Vratobolja je jedna od najčešćih mišićnokoštanih bolesti koja rezultira značajnom boli i nesposobnosti te ima velik utjecaj na individualnoj razini, kao i na zdravstveni sustav i društvo u cjelini. ...Uzroci vratobolje su različiti, a etiološki prevladavaju oni mehanički povezani s degenerativnim promjenama vratne kralježnice. Svjedočimo raznim dijagnostičkim i terapijskim pristupima za ove bolesnike. Hrvatsko vertebrološko društvo Hrvatskoga liječničkog zbora predstavlja sveobuhvatni narativni pregled i smjernice za dijagnozu i liječenje bolesnika s vratoboljom, s naglaskom na najčešće uzroke. Smjernice su rezultat konsenzusa stručnjaka različitih specijalnosti, a temelje se na najboljim dokazima. Prvi dio se odnosi na dijagnostiku, a drugi, njemu komplementarni dio odnosi se na terapiju. Dijagnostički dio smjernica (1. dio) obuhvaća: klinička obilježja i evaluaciju (uključivo strukturirane upitnike), laboratorijsku dijagnostiku, slikovne metode, neurofiziološko testiranje i minimalno invazivne dijagnostičke procedure. Dio smjernica o liječenju (2. dio) uključuje: farmakološko liječenje, tjelesne medicinske vježbe, trakciju, manualnu terapiju, metode fizikalne terapije, primjenu ortoza, minimalno invazivne terapijske intervencije, kirurško liječenje, rehabilitaciju nakon kirurških zahvata i psihijatrijski pristup. Ovo su prve hrvatske smjernice za vratobolju primarno namijenjene liječničkoj profesionalnoj zajednici.
Rehabilitacija potpomognuta konjima poznata je od davnina te su danas poznate mnoge dobrobiti terapijskoga jahanja i suodnosa konja s osobama s posebnim potrebama. Zbog uočene važnosti uporabe ...životinja u terapeutske svrhe, na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku u programu Prijediplomskoga sveučilišnog studija Edukacijska rehabilitacija provodi se izborni predmet Rehabilitacija potpomognuta životinjama. Cilj je istraživanja bio ispitati mišljenja studenata o rehabilitaciji potpomognutoj konjima. Svi studenti koji su upisali spomenuti kolegij (N=33) sudjelovali su u procjenjivanju gdje su izražavali svoja mišljenja posredstvom Likertove ljestvice o slaganju ili ne slaganju s predloženim tvrdnjama. Rezultati istraživanja pokazuju da se većina studenata slaže s tim da rehabilitacija potpomognuta konjima može pomoći psihičkom razvoju djeteta, razvoju socijalnih vještina kao i razvoju motoričkih vještina djeteta. Rezultati istraživanja, također, ukazuju na to da se većina studenata slaže s tvrdnjom da je poželjno razvijati terapijski pristup s konjima, a iskustvo s vježbi voljelo bi ponoviti čak 73 % studenata u obliku volonterskoga rada. Iz dobivenih rezultata istraživanja zaključuje se da su praktično obrađene teme rehabilitacije potpomognute konjima u potpunosti ispunile svoju svrhu u kontekstu budućega zanimanja edukacijskoga rehabilitatora te da postoji mogućnost daljnjega istraživanja u području rehabilitacije potpomognute konjima.
Horse-assisted rehabilitation has been known since ancient times, and many benefits of therapeutic riding and the relationship between horses and people with special needs are recognized today. Due to the perceived importance of using animals for therapeutic purposes, the Faculty of Education in Osijek offers the elective course “Animal-assisted rehabilitation” in the Undergraduate University Study Programme of Educational Rehabilitation. The aim of this research was to examine the opinions of students about horse-assisted rehabilitation. All students who enrolled in the mentioned course (N=33) participated in the assessment, where they expressed their opinions using a Likert scale to indicate their agreement or disagreement with the proposed statements. The results of the research show that the majority of students agree that horse-assisted rehabilitation can help a child’s psychological development, social skills development, and motor skills development. The results of the research also indicate that the majority of students agree with the statement that it is desirable to develop a therapeutic approach with horses, and even 73% of students would like to repeat the exercise experience in the form of volunteer work. From the obtained research results, it can be concluded that the topics practically covered in horse-assisted rehabilitation fully fulfilled their purpose in the context of the future profession of an educational rehabilitator, and that there is a possibility of further research in the field of horse-assisted rehabilitation.
