Implementing the banning of discrimination is one of the most important tasks of all bodies dealing with the protection of human rights and fundamental freedoms. That is, every achieved outlawing of ...discrimination is a firm indication of the violation of human rights and fundamental freedoms. However, from that important principle in legal political and overall social relations, there are also exceptions or deviations. They can be seen in the principle of positive discrimination which is a necessary corrective in achieving the rights and freedoms of minorities or underrepresented groups. That is, in democratic societies, where the principle of majority rules, reaching decisions on underrepresented groups, always depends on decisions which the majority reaches. Regardless of how 'democratic' society is, a democratic society with its principle of rule of law cannot allow the majority to freely assess whether it will decide on the legal regulation, achieving and protection of minority rights in order to allow achievement of this in all segments of social relations of important rights and freedoms for their self-actualisation. For this reason, countries with the rule of law, by legally regulating positive discrimination ensure legal constitutional guarantees so that minorities regulate, achieve and protect so called positive rights and freedoms which in turn ensure the self-actualisation of these rights through achieving their ethos. Positive discrimination is precisely therefore one of the most complex, but very sensitive legal, political issues in general. It is necessary. Although positive, it is discrimination, nonetheless. Its sensitivity is present regardless of the fundamentals which it prescribes. However, in relation to some of them, it can have, and most often does have, wider legal, political and even cultural implications. A striking example is the applied principle of positive discrimination among national minorities. Because this is a sensitive area, every positive discrimination, in order to be permitted and justified, must be necessary and needed in a democratic society. It must be objectively justified with a previously legally justified legitimate aim and it must be proportionate.
This paper attempts to conceptually determine according to the concepts of banning and positive discrimination and their mutual differences. The most important legal sources, according to the author, have been chosen and analysed. These regulate both national and transnational principles.
Particular attention has been paid to positive discrimination in the regulation, achieving and protection of the rights and freedoms of national minorities, all of course within the legal constitutional order of the Republic of Croatia.
Finally, constitutional court procedure and the decision making of the Constitutional Court of the Republic of Croatia is dealt with in the abstract and concrete controls of constitutionality and legality of positive discrimination in relation to national minorities. Stances taken by the Constitutional Court in proceedings in such cases have been supported by concrete examples.
Provedba načela zabrane diskriminacije jedna je od najvažnijih zadaća svih tijela koja se bave zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, svaka realizirana zabranjena diskriminacija čvrsti je pokazatelj povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, i od tog bitnog načela u pravnopolitičkim i ukupnim društvenim odnosima postoje iznimke odnosno odstupanja. Ona se očituju u načelu pozitivne diskriminacije koja je nužni korektiv u ostvarivanju prava i slobode manjina (podzastupljenih skupina) i njihovih pripadnika. Naime, u demokratskim društvima u kojima načelo većine dominira u donošenju odluka podzastupljene skupine stalno ovise o odlukama koje donosi većina. Bez obzira na to koliko je većina "demokratska", demokratsko društvo vladavine prava ne može pustiti na slobodnu procjenu većini hoće li odlučiti kod pravnog uređivanja, ostvarivanja i zaštite manjinskih prava tako da im omogući njihovu realizaciju u svim segmentima društvenih odnosa bitnih prava i sloboda za njihovu samoaktualizaciju. Zbog toga se u pravnim državama putem pravnog uređivanja pozitivne diskriminacije osigurava ustavnopravno jamstvo manjinama i njihovim pripadnicima na uređivanje, ostvarivanje i zaštitu tzv. pozitivnih prava i sloboda koja im jamče samoaktualizaciju kroz ostvarenje svojeg ethosa. Pozitivna diskriminacija upravo stoga jedno je od najsloženijih i vrlo osjetljivih pravnopolitičkih pitanja uopće. Ona je potrebna. Doduše jest pozitivna, ali istodobno je i diskriminacija. Njezina osjetljivost prisutna je, neovisno o osnovama za koje se propisuje. No, u odnosu na neke od njih, može imati, a najčešće i ima i šire političkopravne pa uopće i kulturološke implikacije. Eklatantan je primjer primjena načela pozitivne diskriminacije kod nacionalnih manjina i njihovih pripadnika. Zbog te svoje osjetljivosti svaka pozitivna diskriminacija, da bi bila dopuštena i opravdana, mora biti nužna i potrebna u demokratskom društvu, objektivno opravdana s unaprijed pravom utvrđenim legitimnim ciljem i njemu razmjerna.
