Značajan se dio krize naših suvremenih europskih društava može pripisati deplasiranom i zloupotrijebljenom vjerskom žaru u različitim oblicima religijskog fundamentalizma, kako domaćeg tako i ...uvezenog i dijeljenog od strane imigranta u Europu iz zemalja Trećeg svijeta. Za rješavanje ovog složenog fenomena u europskom okruženju potrebno je analizu prikazane problematike koncipirati u sociološku shemu temeljenu na tri premise: (1) dijagnozi migracijskih procesa u kontekstu rastućih kretanja stanovništva u Europi, (2) ) utvrđivanju odrednica i čimbenika koji uzrokuju ova kretanja, kao i (3) prijedlogu rješavanja postojećeg stanja u duhu socijalnog nauka Rimokatoličke crkve. Naš je rad pokušaj da se protumače i usporede mišljenja odabranih stručnjaka o ovoj osjetljivoj problematici te da uz pomoć njihovih mišljenja iznesemo neke ideje vodilje na putu do mogućih rješenja postojećeg stanja. Počinjemo s opisom ideološke dekonstrukcije moralnog i kulturnog svijeta koja se očituje u postmodernom društvu, praćenog procesima subjektivizacije i individualizacije, koji su u Europi i Sjevernoj Americi 1960–ih dobili društveni kontekst. Potom se okrećemo istraživanju konteksta vjerskih promjena (iz teološko-sociološke perspektive). Religioznost postmodernog čovjeka postaje mješavina raznih ispravnih, premda često kontradiktornih, diskontinuiranih elemenata, koji uključuju malu dozu ljubavi prema bližnjemu, često poprimajući oblik prijateljske naklonosti i ispoljavanja emocija prema životinjama i vanjskom okruženju, ideološki ispravne psihologije kao i parapsihologije, nadopunjene ezoterijskim, okultnim i astrološkim pojmovima, dok ona ostaje otvorena za mogućnosti istočnjačkih filozofija i sekti. Islamski se fundamentalizam doživljava kao reakcija na ovaj vjersko-kulturni kontekst koji se (i od strane konzervativnih muslimana i kršćana) percipira kao neprijateljski prema tradicionalnim vrijednostima, idejama o svijetu i idealima. Kontekst utjecaja suvremenog islama na europski vjerski krajolik i kulturu pomno se razmatraju u sljedećem odjeljku našeg članka. U Europi će broj kršćana pasti sa 74,5 posto na 65,2 posto između 2010. i 2050. godine, dok će se broj nevjerujućih (nedeklariranih) povećati sa 18,8 posto na 23,3 posto, a broj muslimana također će se gotovo udvostručiti s 5,9 posto na 10,2 posto. Na rast muslimana u Europi utjecat će i natalitet i migracije. Dio naše kritičke analize ukazuje na autodestruktivne tendencije nekih europskih elita i kulturnih utjecaja/ kreatora politike. Nakon što iznesemo neke prognoze i razvoje, te ponudimo početne kritičke poglede na događaje koji se događaju, prelazimo na ocrtavanje mogućih rješenja za ovu situaciju. Zbog složenosti problema ne postoji gotov, jednostavan način rješavanja ove situacije. Dok su imigranti oduvijek igrali važnu ulogu u europskoj povijesti, sve veći broj politologa posebno govori o unutarnjoj zaštiti Europe, odnosno o neizbježnosti zaštite njezinih konstitutivnih, temeljnih vrijednosti i prava. Da Europa ne izgubi svoj obraz i kulturno/moralno tkivo, važno je podržati svoje konstitutivne i fundamentalne vrijednosti. To neće biti moguće bez namjerne borbe da se sa svakom novom generacijom iznova osmisli svoje moralno i duhovno naslijeđe, a da se pritom ne izgube temelji na kojima je izgrađena naša kultura i civilizacija. Završni dio našeg članka usredotočuje se na stav Katoličke crkve o ovom pitanju i njezine nedavne prijedloge za rješavanje migracijske krize. Crkva uči da su državni dužnosnici i drugi koji ispovijedaju kršćanstvo ali odbacuju izbjeglice licemjeri jer bi Isus prihvatio te ljude, no taj stav valja uravnotežiti kritičkim pozivom da budemo svjesni da se naša obveza ljubavi i brige za bližnjega ne proteže samo na useljenike i njihove obitelji, veći i na obitelji i pojedince iz europskih zemalja domaćina. Naš strah od islamizacije kršćanske Europe može biti pokazatelj da mi Europljani imamo vrlo malo povjerenja u vlastitu vjeru. Sukladno tome, kršćansku vjeru nećemo moći sačuvati živeći je povučeno u svojim crkvama, nego predstavljanjem našeg kršćanskog duha – javnim prihvaćanjem tih izbjeglica i pomažući im u njihovim konkretnim okolnostima, te njihovim angažmanom (kao i naših svjetovnih parnjaka) uz dužno poštovanje u otvorenom diskursu metanarativa.
