Polazište ovog rada je prisutna diskrepancija u području obrazovanja
odraslih. Naglašavanje važnosti obrazovanja odraslih u životu pojedinca i društvene zajednice općenito kao i zahtjeva za ...kvalitetnim obrazovnim okvirom za obrazovanje odraslih te kompetentnosti djelatnika u njemu ne prati proces njihove profesionalizacije. Profesionalna sveučilišna izobrazba andragoga je, iako ne jedini, to svakako temeljni element tog procesa. U tekstu se analiziraju aktualni ustroji magistarskog studija obrazovanja odraslih u Njemačkoj. Cilj je utvrditi njihova zajednička organizacijska i sadržajna obilježja koja bi mogla poslužiti kao poticaj promišljanju sveučilišne izobrazbe andragoga koja se u ovom prilogu zagovara.
- - - - -
The starting point of this paper is to present a discrepancy in the field of adult education. Highlighting the importance of adult education in the life of the individual and the community in general, as well as the requirements for the quality framework for adult education and competence of employees in it, does not follow the process of their professionalization. Professional university education of andragogues (adult educators), although not the only one, is certainly a fundamental element of this process. The paper analyzes the current structures of master studies of adult education in Germany. The goal is to determine their common organizational and content features that could serve as an incentive on future deliberation of university
education for andragogues that is advocated for in this article.
U ovom članku analiziram trenutni položaj i antropologizaciju mađarske etnografije u Rumunjskoj. Jedna od namjera članka jest prikazati vezu između etnografije i njezina naslijeđa te ukazati na ...rezultate tog naslijeđa. U tu ću svrhu prikazati glavne značajke povijesti etnografije, upozoravajući pritom na politička i ideološka opredjeljenja discipline, te se dotaknuti njezina statusa u manjinskim kulturama gdje se etnografija promatra kao način očuvanja identiteta. Etnografije istočnoeuropskih naroda imale su važnu ulogu u procesu stvaranja nacija i taj aspekt – koji postaje još naglašeniji u manjinskim kulturama – bio je glavna značajka i mađarske etnografije. U vezi s time je i nepostojanje institucijske potpore odredilo snagu amaterskog pokreta među članovima mađarske manjine u Rumunjskoj. Druga namjera ovog članka jest predstaviti stanje današnje etnografije koja je profesionalizirana i antropologizirana i koja se time udaljila od amaterskog pokreta. Kako bih podrobnije objasnila taj proces, kratko ću govoriti o etnografskom obrazovanju tijekom Drugoga svjetskog rata i razdoblja komunizma. Osim analiziranja posljedica kratkog postojanja etnografskog odsjeka u razdoblju između 1940. i 1947. godine, kada je jedna generacija diplomirala etnografiju, pokušat ću analizirati i situaciju u razdoblju komunizma kada se etnografsko znanje prenosilo kao dio studija literature i lingvistike. Tu posebno naglašavam stvaranje nove generacije u 1980-ima kada su nove ideje sa Sveučilišta u Cluju utjecale na znanstveni život ovog područja. Po mojem mišljenju, prianjanje etnografije uz humanističke znanosti imalo je odlučujuću ulogu za mađarsku etnografiju u Rumunjskoj: generacija nastavnika koji su počeli predavati odmah nakon revolucije 1990-ih, diplomirali su na istome odsjeku za literaturu i lingvistiku u Cluju na kojem su slušali neke teme iz etnografije, a širi im je interes za etnografiju bio svojevrstan hobi. U sklopu toga analiziram i procese koji su se dogodili tijekom 1990-ih i tijekom kojih je etnografija prerasla iz B predmeta u nezavisan odsjek. Također promatram razliku između profesionalnih sklonosti mađarskih etnografa u Cluju u odnosu na obnavljajuću ulogu antropologije. Tvrdim da u nekim slučajevima etnografi zadržavaju staru tradiciju etnografije, a u drugima primjenjuju rezultate antropologije: obrasci mobilnosti, na primjer, tipično su etnografski, ali teorije dolaze iz antropologije. Naposljetku, u odnosu na sve navedeno, zaključujem da etnografi nemaju moć utjecati na javno mišljenje, mediji doživljavaju etnografiju na klasičan način pa je stoga ovaj antropološki obrat važan samo za akademsku zajednicu.