Vestibularna rehabilitacija jest planirani, individualno prilagođen sustav vježbi kojima se ubrzava proces središnje kompenzacije oštećenoga vestibularnog sustava. U medicinu ju uvode Cawthorne i ...Cooksey sredinom prošloga stoljeća. Godinama su postojali prijepori o značenju i učinkovitosti ovoga načina liječenja. Provedene su brojne randomizirane prospektivne kliničke studije, koje su dokazale važnost vestibularnih vježbi, kao i njihov povoljan učinak na brzinu i stupanj oporavka bolesnika, tako da one posljednjih desetljeća zauzimaju sve značajnije mjesto u liječenju vrtoglavica. Vestibularna hipofunkcija, bilo da je riječ o akutnome ili kroničnom poremećaju, ili pak o jednostranome ili obostranom oštećenju, predstavlja dosta čest problem za liječnika praktičara, osobito onoga koji se bavi problemima vrtoglavica. Premda je vestibularna rehabilitacija za većinu poremećaja ravnoteže metoda izbora u liječenju, ona je kod nas još uvijek podosta zapostavljena i neopravdano podcijenjena. Cilj ovih Smjernica za kliničku praksu jest pomoći liječnicima i fizioterapeutima pri ujednačavanju pristupa pacijentima s jednostranim i obostranim vestibularnim oštećenjima, izbjegavajući nepotrebne varijacije u primjeni vestibularnih vježbi. One nisu udžbenik niti jedini i neupitni izvor znanja, već pružaju okvir za strategiju kod donošenja odluka, ne zamjenjujući pritom značenje kliničke prosudbe. Vestibularnim vježbama značajno se ubrzava oporavak bolesnika s vestibularnom hipofunkcijom i njihov povratak uobičajenim životnim aktivnostima. Svrha ovih Smjernica jest utvrditi koga, kada, kako i koliko dugo liječiti, kao i kako otkloniti nepotrebne varijacije u pristupu rehabilitaciji pacijenata s vestibularnom hipofunkcijom. One se zasnivaju na dokazima dobivenim metaanalizom podataka iz dostupne medicinske literature, oslanjajući se pored toga i na naše dugogodišnje iskustvo u radu s vertiginoznim pacijentima.
Izvantjelesna terapija udarnim valom ima brojne fiziološke učinke, poput smanjenja bola i poticanja cijeljenja tkiva, zbog čega danas ima široku primjenu u mišićno-koštanoj patologiji. Postoje dva ...osnovna oblika udarnog vala, fokusirani i radijalni, a razlikuju se po tome što fokusirani udarni val najveću energiju postiže u žarištu na željenoj dubini, dok se kod radijalnog udarnog vala najveća energija stvara na mjestu ulaska u tretiranu regiju tijela, te slabi daljnjim prodiranjem u tkivo. Sam mehanizam djelovanja udarnog vala nije do kraja razjašnjen, a pretpostavlja se da mehanička stimulacija dovodi do stanične migracije, proliferacije, diferencijacije ili apoptoze stanica, s tim da visoka razina energije može djelovati i razorno, umjesto da posluži kao mehanički stimulus, zbog čega je nužna prilagodba energije, ovisno o tretiranom području. Modulacija bola objašnjava se „gate control“ teorijom i hiperstimulacijskom analgezijom. Osim ustaljenih indikacija poput epikondilitisa, tendinopatija, plantarnog fascitisa, kalcificirajućeg tendinitisa, udarni val danas nalazi sve širu primjenu, te se upotrebljava i u terapiji spasticiteta, poremećenog cijeljenja kosti, kronične križobolje, smrznutog ramena, osteoartritisa koljena, sindroma trkačke potkoljenice, škljocavog prsta, sindroma bolnoga trohantera, te kod sindroma miofascijalne boli. Međutim, potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se utvrdila stvarna vrijednost i mjesto udarnog vala u liječenju navedenih bolesti i stanja.