Cilj je rada prikazati funkcioniranje postojećeg modela skrbi za djecu bez pratnje – maloljetnih migranata unutar ustanove koja se bavi djecom i mladima s problemima u ponašanju, upozoriti na teškoće ...u radu i dati smjernice za daljnje postupanje.
Centar Dugave zbrinjava djecu bez pratnje – maloljetne migrante još od 1996. godine. U početku su to bila djeca pretežno s područja bivše Jugoslavije, no kako se mijenjala globalna geopolitička i ekonomska situacija, tako se mijenjala i populacija koju smo zbrinjavali.
Posljednjih godina, s obzirom na to što se događa na Bliskom istoku, pretežno prihvaća djecu bez pratnje s područja Afganistana, Sirije, Pakistana, Alžira, Maroka, Libije, Jemena itd.
Nakon dugogodišnjeg rada na zbrinjavanju djece bez pratnje, može se ustvrditi da takav način smještaja nije adekvatan i da djecu bez pratnje – maloljetne migrante – treba smještati i o njima skrbiti u drugim uvjetima, a nikako ne u ustanovi za djecu i mlade s problemima u ponašanju.
Rad je nastao na bazi višegodišnjeg iskustva i autoričina rada s djecom bez pratnje u CPUZ Dugave.
Europski geografski i politički prostor 2015. godine suočio se s kulminacijom jedne od najvećih migrantskih kriza u svojoj povijesti koja je posebno pogodila politički ranjivu Jugoistočnu Europu kao ...tradicionalno područje migrantskih kretanja. Ove tvrdnje dobivaju dodatno na važnosti uzimajući u obzir činjenicu da je Jugoistočna Europa, kao tradicionalno sjecište geopolitičkih silnica, danas dodatno izložena sigurnosnim izazovima, što ujedno pojačava i važnost njezine geostrateške pozicije. Pogođena migrantskom krizom na sjeveru i istoku, a uvažavajući turizam kao jednu od svojih temeljnih gospodarskih djelatnosti, Republika Hrvatska, iako hrvatske turističke destinacije poput Istre i Dalmacije nisu izravno izložene utjecajima migrantske krize, posebnu pozornost mora posvetiti zadržavaju imidža sigurne turističke destinacije. Stoga autori raspravljaju o geostrateškim i sigurnosnim aspektima te vjerojatnostima izloženosti Dalmacije utjecajima recentne migrantske krize. Naime, autori u članku potvrđuju da fizičko-geografska obilježja i političko-teritorijalna fragmentacija neposrednog susjedstva Dalmaciju ne čine atraktivnim odabirom za migrantska kretanja. Autori također zaključuju da potencijalno osnažena utjecajima migrantskih kretanja, politička nestabilnost susjedstva s visokim konfliktnim potencijalom na etno-religijskoj osnovi, može izazvati nove sigurnosne izazove u Jugoistočnoj Europi, a posredno i u Dalmaciji.
Avtorja v članku preučujeta stališča prebivalcev občin Kostel in Osilnica ob slovensko-hrvaški meji do ljudi na poti. Na tem območju skušajo migranti množično prečkati mejo, zato je posrednih ali ...neposrednih stikov med lokalnim prebivalstvom in migranti več kot drugod po državi. Zanimalo ju je, ali so stališča tamkajšnjega prebivalstva v primerjavi s stališči celotnega prebivalstva Slovenije o vprašanjih, povezanih z migranti, drugačna, in ali so povezana z nekaterimi demografskimi dejavniki (s spolom, starostjo, z izobrazbo, veroizpovedjo). Pričujočo mikroštudijo, ki temelji na terenski anketi, leta 2020 izvedeni v Kostelu in Osilnici, postavljata tudi v kontekst raziskav Slovensko javno mnenje.
