Adekvatno sveučilišno profesionalno pripremanje, zajedno s
kontinuiranim profesionalnim obrazovanjem je ključni uvjet transformacije zanimanja u profesiju zaposlenih na području obrazovanja odraslih. ...Istraživanje procesa profesionalizacije zaposlenih na području obrazovanja odraslih provedeno je kompleksnim instrumentom za prikupljanje podataka koji se sastojao od upitnika, petostupanjskih skala Likertova tipa i Mokkenova tipa. Podatci prikupljeni na uzorku od preko 680 zaposlenih na području obrazovanja odraslih u Srbiji podvrgnuti su jednostavnijim (frekvencije, Kolmogorov-Smirnov Z test, itd.) i kompleksnijim statističkim postupcima (kanonička korelacijska analiza). Dobiveni nalazi ukazuju na važnost prethodne profesionalne pripreme i kontinuiranoga profesionalnog usavršavanja koji predstavljaju ključne čimbenike procesa profesionalizacije i utječu na ekspresiju elemenata profesije: autonomije, socijalne kontrole, socijalnoga statusa, etike, standarda, asocijacija, subkulture. Nalazi ukazuju i na to da profesionalno znanje utječe na performansu, odgovornost, predanost, ali i na izbor profesionalnih uloga, dominantnih zadataka i obveza zaposlenih na području obrazovanja odraslih.
U radu se prikazuju aktualna pitanja i trendovi u razvoju sustava obrazovanja učitelja koji otkrivaju podudaranja među europskim zemljama u tome području, kao i jaz između općih obrazovnih strategija ...i njihova prevođenja u nacionalne prakse. Najprije se analizira pitanje selekcije budućih učitelja i zadržavanje najbolje osposobljenih pojedinaca u zanimanju, zatim pitanje održivosti kvalitetnog sustava njihova obrazovanja. Najveća usuglašenost među državama u pokušajima da se postigne kvaliteta učitelja pojavila se u inicijalnom obrazovanju učitelja provođenjem "univerzitacije" inicijalnog obrazovanja za sve profile učitelja. Još jedno mjesto podudaranja je oblikovanje zajedničkih načela na kojima počivaju kompetencijski profili učitelja. Četvrto zajedničko pitanje odnosi se na potrebu za poboljšanjem sustava uvođenja u posao i za pružanje supervizijske podrške učiteljima početnicima. Jedno od najistaknutijih pitanja u javnoj raspravi i djelovanju je profesionalizacija poučavanja, uključujući i primjenu mehanizama vanjskog i unutarnjeg vrednovanja učitelja i njihova poučavanja.
Studija se bavi promjenama u odnosu između lokalnih novinara i lokalnih političara u Češkoj kao posljedicom profesionalizacije političke komunikacije, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini, ...nakon takozvane Baršunaste revolucije iz 1989. godine. Taj je fenomen već istraživan u zapadnim demokracijama, a u Češkoj je relativno nov. Unaprijeđene komunikacijske vještine političara te zapošljavanje komunikacijskih stručnjaka u politici utječu na povjerenje – temeljnu komponentu u odnosu političara i novinara. Članak se temelji na saznanjima iz polustrukturiranih intervjua s 10 novinara i 11 političara iz različitih mjesta u Češkoj, kojima je cilj istražiti na koji način oni shvaćaju i održavaju razine međusobnog povjerenja. Najprije smo opisali ključne komponente povjerenja te objasnili zašto se povjerenje smatra ugroženijim u doba rofesionalizirane političke komunikacije nego što je bilo tijekom 1990-ih. Naposljetku zaključujemo članak istraživanjem triju najvažnijih prijetnji povjerenju koje su identificirali naši ispitanici.
U tekstu se razmatra stanje političke teorije u Srbiji u odnosu na postignuti
nivo samorefleksije i profesionalizacije.** Politička teorija se razvija kao poseban
način istraživanja politike koji, ...pored toga što odbija da se disciplinuje,
ima svoje profesionalne standarde argumentacije, pristupe, teorije, junake,
mada ne i ujednačenu metodološku obuku i profesionalni trening. To je pluralizovano
polje istraživanja koje teži da odbaci delegitimišuće i samopozicionirajuće
prakse čiji je cilj da presuđuju, isključuju ili etiketiraju i razvija
standarde opravdanja i kritike. U drugom delu teksta se tvrdi da je politička
teorija u Srbiji daleko od dostizanja ovih standarda. Nije reč o nedostatku radova
iz oblasti, nego o nedostatku samorefleksije postignutog. Postoje dva
razloga ovakvog stanja. Prvi je dosta nesrećna istorija discipline koja se razvijala
najpre u ideološkom okruženju marksizma koji je ostavljao malo prostora
za teoriju, a zatim kroz politički nered i sukobe devedesetih godina koji su
ohrabrivali delegitimišuće prakse i samopozicioniranje, pre nego kritiku i samorefleksiju.
