Inducirani pobačaj tema je koja izaziva brojne nesuglasice u današnjem društvu te je zbog ideološke obojenosti ovog fenomena teško doći do jasnih podataka o učinku pobačaja na psihičko zdravlje žene. ...U prvome poglavlju članka donosimo osnovne podatke o pobačaju zajedno s najvažnijim statističkim podatcima. U drugome poglavlju predstavljamo bioetičke aspekte vezane uz pobačaj, dok u trećem poglavlju donosimo pregled istraživanja koja su se bavila pitanjem psihičkih posljedica pobačaja na ženu te donosimo sažet prikaz triju slučajeva iz kliničke prakse. Premda većina istraživanja odbacuje govor o postabortivnom sindromu kao zasebnom entitetu, rezultati istraživanja i iskustva iz kliničke i pastoralne prakse upućuju na postojanje dugoročnih psihičkih problema kod dijela žena koje čine pobačaj. Važno je obratiti pozornost na ove žene u pastoralnom djelovanju te im pružiti adekvatnu skrb.
Induced abortion is a topic that causes numerous disagreements in today’s society, and due to the ideological bias related to this phenomenon, it is difficult to obtain clear data on the effect of abortion on women’s mental health. In the first chapter of this article, we provide basic data on abortion together with the most important statistics. In the second chapter we present the bioethical aspects related to abortion, while in the third chapter we provide an overview of research that has addressed the psychological consequences of abortion on women and provide a summary of three cases from clinical practice. Although most research rejects the talk of post-abortion syndrome as a separate entity, research results and experiences from clinical and pastoral practice suggest the existence of long-term psychological problems in some women who have abortions. It is important to pay attention to these women in pastoral work and provide them with adequate care.
Predmet je istraživanja autonomija umjetnosti iz jungovske perspektive. Ono što je Jung pri vlastitom shvaćanju neovisnosti umjetničkog procesa imao na umu jest sloboda u odnosu na svjesnost ...umjetnikova uma, prije negoli njegova neovisnost o trenutnim društvenim, političkim ili kulturnim uvjetima. Prema Jungu, umjetnost je autonomna kada dolazi iz dubljih razina ljudske psihe, iz domene onog nesvjesnog. Da bih provjerila valjanost Jungova »autonomnog kompleksa«, analizirat ću empirijsku realnost umjetničkog stvaranja, prezentirajući sindrome profesionalnih umjetnika vezane uz kreativni proces. Također, propitat ću kategorički položenu i duboko ukorijenjenu ideju o bliskoj vezi između umjetničkog talenta i mentalne bolesti, nastojeći otkriti može li umjetnički proces biti neovisan od umjetničkog psihološkog stanja. Prema Jungovu pogledu, umjetnost se događa namjesto, a ne poradi potencijalne umjetnikove bolesti. Osim toga, njegovu ću mišljenju suprotstaviti Freudovo, za kojega je umjetničko djelo sublimacija seksualnog nagona ili proizvod neuroze, a ta je ideja za Junga je bila neprihvatljiva, s obzirom na to da je vjerovao u postojanje ne samo seksualnog nego i umjetničkog kompleksa. Naposljetku, pokušat ću dokazati da je Jungovo viđenje u prikazu umjetničkog procesa preciznije od Freudova i da njegovo naglašavanje autonomije u umjetnosti, iako radikalno, zaslužuje više pozornosti učenjaka na polju filozofije i psihologije umjetnosti.
The subject matter of the essay is the autonomy of art, which will be analysed from a Jungian perspective. What Jung had in mind with his notion of the independence of the artistic process is its freedom from the conscious mind of an artist, rather than its independence from the current social, political or cultural conditions. Art, according to Jung, is autonomous if it comes from deeper levels of the human psyche, and that is unconsciousness. To test the validity of Jung’s "autonomous complex", I will be checking the empirical reality of artistic creation,
by providing professional artists’ accounts of the creative process. Also, I will challenge the categorically laid and the deeply rooted idea
of a close link between artistic talent and mental illness, trying to see if the artistic process can be independent of an artist’s psychological state. In Jung’s view, art happens instead of and not because of potential illness of an artist. Additionally, I am going to contrast his view with Freud’s, for whom an artwork is a sublimation of sexual drive or a product of neurosis. This idea was not acceptable to Jung, as he believed in the existence of not only sexual but also art complex. Finally, I will try to argue that Jung’s view is more accurate in the depiction of artistic process than Freud’s and that his emphasis on the autonomy in art, although radical, deserves more attention from scholars in philosophy and psychology of art.
