Mycoplasma gallisepticum (Mg) pripada razredu Mollicutes, najmanjem i najjednostavnijem mikroorganizmu koji nema staničnu stijenku i sposoban je za samoreplikaciju izvan domaćina. M. gallisepticum ...primarni je etiološki uzročnik kroničnih respiratornih bolesti u peradi, koji uzrokuje goleme gospodarske gubitke. Zahvaljujući napretku u znanstvenim spoznajama, u posljednje su vrijeme postali dostupni veliki skupovi podataka o ovoj bakteriji, iz kojih se može doznati o sekvenciranju, novim strategijama tipizacije, dijagnostičkim postupcima i sredstvima koji mogu poslužiti u sveobuhvatnom istraživanju. Cilj je ovog preglednog rada bio rezimirati aktualne spoznaje o virulentnosti, varijabilnim površinskim lipoproteinima, invaziji stanica domaćina, adheziji, antigenskim varijacijama, formiranju biofilma i modulaciji imunosnog sustava domaćina. Obuhvaćena je i šira slika koja uključuje slučajeve da se M. gallisepticum uspješno bori protiv imunosti domaćina i prilagođuje novim domaćinima ili nišama čime je razvijen niz strategija i mehanizama koji pridonose patogenezi i širenju infekcije ovom bakterijom.
Melanom srednje očne ovojnice najčešća je primarna zloćudna bolest oka u osoba odrasle dobi, a oko je drugo po učestalosti najčešće sijelo primarnog melanoma nakon kože. Kasna ili pogrešno ...postavljena dijagnoza može imati ozbiljne posljedice. Rano otkrivanje melanoma srednje očne ovojnice ključno je u prevenciji gubitka vidne oštrine, spašavanju oka i sprečavanju razvoja metastaza. Čimbenici koji omogućuju rano otkrivanje malih melanoma srednje očne ovojnice koji se mogu zamijeniti s nevusom su debljina tumora > 2 mm, prisutnost subretinalne tekućine, nazočnost simptoma, narančasti pigment, rub tumora u blizini optičkog diska, određene ultrazvučne karakteristike tumora te odsutnost druza. Rano otkrivanje tumora je vrlo važno obzirom da povećanje debljine melanoma za 1 mm povećava rizik metastatske bolest za 5%. Dijagnostičke metode posljednjih su godina znatno unaprijeđene, no klinička dijagnoza i dalje ostaje standardna metoda kod očiju s prozirnim optičkim medijima. Ultrazvuk predstavlja najkorisniju pomoćnu dijagnostičku metodu, osobito u slučaju zamućenja optičkih medija oka. Novije dijagnostičke metode poput optičke koherentne tomografije i autoflouroscencije fundusa olakšavaju otkrivanje subretinalne tekućine i narančastog pigmenta. Također postoje određeni molekularni biomarkeri i citološke značajke tumorskih stanica koje mogu pomoći u predviđanju kliničkog ponašanja male melanocitne lezije. Iako je uloga dobre kliničke procjene važna i ne smije se podcijeniti, preporuča se i primjena dodatnih dijagnostičkih
metoda, te određivanje molekularnih i citoloških značajki tumorskih stanica kako bi se omogućila točna rana dijagnoza i time poboljšala prognoza bolesnika.
Želučani adenokarcinom Troskot, Branko; Gamulin, Marija
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2006, Letnik:
15, Številka:
1_Gastroenterologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Želučani karcinom spada među najčešće maligne
bolesti u svijetu i drugi je na svjetskoj ljestvici uzroka smrti od
malignih bolesti, premda mu incidencija u razvijenim zemljama
s vremenom pada. U ...patogenezi želučanog raka važnu ulogu
imaju i genetski čimbenici i čimbenici iz okoliša. Kronična infekcija
Helicobacterom pylori glavni je pokretač pretkarcinoznog
procesa. U karcinogenezi također važnu ulogu imaju i dijeta
bogata nitratima, a siromašna antioksidansima. Još nije točno
poznato kojim mehanizmom(-ima) infekcija potiče nastajanje
želučanog karcinoma. Radi se o dugome latentnom vremenu,
što je dobro potkrijepljeno dokazima. U tom periodu prepoznat
je niz preteča, predmalignih, lezija želučane sluznice (kronični
atrofi čni gastritis, intestinalna metaplazija, želučana displazija)
koje stvaraju pretkarcinomsku kaskadu. Postoji više klasifi kacijskih
sustava za rak želuca, a najčešća je TNM-klasifi kacija
o kojoj ovisi izbor terapije te prognoza bolesti. U operabilnih,
uznapredovalih karcinoma prva metoda izbora je kirurški zahvat.
