Teorijsko-komparativnim i povijesnim metodološkim pristupom dekonstruirana je geneza medijske didaktike s ciljem dobivanja uvida u njenu povijest, obilježja, definiranje discipline i recentne ...trendove razvoja. U studiji je elaborirana uloga medija u obrazovanju, školovanju, nastavi, učenju i poučavanju. Sustavno je objašnjena anatomija društvenih okolnosti nastanka pojedinih kurikulumskih inovacija i njihovih konzekvenci za globalno obrazovanje te na razvoj medijske didaktike. Sintezom dobivenih činjenica iz analiziranih koncepata evidentno je kako je na razvoj medijske didaktike djelovao koncept nastavne tehnologije prenesen iz SAD-a, kao i niz društvenih te tehnoloških čimbenika. Teorijska i praktična esencija medijske didaktike etablirana je u primjeni raznih medija sa svrhom aranžiranja individualizirane, tj. učeniku usmjerene nastave. Obilježja i uloga medija u nastavi su se vremenom mijenjala sukladno dominantnim didaktičkim teorijama. Krucijalan izazov za medijsku didaktiku predviđa se u vidu primjene umjetne inteligencije u obrazovanju i školovanju.
A genesis of media didactics was deconstructed through a theoretical-comparative and historical methodological approach, with the aim of gaining insight into its history and characteristics, defining the discipline, and recent development trends. The study elaborates the role of media in education, schooling, teaching, and learning. The anatomy of the social circumstances of the emergence of certain curriculum innovations and their consequences for global education as well as the development of media didactics is systematically explained. A synthesis of the facts obtained from the analysed concept makes it evident that the development of media didactics was influenced by the concept of instructional technology transferred from the USA, as well as several social and technological factors. Theoretical and practical essence of media didactics is established in the application of various media with the purpose of arranging individualized, i.e., student-centred teaching. Over time, the characteristics and role of media in teaching have changed in accordance with the dominant didactic theories. A crucial challenge for media didactics is foreseen in the form of the application of artificial intelligence in education and schooling.
Članek poskuša misliti ideologijo niti na ravni vsebine misli niti na ravni diskurza, temveč na ravni delovanja, ki je - to bo osnovna teza članka - prvič, večinoma nediskurzivno in, drugič, v 21. ...stoletju odločilno tehnološko določeno. V nasprotju s klasičnimi ideološkimi formacijami 19. in deloma še 20. stoletja ideologija danes ne deluje več na ravni razmerja med posameznikovim umom in dominatnimi diskurzi, prav tako ne deluje več kot oblika subjektivacije, temveč drugje in drugače, na ravni, ki je tehnološko posredovana in infrasubjektivna. Takšno delovanje ideologije - ki poteka na (mikro)ravni afektov - obide procese subjektivacije in interpelacije ter raven verjetja, pomena in medijskih reprezentacij.
Te spremembe tudi »reprogramirajo« delovanje kognitivnih procesov posameznikov in odločilno vplivajo na izobraževanje, saj nekdanjo prevladujočo obliko »družbene zavesti«, ki je bila linearna in kavzalna, nadomeščajo nove oblike družbene zavesti, prilagojene novim medijskim tehnologijam in praksam.
Teško je danas pronaći koja znanost ili koje područje ljudske djelatnosti i aktivnosti nisu, barem na posredan način, povezani s pojmom medija. Mediji zadiru u gotovo sva područja društvenih i ...humanističkih znanosti. U članku se razmatra teorija medija Marshalla McLuhana (1911.–1980.), kanadskog profesora engleske književnosti, koji se istaknuo kao jedan od najpoznatijih teoretičara komunikacija. Njegova je teorija medija neminovno utjecala na rad svih aktualnih teoretičara medija i filozofa, sociologa i mediologa, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj.
Razmatraju se neki elementi teorije medija Marshalla McLuhana, čije spoznaje mogu pomoći učiteljima i nastavnicima u boljem razumijevanju prirode medija u svakodnevnom radu.
