The aim of study was to determine the influence of mobile phone frequency radiation on the proliferation, cytoskeleton structure, and mitotic index of V79 cells after 1 h, 2 h, and 3 h of exposure. ...V79 cells were cultured in standard laboratory conditions and exposed to continuous-wave (CW) RF/MW radiation of 935 MHz, electric field strength of (8.2±0.3) V m-1, and specific absorption rate (SAR) of 0.12 W kg-1. To identify proliferation kinetics, the cells were counted for each hour of exposure 24 h, 48 h, 72 h, and 96 h after respective exposures. Microtubule proteins were determined using specific immunocytochemical methods. Cell smears were analysed under a fluorescent microscope. The study included negative and positive controls. Mitotic index was determined by estimating the number of dividing cells 24 h after exposure and dividing it with the total number of cells. In comparison to the controls, cell proliferation declined in cells exposed for three hours 72 h after irradiation (p<0.05). Microtubule structure was clearly altered immediately after three hours of irradiation (p<0.05). The mitotic index in RF/MW-exposed cells did not differ from negative controls. However, even if exposure did not affect the number of dividing cells, it may have slowed down cell division kinetics as a consequence of microtubule impairment immediately after exposure.
Istraživanje je provedeno s namjerom utvrđivanja brzine rasta, strukture citoskeleta i mitotskog indeksa (MI) u stanicama izloženim radiofrekvencijskom/mikrovalnom (RF/MW) zračenju u trajanju od 1 h, 2 h i 3 h. Kultura V79-stanica održavana je u standardnim laboratorijskim uvjetima. Stanice su bile izložene zračenju kontinuiranih valova (CW) frekvencije 935 MHz, jakosti električnog polja od (8,2±0,3) V m-1 i prosječne brzine apsorpcije (SAR) od 0,12 W kg-1. Kako bi se odredila kinetika stanične diobe, stanice su za svaki sat izlaganja brojene tijekom četiri dana nakon zračenja. Struktura mikrotubula bila je određena imunocitokemijskom metodologijom. Stanični razmazi bili su analizirani s pomoću fluorescentnog mikroskopa. Negativno i pozitivno kontrolni uzorci stanica bili su uključeni u studiju. MI je određen brojem stanica u diobi dvadeset četiri sata nakon izlaganja. Pad staničnog rasta primijećen je u uzorcima zračenim tri sata, ali sedamdeset i dva sata nakon izlaganja (p<0,05). U odnosu na kontrolne uzorke, odmah nakon tri sata izlaganja primijećene su jasne promjene u strukturi mikrotubula (p<0,05). MI u stanicama izloženim RF/MW-zračenju nije se razlikovao od MI kontrolnih uzoraka. Čini se da je usporena kinetika diobe stanica posljedica oštećenja mikrotubula izazvanih zračenjem, što nije utjecalo na broj stanica u diobi.
Lisne buhe Hemiptera: Psylloidae, Psyllidae poznati su vektori fitoplazma voćaka. Istraživanja praćenja vektora fitoplazma voćaka provedena su u razdoblju od 2005. do 2007. godine u glavnim ...područjima uzgoja voćaka u Republici Hrvatskoj. Praćenje dinamike populacije i skupljanje lisnih buha obavljeno je entomološkom mrežom. Skupljeni vektori determinirani su s pomoću binokulara i ključeva za determinaciju vrsta. U Hrvatskoj su na jabuci nađene i identificirane vrste Cacopsylla melanoneura Forster, Cacopsylla picta Forster (sinonim C. costalis Flor) i Cacopsylla crataegi Schrank. U voćnjacima u kojima su nađene te vrste nisu registrirane izravne štete. Lisne buhe C. picta i C. melanoneura poznati su prirodni vektori fitoplazme Candidatus Phytoplasma mali čija je nazočnost utvrđena u voćnjacima jabuke od Istre do istočne Slavonije. Njihova prisutnost određena je u 12 od ukupno 14 nadziranih županija. Za trogodišnjeg istraživanja dinamike populacije vektora u nasadima jabuke određena je njihova pojava u niskim populacijama. Na brojnost populacije lisnih buha u velikoj mjeri utječe režim kemijske zaštite.
Cilj ovog ispitivanja bio je procijeniti genotoksične učinke insekticida Pirimor-50®, formulacije koja se temelji na pirimikarbu (50 %-tni aktivni sastojak), u kulturama ljudskih limfocita i ...meristemu korijena biljke Vicia faba. Nadalje, cilj je bio ispitati objedinjeni utjecaj tretiranja insekticidom i metaboličkom mješavinom S9 za kultivirane stanice sisavaca i mješavinom S10 za stanice biljaka ili mješavinom S10 transformacijskih ekstrakata (nakon tretiranja primarnih korijena biljke Vicia faba insekticidom Pirimor-50®). Korišten je test izmjena sestrinskih kromatida (Sister Chromatid Exchange – SCE) i mjerena je progresija i proliferacija staničnog ciklusa (kroz omjer M1-M3 metafaza i vrijednost replikacijskog indeksa – RI). Dva su procesa korištena za aktivaciju biljnog promutagena: in vivo aktivacija – Pirimor-50® primjenjivan je tijekom 4 h na biljci, a potom je mješavina S10 dodana limfocitima, i in vitro aktivacija – limfociti su 2 h tretirani insekticidom Pirimor-50® i mješavinom S10 ili S9. Izravno tretiranje proizvelo je značajno veću učestalost SCE-a u meristemu pri 0,01 mg mL-1. U limfocitima je razina SCE-a značajno povećana pri 1 mg mL-1, uz smanjenje RI-ja i omjera M1-M3 metafaza pri 0,5 mg mL-1, uz zastoj stanične diobe pri 2,5 mg mL-1. Tretiranje limfocita mješavinom S10 značajno je povisilo vrijednosti SCE-a pri 2-2,5 mg mL-1, a stanična smrt nastupila je pri 3 mg mL-1. Tretiranje limfocita insekticidom Pirimor-50®, zajedno sa S9 ili S10, pokazalo je nešto veću učestalost SCE-a, ali i značajniji utjecaj na povećanje RI-ja, pri čemu su najniže vrijednosti utvrđene nakon tretiranja mješavinom S9. S obzirom na to da nema podataka o genotoksičnosti insekticida Pirimor-50®, ovo je istraživanje među prvima koje pomoću dvaju testova, životinjskoga i biljnoga, ispituje i uspoređuje njegov izravan učinak, ali i učinak biljnog i životinjskog metabolizma na njegov genotoksični potencijal.
