Smisao ovog rada je da nas podsjeti na vrijednost i važnost prijateljstva, da nas podsjeti kako je prijateljstvo važno u odrastanju i sazrijevanju, u ostvarivanju onog izvorno ljudskoga u nama. ...Prijateljstvo ne zavisi ni o kakvoj pripadnosti, prijateljstvo je bez-interesna dobrovoljnost kojoj ne treba nikakav posebni operativni program. U prijateljstvu je važna sloboda izbora i osjećajravnopravnosti. Prijateljstvo se razlikuje od drugih oblika ljubavi, bilo kao uzrok, sadržaj ili izražajna forma, ono je prava ljubav, a ljubav je i mogućnost razgovora. Prijateljstvo je jedino istinsko blago i prava sreća koja se pokazuje kao izravni učinak prijateljske ljubavi u obliku radosti, radosti koja izvire iz srca i koja može savršeno koegzistirati sa siromaštvom, čak i s boli. Prijateljstvo zbog svega ovoga treba odgoj, iznad svega duhovni odgoj koji čovjeku pojedincu može omogućiti da nadiđe dječja maštanja i postavi se u aktualnu stvarnost. Da usvoji jedno novo odgovorno 'ja', očišćeno od probuđenih tendencija koje se zaokružuju u prošlosti. Autentični prijatelj je stoga duhovno slobodan, zna poznavati samog sebe i drugog, ovisno o situaciji, zna biti dostupan za potpuno prihvaćanje drugoga, zna dati ljubav koja postoji i živi za prijatelja.
Čovjek je tražitelj sreće zato što je osoba. Stoga pitanje o ljudskoj sreći uključuje moralni život, ali ga i nadilazi. Svrha moralnoga života je ono dobro zahvaljujući kojemu ljudsko djelovanje i ...sam čovjek postaju dobri. Takvo dobro su kreposti, no čovjek ih zbog svoje krhkosti i nemoći teško stječe. Zato je istinsko prijateljstvo privilegirano mjesto i pomoć za rast u kreposti i životnoj radosti. Prijateljstvo ujedno može biti poticajno okružje za naporan rad traženja istine i za misleno motrenje Boga, koje čovjeka čini blaženim. No usprkos svojoj vrijednosti, ljudsko prijateljstvo i filozofska mudrost ostaju ograničeni. Čovjek vlastitim naporima ne može dokraja ispuniti svoju žudnju za ljubavlju, istinom i savršenstvom. Zato kršćanska teologija dopunjava filozofiju koncepcijom prijateljstva s Bogom. Po tom prijateljstvu ostvaruje se savršeno ozbiljenje ljudske osobe i jedinstvo subjektivnosti i objektivnosti, imanencije i transcendencije, primanja i davanja, koje je započelo ljudskim prijateljstvom.
A man is a seeker of happiness because he is a person. That is why the question of human happiness includes moral life, but it also transcends it. The purpose of moral life is the good by which human action and man himself become good. Such good are virtues, but man, because of his fragility and helplessness, finds it difficult to acquire them. That is why true friendship is a privileged place and help for growth in virtue and joy of life. Friendship can also be a stimulating environment for a diligent search for truth and a contemplation of God, which is the source of human eudaimonia. But despite their value, human friendship and philosophical wisdom remain limited. Man cannot fulfil his desire for love, truth, and perfection by his own efforts. That is why Christian theology complements philosophy with the concept of friendship with God. This friendship leads to the perfect realization of the human person and to the unity of subjectivity and objectivity, immanence and transcendence, receiving and giving, which began with human friendship.
Na temelju poslanica sv. Jeronima rad nastoji ukazati na važnost i značenje prijateljâ i prijateljstva u njegovu životu te iščitati njegovu teoriju prijateljstva, odnosno ideal prijateljstva koji je ...ponudio svojim čitateljima. Prvo poglavlje ističe važnost prijatelja i prijateljstvâ za Naučitelja iz Stridona, čemu s više gledišta imaju pridonijeti i ostali dijelovi rada. Drugo poglavlje ocrtava njegovo shvaćanje iskona i naravi prijateljstva te sponâ koje povezuju prijatelje. Treće poglavlje ukazuje na važnost komunikacije koja, prema sv. Jeronimu, hrani, učvršćuje, održava i posvjedočuje prijateljstvo. Četvrto poglavlje, napose s gledišta korespondencije sv. Jeronima sa sv. Augustinom, bavi se pitanjem na koji se način prijatelji trebaju ophoditi i kojih se normi držati dođe li među njima do nesporazuma, nesuglasica, spora, pa i polemike. Rad ukazuje na dragocjenost prijateljstva u Jeronimovu životu. Iskon, odnosno vrelo ljubavi koja povezuje prijatelje, Stridonjanin vidi u Kristu, odnosno u Bogu, koji istom prijateljstvo i učvršćuje. Ističe nezamjenjivu važnost komunikacije, koja prema Jeronimu održava i hrani prijateljstvo, te nužnost otvorenosti i iskrenosti u prijateljskim odnosima. Jednako vrijedi i u slučaju nesuglasica ili sporova, koje prema sv. Jeronimu valja rješavati u istom duhu, u prvi plan stavljajući prijateljsku ljubav hranjenu vjerom te želju za mirom.