Temeljem rezultata kliničke studije III. faze Intergroup Study
0116 (INT-0116) koji se odnose na produljenje preživljenja i
perioda bez bolesti, adjuvantna konkomitantna radiokemoterapija
postala je standardni oblik liječenja u Americi i znatnom
broju europskih zemalja, među kojima je i Hrvatska. Liječenje
metastatske bolesti kemoterapijom daje dulje preživljenje u
usporedbi sa simptomatskom terapijom.
Seronegativne spondilartropatije su skupina upalnih reumatskih bolesti koje se zajednički klasificiraju zbog niza zajedničkih i sličnih kliničkih, epidemioloških i genetičkih obilježja. Patogeneza ...bolesti kod seronegativnih spondiloartropatija najčešće se opisuje kao razvoj kliničkih očitovanja bolesti u genetski predisponiranih osoba uz povoljne okolišne čimbenike. Razvoj seronegativnih spondiloartropatija, a osobito ankilozantnog spondilitisa povezuje se s prisutnošću gena HLA-B27. Dokazano je da osobe s HLA-B27 imaju značajno viši rizik za razvoj SpA. Uloga infekcije u nastanku seronegativnih spondiloartropatija nije posve jasna; njezina je uloga najjasnija u nastanku reaktivnog artritisa, a evidentno je manje očita u ankilozantnom spondilitisu. Povezanost HLA-B27 i infekcije nije sasvim razjašnjena. Teorija o molekularnoj mimikriji temelji se na opažanju sličnosti između molekule HLA-B27 i dijelova mikroba.
Osteoartritis se nekoć smatrao degenerativnom bolešću zgloba. Novije spoznaje opravdavaju sufiks „itis“. Najznačajniji proupalni citokini su IL-1β i TNFα, jer potiču proizvodnju ostalih citokina, kao ...što su IL-8, IL-6, LIP, ali i vlastitu proizvodnju, što vodi k ubrzanom oštećenju zglobnoga tkiva. Od upalnih medijatora bitnih za patogenezu OA, važni su slobodni radikali kisika i dušika. Genetska predispozicija i starija životna dob čine podlogu, dok debljina putem povećanog opterećenja na zglob i uslijed povećane produkcije adipokina utječe na razvoj OA. Iako je zbog složenosti procesa otežano odrediti koji su od čimbenika najvažniji, sve to pridonosi utiranju puta k razvoju novih terapijskih mogućnosti.
Cistična fibroza Tješić-Drinković, Dorian; Tješić-Drinković, Duška
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
05/2015
522=41
Journal Article
Odprti dostop
Cistična fibroza je najčešća nasljedna, autosomalno recesivna bolest koja utječe na dužinu života u bijeloj rasi. Danas je prepoznato više stotina mutacija uz veliku varijaciju ekspresije bolesti. ...Prepoznavanje bolesnika i nosilaca mutacije pruža mogućnost genskog savjetovanja i prevencije bolesti. Rano dijagnosticiranje, sve češće pomoću neonatalog probira, omogućuje rani multidisciplinarni terapijski pristup uz značajno produljenje životnog vijeka i sve većeg broja odraslih bolesnika. Dužinom životnog vijeka mijenjaju se epidemiološki pokazatelji bolesti te se uočava sve više komplikacija bolesti na drugim organskim sistemima. Osnivanje specijaliziranih centara za liječenje cistične fibroze s multidisciplinarnom longitudinalnom skrbi za bolesnike od pedijatrijske do odrasle dobi predstavlja daljnji doprinos kontroli bolesti i kvalitete života bolesnika.