Nacionalni mehanizmi integracije migranata u društvo primitka i širi društveni kontekst u kojem se migracije događaju, mogu utjecati na oblikovanje stava javnosti prema migrantima. Kombinirajući ...podatke dviju međunarodnih studija: Indeksa razvijenosti politika integracije imigranata (MIPEX) i Europskoga društvenog istraživanja (ESS), ovaj rad donosi pregled usvojenih nacionalnih politika vezano uz integraciju migranata i percepciju javnosti o imigrantima u društvu primitka u odabranim europskim zemljama koje su sudjelovale u oba istraživanja. Posebna pozornost usmjerena je na moguće promjene u stavovima javnosti koje bi se mogle analizirati kao posljedica europske "migrantske krize” iz 2015./2016. Podatci dobiveni u 27 europskih zemalja koji zadovoljavaju kriterije sudjelovanja u najnovijim valovima istraživanja (MIPEX2020 i ESS2018) analiziraju se prema MIPEX-ovoj kategorizaciji stupnja integracije: 1) sveobuhvatna integracija, 2) izjednačenost na papiru, 3) privremena integracija i 4) migranti bez integracije/uskraćivanje integracije. Ti se opći opisi migracijske politike država povezuju se s percepcijom javnosti o imigrantima ispitivanom u okviru ESS-a. Hijerarhijskom regresijskom analizom dobiveno je da ispitanici iz zemalja s dobro razvijenom integracijskom politikom izražavaju pozitivniji stav prema imigrantima i priznaju njihov doprinos svim područjima društva primitka. Nadalje, veći udio imigranata porijeklom iz zemalja izvan EU-27 korelira s negativnijom procjenom utjecaja imigranata na društvo primitka. Iako rezultat MIPEX-a jasno ne pokazuje pomak u migracijskim politikama kao posljedicu europske "migrantske krize”, može se smatrati stabilnim, no relativno slabim, prediktorom antiimigrantskih stavova. Razvijene politike političke participacije i uključivanja imigranata pokazuju se kao područja koja ukazuju na opću klimu poticanja pozitivnog stava prema imigrantima.
Trgovina ljudima i organizirani kriminal globalni su problemi
koji su nedavnom migrantskom krizom postali još izraženiji. Ovi
problemi pogađaju gotovo sve države svijeta, a posebno one u
političkoj i ...ekonomskoj tranziciji. Republika Hrvatska (RH) tu nije
iznimka te se već dugi niz godina smatra tranzitnom zemljom kada
je riječ o trgovini ljudima, a posebno žena iz istočne Europe. Podaci
koji se prikupljaju u Republici Hrvatskoj od 2002. godine dodatno
pokazuju da Hrvatska nije više samo tranzitna zemlja, već i zemlja
porijekla. Prema evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova RH,
35 od 38 identificiranih žrtava trgovine ljudima u 2014. godini
je iz Hrvatske. Uzevši u obzir porast trgovine ljudima i nedavnu
migrantsku krizu ne čudi pojava novih sigurnosnih problema,
posebice kod država na migrantskoj ruti. Zbog nekontroliranog
prelaska granica dolazi do povećanja broja kaznenih djela kao
što su ilegalan prijelaz granica i krijumčarenje migranata u koje
je uključeno i lokalno stanovništvo. Posebnu sigurnosnu prijetnju
predstavlja pojava terorizma ali i krijumčarenje droge, trgovina
organima, trgovina ženama i djecom u svrhu ilegalne prostitucije
ili pak muškaraca za prisilan rad. Vrlo je važno, kada se govori o
kriminalnim pojavama koje su obrađene u ovom članku, naglasiti
poziciju i važnost prevencije koja predstavlja jedan od temeljnih
zadataka kriminalistike. Osvrt je stavljen i na sudsku praksu u RH
po pitanju trgovine ljudima. U članku se obrađuje i problematika
migrantske krize, posebno njen utjecaj na trgovinu ljudima, te
spremnost građana za prihvaćanje dijela migranata na prostore
RH. Obrađen je i stav građana po pitanju problema kontrole
graničnih prijelaza i uloga vojnih tijela RH u zaštiti državne granice po cijeloj njenoj dužini. Članak se bazira na anketnom
istraživanju provedenom u svrhu utvrđivanja znanja i percepcije
građana o trgovini ljudima i migrantskoj krizi.
U isto vrijeme istražuje ulogu institucija i organizacija u educiranju
građana, te može li se provođenjem edukativnih programa i
širenjem svijesti građana doprinijeti borbi protiv trgovine ljudima
i organiziranog kriminala.
Što oblikuje pozitivan i negativan odnos prema migrantima u Hrvatskoj? Ovaj rad pokušava dati odgovor na to pitanje analizirajući determinante odnosa prema otvorenom i negativnom stavu prema ...migrantima.