Extracorporeal shockwave therapy has numerous physical effects, such as pain reduction and tissuehealing induction, which gives its way for therapeutic implementation in various musculoskeletalconditions. There are two main forms of shockwaves, focused and radial, the main difference being thatfocused shockwaves achieve the highest energy at certain tissue depth, while radial shockwaves have thehighest energy at the entry point into the tissue. The underlying mechanism is still not fully elucidated, butit is presumed that mechanical stimuli cause cellular migration, proliferation, differentiation and apoptosis.Given in mind that this high energy can be disruptive instead being a mechanical stimulus, which calls forindividual energy adjustment depending on the structure treated. Pain modulation is explained according tothe gate control theory and hyperstimulation analgesia. Besides standard indications such as epicondylitis,tendinopathies, plantar fasciitis and calcific tendinitis, shockwave therapy is nowadays used more broadly,such as for treating spasticity, disrupted bone healing, chronic low back pain, frozen shoulder, kneeosteoarthritis, medial tibial stress syndrome, trigger finger, greater trochanteric pain syndrome andmyofascial pain syndrome. However, further research is needed to determine the exact value and place ofextracorporeal shockwave therapy in treating these conditions.
Akutni idiopatski poliradikuloneuritis (AIP) je stečena periferna neuropatija koja primarno zahvaća ventralne korijene spinalnih
živaca i periferne živce. Bolest je vrlo slična Guillain-Barré ...sindromu u ljudi, a nema dobne, pasminske ni spolne predispozicije te ne postoji specifična terapija. Oporavak traje 2 - 6 mjeseci. Fizikalna terapija i njega pacijenata preporučuju se kao potporna terapija. Dva psa, križane pasmine u dobi od šest i deset godina zaprimljeni su sa znacima akutne flakcidne tetrapareze/tetraplegije, u bočnom položaju bez mogućnosti da samostalno zauzmu sternalni položaj posljedično
generaliziranoj zahvaćenosti nižih motoričkih neurona. Na svim ekstremitetima mišićni tonus je bio veoma slab. Dijagnoza AIP-a je
bazirana na anamnezi, kliničkoj manifestaciji, neurološkom pregledu, slikovnoj dijagnostici i laboratorijskim testovima. Rehabilitacijski
program je uključivao masažu ekstremiteta i pasivne kretnje zglobova kao važan dio kućnog programa, elektroterapiju, idroterapiju i proprioceptivne vježbe. Nakon dva tjedna fizikalne terapije psi su se mogli samostalno podignuti u sternalni položaj, a na stražnjim nogama pokazivali su i voljne pokrete. Potpomognuto stajanje i voljni pokreti svih ekstemiteta bili su prisutni na kraju trećeg tjedna u jednog psa i krajem petog tjedna u drugog psa. Nakon toga u proces rehabilitacije uključena je hidroterapija. Jedan pas je mogao samostalno hodati dvadeset petog dana od početka fizikalne terapije, dok je drugom psu bilo potrebno pedeset dana. Fizikalna terapija u kombinaciji s adekvatnim kućnim rehabilitacijskim programom može rezultirati skraćenim razdobljem oporavka za pacijente s AIP-om.
