Danas, preko 200 godina od ukidanja prekomorskog trgovanja robljem, trgovanje ljudima,nažalost, predstavlja jedan od najvećih međunarodnih problema i najtežih oblika kršenja ljudskih prava, a ...otkriveni slučajevi i identificirane žrtve predstvljaju samo vrh sante leda. Zbog ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju i njenog ekonomskog i geografskog položaja, trgovanje ljudima zahvaća Hrvatsku kao tranzitnu zemlju te gotovo podjednako i kao zemlju podrijetla, odnosno odredišta žrtava trgovanja ljudima.
U radu se raspravlja o implementaciji Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo te o primjeni odredaba Konvencije u Republici Hrvatskoj pri čemu je fokus stavljen na zaštitu žrtava trgovanja ljudima. Fokus istraživanja je stavljen na problem trgovanja ljudima kroz analizu zakonodavnog okvira temeljenog na Konvenciji o suzbijanju trgovanja ljudima i problema do kojih dolazi pri postupanju prema aktualnom zakonskom okviru. U radu je korištena analitičko-istraživačka metoda. Rad je podijeljen u četiri dijela: 1. Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima; 2. Žrtve trgovanja ljudima; 3. Pomoć i zaštita žrtve trgovanja ljudima kroz nacionalni referalni mehanizam i 4. Stanje u Republici Hrvatskoj. S ciljem istraživanja primjene odredaba Konvencije na zaštitu žrtava u Republici Hrvatskoj, autor se u ovom radu fokusira na poglavlja I., III. i VI. kroz komparaciju njenih odredaba s pozitivnim hrvatskim zakonodavstvom.
Komparirajući standarde zaštite prava žrtava trgovanja ljudima koje uvodi Konvencija s normativnim okvirom nacionalnoga zakonodavstva, autor istražuje stupanj provedbe tih prava pri čemu u fokus stavlja pitanje žrtve trgovanja ljudima kao središte procesa zaštite i pomoći radi ublažavanja patnji žrtve, zaštite od sekundarne viktimizacije žrtava te sigurne i potpune reintegracije žrtve u društvo.
Rad pruža uvid u djelovanje američke diplomacije u implementaciji Erdutskog mirovnog sporazuma u širem kontekstu hrvatsko-američkih odnosa nakon Daytona. U prvom planu je razdoblje mandata tzv. ...Prijelazne uprave (1996.-1998.), a pružen je širi osvrt na proces reintegracije i nakon toga perioda. Rad se primarno temelji na objavljenim dokumentima amerièke provenijencije koji pružaju uvid u ciljeve i metode djelovanja američke diplomacije i probleme bilateralnih odnosa dviju država odnosno pozicioniranja Hrvatske u međunarodnoj zajednici. U sklopu analize hrvatsko-američkih odnosa - s obzirom na hrvatsko Podunavlje - posebno težište stavljeno je na analizu američkih stavova. Tako se promoviranje koncepta reafirmacije multikulturalizma nasuprot etničke homogenizacije (kao osnovnog obilježja sukoba u “jugoslavenskim ratovima” devedesetih) razmatra ne samo kao američki doprinos stabilizaciji regije, nego i kao sastavnica procesa sazrijevanja američke vanjskopolitičke doktrine sve do naših dana.
Aktualni proces mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja otvorio je niz pitanja među kojima je i pitanje utopističnosti ideje suživota izgonitelja i izgnanih, sada povratnika. Gdje je taj "topos" ...koji bi ovu ideju učinio životnom: je li to državni pritisak i jamstva sigurnosti, gospodarski interes novoga poduzetničkog naraštaja, ili je to "moralna obveza" i "dug prema domovini"? Uvažavajući ove čimbenike, ipak ključni "topos", smatra autor, leži u angažiranju Rimokatoličke crkve na buđenju i stvaranju kršćanske svijesti opraštanja i služenja. To je zato što ovim podnebljem dominira Katolička crkva, unatoč imenom prisutnih desetak drugih vjerskih zajednica. Pred Crkvom je velik izazov i zadatak da iz "ortodoksije" prijeđe u "ortopraksiju". U predviđanju uspješnosti ovoga "prijelaza" koristit ćemo rezultate dijela istraživanja provedenog u travnju 1995. među vjernicima Katoličke crkve u istočnoj Slavoniji. Oni će nam sugerirati koliko je vjernička populacija spremna slijediti ideju civilizacije ljubavi i solidarnosti koju Crkva razvija od Pavla VI naovamo, a onda i koliko je ideja suživota (ne)utopistična.