Iako virus Zapadnog Nila (engl. West Nile virus, WNV) poznajemo gotovo 80 godina, intenzivnija istraživanja o njemu se provode unatrag petnaestak godina, nakon što je u SAD-u uzrokovao veliku ...epidemiju infekcija središnjeg živčanog sustava. WNV je virus koji spada u porodicu Flaviviridae, rod Flavivirus. Radi se o jednom serotipu, ali se virus genotipski može podijeliti u najmanje osam linija od kojih su linije 1, 2 i 5 medicinski najbitnije. Afrika je postojbina WNV-a odakle se proširio cijelim svijetom. Prirodni rezervoari virusa su ptice, a vektori su mu komarci. Najčešćii način prijenosa virusa na čovjeka je ubod komarca, ali se virus može prenijeti i transfuzijama krvi te transplantacijom solidnih organa. Nakon inkubacije od 3 – 14 dana može se razviti bolest koja najčešće prolazi asimptomatski ili kao blaža febrilna bolest. U manjeg broja inficiranih se razvije neuroinvazivna bolest. Simptomatska terapija je osnov liječenja, a dugotrajni oporavak uz ponekad trajne sekvele su nerijetko prisutni nakon preboljele bolesti.
Peptička ulkusna bolest Katičić, Miroslava
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2006, Letnik:
15, Številka:
1_Gastroenterologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Peptička ulkusna bolest karakterizirana je
oštećenjem sluznice gornjeg dijela probavnog sustava sa
sklonošću stvaranju defekata – ulkusa (hrvatski: čir, vrijed), koji
prodiru kroz muskularis mukoze, ...a nastaju autodigestijom te
iste sluznice agresivnim djelovanjem želučanog soka (želučane
kiseline i pepsina). Peptički ulkusi mogu nastati na svim
dijelovima probavnog trakta gdje postoji aktivnost želučanog
soka, poglavito na jednjaku, želucu ili dvanaesniku, a rijetko se
mogu naći i u proksimalnom jejunumu te u ileumu u području
Meckelova divertikula. Prirodni tijek bolesti kreće se od potpunog
zacjeljenja ulkusa i bez liječenja, do razvoja komplikacija
sa značajnim morbiditetom i mortalitetom, kao što su krvarenje
i perforacija. Najčešći uzroci peptičke ulkusne bolesti su: infekcija
bakterijom Helicobacter pylori, konzumiranje nesteroidnih
antireumatika (NSAR) i kronični stres. Postoji i niz drugih dobro
defi niranih uzroka peptičkih ulkusa koji su znatno rjeđi, ali, s
padom prevalencije infekcije H. pylori u razvijenim zemljama,
postaju sve uočljiviji. Procijenjena godišnja incidencija peptičkog
ulkusa varira između 0,1-0,3% u neinfi ciranoj, do 1% u populaciji
infi ciranoj H. pylori. Životna prevalencija ulkusne bolesti
također je viša među osobama infi ciranim H. pylori (prosječno
10-20%, prema 5-10% u općoj populaciji). Prvi korak u liječenju
ulkusa je otkrivanje postojanja infekcije H. pylori ili uzimanja
NSAR. Liječenje započinje eradikacijom infekcije H. pylori u svih
infi ciranih osoba. Kamen temeljac terapije svih neinfi ciranih
bolesnika je uporaba antisekretornih lijekova, prihvatljiva i kao
terapija održavanja u određenih bolesnika. Ako je to moguće,
nužno je prekinuti uzimanje svih ulcerogenih lijekova kao što
su NSAR i salicilati. Ne postoji potreba za posebnim dijetalnim
ograničenjima, bolesnicima se samo preporučuje izbjegavanje
hrane koja im uzrokuje dispeptičke smetnje. Tijekom posljednjih
dvaju desetljeća, razvojem djelotvornih protusekretornih medikamenata
(blokatora H2-receptora i inhibitora protonske pumpe)
i eradikacijom infekcije H. pylori, moguće je djelotvorno spriječiti
recidiviranje uglavnom većine ulkusa. Operacija je u liječenju
ulkusne bolesti danas izuzetno rijetko potrebna – uglavnom
samo pri liječenju za život opasnih komplikacija agresivne i
uznapredovale bolesti koje nije bilo moguće riješiti primjenom
konzervativnih metoda.
Listeriosis is a zoonosis usually transmitted through contaminated food
or vertically from mother to foetus. In an immunocompetent, adult
person the infection results in transitory asymptomatic
...gastrointestinal colonization or febrile, non-invasive gastroenteritis.
The infection of the foetus, newborn or immunocompromised person can
result in a serious invasive disease with high mortality rate. As a
facultative intracellular pathogen, Listeria monocytogenes is widely
used as model for studying cellular biology and mechanisms of cellular
immunity.
PDF
