A Geography of Heritage Graham, Brian; Ashworth, G. J.; Tunbridge, J. E.
2000, 2016-04-29
eBook
The concept of heritage relates to the ways in which contemporary society uses the past as a social, political or economic resource. However, heritage is open to interpretation and its value may be ...perceived from differing perspectives - often reflecting divisions in society. Moreover, the schism between the cultural and economic uses of heritage also gives rise to potential conflicts of interest.
Examining these issues in depth, this book is the first sustained attempt to integrate the study of heritage into contemporary human geography. It is structured around three themes: the diversity of use and consumption of heritage as a multi-sold cultural and economic resource; the conflicts and tensions arising from this multiplicity of uses, producers and consumers; and the relationship between heritage and identity at a variety of scales.
Rad utvrđuje krizu afričkog stanja koje predstavlja izdaju tradicije skrivenog znanja u esanskom sustavu mišljenja, ostavljajući za sobom prijelome u epistemologiji esanaca. U pozadini situacije ...nalazi se pozitivistički zahtjev za verifikacijom i potvrđivanjem u potrazi za pouzdanom epistemologijom. Navigirajući trenutnim stanjem u esanskom sustavu mišljenja, rad otkriva da je tradicija skrivenog znanja izigrana i odbačena zahtjevima moderne. S obzirom na to da epistemologija ljudi utječe na to kako se nose sa zbiljom, suočavaju s problemima i nailaze na prepreke, i s obzirom na to da afričko stanje počiva na prelomljenim epistemologijama (dočarano esanskim epistemičkim pozicijama), rad predstavlja sliku tradicije koja je pukla, a koja treba zalječenje i povratak svoje duše. Ta je tradicija sadržana u skrivenom znanju i implicitnim idealima. Samo se provedbom povratka može u prednji plan iznijeti pouzdan epistemološki program koji će ispravno tretirati stanje Esana, a time i Afriku, otkrivajući bit zajedničkog dobra. Rad iznosi neke primjere izdane tradicije kako se izražava i pojavljuje aspektualno u životima ljudi, poput zdravstvene skrbi i društvenih odnosa. Time eksplicitna postaje veza između epistemologije, ontologije, društvenog poretka i moralnosti.
U ovome se članku interpretira esej O našem dramskom repertoaru (povodom 400. godišnjice Držićeve „Tirene“) hrvatskoga književnika Miroslava Krleže. Promatra se na koji način i što Miroslav Krleža ...govori o hrvatskome renesansnom autoru Marinu Držiću. Iako Krleža u svojem eseju spominje mnoge književnike, u ovome se radu oni neće proučavati, nego će se usredotočiti na pamćenje Marina Držića. Zaključuje se po čemu se pamti Marin Držić sredinom dvadesetoga stoljeća kada se njegova djela tek počinju značajnije proučavati. To je i jedan od načina povezivanja starije i novije hrvatske književnosti.
The program, led by Dr. Steven Narod, Senior Scientist and Director, Familial Breast Cancer Research Unit, Women's College Research Institute and Tier 1 Canada Research Chair in Breast Cancer, of ...Women's College Hospital in Toronto, is entitled "Towards better outcomes for young women with breast cancer: A Pan-Canadian Collaborative," and includes four sub-projects for a total team of 62 researchers and clinicians at 44 institutions and clinics across Canada. The research aims to better understand the unique biology of breast cancer in women under 40 and its implications for prevention, risk reduction, and delivering care that addresses their distinct needs. The Breast Cancer in Young Women National Research Program - a partnership between the Canadian Breast Cancer Foundation and the Canadian Institutes of Health Research (CIHR) - Institute of Cancer Research (ICR) was designed to facilitate progress in this research area towards improving the clinical outcomes and quality of life of young women with breast cancer. This Program brings together a number of independently fundable, synergistic sub-projects, into a single integrated program spanning the multiple disciplines of breast cancer research to support a holistic, "whole woman" approach. "Almost two years ago, I had the privilege of attending and speaking at the Breast Cancer in Young Women Workshop where this research competition was conceived. Today, it's a joy to see the outcome of this competition and I'm excited to see what will come from this incredible research program. I was 23 years old when I was diagnosed; I'm proof that there's no age too young for breast cancer to affect someone." - Ms. Alicia Tait, breast cancer survivor and young woman. Tait, of Mississauga, Ont., is now 28 years old and the mother of a 4-year-old girl and 2-year-old boy.