Internet otvara pristup medijskim ponudama koje mogu biti individualno oblikovane višenego drugi masovni mediji, zato se moramo zapitati kako učiti individualne metode rada samedijskim ponudama i da ...li izmenjeni oblici medija utiču na procese medijske socijalizacije.Ove moguće uticaje nadalje posmatramo kao oblike samo-socijalizacije.Koncept samo-socijalizacije može se staviti u različite kontekste prethodnih studija socijalizacije,ako je, kao i uvek, usmeren na nezavisnost subjekata. Teorije socijalizacije se mogurazlikovati prema načinu na koji mere aspekte samo-socijalizacie i socijalizacije koju realizujeneka druga osoba (nastavnik, roditelj, vršnjaci). Što više prihvatamo mogućnosti direktnogspoljašnjeg uticaja, uputstava i intervencija na subjekat, sve više su naglašeni procesisocijali zacije koje realizuje neka druga osoba. Nasuprot tome, što više ističemo procese samoorganizovanja, samo-regulisanja i samo-konstruktivnosti, sve više na umu imamo aspektesamo-so cijalizacije.Upravo u oblasti socijalizacije u suočavanju sa novim medijima, možemo sada ukazati načinjenicu da su nove generacije sve više prepuštene same sebi i stoga se one socijalizuju nezavisno(samostalno). Upotreba medija kao samo-socijalizacije, znači da oni koji su socijalizova ni,oni upravljaju izborom medija i medijskog sadržaja, relativno autonomno odlučuju o vreme nui mestu pristupa medijima i samostalno izgrađuju značenje medijskih sadržaja u procesu prijema,koji se takođe ogleda nezavisnom izgradnjom ili razvojem značenja tih sadržaja. To seodnosi i na aspekt interaktivnosti novih medija, odnosno individualnog raspolaganja sa medijskimsadržajem. Iz ovoga proizilazi da: moguć nost intervencije i organizacije za korisnikepoveć ava autonomiju u radu sa medijima. Za razliku od starijih, kako se često kaže, mlađegeneracije daju već u vrednost samostalnom određivanju izbora medijskih sadržaja, određivanjuvremena i oblika u kom ć e se koristiti.Novi mediji su postavili zadatak za medijsku pedagogiju da razmisli o pretpostavkama,procesima i uslovima usvajanja medijske kompetencije. To može da se ostvari kroz diskusijuo odnosu između interaktivnosti novih medija i samo-socijalizacije.
Starogrčki mit o postanku ljudi pripovijeda o kutiji koju je Pandora donijela čovječanstvu, a u kojoj su se nalazila brojna zla. Naime, u grčkoj mitologiji Pandora (grč. Πανδώρα, Pandốra) je prva ...žena koju je Zeus dao ljudima zajedno s kutijom svih zala, a za kaznu Prometeju koji je ukrao vatru. Mit o čarobnoj kutiji se nastavlja, otkriće televizije, kao čarobne kutije informiranja, raspirivanja mašte i njenog utjecaja na populaciju, zatim kompjuterski ekran, displeji na raznim aparatima koje koristimo, sve nabrojeno postaje vrlo važno za čovječanstvo. Razvoj kompjutera i novih medija kreće u otprilike isto vrijeme, jer su upravo kompjuterski i medijski strojevi bili neophodni za funkcioniranje modernih masovnih društava. Mogućnost prosljeđivanja tekstova, slika i zvukova masovnom auditoriju bila je od suštinske važnosti, kao i osiguranje istovjetnosti ideoloških uvjerenja. Rad se bavi promišljanjem utjecaja tehnologije novih medija na stvaranje nove društvene logike, gdje upravo tehnologija novih medija djeluje kao ostvarenje savršene utopije idealnog društva sastavljenog od „jedinstvenih” pojedinaca.
V koraku s splošnimi težnjami na polju literature razvija tudi literarna praksa koroških Slovencev svoje oblike (inter)medialnosti, naj bo to na tekstovni ravni in na ravni knjižne proizvodnje ali na ...ravni interakcij z gledališčem, filmom, glasbo ter likovno in upodabljajočo umetnostjo. Na osnovi gradiva, ki ga raziskujemo v sklopu projekta o dvojezični literarni praksi koroških Slovencev po letu 1991, se članek posveča vprašanju, kako se medialnost in medijski razvoj odražata v literarni produkciji koroških slovenskih avtorjev in kakšna je njihova vloga glede "scene pisanja" (Writing Scene), sprašuje pa tudi po razmerju med novimi mediji ter dvoin večjezičnostjo, ki je značilna za sodobno literarno prakso koroških Slovencev.
Suvremeni mediji nisu samo (novo) sredstvo komunikacije, već su novi komunikacijski „prostor“ koji svakodnevno posjećuje i nastanjuje veliki broj ljudi. U tom virtualnom prostoru Crkva može susresti ...čovjeka i komunicirati s njim, a „digitalni kontinent“ izazov je Crkvi za novu evangelizaciju. Međutim, za evangelizaciju virtualnoga svijeta nije dovoljna primjena dosadašnjih načina i metoda pastoralnoga djelovanja. Potrebno je ponajprije uočiti promjene koje se s novim medijima događaju, upoznati čovjeka u kulturi digitalnoga doba jer upravo čovjek u tim prostorima doživljava značajne promjene. Zato autor, kao prvi korak evangelizacije ukazuje na neke karakteristike nove kulture, govori o novim kodeksima komuniciranja, o novoj dinamici koja se razvija između „sugovornika“, a sve to pomaže Crkvi da bolje upozna način razmišljanja i doživljavanja ljudi našega vremena. Posebnu pozornost treba posvetiti oblikovanju osobnoga identiteta, kao i društvenosti koje se oblikuju preko društvenih mreža. Evangelizacijom digitalnoga svijeta Crkva oplemenjuje i humanizira društvo, razvijajući autentičnu komunikaciju i unoseći vrjednote u komunikacijske prostore.