Drugi razlog je neadekvatna institucionalizacija političke nauke
i društvenih nauka uopšte, koja naizgled ostavlja dosta prostora za političku
teoriju, ali ne ostavlja dovoljno prostora za profesionalnu samoidentifikaciju.
Ovaj se rad bavi pitanjima profesionalizacije i obrazovanja budućih medijskih djelatnika, percepcijom karakteristika tipičnoga hrvatskog novinara i njegove uloge u društvu te povjerenjem u medije. U ...radu je prikazano što studenti novinarstva Fakulteta političkih znanosti i studenti komunikologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu očekuju od novinara te koje pretpostavke imaju o novinarskoj profesiji. Cilj je bio utvrditi postoje li razlike u percepciji novinarske profesije s obzirom na upisani studij i godinu studiranja ispitanika. Gotovo svi studenti novinarstva i komunikologije smatraju da bi novinari trebali biti stručno osposobljeni za rad u novinarstvu. Većina ispitanika smatra da bi hrvatski novinar trebao biti kritičar nepravilnosti i informator građana o njihovim pravima te da je današnji tipični novinar u Hrvatskoj sklon manipulaciji, tendencioznom pisanju, isticanju loših vijesti i senzacionalizmu. U radu se navode i rezultati sličnih prijašnjih istraživanja te su postavljene smjernice i preporuke za buduća djelovanja.
Svaka demokratski izabrana vlast dužna je pružati kvalitetne javne usluge svojim građanima. Jedna od ključnih javnih usluga jest upravljanje državnom imovinom. U ovom se radu propituju sadašnja ...sustavna rješenja upravljanja državnom imovinom u Hrvatskoj i predlažu promjene koje mogu pridonijeti povećanju učinkovitosti te javne usluge.
Upravljanje državnom imovinom smatra se jednom od ključnih sastavnica reforme javnog sektora u cjelini. Nedostatnost pouzdanih informacija o pojavnim oblicima državne imovine u Hrvatskoj otežava utvrđivanje njezine vrijednosti. Stoga je donošenje odluka o varijantnim oblicima njezine uporabe rizično, a usporedba učinaka i troškova deklarativna i nepouzdana. Državnom se imovinom ne upravlja sustavno, već na povremenoj i često subjektivnoj osnovi, vrlo često s uvjetovanim vremenskim pomakom.
U radu se polazi od koncepta da demokratski izabrana vlast treba biti u potpunosti odgovorna građanima jer u njihovo ime i za njihov račun upravlja državnom imovinom. Propituju se nužne sustavne promjene i predlaže učinkovitiji model integralnoga upravljanja državnom imovinom u Hrvatskoj. Predloženi model može biti predložak i drugim zemljama, koje su, poput Hrvatske, suočene s neučinkovitošću sustava upravljanja državnom imovinom.
U radu se donosi mišljenje da se razvoj ljudskih resursa, ako
se shvaća kao privredno-pedagoška uslužna djelatnost, u funkcionalno diferenciranom austrijskom društvu još nije konstituirao kao ...profesija usprkos zamjetnoj ključnoj poziciji koju zauzima. Profi l zanimanja kojom se bavi osoba zadužena za o razvoj ljudskih resursa (kao glavnim ili dopunskim poslom) jedva da postoji u kolektivnoj svijesti stanovništva i usprkos svojem samostalnom
simboličnoj značenjskoj sferi i orijentaciji na dobrobit ljudi, u javnosti nema baš izražen profesionalni imidž. Stoga se radije rabi i ispituje društveno-teorijska sintagma „profesionalna kultura“ čiji sastavni elementi doduše opravdavaju osobni razvoj unutar profesije kao društveno relevantnu profesionalnu kulturu, ali ne kao i na „profesiju“
Autor razmatra stanje arhivskoga obrazovanja u svijetu, udio obrazovanja u postupku profesionalizacije struke, te navodi primjer Nizozemske arhivske škole. U imeniku Međunarodnog arhivskog vijeća ...popisano je preko 200 škola i programa za obuku arhivista. Razlike u obrazovnim programima su znatne. Arhivsko obrazovanje uvelike ovisi o organizaciji arhivske djelotnosti, o statusu i usmjerenju arhivske znanosti te o utjecaju struke. Arhivska djelatnost je, ovisno o specifičnim prilikama, definirana i organizirana različito. Arhivistika je, u zemljama gdje se javni arhivski sustav razvio za Francuske revolucije, više okrenuta povijesti, dok je u mlađim zemljama više usmjerena k administraciji. U državama starog svijeta arhivistika je izdanak diplomatike, u Novom svijetu arhivistika u svom početku uopće nije niti priznavana za znanost. U dijelu zemalja struka je čvrsto ukorijenjena u društvu te potrebe struke utječu na obrazovni program, dok je u drugim zemljama rad u arhivu jedini način obuke arhivista. Da bi se shvatio ovaj fenomen, treba proanalizirati koncept profesionalizacije, što je sociološki termin i znači proces u kojem ljudi istog zanimanja, rabeći svoj monopol u određenom području znanja, zajednički