Izgradnja Europske unije odvija se tijekom razdoblja duže od šest desetljeća. To je dinamičan proces koji je satkan od snažnih centripetalnih i centrifugalnih silnica. EU je laboratorij u kojem se ...sukobljavaju nadnacionalni, nacionalni i regionalni (i lokalni) interesi. Proces integriranja njenih zemalja članica, započet zonom slobodne trgovine, nastavljen carinskom unijom i zajedničkim tržištem, nalazi se u stadiju tzv. Unutarnjeg tržišta, koje je rezultat kompleksnog procesa u kojemu su, uz liberalizaciju kretanja proizvodnih čimbenika, snažno mjesto zauzele i regije kao nukleus razvoja i opstanka EU-a. Kako su regionalna i socijalna politika okosnica održivosti Europske unije, pri čemu se procesom konvergencije stvaraju pretpostavke ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, dakle ravnomjernijeg razvoja Unije, u ovom se radu istražuje pozicija regija NUTS III razine u kontekstu ostvarivanja ciljeva regionalne i socijalne politike EU-a. Kao novoj članici Unije, koja se ujedno svrstava u njezina slabije razvijena područja, Hrvatskoj se nameće potreba kvalitetnoga i pravovremenog integriranja u kohezivne procese kako bi iskoristila prednosti članstva i osigurala preduvjete za održivi razvoj, posebno svojih županija, nositelja regionalnog razvoja Hrvatske. Dubrovačku-neretvansku županiju, klasificiranu u NUTS III razinu, treba promatrati s više aspekata, i to kao: (1) rubnu, (2) izoliranu, (3) pograničnu, (4) otočnu, (5) ruralnu regiju. Te posebnosti dodatni su izazov u regionalnom i održivom razvoju, što u kontekstu europske integracije znatno utječe na okvire ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. U radu se analiziraju apsorpcijski kapaciteti Dubrovačko-neretvanske županije temeljem, pregleda sekundarnih statističkih izvora, te se pri tome koristilo podacima o apsorpciji sredstava iz pretpristupnih fondova. Također se pruža uvid u potencijalne prilike koje bi Županija, uz pomoć strukturnih fondova EU-a, mogla iskoristiti za svoj gospodarski rast i razvoj.
Regionalnu politiku u Hrvatskoj obilježava niz naslijeđenih problema koji su proizišli iz tranzicije, ratnih zbivanja, odnosa središnje vlasti prema regionalnoj i lokalnoj vlasti, a sve se to ...odrazilo u neujednačenom razvoju.
Rad tvrdi da političari, kreatori politike, akademici, istraživači i praktičari u sferi lokalnog i regionalnog razvoja moraju preispitati dinamiku lokalnog i regionalnog razvoja. Ekonomija se rapidno ...mijenja, zemlje koje su smatrane manje razvijenima imaju ubrzani rast na način koji nitko nije mogao predvidjeti. Te zemlje pokazuju ogroman potencijal za razvoj te više nego ikad postoji potreba za razumijevanjem regionalne dimenzije rasta. Ipak, globalizacija i brze promjene događaja u svjetskim razmjerima postavljaju niz izazova pred političare, kreatore politike, akademike, istraživače i praktičare u sferi lokalnog i regionalnog razvoja. U radu se raspravlja o tim izazovima i tvrdi se da bi se trebali sagledati interaktivno a ne pojedinačno. Ra stimulira debatu koja je potrebna kako bi lokalni i regionalni razvoj ostali relevantni.
