Kvalitativna istraživačka etika u sociologiji primarno je vezana uz brojne metodološke značajke kvalitativnih istraživanja, istraživački kontekst i interakcijski proces provedbe kvalitativnih ...istraživanja, ali i uz klasičan razvoj etičkih kodeksa socioloških društava i širih etičkih regulacija. Etička se pitanja, konvencionalno gledano, odnose na zaštitu sudionika u istraživanju i u Hrvatskoj su regulirana ponajprije na profesionalnoj i institucionalnoj razini. No imajući u vidu razvoj istraživačkih metoda, novih tehnologija i društvenih promjena koje uključuju sadašnje etičke regulacije, nekoliko je aspekata koji se problematiziraju i povezuju u ovom radu. U radu se kvalitativna istraživačka etika razmatra kroz analizu postojećih etičkih kodeksa u sociologiji, primjenu etičkih procedura u istraživanjima te izazove s kojima se istraživači pritom susreću. Etičke regulacije koje zadnjih godina impliciraju standardizaciju etičkih procedura i istraživačke prakse upućuju na važnost kontinuiranih teorijsko-metodoloških rasprava o istraživačkoj etici, posebice u kvalitativnim istraživanjima. Većina metodološke literature sadržava dio o etičkim procedurama (informiranom pristanku, anonimnosti i povjerljivosti, rizicima i sl.) koje se primjenjuju u sociološkim istraživanjima. Ipak, u njima se uočavaju argumenti da se spomenute procedure unutar kvalitativne istraživačke etike trebaju smjestiti sukladno značajkama kvalitativnih istraživanja koje u sociologiji mogu biti dodatno etički, metodološki i istraživački izazovne. U radu se zaključuje da se specifičnosti kvalitativne istraživačke etike očituju u etičkoj praksi kojom se u kvalitativnim istraživanjima etičke procedure primjenjuju na refleksivan način.
Qualitative research ethics in sociology is primarily related to numerous methodological features of qualitative research, the research context and the interaction process of conducting qualitative research, but also to the classical development of ethical codes of sociological associations and broader ethical regulations. Conventionally speaking, ethical issues refer to the protection of research participants and are regulated primarily at the professional and institutional levels in Croatia. However, given the development of research methods, new technologies and social changes involving current ethical regulations, several aspects are problematised and connected in this paper. The paper therefore analyses qualitative research ethics through existing ethical codes in sociology, the application of ethical procedures in research, and the challenges that researchers face in doing so. Ethical regulations that in recent years imply the standardisation of ethical procedures and research practices point to the importance of continuous theoretical and methodological discussions on research ethics, especially in qualitative research. Most methodological literature contains a section on ethical procedures (informed consent, anonymity and confidentiality, risks, etc.) applied in sociological research. Nevertheless, there are arguments that they should be placed within qualitative research ethics in accordance with the features of qualitative research, which can be additionally challenging in sociology in terms of ethics, methodology and research. The paper concludes that the specifics of qualitative research ethics are reflected in the ethical practice that implies a reflexive application of ethical procedures in qualitative research.
Humanitarka i distro Mucko, Bojan
Narodna umjetnost,
06/2023, Letnik:
60, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Tekst je refleksija o istraživačkom pristupu europskom režimu iregulariziranih migracija baziranom na participaciji u humanitarno-aktivističkim aktivnostima u kontekstu obilježenom normalizacijom ...nasilja na periferiji Europske unije. Vernakularnim humanitarnim praksama odozdo prilazim etnografski, povezivanjem (umjetničkog, izvaninstitucionalnog) rada u getoiziranom zagrebačkom romskom naselju s promigrantskim volonterskim angažmanom u Unsko-sanskom kantonu Bosne i Hercegovine (u znanstvenom, institucionalnom okviru). Humanitarizmu pristupam kritički, istovremeno i kao momentu desubjektivizacije i bitnom koraku širih, društveno inkluzivnih procesa. Istraživačka praksa u kontekstu kriminalizacije solidarnosti podrazumijevala je navigaciju kroz metodološki nepredvidive situacije, fluidno, sklisko, uslojeno pozicioniranje, identitetske sive zone, disciplinarne i normativne liminalnosti. Posljedične ambivalentnosti percipiram kao dio otvorenog istraživačkog procesa nerazlučivog od vlastite svakodnevice perforirane režimom migracija.
