Listeriosis is a zoonosis usually transmitted through contaminated food
or vertically from mother to foetus. In an immunocompetent, adult
person the infection results in transitory asymptomatic
...gastrointestinal colonization or febrile, non-invasive gastroenteritis.
The infection of the foetus, newborn or immunocompromised person can
result in a serious invasive disease with high mortality rate. As a
facultative intracellular pathogen, Listeria monocytogenes is widely
used as model for studying cellular biology and mechanisms of cellular
immunity.
Bakterije roda Campylobacter (uglavnom C. jejuni i C. coli) najčešći su uzročnici bakterijskih
infekcija probavnog sustava širom svijeta. Izoliraju se češće od ostalih crijevnih patogena
(Salmonella, ...Shigella) te predstavljaju značajan javnozdravstveni problem. Kampilobakterioza
je zoonoza, a najčešće se prenosi kontaminiranom hranom i vodom. Opisano je nekoliko činitelja virulencije kampilobaktera i njihova uloga u nastanku bolesti. Detaljno je prikazana uloga flagele, citoletalnog distendirajućeg toksina, kapsule i lipooligosaharida u patogenezi enteritisa uzrokovanog kampilobakterom. Pokazano je da je razvoj humoralne imunosti
najvažniji u zaštiti od bolesti uzrokovanih kampilobakterom, a eksperimentalno je potvrđena i važnost stanične imunosti u obrani od infekcije C. jejuni. Opisana je i pojava vijabilnih
ali nekultivabilnih (VBNC) oblika kampilobaktera, čija se uloga u razvoju infekcija u ljudi još mora istražiti. Navedeni su epidemiološki podaci, klinička slika bolesti, kao i mogućnosti terapije.
Sistemski eritemski lupus je kronična upalna bolest vezivnog tkiva nepoznate etiologije koja može zahvatiti zglobove, bubrege, serozne membrane i zidove krvnih žila. Pretežno se javlja kod mladih ...žena. Ispunjavanje određenih seroloških i kliničkih parametara potrebno je za postavljanje konačne dijagnoze. Teška, aktivna bolesti zahtijeva liječenje glukokortikoidima, antimalaricima i u nekim slučajevima imunosupresivima.
SAŽETAK
Listerioza jest zoonoza do koje u većem broju slučajeva dolazi nakon konzumacije zagađenih namirnica. U zdravih odraslih osoba infekcija bakterijom Listeria monocytogenes posljeduje ...prolaznom, asimptomatskom kolonizacijom crijeva, ili slikom neinvazivna febrilnoga
gastroenteritisa. Infekcija fetusa, novorođenčeta, ili imunokompromitirane osobe, može posljedovati razvojem invazivne infekcije praćene visokim postotkom smrtnosti. Zbog svojstva unutarstaničnoga parazitiranja, bakterija Listeria monocytogenes dugi se niz godina koristi kao
oruđe za proučavanje stanične biologije i mehanizama stanične imunosti.
Diabetic retinopathy, the most common microvascular complication of
diabetes mellitus, is estimated to be the leading cause of blindness in
the working population in developed countries. The ...prevalence of
retinopathy increases with the duration of diabetes and is related to
hyperglycemia, hypertension, hyperlipidemia, pregnancy, nephropathy and
anemia. The retina is a metabolically active tissue, and various
biochemical, immunological and genetic mechanisms have been implicated
in the pathogenesis of retinopathy. Vascular disruptions are
characterized by abnormal autoregulation of retinal blood flow caused
by loss of the pericytes, breakdown of the inner blood-retinal barrier,
thickening of the capillary basement membrane as well as damage and
proliferation of endothelial cells. Characteristic clinical
manifestations are the result of four main processes: the appearance of
microaneurysms, increased vascular permeability, capillary occlusion,
and fibrovascular proliferation. The clinical stage of diabetic
retinopathy is further divided into nonproliferative and proliferative
phases. Diabetic maculopathy refers to involvement of the macula by
oedema and hard exudates (focal, diffuse, exudative) or ischaemia
(ischaemic maculopathy). It may accompany both clinical phases of
diabetic retinopathy. The most common causes of visual loss in diabetic
patients are diabetic maculopathy and proliferative diabetic
retinopathy. Diagnosing diabetic retinopathy and maculopathy requires a
combination of clinical examination and diagnostic imaging techniques,
which includes direct or indirect ophthalmoscopy through dilated pupil,
color fundus photography, fluorescein angiography, optical coherence
tomography and other imaging techniques. All patients with diabetes
require frequent ophthalmologic examinations to allow early detection
of disease and appropriate intervention in order to prevent blindness.
