozitivnih. U tu svrhu korištena je deskriptivna metoda analize i sinteze prema PRISMA smjernicama radova iz pretraživača Web of Science u razdoblju od 2021. do 2023. godine. Pregled i analiza aktualnih radova podupiru ranija saznanja o većinom negativnom utjecaju medija na mentalno dobro stanje čovjeka, s time da se značajan naglasak stavlja i na pozitivne učinke medija na psihološku i mentalnu dobrobit, što ostavlja dovoljno prostora za osnaživanje protektivnih faktora u vrijeme neminovno digitalne ere čovječanstva.
Except for the classic evolutionary path, human curiosity and innovativeness have significantly contributed to the development of the human species to the level it is today. One of the achievements in human development is undoubtedly the media, which enables users to fill their leisure time, access information, entertainment, connect with distant friends and family, and more. However, as the influence of the media on people's lives continues to grow daily, both positive and negative impacts of their use are increasingly highlighted. Therefore, it is reasonable to explore and understand the effects media have on people's mental health in order to timely prevent or at least reduce undesirable consequences. The aim of the research was to review recent scientific studies related to the impact of media on people's mental health, with an expectation of significantly more negative consequences of using media on individuals' mental status than positive ones. For this purpose, a descriptive method of analysis and synthesis was used according to the PRISMA guidelines for works from the Web of Science database in the period from 2021 to 2023. The review and analysis of current studies support previous findings about the predominantly negative impact of media on the mental well-being of individuals, with a significant emphasis on the positive effects of media on psychological and mental well-being. This leaves enough room for strengthening protective factors in the inevitable digital era of humanity.
Prevencija, zaštita i briga o mentalnom zdravlju predstavljaju važne teme za budućnost svakog društva, ali i sastavnog dijela općeg zdravlja svake osobe. Uzevši u obzir današnji stil i način života, ...te izazove s kojima se svaki pojedinac suočava, važnost ovog dijela ljudskog zdravlja je neupitna. Međutim, unatoč globalnoj važnosti ove javnozdravstvene tematike, pitanje lošeg mentalnog zdravlja i njegova poboljšanja često i dalje ostaje drugorazredni prioritet mnogih država. U želji preveniranja istoga, važno je razvijati strategije prevencije različitih oblika mentalnih, emocionalnih i ponašajnih problema te promocije mentalnog zdravlja kako u javnozdravstvenom sektoru tako i u području javnih politika koje zahtijevaju visoku razinu suradnje između vladinih odjela i agencija te sektora. Cilj ovog preglednog rada jest ponuditi prikaz dvaju koncepata, koncepta prevencije mentalnih, emocionalnih i ponašajnih problema te promocije mentalnog zdravlja, te uokviriti njihov međusobni odnos, uzevši u obzir njihove sličnosti i razlike te povezanost sa suvremenim konceptom pozitivnog mentalnog zdravlja. Uz to, prikazan je i kritički uvid u međusobni odnos dvaju koncepata u svrhu lakšeg i dubljeg razumijevanja suvremenih poteškoća i prepreka društva kada je riječ o prevenciji mentalnih, emocionalnih i ponašajnih problema te promociji mentalnog zdravlja.
Važnost je romantičnih odnosa u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi neupitna. Dok turbulencije na romantičnome planu mogu utjecati na mentalno zdravlje, problemi s potonjim mogu se odraziti na ...romantičnu kompetentnost adolescenata. Model individualnih razlika predlaže da navedenu povezanost moderiraju individualne karakteristike pojedinca, uključujući relacijske aspekte samopoimanja. Budući da su istraživanja navedenih konstrukata u hrvatskim znanstvenim krugovima još uvijek nedovoljno zastupljena, cilj je ovoga pilot-istraživanja bio ispitati doprinose spola, dobi te relacijskih aspekata samopoimanja u objašnjenju emocionalnoga distresa. Istraživanje je provedeno u proljeće 2021. godine putem online-upitnika. Prigodni su uzorak sačinjavale 194 mlade osobe u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, a prosječna je dob sudionika bila 19 godina. Žene su sačinjavale 78 % uzorka, a 62 % sudionika u trenutku provedbe istraživanja bilo je u romantičnoj vezi. Osim odgovora na demografska pitanja i pitanja o uključenosti u romantične odnose, sudionici su ispunili skraćenu verziju Skale depresivnosti, anksioznosti i stresa te Upitnik za procjenu odnosa. Da bismo testirali postavljene hipoteze, provedena je hijerarhijska regresijska analiza. Rezultati su razmotreni s polazišta teorije sociometra te pokazuju da veća relacijska depresivnost mladih previđa veću izraženost simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa. Pritom uključenost u romantične odnose ima značajnu moderatorsku ulogu pa mladi koji su u vezi imaju izraženije probleme mentalnoga zdravlja kada je njihovo relacijsko samopouzdanje nisko, a relacijska depresivnost izraženija. Dobiveni nalazi pružaju smjernice za buduća istraživanja, ali i sugeriraju mogućnost promocije mentalnoga zdravlja jačanjem interpersonalnih kompetencija u adolescenciji.
Zadovoljstvo životom jedan je od ključnih indikatora kvalitete života te pokazatelj uspješnosti
suočavanja s različitim životnim izazovima i gubitcima u procesu starenja. Stoga je u kontekstu
...kontinuiranog porasta dužine života i udjela starijih osoba u populaciji od sve većeg značenja otkrivanje
ključnih determinanti njihovog zadovoljstva životom, posebno onih koje su podložne intervencijama.
Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati koliki je doprinos različitih skupina potencijalnih
prediktora (sociodemografski, zdravstveni, funkcionalni, psihološki i socijalni) objašnjenju individualnih
razlika u zadovoljstvu životom starijih osoba. Istraživanje je provedeno na prigodnom
izvaninstitucionalnom uzorku od 790 starijih osoba u dobi od 65 do 98 godina (M = 73,97 godina,
SD = 6,58) iz različitih krajeva Hrvatske, od čega 460 žena (58,23 %). Upitnici koji su uključivali
instrumente za ispitivanje ključnih konstrukata primjenjivani su individualno. Rezultati regresijskih
analiza pokazali su da su među ispitanim potencijalnim prediktorima značajan doprinos
objašnjenju zadovoljstva životom imali percipirani financijski status, funkcionalna sposobnost,
mentalno zdravlje, optimizam, otpornost i socijalna podrška. Pritom su se najboljim prediktorima
zadovoljstva životom ispitanih starijih osoba pokazali mentalno zdravlje i percipirani financijski
status. Javne politike, javnozdravstveni programi i psihosocijalne intervencije trebali bi se usmjeriti
na ove i druge čimbenike koji olakšavaju prilagodbu starijim osobama te doprinose njihovom
zadovoljstvu životom.
PDF