Praćenje razvoja poslovnog djelokruga Predsjedništva ili Predsjedničkog ureda Zemaljske vlade za Hrvatsku i Slavoniju (1869-1921) te analiza dokumenata koji se odnose na uredsko poslovanje, ali i ...jedinog sačuvanog i nedatiranog registraturnog plana nastalog po svemu sudeći krajem 1918. godine, pokazuju neka bitna obilježja u radu ovoga tijela. Ured je imao relativno konzistentan djelokrug koji se postupno pomalo proširivao, što je dovelo do toga da se njegov sustav organizacije spisa, poglavito registraturni plan ili „osnova pismare“, dopunjavao na temelju onoga što je definirano na početku rada Predsjedništva. Porastom opsega posla i količine nastalih dokumenata, početnih šest registraturnih sveščanih skupina, prema kojima su spisi označavani i odlagani, razrađuje se 1891. godine podskupinama. Od 1912. godine, naročito tijekom ratnih i poratnih godina, očito je da odnos prema ažuriranju planova postaje sve nemarniji, kao i u ostalim segmentima uredskog poslovanja, pa se neke promjene što su u međuvremenu nastupile uopće ne uvrštavaju u plan iz 1918. godine, iako su u stvarnom poslovanju provedene. To, međutim, pomaže razumijevanju strukture planova koji nisu sačuvani, ne samo od 1912. već i od 1891, kad je sustav prvi put reformiran, a u osnovnim obrisima i od samog početka rada Predsjedništva, olakšavajući ujedno snalaženje u gradivu fonda.