U prvom dijelu rada definira se pojam upravnog kapaciteta, koji se u upravnoj teoriji promatra kroz niz komponenata. Upozorava se na razliku između upravnog kapaciteta u užem i širem smislu. U radu ...se u fokus stavlja personalna komponenta upravnog kapaciteta organizacije. U sklopu istraživanja provedena je analiza broja zaposlenih državnih službenika i namještenika u hrvatskim ministarstvima te njihova obrazovna struktura. Također se analizira politizacija kroz broj i strukturu državnih dužnosnika i političkih savjetnika u ministarstvima. Kroz provedene polustrukturirane intervjue dobiven je uvid u stavove i percepcije zaposlenih u upravi te ljudi izvan upravnog sustava koji su surađivali s ministarstvima.
Transformacija oružanih snaga predstavlja stvarni izazov za oružane snage većine europskih zemalja, pa čak i za OS SAD-a. Od pojave revolucije u domeni vojnih poslova izazov transformacije postaje ...ključan za izgradnju oružanih snaga sposobnih odgovoriti na nove sigurnosne izazove. RH teži pridruživanju NATO savezu što pred cjelokupno hrvatsko društvo i pred OS RH postavlja imperativ istinske transformacije. Transformacija OS RH mora se odvijati kao stalan proces izgradnje novih sposobnosti sa kojima će OS RH biti sposobne odgovoriti na nove sigurnosne izazove. U transformaciji OS RH iznimno je važno pitanje je pitanje izgradnje profesionalne vojske. Izazovi profesionalizacije oružanih snaga posebno su aktualni kod tranzicijskih zemalja. U Republici Hrvatskoj, zbog stvaranja oružanih snaga u Domovinskom ratu, ovo predstavlja i prvorazredno političko pitanje. Upravo zbog toga je za transformaciju OS RH i integraciju Republike Hrvatske u NATO važna potpora svih nacionalnih institucija. Republika Hrvatska treba modernizirati i profesionalizirati svoje oružane snage na način koji će ponajprije služiti hrvatskim nacionalnim interesima, ali i pridonijeti ukupnoj sposobnosti NATO-a kao jedinstvenog saveza.
Izgradnja potpuno profesionalne vojske predstavlja vrlo kompleksno pitanje koje zahtijeva prethodnu sustavnu analizu te ekspertnu i političku raspravu. Analiza koja treba prethoditi odluci o ...profesionalizaciji može imati, najmanje, tri razine: (I) opću anaIizu pojedinih aspekata profesionalizacije; (2) intersekcijsku i dinamičku anaIizu odnosa najvažnijih varijabli i čimbenika s različitih područja; te (3) " situacijsku analizu" primjerenu posebnim uvjetima konkretne države. Najvažnije prednosti profesionalne vojske su: veća operativna pouzdanost i efektivnost, interoperabilnost sa savezničkim vojskama, bolja izgradnja niza vojničkih obilježja važnih za ukupne nacionalne vojne sposobnosti, bolja usklađenost s prirodom vojne organizacije i unutarnjim odnosima kakve nameću funkcionalni razlozi, te manja kontradiktornost između deklariranih građanskih prava i sloboda i njihovih ograničenja koje zakonito proizIaze iz same prirode vojne organizacije. Njeni najvažniji nedostaci su: reduciranje "strategijske dubine obrane", slabljenje kohezije postrojbi zbog rotacije kadrova na individualnoj osnovi, ograničenost funkcije edukacije i prenošenja društvenih vrijednosti na građane, veća mogućnost nastajanja posebne vojne kaste, slabije reprezentiranje društva u pogledu socijalne stratifikacije i regionalne strukture te, načelno, veća skupoća. odluka o profesionalizaciji isključivo je u nacionalnoj nadležnosti i u svezi s tim ne postoji nikakvo vanjsko političko uvjetovanje niti pritisak. opća razina analize pokazuje da bi ona trebala najviše ovisiti o valorizaciji pojedinih varijabli s vojno-strategijskog i ekonomskog područja analize. Iako se mogu oblikovati određeni opći modeli intersekcijske i dinamičke analize, ne postoji "formula'' prema kojoj se odluka o profesionalizaciji precizno može valorizirati u bilo kojoj konkretnoj državi. Stoga treba definirati, odnosno primjenjivati tzv. "situacijski pristup" koji se sastoji u identificiranju komponenti varijabli važnih sa stajališta interesa pojedine nacije te njihovom dovođenju u primjereni racionalan odnos.