On the basis of the epistles of St. Jerome, the article is attempting to draw attention to the importance and meaning of friends and friendship in his life and to discern his theory of friendship, i.e., the idea of friendship that he offered to his readers. The first part points out the importance of friends and friendships for the teacher from Stridon, to which other parts also contribute from various perspectives. The second part draws his understanding of the origin and nature of friendship, as well as the ties that bind friends. The third part points out the importance of communication that, according to St. Jerome, feeds, strengthens, maintains, and testifies to friendship. The fourth part is based primarily on the correspondence between St. Jerome and St. Augustine and it deals with the question of how friends should behave and which norms should they follow when there is a disagreement, argument, fights, or polemics between them. The article draws attention to the preciousness of friendship in Jerome’s life. Jerome sees the origin, i.e., the source of love that binds friends, in Christ or in God who also strengthens the friendship. The author points out the irreplaceable importance of communication that, according to Jerome, maintains and feeds friendship, as well as the necessity of openness and honesty in friendship. This holds also in cases of disagreement and arguments that, according to St. Jerome, ought to be solved in the same spirit by putting in the first place the love between friends that is fed by faith and desire for peace.
Hrepenenje in ljubezen sta emociji, ki se pojavljata v mnogo romanih o kralju Arturju. Na like lahko učinkujeta tako pozitivno kot negativno. Po eni strani ljubezen spodbuja viteze k boju in služenju ...svoji dami, saj si s svojimi bojnimi dejanji poskušajo pridobiti njeno naklonjenost, po drugi strani pa jih ločitev od ljubljene ali hrepenenje po njeni ljubezni »spravlja ob pamet«, jih slabi, odvrača od boja, kar se pogosto konča z boleznijo. Ta dualistični značaj ljubezni in hrepenenja v Prosalancelotu analiziramo ob ljubezenskem razmerju med Lancelotom in Ginover ter ob prijateljstvu med Lancelotom in Galahotom. Analiza vključuje razpravo, kako ti dve emociji vplivata na like in v kakšni meri usmerjata njihovo ravnanje. Lancelot je še posebej izstopajoč lik, ker nanj čustva močno vplivajo. Strastna ljubezen in hrepenenje po kraljici Ginover usmerjata njegovo celotno življenje in hkrati vplivata na to, kako ga zaznavajo drugi liki.
Istraživanjem se razmatrao značaj personalnih korelata kvaliteta bliskih odnosa u odraslom dobu. Postavilo se pitanje u kojoj meri osobine ličnosti i afektivna vezanost doprinose njihovom kvalitetu. ...Istraživanje je realizovano 2015. godine u Novom Sadu na uzorku od 400 ispitanika oba pola, uzrasta od 19 do 51 godine, putem mernih instrumenata: Inventar mreže socijalnih odnosa, Velikih pet plus dva, Upitnik za procenu afektivne vezanosti. Modeli hijerarhijske regresije za kvalitet bliskih odnosa (p < .01) ukazuju na značajnost pojedinih osobina ličnosti i dimenzija afektivne vezanosti. U najslabijem slučaju, pretpostavljeni model objašnjava 5% varijanse kvalite-ta odnosa sa ocem. Osobina ekstraverzija je značajni korelat većine bliskih odnosa (najniža prediktorska snaga za odnos sa ocem i partnerom β = .13). Slede ju negativna valenca i savesnost, dok se afektivna vezanost pokazuje značajnom u slučaju odnosa sa braćom/sestrama. Različiti korelati ličnosti i afektivne vezanosti se pokazuju značajni za različite bliske odnose što je protumačeno razlikama po pitanju mehanizama funkcionisanja bliskih odnosa i njihove uloge i funkcija u životu pojedinaca.