Osteoporoza je bolest karakterizirana niskom mineralnom gustoćom kosti i promjenama u koštanoj strukturi koje dovode do povećanog rizika za prijelom. Najčešći osteoporotski prijelomi su prijelomi ...kuka, distalne podlaktice, proksimalnog humerusa i prijelomi kralježaka. Vježbe koje se koriste u rehabilitaciji nakon osteoporotskih prijeloma koriste princip koji je baziran na mogućnosti poboljšanja koštane gustoće mehaničkim opterećenjem koje napreže kost i potiče koštano stvaranje. Uobičajeno se koriste vježbe s progresivnim otporom, trening s opterećenjem i trening balansa. Rehabilitacija nakon vertebralnih prijeloma uz primjenu vježbi može poboljšati kvalitetu života, smanjiti kroničnu bol, poboljšati držanje, obrazac hoda, funkcionalni status i kvalitetu kosti. Ključ uspjeha rehabilitacije gerijatrijske populacije nakon prijeloma u području kuka je uključivanje multidisciplinarnog tima i rana mobilizacija. Zbog niske mišićne mase i snage osobe sa sarkopenijom mogu imati poteškoće s pokretljivošću i promjene u držanju koje mogu povećati rizik od padova i prijeloma. Među važne uzroke učestalih padova u starijoj populaciji ubrajaju se razni komorbiditeti, kognitivno oštećenje, lijekovi i prepreke iz okoliša. Okolišni čimbenici uključuju tip površine po kojoj se osoba kreće, rasvjetu, namještaj, različite prepreke i nepostojanje rukohvata. Tjelesna aktivnost, posebno prilagođene vježbe snaženja mišića, vježbe ravnoteže i korigiranje obrasca hoda, mogu smanjiti rizik od pada. Vertebralni prijelomi i prijelomi kuka imaju znatno veći i dugotrajniji utjecaj na kvalitetu života bolesnika u odnosu na ostale prijelome. Prijelomi kuka u gerijatrijskog populaciji imaju negativni utjecaj na sve aspekte života i značajan negativni učinak na kvalitetu života. U prilog tome govore podaci da se samo 40 – 60 % bolesnika oporavi na razinu pokretljivosti prije prijeloma, a do 70 % na razinu aktivnosti u osnovnim aktivnostima dnevnog života.
Astma i kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) su kronične upalne bolesti dišnog sustava, kojima je zajednička bronhoopstrukcija, ali se u mnogo pojedinosti razlikuju, tako da suvremeni pristup ...tim bolestima uključuje više različitih endotipova i fenotipova bolesti. Edukacija ima važnu ulogu u skrbi o tim bolesnicima jer pruža bolesniku saznanja o njegovoj bolesti, koja mu pomažu da zna kako postupiti u pogoršanjima, kao i u mirnim fazama bolesti. Plan liječenja za bolesnike s astmom i KOPB-om se razlikuje po stupnjevima bolesti. Liječenje je medikamentozno i nemedikamentozno (respiratorna rehabilitacija, promjene u prehrani, liječenje kisikom). U terminalnoj fazi KOPB-a primjenjuje se trajno liječenje kisikom u kućnim uvjetima, što bolesnicima značajno olakšava tegobe. U respiratornoj rehabilitaciji, koja se provodi multidisciplinarno, najvažnije je prilagođenim tjelesnim vježbanjem olakšati simptome, poboljšati plućnu funkciju, zaustaviti pogoršanje plućne funkcije i progresiju bolesti. Vježbe disanja su osnovne u plućnoj rehabilitaciji bolesnika s astmom, a važno je da se provode redovito i pravilno. U KOPB-u uz vježbe disanja provodi se posturalna drenaža i poticanje iskašljavanja, kako bi se sekret iz donjih dijelova pluća mobilizirao prema gornjim dijelovima pluća. Svaki bolesnik koji boluje od astme ili KOPB-a zahtijeva potpunu skrb, od postavljanja dijagnoze do terminalne faze bolesti. Ona u početku obuhvaća edukaciju, a zatim praćenje bolesnika u provođenju plana liječenja, koje čini medikamentozno liječenje, ali i, ne manje važna, respiratorna rehabilitacija. Posljednjih godina respiratorna rehabilitacija je u velikom zamahu zbog povoljnih rezultata koji se postižu njezinim stručno vođenim metodama.