Nove medijske tehnologije donose nezaustavljive promjene kako na medijskom, tako i na umjetničkom planu, ali i na cjelokupnoj društvenoj sceni. Televizija, Internet, mobilni mediji, ipod... dio su ...svakodnevice koji mijenja način “proizvodnje” informacija, njihovu distribuciju, ali i njihovo dekodiranje. Krajem devedesetih godina prošlog i početkom ovog stoljeća u diskursu o digitalizaciji i medijskoj produkciji, pojedine autore je zahvatio tehnološki determinizam. Ovakvi tehnološki određeni pristupi su posljednjih godina napušteni, jer tehnologija ne predstavlja silu „sama po sebi“, već se prilagođava i primjenjuje u skladu s već postojećim vrijednosnim sustavima, a ti vrijednosni sustavi imaju kulturne, društvene i ekonomske korijene“ (Örnebring, 2010: 68).
Pojava i eksploatacija novih medija, pokreće nove debate u pogledu promoviranja i valoriziranja kulture i umjetnosti. Što se tiče medijskih sadržaja koji zaokupljaju mlade, istraživanja su pokazala da ih u digitalnim medijima najviše zanimaju teme vezane za masovnu kulturu (estrada, film, muzika). Kako je televizija i dalje najpopularniji medij, ustanovljeno je da ova populacija najredovitije prati filmski i serijski program, kvizove, dok je najmanje zanimaju kulturno-umjetničke i informativno-političke emisije (Ilišin, 2003:23). Tako se može reći da mladi od televizije prije svega očekuju zabavu (Ilišin, 1999:148).
Upliv novih medija (najprije onih utemeljenih na digitalnim postupcima proizvodnje i distribucije slike) u umjetničko stvaralaštvo imao je osjetan efekt, posebno na grafičku umjetnost. Novi mediji u ...grafičkoj umjetnosti donose autohtone proizvodne i distribucijske procese, bez presedana u povijesti. Demokratičnost umnoživosti tradicionalnog grafičkog medija, jednom ograničena kapacitetom manualnog tiska, danas visokotehnološkim (digitalnim) sredstvima dostiže nivo apsolutne demokratičnosti i „elektronske utopije“. Ako je otisak kao multioriginal krajnji produkt grafike, onda je grafika danas, zahvaljujući novim medijima, više nego živa u vrijeme „jedinstvenih kopija“ – hiper multiplikacija i simulacija. Ovaj rad ima za cilj razmotriti nerazriješenu problemsku etapu intriga i konflikata o statusu i ulozi novih medija u grafičkoj umjetnosti.
NOVI OBLICI VIDEOIZRAŽAVANJA: VODCAST Takač, Franjo; Planinić, Martina
South Eastern European Journal of Communication,
6/2023, Letnik:
5, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Ciljevi u ovome radu su analizirati vodcast kao novi oblik videoizražavanja, definirati pojam istoga te
prikazati rezultate istraživanja o navikama publike naspram oblika konzumiranja medijskih ...sadržaja.
Rezultati istraživanja predstavljaju puls javnosti te tako medijima, ali i budućim autorima vodcasta,
pomažu tijekom mogućih dvojbi u analizi navika publike. Rad ističe osnovne razlike između pojmova
podcast i vodcast jer se u javnosti, a i u stručnim okruženjima, navedeni pojmovi ne koriste dovoljno
precizno. Razvoj novih tehnologija pokrenuo je nezaustavljiv proces konvergencije medija, koji se
čini kao Pandorina kutija iz koje svakodnevno izlaze novi medijski oblici i komunikacijski obrasci
koje publika rado prihvaća. Ispred tradicionalnih su medija izazovi koje moraju prevladati kako bi
zaštitili, prije svega, vlastiti opstanak, potom i novinarsku profesiju. Mnogi novinari, ali i pojedinci,
pokreću vlastiti internetski vodcast ili podcast, koji često ima veliku posjećenost i utjecaj. Postavlja se
pitanje živimo li u vremenu i okruženju koje karakterizira velik broj informacija i medijskih sadržaja
u eteru, od čega prijeti opasnost visokoga stupnja zagušenja javnosti, zbog čega se ne razlikuje bitno
od nebitna.
Ključne riječi: vodcast, podcast, internetska televizija, novi mediji
PDF
