Avtorji v članku obravnavajo pogosto krhko povezavo med javnimi prostori in širšim okoljem. S pristopom urbane akupunkture na neizkoriščenih odprtih javnih prostorih se lahko mestno tkivo ...revitalizira z manjšimi prostorskimi posegi, zasnovanimi v skladu s preferencami lokalne skupnosti. Avtorji na podlagi preferenc prebivalcev in mnenj strokovnjakov proučujejo posege na neizkoriščenih mestnih zemljiščih. Na primeru praznega odprtega javnega prostora v Teheranu proučujejo preference javnosti z družbenega, oblikovalskega in estetskega vidika, pri čemer uporabljajo opisno in analitično metodo. V prvi fazi opravljene raziskave so bila proučena mnenja šestih strokovnjakov, katerih vsebina je bila razvrščena v kategorije, v drugi fazi pa bile so teme in podteme, izluščene iz prve faze, vključene v anketo o javnih preferencah. Skupno število pravilno izpolnjenih (veljavnih) vprašalnikov je bilo 165. Po analizi odgovorov, pridobljenih z anketo, je bilo opravljenih 22 osebnih intervjujev. Izsledki raziskave kažejo, kateri posegi so v lokalni skupnosti bolj zaželeni.
Članak je posvećen analizi fenomena tranzicije, s fokusom na prostor bivše Jugoslavije, i tom zadatku pristupa na nekoliko razina. U uvodu je ponuđen kratak osvrt na osnovne teze, interpretacije i ...razumijevanja spomenutog fenomena, kako iz srednjostrujaške perspektive autora liberalnih i konzervativnih tradicija u politologiji i sociologiji, tako i kritičara „tranzitologije" iz rakursa lijevo-marksistički orijentiranih pristupa. Slijedi dio članka namijenjen pitanjima kako misliti tranziciju u kontekstu naravi njezina vremena, to jest temporalnosti; koja metoda i tradicija mišljenja bi bila primjerena tako postavljenom problemskom motivu, te na tragu takvog imperativa sučeljava prakse historizacije nasuprot modelu tzv. kulture sjećanja. U zasebnim poglavljima bavimo se analizom tranzicije kao ideologije i tranzicije kao pojma / koncepta – ideologema. Središnji i najveći dio članka posvećen je ključnom problemskom motivu teksta – iskustvu tranzicije (post)jugoslavenskog prostora.
U nekoliko svojih djela Ivo Andrić tematizira upravo Dubrovnik pa se u ovom članku interpretiraju takvi Andrićevi radovi. Radi se o pripovijetkama Predvečernji čas, Dva zapisa bosanskog pisara ...Dražeslava, Susret i Dubrovačka vejavica. U obzir se uzimaju Andrićev tekst San o gradu i predgovor knjizi Zulfi hara Zuke Džumhura Nekrolog jednoj čaršiji. Navedena se djela proučavaju iz dvaju pravaca. Jedan kreće od cjelokupne poetike Ive Andrića, a drugi iz imagološke i prostorne vizure.
SAŽETAK: Skučeni prostori su ograđeni, najčešće zatvoreni (ne nužno sa svih strana) prostori, ispod tla ili iznad razine tla, u kojima se radni proces ili zadatak mora obaviti u unaprijed određenom ...razdoblju. U takvim prostorima radnik je izložen najčešće kombinaciji opasnosti (udarci, padovi, pokliznuća, i dr.) i štetnosti (toksična radna atmosfera, smanjena ili povećana koncentracija kisika, i dr.). Zbog povećanih rizika u skučene prostore smije ući samo osposobljen radnik s dozvolom poslodavca. Cilj ovog rada je opisati najčešće opasnosti i štetnosti za sigurnost i zdravlje radnika kao i mjere za njihovo uklanjanje.
SUMMARY: Confined spaces are enclosed or partially closed spaces, above or below ground. They are not designed for continuous worker occupancy. Workers performing tasks in such spaces are exposed to risks from a variety of hazards (falls, slipping, toxic atmosphere, oxygen-deficient or oxygen-enriched atmosphere). Only trained workers with permission from the responsible person may enter the confined space.
The aim of this paper is to describe the most common health and safety risks and hazards and to suggest the relevant preventive measures.