This article presents a reflection on the research into the European irregular migration regime based on my humanitarian and activist work in a context where violence is normalized on the periphery of the European Union. My approach to vernacular humanitarianism from below is ethnographic in nature, combining my (artistic, non-institutional) work in a ghettoized Zagreb Roma settlement with my pro-migrant volunteer engagement in the Una-Sana Canton in Bosnia and Herzegovina (within a scholarly, institutional framework). I adopt a critical approach to humanitarianism, seeing it as both a moment of desubjectivization and an essential step in broader socially inclusive processes. The context of criminalizing solidarity meant that the research practice included navigating through methodologically unpredictable situations, such as fluid, slippery, layered positioning, identity gray zones, disciplinary and normative liminality. I see the resulting ambivalences as part of an open research process indistinguishable from my own everyday life penetrated by the migration regime.
Prilog razumijevanju pedagoginje Bartulović, Marija; Kušević, Barbara; Širanović, Ana
Metodički ogledi,
04/2020, Letnik:
26, Številka:
2
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
Ovaj tekst, kao nastavak našega promišljanja o dispozicijama za pedagogično djelovanje, kritička je refleksija vlastite profesionalne svakodnevice u kojoj detektiramo brojne dileme vezane za svrhu ...pedagoške profesije. Točke prijepora, poput – biti neutralna ili angažirana, graditi distanciran ili prisan pedagoški odnos, prioritizirati vlastitu ili tuđu dobrobit, odbijati ili prihvaćati sukob kao potencijalni agens promjene – izmještamo iz hodnika, predavaonica i učionica u kojima bivamo te, izlazeći time iz komforne zone nepromišljanja o njima, apostrofiramo ambivalentnu pojavnost dihotomije javno–privatno u skrivenome kurikulumu tih prostora. Promatrajući dispozicije kao za autonomno pedagogično pedagoško djelovanje prediktivna uvjerenja i osobine razvijajućega karaktera, u radu zagovaramo napuštanje shvaćanja pedagoginja kao neutralnih profesionalki apstrahiranih od osobnih uvjerenja, kvaliteta i ograničenja te u fokus stavljamo etičnost, refleksivnost i autentičnost kao temeljne dispozicije za pedagogično djelovanje usmjereno k podupiranju mogućega i transformativnoga u pedagoškome odnosu. Rad zaključujemo promišljanjem odgovornosti studijā pedagogije i samih pedagoginja za kultiviranje opisanih dispozicija.
This text, as a continuation of our reflections on dispositions for pedagogical practice, is a critical reflection on our everyday working life, in which we detect numerous dilemmas related to the goal of the pedagogical profession. We move points of contention – such as being neutral or engaged, building a distanced or close pedagogical relationship, prioritising one’s own benefit or that of others, rejecting or accepting conflict as a potential agent of change – out of the halls and classrooms in which we spend time and, breaching the comfort zone of not thinking about them, accent the apparently ambivalent dichotomy of public and private in the hidden curriculum of these spaces. By conceptualizing dispositions as evolving predictive beliefs and personal traits, the paper advocates abandoning the view of pedagogues as neutral professionals devoid of personal beliefs, qualities, and limitations, instead focusing on ethics, reflexivity, and authenticness as the basic dispositions for pedagogical practice directed towards supporting the possible and transformative in the pedagogical relationship. The paper concludes with a consideration of the responsibility of pedagogy programmes and pedagogues themselves in cultivating the aforementioned dispositions.