Audiovježbe Andrijašević, Andrea; Čulina, Mirta
Zbornik Veleučilišta u Rijeci,
2023, Letnik:
11, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Gubitak sluha i tinitus svakodnevno u znatnoj mjeri otežavaju govornu komunikaciju pogođenim osobama. Teškoće slušanja uzrokovane njima mogu se ublažiti različitim terapijskim pristupima, međutim ...rehabilitacijski postupci usmjereni na poboljšanje slušanja kod odrasle populacije slabo su zastupljeni u zdravstvenom sektoru. U novije vrijeme, računalni programi za tretiranje različitih zdravstvenih teškoća sve više pokazuju potencijal, no često uz naknadu za korištenje. U ovom radu, spoznaje iz područja audiologije i audiorehabilitacije primijenjene su pri izradi besplatnog računalnog programa na hrvatskom jeziku namijenjenog odrasloj populaciji s teškoćama razumijevanja govora zbog stečenog oštećenja sluha ili izazvanih pojavom tonskog tinitusa. Izbor vježbi i način prezentacije zadataka u izrađenom programu vođeni su suvremenim terapijskim pristupima, a oslanjaju se i na primjere modernih računalnih programa za rehabilitaciju slušanja. Program sadrži dvanaest slušnih vježbi različitog stupnja zahtjevnosti za testiranje slušne razabirljivosti prilikom čijeg dizajniranja su se slijedili osnovni verbotonalni principi, stoga se pristupa prepoznavanju poznatih pojmova prije nepoznatih i optimalnim uvjetima slušanja prije neoptimalnih. Osim vježbi slušanja, program omogućava korisniku identifikaciju frekvencije tonskog tinitusa te terapiju Tailor-made notched music training (TMNMT) terapijom glazbom, koja za cilj ima smanjenje njegovog intenziteta. Izrađeni program može poslužiti kao dodatak standardnim udiorehabilitacijskim postupcima kod osoba sa stečenim oštećenjem sluha, a, osim terapijske funkcije, može pomoći i pripadnicima opće populacije u objektivnijoj samoprocjeni njihovog slušnog funkcioniranja.
Hearing loss and tinnitus represent a significant challenge for affected individuals in everyday spokencommunication. Hearing difficulties caused by them can be alleviated through different therapeuticapproaches, however hearing therapy approaches aimed at hearing improvement in the adultpopulation are not very common in the health sector. In recent years, desktop and mobile applicationsfor the treatment of a variety of health difficulties have shown potential, but unfortunately they arestill rarely available at no charge. In this paper, the knowledge in the area of audiology and hearingtherapy has been applied in designing a computer program for the Croatian speaking adult populationwith speech intelligibility difficulties caused by acquired hearing impairment and tonal tinnitus. Thetypes of exercises and their representation have been modelled based on the conventional hearingtherapy methods as well as on currently available web, mobile and desktop apps. The programcontains twelve listening exercises that differ in their degree of complexity, whose design was guidedby the fundamental principles of the verbotonal method. Accordingly, the exercises start with familiarterms before advancing to the unfamiliar ones and with optimal hearing conditions before movingon to the nonoptimal ones. In addition to these exercises, the program offers tonal tinnitus frequencyidentification and sound therapy for its loudness reduction based on the Tailor-made notched musictraining (TMNMT) principles. The program can serve as an addition to the conventional hearingtherapy for individuals in the later stages of adaptation to hearing aids or cochlear implants, as wellas help the non-diagnosed individuals to assess their hearing more objectively and, if necessary, seekprofessional help.