U ovom radu nastojao sam se pojmovno odrediti prema pojmovima zabrane i pozitivne diskriminacije i njihovu međusobnom razlikovanju. Obradio sam najznačajnije, po mom sudu, pravne izvore koji uređuju ta načela kako nadnacionalnog tako i nacionalnog prava.
Posebnu sam pozornost posvetio pozitivnoj diskriminaciji u uređivanju, ostvarivanju i zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i njihovih pripadnika. Naravno, unutar ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske.
Na kraju rada pozabavio sam se ustavnosudskim postupanjima i odlučivanjima Ustavnoga suda Republike Hrvatske u apstraktnoj i konkretnoj kontroli ustavnosti i zakonitosti pozitivnih diskriminacija u odnosu na nacionalne manjine i njihove pripadnike. Zauzeta stajališta Ustavnoga suda u postupanjima u ovakvim predmetima potvrdio sam konkretnim primjerima na kraju rada.
U početku 21. stoljeća često se koristi pojam pozitivne (afirmativne) diskriminacije. Pozitivna diskriminacija mjera je koju poduzima vlada, neka organizacija ili korporacija s ciljem da se smanje ...nejednakosti u društvu nastale upravo diskriminacijom, na način da se pružaju određene povlastice onima koji su pretrpjeli neku vrstu diskriminacije. Nastala je u Sjedinjenim Američkim Državama na inicijativu predsjednika Kennedyja, Johnsona i Nixona. Diskriminacija, nažalost, ima mnogo oblika, a neke od najzastupljenijih diskriminacija su: rasne, rodne, dobne, religijske, etničke. Središte ovoga rada bit će na organizacijskoj i korporativnoj pozitivnoj rodnoj diskriminaciji na tržištu rada u Republici Hrvatskoj. Žene na radnom mjestu marginalizirane su, imaju manje plaće i sporije napreduju na hijerarhijskoj organizacijskoj ljestvici, što ih vrlo često stavlja pred izbor oko svojih reproduktivnih odluka. Stoga je problem istraživanja rodna nejednakost na tržištu rada u Republici Hrvatskoj, što dovodi do socioekonomskih nejednakosti između dviju rodnih grupa. Glavni je cilj istraživanja postići bolje razumijevanje kako pozitivna rodna diskriminacija utječe na veće uključivanje žena na tržište rada u Republici Hrvatskoj. Prikupljanje relevantnih podataka i informacija temeljit će se na sekundarnim (relevantna znanstvena i stručna literatura te dokumentacija odabranih organizacija) i primarnim istraživanjima (anketiranje i dubinski intervjui). Populacija ispitanika anketnim upitnikom su žene na menadžerskim pozicijama, a za intervjue donositelji korporativnih odluka (top menadžeri odabranih organizacija). Veličina uzorka za anketiranje je 30 (N=30), a za intervjue 6 (N=6). Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da razumijevanje rodne diskriminacije te izgradnja svijesti da svi imaju jednake mogućnosti na radnom mjestu potiče žene na veće uključivanje na tržište rada u Republici Hrvatskoj, što doprinosi razvoju socioekonomske jednakosti između žena i muškaraca.
Hrvatska je, uz Sloveniju, trebala biti jedina zemlja u Europi koja je ozakonila dvostruko pravo glasa pripadnika nacionalnih manjina. Ono je trebalo biti dio "pozitivne diskriminacije" manjina i ...vrhunac evolucije manjinskih izbornih prava u Hrvatskoj.