nastoje steći i zadržati određenu poziciju moći, kako bi kontrolirali vrijednost svoje struke. U procesu profesionalizacije, glavno sredstvo kojim se održava vrijednost struke je arhivsko obrazovanje. Njime se povećava kompetentnost stručnjaka i jača pozicija struke u cjelini. Dobru povijesnu ilustraciju procesa profesionalizacije pruža arhivsko obrazovanja u Nizozemskoj. U Nizozemskoj je 1802. godine osnovana javna arhivska služba, 1892. utemeljeno je Udruženje nizozemskih arhivista, 1898. tiskan je znameniti priručnik Mullera, Feitha i Fruina, 1918. objavljen je prvi nizozemski arhivski zakon, a 1919. nizozemska vlada utemeljila je arhivsku školu, pa je od tada svatko tko je želio ući u struku morao završiti neki od programa škole i položiti arhivski ispit. Struka je kontrolirala školu čija je najvažnija zadaća bila obuka viših arhivista. Glavni udžbenik bila je knjiga Mullera, Feitha i Fruina, što je uzrokovalo da su nizozemski arhivisti dugo bili poznatiji po svojoj pragmatičnosti i “zanatstvu” nego akademskim raspravama. Nakon II. svjetskog rata, brz napredak informacijske znanosti i tehnologija komunikacije utjecao je u cijelom svijetu na temelje arhivske struke. Redefiniran je svaki dio profesije, a ujedno i struktura i kontekst arhivskog obrazovanja. Potreba za promjenama je očevidna, no mogućnosti i želje njena zadovoljenja se razlikuju od zemlje do zemlje, ovisno o profesionalnoj fleksibilnosti.
Profesionalizacija i depolitizacija državne službe obično se spominje u projektima reforme uprave. Članak pokušava argumentirati u prilog potrebe profesionalizacije i depolitizacije državne službe te ...da ti radne definicije profesionalizacije i depolitizacije uprave. Opisuju se glavni razlozi zbog kojih reforme javnih uprava tranzicijskih zemalja imaju nizak prioritet. Dan je kratak pregled situacije u pogledu refome državne službe u području zapadnog Balkana. Neke zemlje regije učinile su zadnjih godina značajan napredak u reformi državne službe, dok su druge nazadovale. Kao što se vidi iz razvijenih zemalja, reforma državne službe je stalan proces, jer se ona mora prilagođivati promjenjivoj okolini. Državna uprava mora biti efikasna i efektivna, osigurati povoljni okoliš ekonomskom razvoju i pružati nužne javne usluge građanima na efikasan način. Sve to traži stalno nastojanje za napredovanjem. Zemlje u regiji prošle su dug put od 2001., no ipak ne bi smjele usporavati svoje napore. Neke od njih morale bi i pojačati reformska nastojanja ako žele ostvariti
europske standarde i držati tempo, imajući u vidu da zemlje članice Europske unije i same stalno ulažu napore u prilagodbi njihovih državnih službi promjenjivim okolnostima, naročito očekivanjima gospodarstva i građana.
Nasuprot mogućim i postojećim ekstremnim pristupima pitanju obaveze služenja vojnoga roka i civilnoj službi, potrebno je i moguće realno i odgovorno sagledavanje problema. Odgovornost je države ...osigurati racionalan i efikasan sigurnosni sustav i u sklopu njega
organizirati, održavati i razvijati obrambeni sustav i oružane snage kao stožerni, središnji dio toga sustava. Jednaka je odgovornost demokratske države i demokratskoga društva zaštita i promicanje ljudskih prava i sloboda. Pravo na prigovor savjesti jedno je od osnovnih ljudskih prava. Izvodi se iz prava na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, načela jasno definiranih UN-ovom Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. i Europskom konvencijom o ljudskim pravima iz 1950. Tijekom godina, kroz nacionalna zakonodavstva i praksu država, djelovanjem međunarodnih organizacija: Vijeća Europe, Europskoga parlamenta, OESS-a i UN-a te kroz aktivnost nacionalnih i međunarodnih nevladinih organizacija jasno su se iskristalizirale norme i standardi po.tivanja prava na prigovor savjesti i alternativnu, civilnu službu. U dijelu država u kojima postoji obaveza služenja vojnoga roka pravo na prigovor savjesti i alternativnu službu ili se uopće ne priznaje ili je, pak, u zakonodavstvu i praksi niz manjkavosti, a u odnosu na prihvaćene norme i standarde. Promjenama u zakonodavstvu i praksi u pogledu poštivanja prava na prigovor savjesti i civilnu službu Hrvatska je dosegnula najviše standarde i može biti primjer zemljama u regiji.
Profesionalizacija oružanih snaga, organiziranje i razvoj profesionalnoga tipa vojske adaktira potrebu alternativnoga, civilnoga služenja, no ne u potpunosti i mogućnost prigovora savjesti.
Profesionalizacijom oružanih snaga potreba komunikacije i odnosa na relaciji društvo - oružane snage postaje još značajnijom.