Zadnjih nekoliko desetljeća zamijećena je povećana učestalost tumora općenito, osobito tumora kože. Planocelularni karcinom kože je maligni tumor koji nastaje iz epidermalnih keratinocita. Zajedno s ...bazocelularnim karcinomom predstavlja nemelanomske tumore kože koji su najčešći maligni tumori u ljudi. Smatra se da je danas rizik za nastanak ovog karcinoma tijekom života u bijelaca oko 15 %, što je gotovo dvostruko više nego prije 20 godina. Najvjerojatnije su tome razlog povećana ekspozicija UV zračenju (izlaganje umjetnim izvorima UV svjetla u „salonima za sunčanje“, provođenje više
vremena na otvorenom, promjene u načinu odijevanja, te ozonske „rupe“) kao i duže trajanje života. Cilj rada bio je utvrditi postoji li povezanost izraženosti HER receptora, Ki67 i p53 u bolesnika s planocelularnim karcinomom kože s fototipom kože, te anamnestičkim podatcima o pojačanoj izloženosti UV zračenju i broju sunčevih opeklina u djetinjstvu. Ispitivana skupina uključivala je 101 bolesnika s planocelularnim karcinomom. U istraživanje su uključeni bolesnici stariji od 50 godina, oba spola, s patohistološkom dijagnozom planocelularnog karcinoma, bez prethodne terapije, čiji su uzorci bili dostatni za imunohistokemijske analize, te oni koji su imali potpune kliničke podatke dobivene upitnikom. U našem su istraživanju pronađeni značajno veći medijani ekspresije EGFR-a, Ki67 i p53 u ispitanika svjetlijeg fototipa kože, koji su tijekom života bili izloženi pojačanom UV zračenju, ili su zadobili 3 ili više opeklina u djetinjstvu, što govori u prilog tome da bi UV zračenje moglo dovesti do indukcije EGFR i Ki67, a time i nastanka planocelularnog karcinoma kože.
Sve veća uporaba i stvaranje procjednih voda iz nekontroliranih odlagališta krutoga otpada postali su ozbiljna prijetnja vodenom okolišu. Cilj je ovog istraživanja bio procijeniti genotoksičnost ...takvih procjednih voda te podzemnih voda uzorkovanih iz bunara u blizini odlagališta otpada grada Settata u Maroku. U tu svrhu rabili smo mikronukleusni test in vitro i usporedno istražili kinetiku proliferacije limfocita periferne krvi zdrave dobrovoljne ispitanice. Osim toga, analizirano je više fizikalno-kemijskih parametara (nitrati, ortofosfati, nitriti, pH, otopljeni kisik, kemijska potrošnja kisika, temperatura, zamućenost vode). Te su analize procjednih voda i vode iz bunara pokazale brojna odstupanja od propisanih marokanskih standarda. Usto je u limfocitima izlaganim ovim vodama utvrđena i povišena učestalost mikronukleusa. Preliminarni nalazi pokazuju da su obje vrste voda genotoksične i da su mogući izvor rizika za okoliš i ljudsko zdravlje.
Istraživanje je provedeno s namjerom utvrđivanja brzine rasta, strukture citoskeleta i mitotskog indeksa (MI) u stanicama izloženim radiofrekvencijskom/mikrovalnom (RF/MW) zračenju u trajanju od 1 h, ...2 h i 3 h. Kultura V79-stanica održavana je u standardnim laboratorijskim uvjetima. Stanice su bile izložene zračenju kontinuiranih valova (CW) frekvencije 935 MHz, jakosti električnog polja od (8,2±0,3) V m-1 i prosječne brzine apsorpcije (SAR) od 0,12 W kg-1. Kako bi se odredila kinetika stanične diobe, stanice su za svaki sat izlaganja brojene tijekom četiri dana nakon zračenja. Struktura mikrotubula bila je određena imunocitokemijskom metodologijom. Stanični razmazi bili su analizirani s pomoću fl uorescentnog mikroskopa. Negativno i pozitivno kontrolni uzorci stanica bili su uključeni u studiju. MI je određen brojem stanica u diobi dvadeset četiri sata nakon izlaganja. Pad staničnog rasta primijećen je u uzorcima zračenim tri sata, ali sedamdeset i dva sata nakon izlaganja (p<0,05). U odnosu na kontrolne uzorke, odmah nakon tri sata izlaganja primijećene su jasne promjene u strukturi mikrotubula (p<0,05). MI u stanicama izloženim RF/MW-zračenju nije se razlikovao od MI kontrolnih uzoraka. Čini se da je usporena kinetika diobe stanica posljedica oštećenja mikrotubula izazvanih zračenjem, što nije utjecalo na broj stanica u diobi.