During the last several years, the Croatian public has been shaken by tragic violent events involving children within the family. In 2017 a mother killed her threeyear-old son, and in 2019 a father ...attempted to murder his four minor children. When such things occur, the media and the public try to determine why they were not prevented and who is responsible for their prevention, and the ones who are most frequently considered as responsible are social workers. The aim of this research is to analyse discursive constructions (narratives, rhetorical techniques) within media articles on social workers on the occasion of high-profile cases of child abuse. Discursive psychology was used as an analysis method. 76 articles published on the most frequented news portals in Croatia were analysed. The portals were selected on the basis of the number of actual users according to the data by Gemius Rating and a Reuters survey of users’ self-reports about visiting web sites. The analysed articles were published in the period from May 24, 2017 to October24, 2018 and in the period from February 28, 2019 to July 1, 2019. Results indicate that in reporting on critical events of child abuse the most frequent narrative in the media is “inadequate action of social workers”. In that narrative the media and the public criticise social workers for failure to provide adequate protection to children and consider that they are not professional enough. In response to that narrative, there are narratives about “social workers as the victims of inadequate system”, “social welfare system in crisis”, and “positive attitude towards social workers”. Within these narratives, social workers and professional organisations educate the public on shortcomings and difficulties within the social welfare system that hinder the work of social workers, which can lead to violations of the users’ rights. They also call upon relevant authorities to undertake necessary reforms. Social workers are characterised as professional and committed to their work. Two additional narratives also appear: “problems in public services” and “a call for making changes”. In the narrative about problems in public services, lawyers and judges mention problems in court proceedings related to the protection of the rights of children, but they also question the knowledge and professionalism of social workers. In the narrative about the need to make changes, professional organisations demand that the authorities and the public turn towards reforms instead of criticism of social workers. Key words: social work; media; child abuse; discursive psychology
Iako se uvid u bolest može činiti važnim faktorom u oporavku od shizofrenije, ponajprije jer je usko povezan sa spremnošću pacijenata na uspostavu suradnje sa stručnjacima koji sudjeluju u liječenju, ...uvid ima i drugu stranu, nepovoljnu za pacijenta i njegov osjećaj subjektivne dobrobiti. Naime, dosadašnja istraživanja uvida kod oboljelih od shizofrenije pokazuju da je veći uvid negativno povezan s različitim aspektima subjektivne dobrobiti pojedinca, tj. više razine uvida povezuju se s depresivnijim raspoloženjem, lošijom kvalitetom života, slabijim osjećajem samopoštovanja pacijenata i dr. U radu iznosimo moguća tumačenja ovog paradoksa prikazom doprinosa različitih faktora na uvid, odnosno nedostatak uvida: od bioloških (uvid kao neurološki simptom), psiholoških (obrambenog i personalnog značenja simptoma) do socijalnih faktora (socijalne i internalizirane stigme), kao i prikaz sukladnih teorija i modela. Razumijevanje uvida u kontekstu navedenih modela nužno je kako bi se primjenom specifičnih postupaka potaknuo koristan uvid, važan za oporavak od psihičke bolesti.
Pozitivna psihologija mlada je grana psihologije koja tek bilježi dva desetljeća postojanja. Bavi se istraživanjem čovjekove dobrobiti u svim njezinim sastavnicama. Usredotočena je na proučavanje i ...praksu pozitivnih emocija, snaga i vrlina zbog kojih pojedinci, grupe i institucije optimalno funkcioniraju i napreduju. U permanentnoj je potrazi za razumijevanjem čovjeka u njegovu vremenu i kulturno-socijalnom okruženju te u što adekvatnijim oblicima posredovanja pozitivnih strana osobe radi njezine dobrobiti i smislom ispunjenog življenja. Ovaj rad donosi pregled faktora koji su u ishodištu i razvoju pozitivne psihologije. Ukazuje na psihološku i subjektivnu dobrobit pojedinca i društva u cjelini, na smisao života u funkciji čovjekove sreće kao novije paradigme u znanstvenom istraživanju u psihologiji. Spominje se mogućnost široke primjene pozitivne psihologije, s posebnim osvrtom na njezinu primjenu u odgojno-obrazovnim ustanovama, razvijanjem osobnih vrlina i potencijala djece i mladih. Ukazuje se na neke od mogućih smjernica paritetskog dijaloga pozitivne psihologije, pedagogije i logoterapije. Takve bi smjernice trebale pridonijeti koordiniranom djelovanju na dobrobit osobe te njezinom kvalitetnijem i smislom ispunjenijem življenju. Prilog donosi i kritički osvrt dosadašnjih kretanja pozitivne psihologije te njezine perspektive u budućnosti.