Suvremena izbjegličko-migrantska kriza u početku se u Hrvatskoj doživjela skoro istoznačno kao i kriza s početka devedesetih, s naglaskom na humanitarnom aspektu i isticanjem empatije hrvatskih ...građana (uključujući i predstavnike javnih vlasti) prema dolazećim izbjeglicama i migrantima, ali njezinim trajanjem započelo je tematiziranje i drugih aspekata navedene krize.
Ovaj članak postavlja pitanje „može li se nadići negativne predrasude i diskriminaciju ranjivih skupina, koji su posebno snažni u doba ekonomske ili humanitarne krize, kroz zaokret u edukaciji i ...uvođenje principa teatra u obrazovni proces”. Ovdje se tvrdi da bi snažnije uvođenje edukativnog teatra i dramsko-akcijskog modela u obrazovanje bilo korisno i za primajuću kulturu (Europu) i za migrantske populacije,
posebice tijekom ekonomske i humanitarne krize kojima danas svjedočimo (Europska migrantska kriza). Točnije, tvrdi se da bi korištenje edukativnog teatra u radu s migrantima i lokalnim stanovništvom pomoglo nadilaženje negativnih predrasuda
i posljedične diskriminacije koji su u porastu u većini današnje Europe. Uvođenje edukativnog teatra u obrazovanje bi bilo znak promjene od pozitivističkog i isključivog svjetonazora (koji suvremeno formalno obrazovanje prenosi u većini Europe) prema više inkluzivnom i dijalektičkom obrazovanju koje dozvoljava uvođenje Drugoga. Članak dalje pokazuje zašto je teatar najprikladniji instrument za ovaj izazov.
Nadalje, ovdje se tvrdi da bi uvođenje edukativnog teatra bilo korisno u svakom Mi protiv Njih društvenoj situaciji pošto je visoko prilagodljiv i „prirodno” predodređen sa svim preduvjetima za nadilaženje negativnih predrasuda i diskriminacije. Edukativni teatar je definiran kazališnim vrijednostima slobode of uloge, intenzivne interakcije i kritičkog promišljanja – svim onime što je preduvjet za nadilaženje predrasuda i
diskriminacije, te što bolno nedostaje u suvremenom formalnom obrazovanju. Na kraju je obrazovnim sustavima predložen dramsko-akcijski model edukativnog teatra – model koji je razvijan tijekom godina istraživanja koja su pokazala koliko je ovaj model koristan u radu s ranjivim skupinama i nadilaženju predrasudnih stavova i diskriminacijskih kroz premošćivanje Mi protiv Njih društvene podjele u jednu grupu koju Goffman naziva Upućenima (engl. Wise).
Ovaj se članak bavi procesom mitologizacije migrantskoga pitanja u Saveznoj Republici Njemačkoj od 2014. do 2018. Polazi od pitanja na koji se način u odabranim njemačkim medijima označavalo ...imigrante iz pretežito muslimanskih zemalja koji su došli u Saveznu Republiku Njemačku tijekom i neposredno nakon izbijanja migrantske krize 2015. Analiza je provedena na medijskom sadržaju na temu migracija i ekstremizma s dostupnih online arhiva sljedećih njemačkih glasila: Berliner Morgenpost, Deutsche Welle, Die Zeit, Frankfurter Allgemeine Zeitung i Freie Presse. Upotrebom diskurzivne teorije Ernesta Laclaua i Chantal Mouffe kao istraživačkog modela, u analiziranim člancima izdvojeni su sljedeći glavni označitelji: imigranti, njemački džihadisti i njemački krajnje desni ekstremisti. Daljnja je analiza pokazala da su mitovi bili najutjecajniji oblik označavanja, a mitologizacija dominantni način djelovanja u kritičnoj situaciji koju je uzrokovala migrantska kriza iz 2015. Kao rezultat navedene situacije proizvedeni su sljedeći mitovi: mit o otvorenim vratima, mit o islamizaciji Njemačke i novi mit o istoku. U analiziranom materijalu pronađene su poveznice s poznatim povijesnim njemačkim mitovima poput mita o granici i mita o nožu u leđa. Cilj istraživanja bio je odrediti ulogu procesa mitologizacije, pod utjecajem migrantske krize iz 2015., u promjenama njemačke migracijske politike te način upotrebe hegemonijskog diskursa u cilju ublažavanja kulturnog konflikta i smanjenja društvene polarizacije u vrijeme krize.
PDF