U poglavlju se razmatraju politički aspekti regije u suvremenim društvima, poglavito fenomen regionalizma, koji u uvjetima globalizacijskih procesa što redefiniraju suverenitet nacionalne države, ...bitno transformira svoje značenje i funkciju, te regionalna politika i proces regionalizacije u kontekstu Europske unije i aktualnoga regionalnog preustroja Republike Hrvatske. Regionalizam se najprije analizira na mikrorazini, u rasponu od predmoderne zavičajnosti i političkog partikularizma, preko oporbenoga anticentralističkog političkog djelovanja u okviru moderne nacionalne države do postmodernog izraza subnacionalnog identiteta i postmaterijalističkog zahtjeva za većim stupnjem demokratičnosti, administrativne racionalnosti i kvalitete života. Regionalizam se analizira i na makrorazini kao oblik regionalnog povezivanja država u sustavu međunarodne politike. Potom se raščlanjuju regionalna politika, poglavito u okviru Europske unije i regionalizacija, kao proces uspostave administrativno-upravnih i/ili političkih jedinica na subdržavnoj razini, što implicira decentralizaciju i primjenu načela supsidijarnosti te poticanje ujednačenoga socioekonomskog razvoja. U tome kontekstu razmatraju se sociopolitički aspekti regionalizma u Hrvatskoj i aktualni proces regionalizacije pa se naznačuju razvojne mogućnosti, ali i deficiti regionalne politike. Raščlamba spomenutih aspekata u funkciji je razumijevanja značenja, poznavanja obilježja te političke,kulturno-povijesne i socioekonomske kontekstualizacije regionalizma kao pretpostavka za racionalno promišljanje problematike regionalnograzvoja.
Unatoč činjenici da različitost hrvatskih regija u pogledu prirodnih, geografskih, društvenih, gospodarskih i drugih karakteristika, predstavlja veliko bogatstvo, te prednosti nisu u potpunosti ...iskorištene, odnosno razvojne mogućnosti u različitim dijelovima Republike Hrvatske te među različitim društvenim skupinama nisu jednake. Imajući to na umu, središnja državna vlast usmjerila se na definiranje koherentne regionalne razvojne politike kako bi se omogućilo svim regijama da iskoriste svoje potencijale i mogućnosti za održiv razvoj, te za korištenje nacionalnih sredstava i sredstava Europske unije namijenjenih jačanju kohezije radi smanjenja unutarnjih regionalnih razvojnih razlika, a kako bi se Republika Hrvatska što brže približila prosječnoj razini društvenog-gospodarskog razvoja u Europskoj Uniji.
Urbana politika obuhvaća mjere promicanja urbanog razvoja i urbane obnove. Analiza reforme regionalne politike Europske unije pokazuje i promjene njezine politike prema gradovima. Premda se od ...početaka Europske zajednice urbana politika ne spominje, Europska komisija je kroz različite modele (Urban Pilot Project i URBAN inicijativu) pokrenula rješavanje problema gradova. Na temelju iskustava iz tih programa nastala je urbana pravna stečevina
(acquis urbain). To je rezultiralo s tzv. urban mainstreaming u financijskoj perspektivi Europske unije 2007.–2013. Urbane mjere postale su dio operativnih programa država članica odnosno njihovih regija. Pokušava se utvrditi imaju li gradovi (naročito veliki gradovi) neko značenje u regionalnoj politici Hrvatske, kroz analizu Strategije regionalnog razvoja i županijskih razvojnih strategija kao temeljnih
dokumenata kojima su predviđeni osnovni smjerovi razvoja
čitave zemlje odnosno pojedinih županija.