Cilj svakog profesionalnog sportaša jest postizanje najviše razine sportskih performansi. U tu svrhu fizička i mentalna priprema trebaju biti dio redovitih treninga. Anksioznost značajno utječe na ...sportsku izvedbu a izrazita tjeskoba povezana je sa smanjenim atletskim dostignućima. Stoga je za sportaše jedna od vrlo važnih značajki sposobnost kontroliranja anksioznosti. Kako bismo razumjeli biološke odgovore povezane s anksioznošću, ovaj je pregledni rad usmjeren na razjašnjavanje biokemijskih odgovora navedenog stresora. Poznavanje biokemijskog odgovora organizma uzrokovanog stresom te njegovih ograničavajućih učinaka na sportsku izvedbu omogućuje nam veće razumijevanje utjecaja tjeskobe na profesionalne sportaše. Navedeno nam daje uvid u bolje razumijevanje važnosti sportske psihologije te pojašnjava na koji način mentalno stanje utječe na fizičku izvedbu. U radu se opisuje i korelacija između placebo učinka i načina na koji um kontrolira fizičku snagu, s obzirom na to da ova saznanja mogu predstavljati važnu komponentu sportske psihologije, te daje mogućnost poboljšanja načina pripreme sportaša.
Kritičko mišljenje značajno je za svakog pojedinca i za društvo u cjelini: u kontekstu stjecanja znanja, u okvirima služenja stečenim znanjima i u vidu očuvanja mentalnog zdravlja. Time postaje ...razvidno da je pitanje kritičkog mišljenja složeno te da ga treba promotriti višedimenzionalno i interdisciplinarno. Stoga, ovo istraživanje (1) utvrđuje temeljna obilježja kritičkog mišljenja, odnosno govori o naravi kritičkog mišljenja. Zatim, (2) sagledava mogućnosti ili tzv. »strategije razvoja kritičkog mišljenja«, te razmatra (3) razvoj kritičkog mišljenja u kontekstu realnih aspekata čovjekova razvoja. Cilj je ovoga istraživanja konceptualno pomoći razrješenju kontroverznih pitanja glede naravi kritičkog mišljenja i njegova razvoja, a poradi poboljšanja razine stjecanja i korištenja stečenih znanja i očuvanja mentalnog zdravlja pojedinca i zajednice.
Critical thinking is important for each individual and for society: in the context of gaining knowledge, using the obtained knowledge, and in the context of preserving mental health. This makes it clear that the issue of critical thinking is complex and should be viewed multi-dimensionally and interdisciplinary. Therefore, this research (1) establishes the fundamental characteristics of critical thinking, that is, it talks about the nature of critical thinking. Then, (2) it explores the possibilities or the so-called strategies for the development of critical thinking, and (3) looks at the development of critical thinking in relation to the real aspects of human development. The aim of this paper is to help conceptually resolve controversial issues that concern the nature of critical thinking and its development to, in the end, improve the level of asset and use of obtained knowledge, and to improve the preservation of the mental health of individuals and communities.
Vodeći brigu o sebi želimo razumjeti svoje vlastite potrebe s ciljem da održavamo svoje fizičko i psihičko zdravlje. O tome jesu li vjera i duhovnost izvori (mentalnog) zdravlja i osobne dobrobiti ...ili prije rizik, vode se krajnje kontroverzne rasprave. Spor nastaje između iskustava pojedinaca s jedne strane i ideoloških rovovskih ratova s druge. Ovaj rad postavlja raspravu na „objektivnu“ osnovu predstavljajući zaključke utemeljene na dokazima iz različitih studija. Iz toga se vidi da se ponovno otkrivaju iscjeljujuće moći vjere i duhovnosti. Ipak, neophodna je savjesnost i potrebni su određeni kriteriji kako bi vjera mogla razviti svoju iscjeljujuću moć. Dakle, studije utemeljene na dokazima pokazuju: religioznost u različitim slučajevima i psihičkim situacijama nije ista! Moramo otkriti kada, gdje i zašto religioznost ima konstruktivan ili destruktivan učinak.
Self-care wants to perceive one's own needs and aims to maintain one's own physical and mental health. Whether religion and spirituality are sources of (mental) health and personal well-being or rather a risk, is highly controversially discussed. On the one hand individual experiences and on the other ideological trench warfare, shape the dispute. This paper sets the discussion on an “objective” basis by presenting evidence-based conclusions from various studies. So the rediscovery of the healing power of religion and spirituality becomes visible. Nevertheless, mindfulness is necessary and certain criteria are required so that religion can develop its healing power. But the evidence-based studies make visible: religiousness in different cases and psychical situations is not the same! We have to find out when, where and why religiousness has a constructive or destructive effect.
