Misija i reformacija Wachsmuth, Melody J.
Kairos,
12/2017, Letnik:
11, Številka:
2
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Znanstvena interakcija kretala se od rasprave da su reformatori bili indiferentni prema misiji do tvrdnje da su Luther i Calvin imali misijsku teologiju ugrađenu u njihovo razumijevanje Evanđelja i ...davanje naglaska na propovijedanje Božje riječi. S druge strane, tijekom istoga vremenskog razdoblja anabaptisti su se pojavili kao pokret s radikalnom i promišljenom misijskom praksom. Kako strujanja novonastaloga protestantizma u sličnim socio-političkim kontekstima mogu razviti toliko različitu misijsku praksu? Ovaj članak istražuje taj raskorak između dva pokreta, a zatim nudi implikacije i pitanja relevantna za misijsku Crkvu 21. stoljeća.
Scholarly interaction has ranged from arguing that the Reformers were indifferent toward mission to asserting that both Luther and Calvin had theologies of mission embedded in their understanding of the gospels and emphasis on preaching the word of God. On the other hand, during the same time period, the Anabaptists emerged as a movement with a radical and deliberate mission praxis. How can strains of a new and emerging Protestantism, in similar socio-political contexts, develop such different mission praxis? This paper explores this discrepancy between these two movements and then offers implications and questions for the 21st century church-in-mission.
U članku se predstavljaju promišljanja Ericha Przyware o reformaciji. U prvom dijelu donosi se Przywarino razumijevanje reformacije u ranijim djelima pod vidom »Jedino Bog sve«, odnosno reformacija ...shvaćena kao »teopanizam«. Za njemačkoga teologa takav pristup dovodi do antropocentrizma i kozmocentrizma, do ukidanja Boga, poistovjećivanja Boga s čovjekovim ja ili pak sa svijetom. Drugi dio analizira kritiku reformacije u kasnijim djelima Ericha Przyware. Dotiču se i njegova promišljanja o analogiji, katoličkoj kristologiji i mariologiji kao odgovor na teološke postavke reformacije. U trećem dijelu predstavlja se pozitivno tumačenje reformacije i teologije Martina Luthera. Przywara shvaća reformaciju kao korektiv katolicizmu, ali i kao izazov, koji u ekumenskom dijalogu s katolicizmom, shvaćenom kao dijalog razlika i oprječnosti, može pripomoći novoj obnovi i životnosti kršćanstva, napose u Europi.
Hegelove riječi iz Enciklopedije filozofskih znanosti, da revolucija nije moguća bez reformacije, mogu se shvatiti kao načelno upozorenje da svakoj korjenitoj političkoj promjeni mora prethoditi ...promjena u unutrašnjem svijetu uvjerenja pojedinca i zajednice. Te riječi povijesno preciznije upućuju na reformirano kršćanstvo kao na inherentni poticaj modernim revolucionarnim previranjima. Religiozno oslobođenje savjesti prethodilo je političkom oslobođenju i u tom smislu Hegel izdvaja protestantizam kao najviši lik religioznosti koji je u modernoj običajnosti moguć. Hegel favorizira protestantizam ne samo zato što je uvjeren da je religijska reformacija prethodila i da uvijek mora prethoditi revoluciji nego i zbog toga što smatra da s protestantizmom postaje očito da i reformiranje religije ostaje nedovršeno i apstraktno ne preraste li u politički prevrat. Razmatranje načina na koji Hegel problematizira odnos države i religije autora vodi k zaključku: revolucije ne može biti bez reformacije, ali ni istinske reformacije bez revolucije.
Uzroci protestantske reformacije podijeljeni su u pet skupina: povijesni, teološki, duhovno-religiozni, politički, socijalni i psihološki i teologija Martina Luthera. Do dvadesetoga stoljeća ...provlačila se tradicionalna teza da glavni uzrok reformacije trebamo tražiti u brojnim zloupotrebama u Crkvi. Danas i katolički i protestantski autori promatraju problem mnogo šire i dublje te zahvaćaju teološku misao, osobito nominalizam koji je bitno utjecao na samoga Luthera. U spletu
različitih okolnosti – političkih, socijalnih, psiholoških – dominirala je i Lutherova osobnost. Kao profesor biblijskih predmeta osobito se bavio proučavanjem poslanica Rimljanima i Galaćanima. Pitanje oprosta pokrenulo je veliku lavinu koja se nije dala zaustaviti. Oprosti su samo povod, ali ne i uzrok protestantskoj reformaciji.