Poput mnogih europskih država, i Republika Srbija suočena je s visokom stopom nezaposlenosti osoba sa invaliditetom. To se može objasniti različitim činiteljima, uključujući posrednu diskriminaciju ...osoba s invaliditetom u oblasti obrazovanja i zapošljavanja, ali i njihov strah od gubitka socijalnih povlastica zbog zaključenja ugovora o radu. Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom (2009) afirmirano je zapošljavanje ovih osoba na otvorenom tržištu, pod općim uvjetima ili uz razumno prilagođavanje radnog mjesta njihovim potrebama, dok je „zaštićeno“ zapošljavanje, po pravilu, rezervirano za osobe koje, zbog težine invaliditeta, ne mogu zadovoljiti svoju potrebu za ekonomskom sigurnošću na prvi način. Po uzoru na međunarodne standarde i poredbena iskustva, zakonodavac je predvidio i više mjera za ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u tržištu rada i povećanje njihove zaposlenosti, uključujući kvote za zapošljavanje. Iako je od stupanja Zakona na snagu neznatno povećana zaposlenost ovih osoba, značajan broj njih je i dalje bez posla, između ostalog i stoga što su poslodavci težili na svaki način ’zaobići’ obavezu zapošljavanja, čak i uz pritisak na (postojeće) zaposlene da se prijavljuju kao osobe s invaliditetom. S druge strane, suci su suočeni s izazovom ’brušenja’ standarda razumne prilagodbe radnog mjesta, posebno stoga što odgovarajuća obveza poslodavca nadrasta zabranu posredne diskriminacije, a razlikuje se i od pozitivne diskriminacije.
Zbog toga su u radu preispitane granice sadržaja obveze razumnog prilagođavanja, a, zatim, i krug zaštićenih osoba, budući da poredbeno pravo poznaje i primjere rezerviranja kvota za zapošljavanje samo za osobe s težim invaliditetom. Ovo stoga što se ograničavanje obaveze zapošljavanja samo na osobe s težim invaliditetom čini opravdanim u slučajevima kada kvotni sus- tav ima za cilj lakše zapošljavanje osoba koje se suočavaju s najvećim problemima na tržištu rada. I suprotno, potreba da se smanji broj korisnika socijalnih povlastica govori u prilog utvrđivanja općte obveze zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
Članak se temelji na dijelu rezultata reprezentativnoga nacionalnog ispitivanja stavova hrvatskih građana o kulturnim različitostima u hrvatskome društvu. Terensko anketiranje provedeno je metodom ...osobnog intervjua u kućanstvu ispitanika, u okviru omnibus istraživanja. Pod kulturnim različitostima autori misle na nacionalne manjine i vjerske zajednice. U tom smislu Hrvatska je, poput većine zemalja suvremenoga svijeta, kulturno heterogena politička zajednica. Stoga će odnos njezinih građana prema kulturnim i drugim različitostima postajati sve važnija društveno-politička i znanstvena tema, a autori se nadaju da će njihovo istraživanje pomoći senzibiliziranju javnosti u tom smislu. Pokazalo se, neočekivano, da hrvatski građani zapravo pružaju nešto manji »otpor multikulturalnom društvu« (što mjeri Eurobarometar), jer se ukupno tek osam posto izjasnilo da je to loše ili jako loše za zemlju. Naime gotovo svaki četvrti (23%) Europljanin nije suglasan s tvrdnjom da ljudi različitoga etničkoga ili kulturnoga podrijetla obogaćuju njihovu zemlju. Čak i u odnosu prema Europskoj uniji hrvatski ispitanici iskazuju umjereni optimizam, jer ih nešto manje (42%) od komparativnoga europskog prosjeka (48%) smatra da ulazak u Europsku uniju ugrožava nacionalni kulturni identitet. Utjecaj ili izostanak utjecaja sociodemografskih obilježja ispitanika dijelom se poklapa s trendovima sličnih istraživanja, primjerice u Nizozemskoj. U ovom istraživanju samo su se tri pokazala statistički značajnim prediktorom rezultata na skali kulturne isključivosti: spol, stupanj religioznosti i nacionalna pripadnost. Valja istaknuti da dob nije djelovala u očekivanom smjeru, kao što je to utvrđeno u velikim svjetskim komparativnim ispitivanjima, naime da mladi u pravilu iskazuju veće prihvaćanje kulturnih (i drugih) različitosti u svojim društvima, što autori smatraju zabrinjavajućim.
PDF