Brojne psihičke i ostale zdravstvene poteškoće povezane su s nezdravim odnosima. To vrijedi za djecu i mlade, ali i za odrasle u više-manje svim razdobljima života. U tom kontekstu holistički odgoj i ...pedagoško savjetovanje nastoje raditi na uspostavljanju zdravog životnog prostora, što je od samog početka ujedno i vizija teologije. U teologiji su, u širem smislu, ukorijenjene zapravo sve znanstvene discipline, što znači da teologija predstavlja nekakvu alma mater znanosti kao takve. Pritom primjećujemo da povijest poznaje brojne prilično šarolike dinamike odnosa između teologije i ostalih znanosti, pogotovo znanosti koje su neposredno povezane s čovjekom. Tako se baš u dinamici odnosa između teologije i psihologije prije nekoliko desetljeća porodila kršćanska geštalt pedagogija, koja se planski izgrađuje na biblijskoj antropologiji i kršćanskoj tradiciji, a u svojim aplikacijama istodobno uvažava i koristi brojne pristupe različitih psiholoških smjerova. U središte svog istraživanja i djelovanja stavlja čovjeka, baš kao što ga u središte svog zanimanja stavljaju s jedne strane teologija, a s druge naročito humanistička psihologija. U oba slučaja radi se o čovjeku koji čezne za spasenjem i traži vizije koje će ispunjavati i osmišljavati njegov život. Snagu komplementarnosti sagledavamo u tome da teologija i geštalt pedagogija smisao čovjekova života i djelovanja ne vide u zatvaranju u samog sebe, već u otvaranju prema drugom čovjeku i Bogu. I premda geštalt pedagogija aktivira prije svega ljudske resurse u svladavanju životnih izazova, te stoga koristi brojne terapeutske elemente koje u svakom slučaju preventivno stavlja u službu cjelovitih edukativnih procesa, ona je itekako svjesna činjenice da čovjeku put do konačnog smisla života može otvoriti jedino teologija.
Numerous mental and other health problems are associated with unhealthy relationships. This is true for children and young people, but also for adults in more or less all periods of life. In this context, holistic education and pedagogical counselling seek to work on the establishment of a healthy living space, which from the very beginning is also the vision of theology. In theology, in a broader sense, practically all scientific disciplines are rooted, which means that theology represents a kind of alma mater of science as such. At the same time, we observe that history knows a number of rather varied dynamics of the relationship between theology and other sciences, especially sciences that are directly related to man. Thus, it was just in the dynamics of the relationship between theology and psychology that Christian Gestalt pedagogy was born a few decades ago, and it is systematically built on biblical anthropology and Christian tradition, and in its applications it simultaneously respects and uses numerous approaches of different psychological directions. It places man at the centre of its research and action, just as theology puts it at the centre of its interest on the one hand, and humanistic psychology in particular on the other. In both cases, it is about a man who longs for salvation and seeks visions that will fulfil and give meaning to his life. We see the power of complementarity in the fact that theology and gestalt pedagogy do not see the meaning of man's life and action in closing in on himself, but in opening to the other man and God. And although Gestalt pedagogy primarily activates human resources in overcoming life's challenges, and therefore uses numerous therapeutic elements, which in any case puts it in the service of complete educational processes, it is well aware of the fact that only theology can open the way to the ultimate meaning of life.
Skrbi za sebe – narcizam? Nikić, Mijo
Crkva u svijetu,
2021, Letnik:
56, Številka:
3
Journal Article
Odprti dostop
Autor najprije tumači i razlikuje pojmove autentične skrbi za se koja je prihvatljiva i pohvalna i narcizma, koji je patološka pojava. Obrazložena je tvrdnja da je malo onih koji istinski skrbe za se ...i koji odabiru najbolji put vlastitog ostvarenja. To je zbog toga što sebe dobro ne poznaju i što zanemaruju svoju duhovnu dimenziju, odnosno najjaču moć koju imaju, a to je moć samotranscendencije, kao i sposobnost da vjeruju, nadaju se i nesebično vole Boga i ljude. U nastavku članka autor iznosi tezu da narcis zapravo ne voli sebe. On u stvarnosti mrzi sebe, a zaljubljen je u oklop grandioznosti kojim se zaogrnuo da sakrije negativnu predodžbu sebe i veliki osjećaj manje vrijednosti i nemoći koji ga muči i progoni u podsvijesti. Na koncu autor donosi psihodinamiku narcističke ličnosti te daje smjernice integralne psihoterapije narcističkog poremećaja ličnosti.
The author first interprets and distinguishes the ideas of authentic self-care that is acceptable and praiseworthy and narcissism, which is a
pathological phenomenon. It is argued that there are few who truly care
for themselves and who choose the best path of their own realization. This is because they do not know themselves well and neglect their spiritual dimension, that is, the strongest power they have, and that is
the power of self-transcendence, as well as the ability to believe, hope and selflessly love God and people. In the continuation of the article, the author presents the thesis that the narcissist does not really love himself. He actually hates himself, and he is in love with the armor of grandiosity with which he has wrapped himself to hide the negative image of himself and the great feeling of inferiority and powerlessness that torments and haunts him in the subconscious. Finally,
the author brings the psychodynamics of narcissistic personality and gives guidelines for integral psychotherapy of narcissistic personality disorder.
PDF