U članku je prikazan Curriculum globALE – Program za učenje i
obrazovanje odraslih koji je jedinstven u svom konceptu. Njegova osnovna ideja je globalna primjenjivost u obrazovanju odraslih. Njegov ...je cilj da se na globalnoj razini unaprijedi profesionalizacija osoba koje sudjeluju u obrazovanju odraslih. Cjeloživotno učenje je nezamislivo bez obrazovanja odraslih, ali ukoliko se to želi postići u cijeli proces moraju biti uključeni ljudi koji imaju odgovarajuće kompetencije. Danas je standard da nastavnici koji rade
u redovnom obrazovnom sustavu imaju znanje (i sustavno obrazovanje) kako izvoditi nastavu školskoj populaciji. U obrazovanju odraslih situacija je potpuno obrnuta. Ovaj program je nastao na podlozi mnogih projekata koji su se provodili. U njegovu izradu uključeni su: DIE – Njemački institut za obrazovanje
odraslih – Leibniz centra za doživotno učenje i dvv international – Institut međunarodne suradnje njemačkih udruženja za obrazovanje odraslih. Projekt izrade ovog programa bio je podijeljen u razvojnu fazu (2011., 2012.) i fazu testiranja i diseminacije (2013.). Ovdje je prikazana konačna verzija iz 2013. godine. Program je svrstan na razinu 5 Europskog kvalifikacijskog okvira.
Profesionalni razvoj odgojitelja dio je oblikovanja kurikula ustanove ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja i u velikoj se mjeri odražava na cjelokupan kontekst u kojemu se kurikul konstruira, ...oblikuje i živi. Ovaj se rad bavi aktualnim pitanjima razvoja odgojiteljske profesije u okolnostima definiranima stalnim društvenim, političkim i tehnološkim promjenama. U prvome dijelu rada govorit će se o obilježjima zanimanja koje sebe želi artikulirati kao profesiju te specifičnim obilježjima odgojiteljske profesije i profesionalnog identiteta. Sljedeća je važna tema kompetencijski okvir odgojitelja, poglavito važnost cjeloživotnoga učenja kao ključnog elementa profesionalnog razvoja. Uz različite formalne i neformalne modalitete učenja u radu se osobito vrijednima ističu oni oblici stručnog usavršavanja koji se događaju ili bi se trebali događati unutar profesionalne zajednice.
Florence Pirard otkriva kako profesionalni razvoj, kakav je planiran novim modelima brige o djeci u slabo naseljenim područjima, vodi do većeg sudjelovanja obitelji.
Autor pokušava kronološki i segmentirano sažeti najvažnije procese i zahvate pomoću kojih se pokušavala modernizirati i profesionalizirati ruska vojska. Rad se bavi isključivo postsovjetskim ...razdobljem ruske državnosti i nastoji ukratko predstaviti geostrateški položaj u kojem se tadašnja Rusija zatekla, a koji je dobrim dijelom odredio smjerove mnogih reformi. Prikazujući socioekonomski raspad obrambenog sustava želi se naglasiti selektivna učinkovitost provedenih reformi, pri tome ne gubeći kritičku distancu, ističu se nedostatnosti kod potonjih, te okolnosti i elementi koji su se pokazali kao ključne prepreke istima. Prikazane su konture recentnih strateških ciljeva u razvoju ruske vojske i potencijal njihova efikasnoga ostvarenja.
PDF