Ovo je egzegetsko-teološki prilog o križu Isusovu sa stajališta prihvaćanja nasilne smrti kao sastavnog dijela poslanja. Židovski vjerski poglavari izručili su Isusa rimskoj okupacijskoj vlasti na ...pogubljenje zato što su ga smatrali opasnim krivim učiteljem i lažnim prorokom koji zavodi narod. Najstarije pisano tumačenje šokantne Isusove smrti na križu autor vidi u himnu Fil 2,6-11 koji je Pavao naučio od jeruzalemskih kršćana tri godine nakon svojega susreta s uskrslim Kristom. U Lukinu prikazu muke Isusove autor vidi Lukino uvažavanje grčke kulture kod njegovih povijesnih naslovnika pa zato Isus na križu nije patnički Sluga Jahvin iz Izaije (kao kod Pavla), nego osporavani pravednik koji s križa ostaje otvoren za Boga i bližnje, što se osobito vidi iz triju „riječi“ s križa koje donosi samo Luka. Kod Ivana je križ „uzdignuće“ fizičko i duhovno jer izrekom: „Dovršeno je.“ (ne svršeno!) - Isus pokazuje da prihvaća nasilnu smrt na križu kao sastavni dio svojega poslanja. Prema Iv 19,37 i Otk 1,7 kršćani su oni koji upiru pogled kajanja, vjere i nade u Probodenoga.
U radu se problematizira pitanje misijske preobrazbe Crkve kakvu predlaže papa Franjo, a naglasak se stavlja na narod Božji kao subjekt navještaja Evanđelja. Pri tome se autor služi analizom ...Franjinih riječi, prvenstveno iznesenih u pobudnici Evangelii gaudium. Na tri načina se kontekstualizira analiza pape Franje o potrebi preobrazbe Crkve. Najprije se želi utvrditi što konkretno hrvatski vjernici misle o Crkvi i osjećaju li svoju pripadnost Crkvi, što se iznosi kroz sociološka istraživanja provedena u Hrvatskoj. Dolazi se do uvida kako opada osjećaj pripadnost Crkvi što je popraćeno i kritičkim mišljenjem o (ne)važnosti pojedinog navjestiteljskog i pastoralnog djelovanja Crkve. Time svoju težinu dobivaju riječi pape Franje o nužnosti pastoralne preobrazbe Crkve. Budući da se na poseban način želi obraditi problematika naroda Božjega kao nositelja navještaja evanđelja, autor u drugom koraku pristupa aktualizaciji pojma Narod Božji kako ga iznosi Drugi vatikanski koncil, a koji je označio promjenu svijesti u shvaćanju Crkve. Pri tome se želi pokazati kako se papa Franjo u svojem naukovanju i djelovanju oslanja upravo na tu promijenjenu svijest koju je izazvao Drugi vatikanski koncil kao osobito važno polazištu u shvaćanju Crkve. I konačno, u trećem koraku autor analizirajući kratki govor pape Benedikta XVI. upućenog njemačkim laicima prilikom apostolskog pohoda toj zemlji 2011. godine propituje mogućnosti govora o (dis-)kontinuitetu između dvojice papa. Dolazi se do uvida kako papa Benedikt XVI. jednako zagovara potrebu preobrazbe Crkve osobito u njenom poslanju prema suvremenom svijetu i u sadašnjem trenutku, ali pri tom ima drugačije polazište s obzirom na papu Franju. Kao konvergirajuća točka susreta uočava se govor o “sadašnjosti vječnosti” čime se pokazuje naslonjenost Franjine vizije misionarske Crkve na spekulativnu baštinu Benedikta XVI. Naposljetku se iznose programatski elementi ekleziološke vizije pape Franje koji svoju okosnicu imaju u “pastoralnoj preobrazbi” nošenoj radosnim naviještanjem evanđelja “misionara učenika”. Na osnovi provedene analize u radu se dolazi do zaključka kako se novost navještaja pape Franje nalazi u promijeni komunikološke perspektive koja zahtijeva i promjenu u svijesti o pripadnosti i suodgovornosti u Crkvi svih krštenika shvaćenih kao „učenika-misionara“. Pri tome se pokazuje kako je polazišta takve preobrazbe kod obojice papa, zapravo, duboka zahvaćenosti Božjim pozivom u sadašnjosti. Kod obojice papa se očituje jasna potreba za misijskim poslanjem Crkve kao jasnim odgovorom na današnje ekleziološke izazove, pri čemu Benedikt XVI. polazi od kontemplativnog uvida koji omogućava očitovanje konkretne Božje ljubavi dok Franjo ističe pučku pobožnost kao snažni odraz već utjelovljene vjere u kulturi nekog naroda. Papa Benedikt XVI. predlaže „odsvjetovljenje“ Crkve kako bi se razabrala bit Crkve i njenog poslanja, dok papa Franjo predlaže „bespridržajno“ djelovanje opisano slikom „Crkve izlaska“, „misionarske Crkve“, „Crkve otvorenih vrata“ i „samaritanskom Crkvom“ pri čemu se aludira na izravnost djelovanja, ne čekajući „institucionalna rješenja“ pojedinih rješenja (Franjina slika „zaprljane Crkve“). S analizom Franjinih riječi ujedno se, smatramo, dobiva odgovor na izazove Crkve u Hrvatskoj koje smo pokušali reflektirati sociološkim istraživanjima o pitanju pripadnosti Crkvi.
