Zbornik tekstova SLIKA I ANTISLIKA – JULIJE KNIFER I PROBLEM REPREZENTACIJE refleksije su proizašle iz multi- i transdisciplinarnog višemjesečnog istraživanja hrvatskih i inozemnih kritičara i ...teoretičara posvećenih suvremenoj osjetljivosti za pitanja slike i slikovnosti koji se referiraju na zajedničko polazište: opus jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika Julija Knifera koji je slikajući preko četiri i pol desetljeća jedan te isti motiv, meandar, svojim dosljednim konceptom u svijetu umjetnosti izgradio jednu od najintrigantnijih pozicija u vremenu od početka 1960ih do danas.
Publikacija se stoga ističe već i poradi ovog, u domaćoj izdavačkoj produkciji doista rijetko ostvarenog spoja između monografijskih podataka i niza znanstveno-teorijskih diskursa iz čega je proizišao doista vrijedan komparativni preglednik, doprinos kako aktualizaciji i novopozicioniranju Kniferove umjetnosti tako i analitičkim i interpretativnim postupcima vezanima za suvremeno stanje teorije umjetnosti u kojoj slika, slikovnost i vizualnost zauzimaju osobito mjesto.
Cilj članka je analizirati pretpostavke Voegelinovih filozofsko-antropoloških uvida te ekstrahirati elemente na kojima se temelji njegova dijagnoza zapadnoga društva. Pokazuje se da je temelj svih ...njegovih interpretacija razumijevanje stvarnosti koju čine Bog, čovjek, svijet i društvo. Iz toga proizlazi i njegovo shvaćanje tri tipa političke reprezentacije pri čemu posljednja, transcendentna, uključuje tri tipa reprezentirane istine. Uz pojam istine, usko je vezano i njegovo razumijevanje racionalnosti koja je svoj vrhunac dosegla pojavom kršćanstva. Rabeći navedene pojmovne alate, u drugom dijelu rada pokazuju se posljedice suprotnog smjera razvoja racionalnosti i redukcije stvarnosti koje se prepoznaju i na razini pojedinca i na razini društva. Te su posljedice zgrčeno, umanjeno čovještvo i pomrčina stvarnosti. U zaključku se, na temelju analiziranih interpretacija, ekstrahiraju kriteriji za procjenu ideoloških pojava suvremenog društva.
Pavlina Pajk (1854-1901) je prva slovenska pesnica, ki je izdala pesniško zbirko. Z naslovom Pesmi jo je objavila leta 1878 in jo z dodanimi pesmimi ponatisnila leta 1893 v Zbranih spisih I . ...Pretežno lirski prvoosebni ženski subjekt teh pesmi v največji meri določa ljubezen, ki ni le značilna lirska tema, temveč tudi vsebina emancipacijskih teženj meščank iz druge polovice 19. stoletja. Pesnica predstavlja ljubezen po eni strani (pozno)romantično kot ključni pesniški vir in ženski subjekt sentimentalno doživlja neuresničeno ljubezen, ki pa je tudi vir moči. Po drugi strani pa se v prikazu ljubezni odmika od skrajnosti in se zavzema za razumnejšo ter obvladovano ljubezen in čustva sploh. Žensko identiteto reprezentirajo še pesmi z materinsko temo. Ženska dimenzija je pripisana tudi domoljubnim pesmim, značilnim za to obdobje, avtoričino življenje pa je spodbudilo še nastanek pesmi z motivom sirote in domotožja
Definicije umjetnosti i formalizam PEĆNJAK, Davor; BARTULIN, Dragica
Bogoslovska smotra,
07/2013, Letnik:
83, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U ovom radu prikazujemo i ispitujemo neke aspekte definiranja umjetnosti. Posebnu pažnju pridajemo formalističkoj teoriji umjetnosti. Nemamo namjeru cjelovito analizirati pokušaje definiranja ...umjetnosti, niti predložiti neku novu definiciju umjetnosti. Pokazat ćemo da su reprezentacijska teorija, ekspresivistička teorija, teorija otvorenog koncepta, institucijska teorija i povijesna teorija neadekvatne za definiranje umjetnosti i umjetničkog djela. Glede neadekvatnosti estetičke, povijesno-narativne i hibridne teorije upućujemo na drugu literaturu. Smatramo kako se formalistička teorija može obraniti od glavnih prigovora za razliku od ostalih teorija, te bi tako formalizam ipak mogao biti najbolja teorija umjetnosti pomoću koje bi se moglo definirati umjetnost i umjetničko djelo.
Grounded in an analysis of Picasso’s works from two cubist phases, this work tends to show to which extent Picasso’s application of poliperspectivness in painting represents departure from standard ...norms of looking and from conventional models of representation. This refers to the philosophical character of his intention that results from focusing on view as such. Namely, the object of Picasso’s poliperspective representation is not a specified physical referent, but, on the contrary, the artist’s own view. The presence of movement of one’s own view in function of the representation of the object is what legitimizes an artistic experience as a form of cognition. Picasso’s cubism from the beginning of the twentieth century inaugurates reflection of looking, sighting and visible in (post)modern art and thus supports the thesis of history of view.