Cilj: Istražiti jesu li nakon ozljede prednjeg križnog ligamenta koljena aktivni mehanizmi stabilizacije zgloba, potaknuti vježbama propriocepcije i ravnoteže tijekom programa rehabilitacije, ...dovoljni za uspostavljanje normalne funkcije zgloba, praćenjem živčano-mišićne kontrole na nestabilnoj podlozi u ranim razdobljima od ozljede, odnosno operacije rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta (od 1 mjesec do 1 godine). Ispitanici i metode: U kliničko istraživanje bilo je uključeno 53 ispitanika s ozljedom prednjeg križnog ligamenta (PKL) koljena, liječenih konzervativno/operacijski. Svi su nakon ozljede/operacije proveli rehabilitacijski program s naglaskom na vježbama na nestabilnoj podlozi za poticanje živčano-mišićne koordinacije i ravnoteže. Statičku i dinamičku stabilnost pratili smo i mjerili aparatom SportKAT 2000. Usporedbu rezultata vršili smo prema usporedbenoj skupini zdravih ispitanika i/ili prema zdravom ekstremitetu istog ispitanika. Rezultati: Koristeći se Sport KAT metodom, pronašli smo disfunkciju neuromišićne kontrole u održavanju statičke i dinamičke stabilnosti zgloba i ravnoteže u promatranim skupinama pacijenata određivanjem statičkih i dinamičkih ravnotežnih indeksa. Vježbe živčano-mišićne koordinacije, kao dio rehabilitacijskog protokola nakon ozljede PKL-a koljena, vrlo brzo dovode do poboljšanja obaju ravnotežnih indeksa (p < 0,001), u obje skupine pacijenata. No, ako se navedene vježbe svakodnevno ne izvode, dinamički ravnotežni indeks pogoršava se u neoperiranoj skupini, dok se nakon operacijske stabilizacije zgloba uspostavlja „normalizacija” ravnoteže (p < 0,001). Zaključak: S ciljem rehabilitacije neurosenzoričkih i propriocepcijskih oštećenja nastalih nakon ozljede PKL-a koljena liječenih konzervativno/operacijski, potrebno je koristiti vježbe koje stimuliraju dinamičke stabilizatore zgloba, preko mehanizama neuromišićne ko-kontrakcije tijekom održavanja ravnoteže. Spomenuto predstavlja znanstveni doprinos ovog rada s naglašavanjem važnosti živčano-mišićne koordinacije u rehabilitaciji donjeg ekstremiteta pri održavanju stabilnosti zglobova.
Aim: To evaluate if the restoration of neuromuscular coordination in knee ACL-injured patients could be estimated by the stimulation of neuromuscular control during the rehabilitation or if operative stabilisation should be performed previously. The study had to examine a short-term and long-term efficiency by monitoring the indicators of joint functionality in the early stages, from one month to one year after the injury/operation. Patients and methods: We analysed 53 ACL-injured patients treated operatively and non-operatively. All the patients underwent a functional rehabilitation programme with balance exercises. The measuring of static and dynamic balance on SportKAT 2000 device was performed, and the results were compared with the healthy subjects and the healthy limb of the same subject. Results: Measuring the static and dynamic balance indexes, a dysfunction of neuromuscular control was found in the maintenance of balance in the patient groups. Exercises that included stimulation of the neuromuscular coordination, as a part of the rehabilitation procedure following ACL injuries, soon lead to an improvement of both balance indexes (p<0,001) in both groups, however, no long term impact was noted in non-operatively treated group. Namely, if the above exercises are not conducted on a regular daily basis, the balance indexes will deteriorate. Contrary, after the operative joint stabilization the balance indexes tend to improve to the ‘normal’ balance (p<0,001). Conclusion: In order to restore dynamic stabilization of the joint in ACL injured patients, exercises stimulating the neuromuscular mechanisms are necessary. This suggests the importance of neuromuscular coordination in the rehabilitation of the lower extremity while maintaining joint stability, which represents the scientific contribution of this paper.
PDF