U Sloveniji se vode dugogodišnje političke i stručne rasprave o decentralizaciji i regionalizaciji Slovenije. Postoji načelno pozitivan stav o potrebi osnivanja pokrajina kao srednje razine javne ...vlasti. Ona bi ujedno bila institucionalni nositelj i koordinator uravnotežene politike regionalnog razvoja u Sloveniji. Ustavne promjene iz 2006. omogućile su stvarnu decentralizaciju. No, uspostava i način funkcioniranja pokrajina još su uvijek otvorena pitanja s kontroverznim stajalištima. Stručnjaci se pitaju jesu li političke elite na državnoj i lokalnoj razini vlasti (napokon) spremne prepustiti
dio svojih ovlasti pokrajinama. Neki dvoje o opravdanosti uvođenja pokrajina u upravno-teritorijalni sustav Slovenije, s obzirom na njezin mali teritorij i broj stanovnika. Analiziraju se oblici (nepolitičke) regionalizacije Slovenije, razvoj regionalne politike, koncept pokrajina kao samoupravnih jedinica na drugom stupnju upravno-teritorijalne podjele, kao i temeljni politički i stručni prijepori oko njihova osnivanja. Daje se pregled prijedloga nove zakonske regulative
o pokrajinskoj samoupravi koje je tijekom 2009. izradila Služba Vlade Republike Slovenije za lokalnu politiku i regionalnu samoupravu.
Autori sažimlju i objašnjavaju položaj brojnih jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj koje zaostaju u ekonomskom razvitku ili su pak posebne u geografskom smislu (otoci, brdsko-planinska područja) ...analizirajući opće i posebno zakonodavstvo i statističke podatke. Više od polovine hrvatskih lokalnih jedinica uživa poseban status. U radu se analiziraju četiri skupine takovih jedinica, a to su područja od posebne državne skrbi, brdsko-planinska područja, otoci te grad Vukovar. Svaka od ovih skupina regulirana je posebnim zakonom koji jamči dodatna prava jedinicama lokalne samouprave, njihovim stanovnicima te pravnim osobama registriranima na tom području. Cilj rada jest analizirati mogu li posebne mjere regionalne politike dovesti do dodjele posebnog statusa navedenim jedinicama. Propituju se razlozi koji su iza takve politike, kao i njezini ciljevi, te se nalazi da je poseban status ovim jedinicama lokalne samouprave uglavnom dodijeljen zbog razvojnih razloga i razloga redistribucije.
Analiziraju se promjene u ulozi koju jedinice regionalne samouprave u Poljskoj imaju u osmišljavanju regionalne politike u razdoblju od 1998. kada je regionalna samouprava uspostavljena do 2013. ...Tijekom tog razdoblja dolazi do postupnog jačanja regionalne samouprave, u početku slabe kako s političkog, tako i s financijskog i funkcionalnog aspekta. Na političkoj je važnosti dobila zbog tri važne odluke: (1) uspostave NUTS-2 jedinica, koje se prostorno poklapaju s jedinicama regionalne samouprave, (2) zadobivanja ograničene uloge u provođenju integriranog Regionalnog Operativnog Programa za razdoblje 2004.-2006. (uključujući i odlučivanje o odabiru pojedinih projekata) te (3) znatne neovisnosti na regionalnoj razini u pripremi i provedbi regionalnih operativnih programa za periode 2006.-2013. i 2014.-2020. na koje otpada otprilike četvrtina strukturnih fondova koji su na raspolaganju Poljskoj. Ta se promjena, nazvana polaganom regionalizacijom, objašnjava europeizacijom
oblikovanja regionalne politike. Situaciju u Poljskoj obilježava daleko slabiji položaj regionalne samouprave nego što je to slučaj u ostalim zemljama srednje i istočne Europe. Ostale nove države članice nemaju NUTS-2 jedinice prostorno identične samoupravnim regijama, s tim da u jednoj od njih regionalne operativne programe pripremaju ili njima upravljaju izabrane regionalne vlasti. Ipak, kada se radi o kreiranju politike u praksi, europeizacija na regionalnoj razini često se odvija na površnoj razini, tj. razini apsorpcije, umjesto na dubljoj
razini transformacije. Također se postavlja pitanje što će biti s ulogom regija po završetku financijske perspektive EU 2014.–2020. Regionalne institucije trebale bi pronaći nove uloge jer u protivnom bi manjak dugoročnog planiranja mogao rezultirati naglim opadanjem političke važnosti regija do razine slične onoj s kraja 20. stoljeća.
PDF