Rad na osnovi trostruke tipologije nacije i nacionalizma Anthonyja D. Smitha i metode kvalitativne analize sadržaja proučava poruke deset odabranih govora predsjednika Franje Tuđmana. Cilj mu je ...ustanoviti je li koncept nacije prvoga predsjednika Republike Hrvatske bio baziran na demosu ili etnosu i je li bio stalan ili se mijenjao kroz vrijeme te što je uzrokovalo te promjene. Polazišna točka istraživanja premisa je o presudnom utjecaju Tuđmanove osobe na formiranje hrvatskoga nacionalnog identiteta u prvom desetljeću neovisnosti.
Franjo Tuđman (1922.–1999.), prvi predsjednik Republike Hrvatske (1990.–1999.), u svojim je historiografskim radovima, intervjuima i govorima često govorio o ulozi Katoličke Crkve i važnosti ...kršćanstva u povijesti Hrvatske i hrvatskoga naroda. Ovaj članak donosi temeljna Tuđmanova stajališta o toj ulozi koja je izražavao u svojim predsjedničkim govorima. Nakon uvodnoga predstavljanja povijesnoga konteksta i Tuđmanovih pogleda na Crkvu prije godine 1990., posebice s obzirom na ulogu Crkve u Drugome svjetskom ratu, u daljem tekstu donose se njegovi nazori o povijesnoj ulozi Crkve u cjelini povijesti hrvatskoga naroda, posebice u suvremenoj povijesti od 1990. Istaknuto je Tuđmanovo razumijevanje političkih i svekolikih odnosa između Republike Hrvatske i Sv. Stolice u kontekstu hrvatskoga povijesnoga razvoja, kao i s obzirom na univerzalno poslanje Crkve u svijetu. Autor zaključuje da Tuđmanova stajališta o pojedinim vidicima i cjelini tih odnosa nisu nadahnuti samo njegovom pozicijom političara i predsjednika, nego proizlaze i iz njegova vlastita religioznog života.
Volunteers will accept donations of personal care items over the weekend to fill up a truck that will go to the Gulf Coast region to help victims of Hurricane Katrina. From 1 to 6 p.m. Sunday and 10 ...a.m. to 5 p.m. Monday, volunteers will be at the Westboro Area Jewish Community Center, 45 Oak St., Westboro, to accept items such as diapers, baby formula and baby wipes, hair brushes, toothbrushes, towels and first aid kits. Besides the Westboro Jewish Community Center, members of Beth Tikvah Synagogue and Congregation Bnai Shalom, both in Westboro, Chabad of Westboro, and the Interfaith Council of Westboro are helping.
Društvo u Bosni i Hercegovini je već dva desetljeća zahvaćeno krizom kojoj se
uzroci u konačnici mogu svesti na moralnu krizu. Ne upuštajući se u analizu posljednjih
uzroka krize, ovaj rad se ...koncentrira na fenomen političkoga iz razloga što politička
kriza u društvu nije tek posljedica neriješenih međunacionalnih odnosa, nego se politička
stvarnost kao takva javlja kao generator krize u društvu, i to na razini shvaćanja
političkoga i njegovih bitnih sastavnica kao što su država, narod ili građanin. Stoga je
zdrava politička filozofija sastavni dio traženja rješenja za društvenu krizu u BiH. Članak
se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu je iznesena teza da je bosansko-hercegovačko
društvo „hendikepirano“ u svojem povijesnom razvoju utoliko što nije, poput većine
europskih društava, na adekvatan način prošlo proces izgradnje nacionalnog identiteta,
izgradnje moderne države i transformacije iz feudalnog u moderno građansko
društvo. Kao posljedica toga, javlja se paralelizam sustava u kojem se miješaju ostaci
feudalnog i elementi nametnutog daytonskog sustava. U drugom dijelu se promišljaju
neki osnovni elementi iz područja političke filozofije, za što se autor služi ponajviše filozofijom
Jacquesa Maritaina. Imajući u vidu bosansko-hercegovačku stvarnost, autor
najprije analizira razliku između zajednice i društva. Na temelju te razlike definirani
su pojmovi nacije, naroda i političkog društva da bi na kraju bili uspoređeni koncepti
domovine i države.