Na temelju građe iz ostavštine fra Bonaventure Dude i objavljenih tekstova u različitim publikacijama u radu se nastoji pokazati životni put dvojice hrvatskih franjevaca, kapucina Tomislava Janka ...Šagi‑Bunića i franjevca Bonevanture Dude. Poznanstvo ove dvojice redovnika i svećenika seže u vrijeme njihovog odgoja u sjemeništima u Varaždinu i školovanja u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u istom gradu. Različite naravi, različiti pristupi radu, različiti životni putovi, a u pozadini svega ostajalo je trajno prijateljstvo koje je ispreplitalo živote i rad ove dvojice prijatelja do kraja njihova života. Duda i Šagi‑Bunić ostali su zabilježeni u povijesti Crkve u Hrvata i hrvatskoj nacionalnoj povijesti kao nezaobilazna imena koncilske obnove u Hrvatskoj kao osobe koje su svaki na svoj način, usmjeravali intelektualni i pastoralni život Crkve u hrvatskom narodu u prijelomnim vremenima koncilske obnove, u socijalističkom društvu kojim je dominirao komunistički totalitarizam i otvorena ateizacija. Njihovi životi i rad jesu trajno svjedočanstvo da čovjek u otkrivanju svoga krsnog poslanja postaje locus theologicus, prostor Božje prisutnosti i djelovanja u Crkvi i svijetu, koje se ostvaruje i kroz djelovanje pojedinaca u njihovoj posvećenosti kroz određeno poslanje u Crkvi. Njihovo prijateljstvo također je svjedočanstvo kako iskreno prijateljstvo također jest locus theologicus, jer iz njega izrasta veliko dobro koje u svom vremenu pridonosi obnovi Crkve i društvene stvarnosti, odnosno čovjeka kao neizostavnog djela tih stvarnosti, a trag dobra ostaje zabilježen među generacijama koje slijede. Na ovom tragu u radu će biti proučen odnos dvaju hrvatskih teologa Tomislava J. Šagi‑Bunića i Bonaventure Dude, koje je uz obilježenost franjevačkom karizmom poslanja u hrvatskom narodu, visokim obrazovanjem te kvalitetnim znanstvenim i pastoralnim radom, obilježilo cjeloživotno prijateljstvo, koje je bilo u potpunosti uključeno u njihovo poslanje u Crkvi i narodu. Članak prati njihove živote od odgojnog razdoblja u Varaždinu do smrti Šagi‑Bunića, kroz teška i prijelomna razdoblja Crkve u Hrvata i hrvatskoga naroda.
On the basis of material from the legacy of friar Bonaventura Duda and published texts in various publications, the article tries to show the life journey of two Croatian Franciscans, Capuchin Tomislav Janko Šagi‑Bunić and Franciscan Bonaventura Duda. The acquaintance of these two monks and priests dates from the time when they were both in seminaries in Varaždin and educated in the Franciscan Classical Comprehensive School in the same city. Although they had different characters, different approaches to work, and different life journeys, in the background of all this there remained a continuous friendship that was woven into the lives and work of these two friends until the end of their lives. Duda and Šagi‑Bunić are inscribed in the history of the Church in Croatia and in the Croatian national history as important names of the conciliar renewal in Croatia and as persons who, each in his own way, directed intellectual and pastoral life of the Church in Croatia in decisive periods of the conciliar renewal, in a socialist society dominated by the Communist totalitarianism and open atheisation. Their lives and work are a permanent testimony that in discovering one’s own baptismal mission, the human being becomes a locus theologicus, a place of God’s presence and activity in the Church and the world, that is being realised through activity of individuals in their dedication to a certain mission in the Church. Their friendship is also a testimony that a sincere friendship is also a locus theologicus, insofar as it is a ground from which a great good springs forth, thereby contributing to the renewal of the Church and social reality, that is, of the human being as an unavoidable part of those realities, while the footprint of good remains recorded among the generations that follow. In that sense, this article studies the relation between two Croatian theologians, Tomislav J. Šagi‑Bunić and Bonaventura Duda, marked not only by the Franciscan charisma of mission in the Croatian nation, high education, and quality scientific and pastoral work, but also by life‑long friendship that was completely involved in their mission in the Church and nation. The article tracks their lives from the time of their education in Varaždin until the death of Šagi‑Bunić, covering difficult and decisive periods in the life of the Church in Croatia.
The aim of this paper is to discuss the importance of metaphysics for the questions of good and friendship as preconditions for the social and political community. It is obvious that the idea of ...friendship today is seriously impaired by interest and egoistic postulates based on material existence, therefore, it is necessary to put the question on existence into its metaphysical frameworks of orientation towards the Other, which is the fundamental substratum of Christian metaphysics based on Plato’s and Aristotle’s postulates. The paper will focus on Plato’s, Aristotle’s, Augustine’s and Thomas’ insights which open up the possibility of thinking of the Other as a precondition of a philosophy and politics of friendship. The aim of the paper is only to indicate some relationships that connect the metaphysical and political insights about the importance of the idea of good and friendship as a precondition of openness to others and thus the possibility of achieving any form of community.