Poimanje slobode kao prirodnog prava Šorđan, Zdravko
Media, culture and public relations (Online),
03/2019, Letnik:
10, Številka:
1
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
Pojava pokreta je obično reakcija na postojeće stanje i javljaju se kao duhovno nezadovoljstvo i negodovanje na devijantne pojave, želja za formiranjem novog identiteta, unutarnji nemir, duhovno ...gibanje; pokušaj da se dosegnu viši ciljevi; napor da se teorija prevede u praksu. Ako su
ispravno motivirani javljaju se kao sveti zanos, a bez tog zanosa nema i
ne može biti duhovne obnove. ‘’Svatko tko odbacuje utopiju ostavlja čovječanstvo na milost i nemilost istrumentalnoj racionalnosti’’, prepušta ga ‘’želji za moć’’ manipuliranju i diktaturi’'. (A.Heller) Oni
se, dakle, javljaju kao posljedica nezadovoljenih potreba, kao reakcija
na duhovnu anemičnost i inertnost, pa stoga streme ka većim duhovnim promjenama. Svaki novostvoreni život ima svoj ritam koji ne priznaje okoštale forme, i stremi harmoničnom zajedništvu.
Creating of social movement is usually developed as a reaction to the actual state
in socety, so they are created as a consequence of spritual unpleasure and revolt
because of deviant phenomena, as a willing for new indentity, internal unrest,
spritual progres-toward movement, as a trying to reach higher goals; as a labor in
order to get a theory be translated into practicing work. In sases when they are
genuinely, motivated, they are created as ''holly ecstatics''.
But without these kind of ecstatics there is no spiritual phenomenon and there
cannot be such a phenomenon. ''Each person who dismiss an utopia puts a mankind
in a trap of material rationalizing, also leaves a mankind on ''Willing-forpower''
manipulation''.(A. Heller). These social movements , in other words, are
developed as a consequence of unsatisfied needs, as a reaction to the spritual
anemia and passive human behavior, so they want to reach higher and greater
spiritual changes. Each kind of newborn life has its own rhythm of living which
knows nothing about traditional social phenomena and which, in the same time,
tries to reach harmony way of co-living
Reformacija i moral Sadžakov, Slobodan; Antolović, Mihael T
Filozofska istraživanja,
02/2019, Letnik:
38, Številka:
4/152
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
This paper deals with the fundamental aspects of Luther’s and Calvin’s understanding of morality, particularly regarding the notion of moral individualisation as a key ethical definition. ...Additionally, the question of the role of Reformation teachings in the degeneration of the medieval “moral picture of the world” is also being considered, as well as the consequences it caused in the political and economic sense.
Straipsnyje tiriamas Kijevo Mohilos akademijos filosofinis palikimas. Ukrainiečių mąstytojų veikaluose randame Vakarų Europos reformacijos idėjų poveikį, bet reformacinis judėjimas Ukrainoje ...nesuvestinas tik į šią įtaką. Jis turi specifines išraiškos formas. Scholastikai Ukrainoje atstovauja filosofija, kurią dėstė Kijevo Mohilos akademijos dėstytojai. Ši akademija, iš pradžių buvusi kolegija, susikūrė 1632 m., susijungus Kijevo brolijos mokyklai su Kijevo-Pečioros lauros mokykla. Kijevo Mohilos kolegija vykdė filosofinio ir teologinio pravoslavybės pagrindimo funkciją. Kijevo Mohilos akademijos filosofinį palikimą sudaro daugiau kaip 200 filosofinių kursų. XVII a. ši akademija išreiškė pakilusių į nacionalinio išsivadavimo kovą plačiųjų demokratinių masių interesus. Nuo akademijos įkūrimo pradžios joje, taip pat ir brolijų mokyklose, buvo studijuojama ne tik Ptolemėjaus sistema, bet ir Tycho Brahės, M. Koperniko ir R. Descarteso sistemos. F. Prokopovičius jau buvo susipažinęs su J. Keplerio ir G. Galilėjaus darbais. Akademijoje skaitytiems filosofijos kursams būdinga dėmesys jausmams, patyrimui, protui, kritiškas požiūris į šventraštį kaip vienintelį tiesos kriterijų.
PDF