Karcinom dojke u razvijenim zemljama, uključivši i Hrvatsku, najučestaliji je maligni tumor u žena. Stopa učestalosti raka dojke u Hrvatskoj jest 61,74 na 100.000 stanovnika, a stopa smrtnosti 15,7. ...Rizični činitelji za obolijevanje od raka dojke, utvrđeni epidemiološkim istraživanjem, jesu dob, nasljeđe, prehrana i način života, reproduktivna aktivnost, socioekonomski status i rasna pripadnost. Molekulamo-genetičke studije upućuju na ulogu mutagenih činitelja, spolnih hormona, slobodnih radikala i onkogena. Rana menarhe, kasna menopauza, nerađanje ili kasno rađanje prvoga djeteta povećavaju rizik obolijevanja od raka dojke. Predispozicija se nasljeđuje kao autosomno dominantna značajka. U obiteljima s visokom učestalošću raka dojke identificirane su mutacije dvaju tumorosupresomih gena - BRCA1 i BRCA2 (naziv je skraćenica od engl. breast carcinoma). S rakom dojke u svezi su još dva tumorosupresoma gena, p53 i PTEN, onkogen Ha-ras i geni za estrogenske receptore. Pretilost povećava rizik od raka dojke, vjerojatno stoga što masno tkivo proizvodi estrogene metabolizirajući androgeni hormon androstendion. Prilikom duljega uzimanja estrogenskih oralnih kontraceptiva, rizik obolijevanja od raka dojke povećava se u žena u dobi između 40. i 50. godina na 1,3 do 1,5. Slično vrijedi za nadomjesnu hormonsku terapiju nakon menopauze. Utvrđena je i povezanost raka dojke s preobilnim unosom kalorija i kakvoćom prehrane, poglavito sa sadržajem masnoća životinjskoga podrijetla. Heterociklični amini koji nastaju kod prženja ili žarenja hrane imaju karcinogena svojstva. Zaštitna se uloga pripisuje fizičkoj aktivnosti te prehrani bogatoj voćem i povrćem, koja sadrži vitamine i antioksidativne tvari.
Idiopatske upalne miopatije, koje uobičajeno nazivamo miozitisi, heterogena su skupina bolesti od koji su polimiozitis i dermatomiozitis najpoznatije. Ova heterogena skupina kroničnih poremećaja ...dijeli zajedničko kliničko obilježje slabost proksimalnih mišića i, u tipičnim slučajevima, histološki nalaz nakupina upalnih stanica u mišićnom tkivu. Četiri su glavna tipa idiopatskih upalnih miopatija: dermatomiozitis, polimiozitis, miozitis inkluzijskih tjelešaca i imunosno-posredovane nekrotizirajuće miopatije (autoimune nekrotizirajuće miopatije). Kliničke i histopatološke različitosti među njima upućuju na različite patogenetske procese.
GENETIKA SINDROMA POLICISTIČNIH JAJNIKA Geršak, Ksenija; Ferk, Polonca
Gynaecologia et perinatologia (Zagreb, Croatia),
06/2007, Letnik:
16, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Prikazan je sindrom policističnih jajnika (PCOS) kao heterogena kompleksna bolest, uglavnom iz vidika njegove multifaktorske patogeneze. Genetska pozadina ovog sindroma i najvjerojatniji PCOS geni ...kandidati detaljno su obrazloženi.
Istražena je patogeneza i patologija rodenticidnoga učinka nesteroidnoga protuupalnoga lijeka
indometacina. Istraživanje je provedeno na 16 smeđih štakora prosječne tjelesne mase od 99,6 g i 16 ...albino miševa prosječne tjelesne mase od 28,4 g u dobi od 10 do 12 tjedana. Životinje su bile podijeljene u osam skupina. U svaku skupinu uvrštena su četiri štakora (R1, R2, R3, R4) odnosno četiri miša (M1, M2, M3, M4). Životinje pod oznakom R1 i M1 bile su kontrolne i nisu dobivale indometacin. Štakorima skupina R2, R3, R4 te miševima skupina M2, M3, M4 oralnim je putem apliciran indometacin u dozama od 83 mg/kg, 166 mg/kg i 250 mg/kg. Promatrani su klinički znakovi i uginuća. Uginule životinje bile su razuđene. Indometacin je uzrokovao anoreksiju, dehidraciju i slabost te100%-tnu smrtnost tijekom 36 sati nakon primjene u miševa i 82 sata nakon primjene u štakora. U sedam štakora (43,8%) zabilježen je proljev te krvarenje po sluznici medijalnih očnih kutova. U svih je glodavaca dokazana punokrvnost, krvarenja po sluzici želuca i crijeva sa žarišnim ulceracijama te mjestimično bljedilo jetre. Patohistološke promjene u različitim organima bile su slične bez obzira na vrstu životinje i dozu. Najčešće je ustanovljena kongestija organa i krvarenja te trombi u arteriolama i kapilarama bubrega, srca, pluća, mozga, sjemenika i slezene. Zabilježena je i žljezdana degeneracija kao i nekroze, erozije, ulceracija želuca i tankog crijeva, glomerulotubularna degeneracija bubrega, hepatocelularna nekroza, nekroza miokarda te degeneracija sjemenika i živčanih stanica. Čini se da indometacin uzrokuje značajno oštećenje endotela i sluznice, krvarenje i vaskularnu trombozu koja prelazi u ishemičnu nekrozu s posljedičnim zatajenjem mnogih organa i uginućem. Detaljno su obrazloženi mehanizmi djelovanja indometacina kao rodenticida.