Freundschaft begleitet den Menschen von Anfang an, und diese offenbart sich in einer dauerhaften zweifachen Verfügbarkeit: mit jemandem sein und für jemanden da sein. In dem Aufsatz wird Aristoteles’ ...philosophische Reflektierung der Freundschaft analysiert. Besondere Aufmerksamkeit gilt dabei dreierlei Motivationen, die die Menschen zu verschiedenen Freundschaftsbeziehungen anregen. Die Gründe dieser Beziehungen können Eigennutz, Vergnügen oder auch Tugend sein. Es wird gezeigt, dass die auf Eigennutz basierende Freundschaft keine wahre Freundschaft ist, weil dadurch nicht das Gute der Person verwirklicht, sondern das Gute, das eine Person hat, von einer anderen Person ausgenutzt wird. Eine solche Freundschaft nennt man Reziprozitätsfreundschaft, da man von dem anderen etwas erwartet, statt mit ihm seiner selbst wegen Umgang zu pflegen. Diesem Freundschaftstyp ähnelt die zum Vergnügen geschlossenen Freundschaft. Weder der erste noch der zweite Freundschaftstyp lehnen sich an das wesentliche, auf dem Wert und der Würde des Menschen basierende Prinzip an, sondern an das Prinzip des Eigennutzes bzw. des Vergnügens, womit ausschließlich eine symbiotisch-egoistische Beziehung verwirklicht wird. Besonders betont wird die einzig wahre Freundschaft, die sich auf der Tugend gründet und daher ihren Höhepunkt im Guten erreicht. Nur derjenige, der gut ist, kann gut zu dem anderen sein, der auch gut ist. Die auf dem Guten basierende Freundschaft ist ein erhabener Freundschaftstyp, da sich dabei der Horizont des wahrhaftigen Guten und der Selbstlosigkeit weitet und man dem Freund seiner selbst wegen das Gute gönnt und nicht, weil man von ihm etwas erwartet. Auf kritische Weise wird der Standpunkt Aristoteles’ ausgelegt, dem zufolge Tugend auf dem persönlichen Plan allein nicht ausreicht, sondern auch auf dem Plan des Gemeinwesens angestrebt werden muss. Deshalb hängt von der Freundschaft als einem Ausübungsplatz tugendhaften Handelns ab, wie sich die zwischenmenschlichen Beziehungen in der Gesellschaft gestalten.
Autor prikazuje svoj slučajni susret 1969. u Senju s Antom Glavičićem, tada direktorom Centra za kulturu i obrazovanje Općine Senj, odnosno senjskoga Gradskog muzeja i urednikom Senjskoga zbornika te ...suradnju s njime općenito od 1980-ih godina pa do njegove smrti 2003. godine. U tekstu se svjedoči i u kakvim je ideološkim i općim
prilikama Glavičić djelovao te kako je osmišljavao i strpljivo rješavao probleme koji su mu se u višestrukom radu nametali.
Marina LJUBAS Osnovna skola kneza Mislava, Kastel Sucurac UDK: 376-056.34:177.63 316.613.42-053.2-056.34 364.264-053.2:177.63 Pregledni rad Primljeno: 24. 5. 2013 Inkluzija djece s teskocama u ...redovit sustav odgoja i obrazovanja svakako je povecala broj socijalnih interakcija izmedu djece s teskocama i bez teskoca u razvoju. Medutim, vecina dosadasnjih istrazivanja upucuje na nisku prihvacenost djece s teskocama u razvoju u vrsnjackom okruzenju. Niza razina socijalne prihvacenosti moze utjecati na razvoj prijateljstva kao najvaznijeg odnosa s vrsnjacima. Ovaj rad daje pregled istrazivanja prirode pozitivnih vrsnjackih interakcija djece s teskocama u razvoju, odnosno prihvacanja i prijateljstva s djecom tipicnoga razvoja kao i s djecom koja takoder imaju poteskoce u razvoju. Djeca s teskocama u razvoju, za razliku od tipicnih vrsnjaka, cesto dozivljavaju vece poteskoce u stvaranju i odrzavanju prijateljstva. Odgoden razvoj motorickih, percepcijskih, kognitivnih, jezicnih, komunikacijskih i/ili socijalnih vjestina vjerojatno pridonosi poteskocama djece s teskocama u razvoju u stvaranju trajnih prijateljstava. Rad nudi i pregled znanstvenih spoznaja o ucinkovitosti istrazivanih strategija u cilju socijalne prihvacenosti i poticanja razvoja te odrzavanja prijateljstva. Kljucne rijeci: djeca s teskocama u razvoju, socijalna prihvacenost, prijateljstvo, vrsnjaci
PDF