U radu autor problematizira sociološke diskurse pojma modernosti kao ključnog koncepta sociološke teorije. Cilj mu je ukazati na temeljne postulate moderno ustrojenog društva, pri čemu se referira na ...koncept modernosti koji je u svojim djelima razvio Anthony Giddens analizirajući raznovrsne promjene u društvu, ekonomiji, politici, kulturi, religiji, znanosti i tehnici u posljednjih nekoliko stoljeća. U prvom dijelu rada autor predstavlja osnovne karakteristike predmodernog i modernog društva u kontrastu tradicije i modernosti te ustanovljivanje jednog bitno drukčijeg načina percepcije i organizacije društvenog života. Zatim se referira na glavna obilježja modernih multidimenzionalnih društvenih poredaka koja se tiču brzine i širine promjena. U nastavku su izložene Giddensove fundamentalne teorijske koncepcije modernosti: fenomenologija modernosti, nesigurnost i rizici upravljanja »Molohom« modernosti i pojam »radikalizirane modernosti«, kojim nastoji osporiti postmodernističku interpretaciju društva o istrošenosti »velikih narativa« i transformaciji iz modernog u postmoderno društvo. Zaključne misli analitički i kritički sumiraju Giddensove futurističke projekcije »utopijskog realizma« i viziju postmodernosti.
Pristupajući problemu interpretacije lirike i njenog značaja za savremenu nauku o književnosti, autor ovog rada polazi od elaboracije pojmova
čitanja, razumevanja i tumačenja književnosti. Posebna ...pažnja pri tome je poklonjena glavnim predstavnicima i stanovištima produkcijsko-konstrukcijske
i recepcijsko-lektorske teorijske paradigme (R. Jakobson, M. Rifater, T. S. Eliot, H. Blum, H. R. Jaus, Ž. Derida, P. De Man, S. Fiš).
Obrazlažući vlastiti pristup, autor se priklanja savremenoj dijaloškoj teoriji (M. Bahtin, P. Zima), zastupajući koncept “refleksivnog identiteta
čitanja” i predlažući pojmove interpretativnog fokusa i lirske dominante kao teorijsko-metodološke konstrukte na kojima je moguće zasnovati tumačenje
lirskog pesničkog teksta nakon (post)strukturalističkog iskustva. Kao eksplikativni primeri ovakvog razumevanja interpretacije uzete su
dve značajne pesme hrvatskog modernizma – “Svakidašnja jadikovka” Tina Ujevića i “Mrtvac” Vladimira Vidrića.
Ovaj članak obrađuje problem refleksivnosti u sociologiji Pierrea Bourdieua. Konceptom habitusa kao utjelovljenih dispozicija, Bourdieu prikazuje ljudsku praksu kao najvećim dijelom neosviještenu ...aktivnost. S obzirom da isto vrijedi i za sociološki habitus, svrha refleksivne sociologije je neutralizirati neosviještene pretpostavke sociološkog habitusa, odnosno doxu sociološkog intelektualnog polja. Konceptom polja kao povijesno proizvedene i trajne konfiguracije objektivnih položaja Bourdieu osigurava refleksivnoj sociologiji nužan predmet analize, a time i status znanosti. Primjenjujući refleksivno nadilaženje teorijskih antinomija sociologije, Bourdieu osporava uvriježene sociološke binarne opozicije, kao što su akter/struktura, subjektivizam/objektivizam, teorija/empirija, subjekt/objekt i mikro/makro.
Članek obravnava teoretske temelje, podobnosti in razlike med »integralnim raziskovanjem« in »integralnim novinarstvom«. Po sami naravi stvari tako družboslovno raziskovanje kot novinarstvo z ...obravnavanjem družbenih procesov, katerih dolgoročne posledice so za mnoge posameznike in družbene skupine pomembne, neposredno spadata v območje javnega. Medtem ko je pri integralnem raziskovanju poudarek na povezovanju akademskih in zunajakademskih akterjev v raziskovalnem procesu, je pri integralnem novinarstvu poudarek na refleksivni publiciteti, namenjeni vključevanju državljanov. Ideja integralnega raziskovanja je v temelju tako deskriptivna kot normativna: meri na nujnost povezovanja obstoječih načinov produkcije znanstvenih spoznanj. Ideja integralnega novinarstva pa je izključno normativna: utemeljuje nujnost določene vrste novinarske produkcije, ker je zanjo »že čas«, saj se različne vrste novinarske produkcije izključujejo, ne pa dopolnjujejo. Tako v raziskovanju kot v novinarstvu odsotnost refleksivnosti omogoča prevlado instrumentalnosti administrativnega raziskovanja in manipulativnega novinarstva.