Glavni je fokus ovog članka problem stanovanja u filozofiji i arhitekturi. U problemu stvorenom ovim načinom nametanja objašnjenja stanovanja u modernizmu, započeta je velika debata gdje se iznova ...promišlja stanovanje kao relevantno pitanje za stvorene probleme i istovremeno kao neposredan način izazova mogućim alternativama izlaženja iz zastoja do kojih je dovela moderna sa svojim idejama i vizijama. Glavna figura novog promišljanja arhitekture izvan modernističkih shema norveški je arhitekt Christian NorbergSchulz. Inspiriran Martinom Heideggerom i Mauriceom MerleauPontyjem, pokušat će postići koherentnu argumentaciju o narazdvojivosti prostora i egzistencije, ili o egzistencijalnom korijenu arhitektonskog prostora. Pretpostavka ove teze kontestira indiferenciju i svojevoljnost modernih arhitekata, koji samoutemeljuju arhitektonsku projekciju izostavljajući fundamentalni segment prostorne egzistencije čovjeka. Udubljivanjem u problematiku egzistencijalnog i arhitektonskog prostora, evidentiranjem tijesnog nadovezivanja među njima, NorbergSchulz će razviti jedan, ne malo diskutirani pojam: pojam genius loci. Njegovim će se pristupom napokon apstinirati od samoutemeljenja moderne, i od njene nulte premise odbacivanja tradicije u kojoj će se povratiti kontekst, eklekticizam i rehabilitacija tradicionalnog. Na ovom putu pojam genius loci nameće se kao potpomažući u jasnom i drugačijem definiranju arhitekture koja je u stalnom izazovu naše egzistencije. Ovaj članak pokušava eksplicirati teorijsku konzekvencu problema stanovanja, kao osi našeg bitka.
Osnovni motiv Heideggerova tumačenja Kantove teorijske filozofije sastoji se u tome da se pokaže da Kantovo učenje o shematizmu i vremenu predstavlja tek pred-stupanj problematike temporalnosti. U ...tom kontekstu analizirat ćemo Heideggerovu tezu o transcendentalnoj uobrazilji kao »izvoru« vremena, odnosno matematičke sheme vremenskog niza i vremenskog sadržaja. S obzirom na to da su ove sheme nužnim načinom povezane s kategorijama kvantitete i kvalitete, kao i s načelima (sintetičkim stavovima a priori) čistog razuma koja je Kant formulirao kao »aksiome zrenja« i »anticipacije opažaja«, jasno je da je time naš interpretativni zadatak postao složeniji. Paralelno s navedenim, morali smo dovesti u vezu jedinstvo vremena (kao formalnog zora) s jedinstvom praosnovne apercepcije (strukture samosvijesti), kao i čulno danu mnogostrukost s vremenom kao formom čistog čulnog zora. Usporedna analiza A i B izdanja Kantove Kritike čistog uma omogućila nam je, preko Heideggerovih predavanja i studija, da unutar Kantova teksta sagledamo mogućnosti »ontologizirane« i fenomenološki usmjerene interpretacije i tumačenja osnovnih postavki Kantove »teorije spoznajnog subjekta«.
U radu su prikazani rezultati etnografskog istraživanja ansambla JeboTon, skupine mladih glazbenika koji sviraju na zagrebačkim ulicama. JeboTon je kolektiv članova raznih bendova koji su željeli ...sudjelovati na zagrebačkoj sceni tako što će svirati na ulici. Većina ljudi aktivnih u JeboTonu mladi su ljudi od 20 do 30 godina. Aktivnosti temelje na sviranju na javnim prostorima u Zagrebu, ali putuju i u druge hrvatske gradove te u inozemstvo. Promatranjem sa sudjelovanjem istraživane su aktivnosti, organizacija te unutargrupna dinamika, dok su materijali prikupljeni polustrukturiranim intervjuima korišteni pri analizi specifičnih narativa pojedinaca u kolektivu, kao i njihovih stavova u vezi s kulturom, alternativnom scenom u Zagrebu, principima djelovanja kolektiva te ulozi javnog prostora u reprodukciji kulturnog sadržaja. U ovom radu želimo odgovoriti na dva istraživačka pitanja: 1. kako mladi aktivni u ansamblu JeboTon gledaju na svoje djelovanje u javnom prostoru; 2. kako mladi aktivni u ansamblu JeboTon doživljavaju javni prostor kao mjesta kulturne reprodukcije u usporedbi s drugim prostorima kulturne reprodukcije (npr. klubovima). Kako bismo predmetu istraživanja pristupili što detaljnije, istraživanju javnog prostora i kulturnih praksi pristupili smo koristeći se konceptima koji su bliski različitim disciplinama koje istražuju urbane i javne prostore kao što su urbana sociologija i antropologija te disciplinama koje se bave kulturom i mladima.
Već zbog svoje konstitutivne funkcije unutar kategorije povijesti vrijeme je u židovsko-kršćanskoj tradiciji, pa onda i u kršćanskoj teologiji uvijek bilo veoma značajna i često promišljana tema, dok ...je kategorija prostora u toj istoj teologiji ostajala više na periferiji interesa. Međutim u suvremenoj kršćanskoj teologiji primjećuje se probuđeni interes za tu kategoriju i nastojanje da ju se pokaže kao imanentno teološku kategoriju jer se u njoj prepoznaje egzistencijalno vjerničko pitanje ljudskoga traganja za Božjom nazočnošću i blizinom. Riječ je o pristupu u kojem se prostor promišlja kao relativnu veličinu u odnosu na Boga i čovjeka te s druge strane kao moguću oznaku samoga Božjega bića. S tom je argumentacijom pitanje prostora našlo svoje mjesto i u teološkim traganjima Jürgena Moltmanna. On se pita kako se prostor dade misliti unutar bogoiskustva, odnosno kako misliti i razumjeti Boga ako pokušamo promišljati prostor u Bogu i Boga u prostoru. S tim se pitanjem suočava kroz svoju vjerničko-teološku otvorenost svijetu (izrazito vidljivo unutar njegove teologije stvaranja), ali prije svega kroz dosljedan unutarnji razvoj svoje cjelokupne teološke misli koja svoje središte i temelj nalazi u trinitarnoj teologiji, što se prepoznaje i prati u ovome radu. Neke polazne elemente za teološko promišljanje prostora naći će Moltmann u starozavjetnom razumijevanju Boga (»šekinah«, »makom« i »zimzum«), što je predstavljeno u prvom dijelu ovoga rada, dok će temeljna uporišta za teološku interpretaciju kategorije prostora pronaći i razviti tek unutar trinitarnoga kršćanskoga nauka, što je izloženo u drugom, središnjem dijelu. Ovdje je pokazano kako Moltmann u otačkom nauku o perihorezi pronalazi glavno uporište za pozorno usredotočenje na kategoriju prostora kao teološku kategoriju, što je prepoznato kao temeljni zaokret unutar njegove teologije. Konačno, u trećem su dijelu iznesene dosljednosti koje iz Moltmannovih trinitarnih promišljanja prelaze u njegovu teologiju stvaranja, a kasnije i kršćansku eshatologiju, a u kojima izuzetnu važnost zauzima upravo promišljanje kategorije prostora. Ta se kategorija na neki način pokazala nosivom kategorijom njegove teologije, ali i crvenom niti koja u toj teologiji uvijek iznova izranja, iznutra je povezuje i u potpunosti prožima i određuje.
Because of its constituent function within the category of history, time has always been a very important and frequently discussed topic in the Judeo-Christian tradition, and later in Christian theology, while the category of space in that same theology has remained more at the periphery of interest. However, in contemporary Christian theology, there is an awakened interest in this category and an attempt to show it as an immanent theological category, as we recognize within it the existential religious question of human search for God’s presence and closeness. It is an approach where space is contemplated as a relative dimension in relation to God and man, and on the other hand as a possible characteristic of God’s very being. With this argumentation, the question of space has also found its place in the theological explorations of Jürgen Moltmann. He ponders how to contemplate space within the experience of God, that is, how to contemplate and understand God if we try to contemplate space in God and God in space. He explores this issue through his religious-theological openness to the world (clearly visible within his theology of creation), but above all through a consistent internal development of his entire theological thought which is centered and grounded in trinitarian theology, a fact that is recognized and shown in this paper. Moltmann would find some starting elements for his theological reflection on space in the Old Testament understanding of God (»šekinah«, »makom« and »zimzum«), as presented in the first part of this paper, while he would find and develop the fundamental grounds for a theological interpretation of the category of space only within the trinitarian Christian doctrine, as presented in the second central part. Here we show that the patristic doctrine of perichoresis has served as Moltmann’s main grounds to clearly focus on the category of space as a theological category, which is recognized as the fundamental turning point within his theology. Finally, the third part of the paper presents the consistencies which extend from Moltmann’s trinitarian reflections to his theology of creation, and later to Christian eschatology, where the reflection on the category of space holds a very important place. This category has somehow proved to be the fundamental category of his theology, but also the red thread that is always re-emerging, interconnecting and completely permeating and defining that theology.