The article discusses theoretical foundations, similarities and differences between "integral research" and "integral journalism." By their very nature, both social research and journalism directly belong to the public sphere by dealing with social processes that have significant, long-term consequences for many individuals and social groups. Whereas integral research emphasises the need of inclusion of academic and non-academic actors in the research process, integral journalism emphasises reflexive publicity aimed at citizens' inclusion. The idea of integral research is essentially both a descriptive and normative one: it refers to the need for integration of existing modes of production of scientific knowledge. In contrast, the idea of integral journalism is purely normative: it justifies the necessity of a certain type of journalistic production - because "it is time for it" - rather than interconnection between different types of journalistic productions which are exclusive rather than complementary. Both in research and journalism, a lack of reflexivity allows for domination of instrumentality of administrative research and manipulative journalism.
Razprava o mestnih zelenih površinah odpira staro paradigmatsko vprašanje o razmerju med mestom in naravo. Na zdravorazumski ravni so odgovori preprosti in enoznačni, bolj poglobljena analiza pa ...naleti na arhetipsko in konfliktno razmerje med »naturo in kulturo«. Obravnavni so bolj in manj uspešni poskusi »pomiritve« tega razmerja, ki so vsi bolj ali manj redukcionistični, to je začasni in nepopolni, kar postaja vse bolj problematično. V modernih družbah je nezadovoljstvo z le simbolno reprezentacijo narave v mestu močno vplivalo na suburbanizacijske procese, ki so z okoljskega vidika prav tako zelo problematični. V sklepu je argumentirana zamisel, da je namesto o vprašanju narava v mestu smiselneje razpravljati o mestu v naravi. Mestne zelene površine naj bi torej obravnavali kot del ekosistema na regionalni ravni in ne le kot interni mestni problem.
Polazeći od širih pitanja o pedagogiji primjerenoj metodologiji istraživanja i mogućnostima njezina posredovanja u okviru kolegija o kvalitativnim metodama istraživanja u studiju pedagogije, u radu ...se usmjeravam na analizu pedagogičnosti autoetnografije. Nakon kratkog predstavljanja autoetnografije kao specifične metode istraživanja i vrste teksta, slijedi prikaz njezine sve ekstenzivnije primjene u kontekstu obrazovanja i profesionalnog razvoja odgojno-obrazovnih djelatnika. U centralnome dijelu rada, služeći se primjerom autoetnografskoga seminarskog zadatka koji studenti realiziraju u kolegiju o kvalitativnoj metodologiji istraživanja koji izvodim, detaljnije razlažem mogućnosti primjene autoetnografije u razvoju istraživačkih vještina i dispozicija budućih pedagoga-istraživača. Pritom autoetnografiju ne promatram samo kao vrstu kvalitativnoga istraživanja, već i kao oblik uspostavljanja autentičnog pedagoškog odnosa između nastavnika i studenata. Rad završavam promišljanjem o svrhovitosti opisane nastavne prakse i širim implikacijama primjene autoetnografije u poučavanju (metodologijskih kolegija) u studiju pedagogije.
In this paper I shall try to explain the term reflexive project of the self, as seen by Anthony Giddens. What is reflexive project of the self? How and why does it happen? What is its definition? How ...does it manifest itself in everyday life and in human relationships? These are some of the questions I shall try to answer in the paper. We live in a posttraditional society. Norms, values and systems which were valid in traditional societies aren’t important in lives of individuals any longer. The disappearance of clear models and principles of behaviour on both personal and broader social level, forces an individual to look for answers elsewhere and to create their identity in a different way than before. On personal level, this manifests itself in increased and transformed reflexivity, directed towards the creation of personality through close personal monitoring. The process going on in thus modified reflexivity Giddens calls reflexive project of the self. It happens through constant monitoring and results in the trajectory of the self.
PDF