Rad se bavi mapiranjem i teorijskim konceptualiziranjem polemika vezanih uz „relacijsku formu”. Pri tome ne predstavlja pokušaj pacifikacije različitih pozicija niti zauzimanja „strane” u polemikama, ...već se temelji na studiji koncepata (concept-based metodology) koja služe kao pomagala boljem razumijevanju objekta istraživanja. Premda je forma suvremene umjetnosti, bilo da je čine procesi ili postupci, prema tradicionalnom shvaćanju „razbijena”, cilj rada je ispitati suprotno. U prvom dijelu analizirat će se pojam „relacijske forme” te diskursi vezani uz njezino artikuliranje. U drugom se dijelu istražuju tehnike i postupci odnosno strategije konceptualnih avangardi 1990-ih i 2000-ih. Zaključno se razmatraju napori, prijepori i mogućnosti umjetnosti u proširenom polju relacijskih praksi. Istraživanje će poslužiti za pobliže određenje ontološkog statusa suvremenih umjetničkih formi.
U posljednje vrijeme u Hrvatskoj sve se vise istražuju tla urbanih, industrijskih i vojnih prostora. S obzirom da urbani stanovnici provode znatan dio vremena na tim tlima, njihove značajke postale ...su iznimno bitne pa ih je nužno poznavati i uvažavati, naročito s aspekta potencijalnog onečišćenja i mogućeg štetnog utjecaja na zdravlje ljudi i životinja. Pri tome se postavlja pitanje njihove klasifikacije, s obzirom da se do nedavno u postojećim klasifikacijskim sustavima Republike Hrvatske takvim tlima nije pridavala značajnija pozornost. Cilj ovog rada je predložiti način razvrstavanja tala u urbanim, industrijskim i vojnim prostorima, uvažavajući pri tome postojeću strukturu klasifikacije tala Hrvatske (Husnjak, 2014.). Za izradu ovoga rada korišteni su postojeći podaci istraživanja tala u urbanim, industrijskim i vojnim prostorima Republike Hrvatske, temeljem čaga su utvrđene značajke tih tala. Sva tla unutar navedenih prostora, predlaže se razvrstati u skupinu prirodnih, antropogenih ili tehnogenih i tehničkih antropogenih tala. Prirodna tla nastala su u skladu s pedogenetskim čimbenicima i procesima, dok su antropogena tla meliorirana prirodna tla isključivo u funkciji poljoprivredne proizvodnje. Ova tla bi trebalo razvrstavati prema spomenutoj klasifikaciji tala Hrvatske. Tehnogena i tehnička antropogena tla su novonastala tla isključivo zbog intenzivne tehnološke i tehničke djelatnosti čovjeka izvan poljoprivrede. Predlaže ih se razvrstati u red terestričkih tala, odnosno u razred tehnogenih ili u razred tehničkih tala. U razred tehnogenih tala, pripadaju uz tla deponija i tla flotacijskih materijala, jos dva nova tipa tla: tlo industrijskog kompleksa i tlo vojnog kompleksa. Spomenuta tla nerijetko cine tzv. ,,Brownfield" zemljišta. U razred tehnickih tala predlaze se uvrstiti pet novih tipova tala: tlo parka, tlo igrališta, tlo zona za rekreaciju, tlo stambenog okoliša i tlo prometnog okoliša. Za navedene tipove tala daju se detaljni i jasni kriteriji za njihovu podjelu na nize pedosistematske jedinice.
In recent years, soils of urban industrial and military areas have been increasingly researched in Croatia. Given that urban residents spend a considerable amount of time on these soils, soil characteristics have become extremely important. It is essential to know and appreciate those soils, especially in terms of potential contamination and possible harmful effects on human and animal health. This raises the question of those soils classification considering that, until recently, such soils have not received much attention in the existing Croatian soil classification systems. The aim of this paper is to propose a method of soil classification in urban, industrial and military areas, respecting the existing structure of soil classification of Croatia (Husnjak, 2014). For the preparation of this paper, the existing soil survey data form urban areas, industrial and military complexes were used, on the basis of which the properties of these soils were determined. All soils within urban, industrial and military areas are suggested to be classified as natural or anthropogenic or technological and technical anthropogenic soils. Natural soils were formed according to pedogenetic factors and processes, while anthropogenic soils are meliorated natural soils only for the purpose of agricultural production. This soils are proposed to be classified according to the existing Croatian soil classification. Technological and technical soils are newly formed soils solely due to the intensive human activity outside of agriculture. It is proposed to classify those soils in the order of terrestrial soils, and in the classes of technogenic or technical soils. Also, in the class of technogenic soils, it is proposed to include two new soil types in addition to landfill and flotation materials: the soil of industrial complexes and the soil of military complexes. The mentioned soils often form so-called Brownfield land. Lastly, five new soil types are proposed to be included in the class of technical soils: park soils, playground soils, soils of recreation zone, residential environment soils and traffic environment soils. For these soil types, detailed and clear criteria are proposed for the separation into lower pedosystematic units.
PDF