Rad se bavi analizom tendencija subverzija službenih reprezentacija hibridnoga ženskog
identiteta unutar novije irske kratke priče. Identificirajući suvremenu irsku kratku priču
kao utjecajan medij ...predstavljanja pluralnih identiteta Irske tijekom 20. stoljeća, rad
postavlja ovaj književni oblik unutar širega društveno-povijesnog konteksta te upozorava
na stvaranje diskurza otpora hegemonijskim konstruktima u irskom društvu. Polazne teze
u radu oprimjeruju se analizom kratkih priča dviju irskih autorica tzv. „srednje generacije”
irske književnosti 20. stoljeća, Elizabeth Bowen i Mary Lavin. Elizabeth Bowen, kroz očište
predstavnice anglo-irske protestantske dominacije u fazi zalaska društvene moći,
razotkriva slabosti krhkoga ženskog identiteta „razdvojenog crticom” koji se tradicionalno
prešućivao u irskom javnom diskurzu. S druge strane, očište Mary Lavin pomiče se od
nacionalnoga prema lokalnom i intimnom razotkrivajući motiv „egzila unutar zajednice”,
odnosno fenomen alijenacije ženske figure koja nadilazi dominantne paradigme irske
malograđanske sredine. U radu se zaključuje kako obje autorice irsku ženu određuju kao
subverzivnu silnicu irskoga postkolonijalnog društva čime se ona društveno afirmira i
odmiče od margine društva, odnosno od višestoljetnoga društvenog konformizma.
Pojam mimesisa stari je antički pojam kojim se oponašanje stvarnosti obilježava kao osnovno svojstvo umjetnosti. Time je od samih početaka filozofske misli o umjetnosti naznačen i naglašen njezin ...specifičan odnos sa stvarnošću. Bez obzira na različita shvaćanja tog odnosa, koje također pratimo od antike, a temelje se na antagonizmu umjetničkog djela kao manjeg od prirode (koju sve do obmane oponaša) i umjetničkog djela kao većeg od prirode (koju ono nadoknađuje i popravlja), uvijek se radi o svojevrsnom prikazu, reprezentaciji ili opisu vidljive stvarnosti u djelu. S obzirom na nužnost odnosa umjetnosti prema stvarnosti, pokušat ćemo ispitati kako pojam mimesisa funkcionira u modernoj vizualnoj umjetnosti, prije svega u njezinoj domeni apstrakcije, koja upravo u antimimetičkoj, antinarativnoj, antihistorijskoj i antirazvojnoj strukturi rešetke, prema riječima Rosalind Krauss, pokazuje radikalni odmak od tradicije, odnosno ono moderno u moderni.
U radu se osvjetljuju epistemološki postulati suvremenog prostornog
obrata u humanistici i društvenim znanostima (prostor kao društveni i
kulturni proizvod, pretpostavke o cjelini vremena i prostora, ...povezanost materijalnih i mentalnih prostora, relacijski pojam prostora). Na temelju pretpostavke da književni prostori imaju udjela u društvenoj proizvodnji prostora ukazuje se na to da se oni konceptualiziraju, sukladno suvremenoj prostornoj paradigmi, kao reprezentacijski fenomeni. Također, dijakronijskim osvrtom na glavne tendencije u konceptualizaciji književnog prostora u književnoj znanosti u 20. i 21. stoljeću nastoji se pokazati da je književni prostor kompleksan istraživački predmet koji se opire jednoznačnim odredbama.
Remiantis teze, kad individo savivokos ir savikūros procesas turi būti svarstomas atsigręžiant į konkrečius kontekstus (gyvenimo istorijas ir atskiras situacijas), straipsnyje rekonstruojama savęs ...patyrimo topologija. Be to, savivokos dinamika yra neatsiejama nuo kūniškumo, kurio suvokimas svyruoja tarp „savo kūno“ ir „eksponuojamo kūno“ sampratų (priklausomai nuo to, ar į savivokos modelį įtraukiama Kito – žiūrovo, skaitytojo – pozicija. Straipsnyje pasitelkiami trys personažai, nužymintys savivokos „ekstremumus“: tai 1) maksimaliai sąmoningas savo kūno atžvilgiu dendis, eksponuojantis savo kūną kaip meno kūrinį; 2) fotografuojamas žmogus, aptinkantis konfliktą tarp tapatybės ir reprezentacijos (kaip sukurti patrauklų „paviršių“, kuris atitiktų „vidinį pasaulį“) ir 3) atminties netekęs žmogus, kuriam belieka pasikliauti savo kūno fiziologija ir spontaniškumu. „Technologijoms“ (fotokameroms ir vaizdo kameroms, taip pat ir raštui) šiame straipsnyje skiriamas katalizatoriaus vaidmuo, atskleidžiant savęs patyrimo struktūrą, kuri visada numato Kito (stebėtojo, skaitytojo) poziciją. Teigiama, kad savęs eksponavimo technikos (teatralinės dendizmo praktikos, fotografavimasis, dienoraščio rašymas) yra savikūros medijos, t. y. terpės, kuriose formuluojama tapatumo ir reprezentacijos problema.
Članak se fokusira na medijske reprezentacije ruralnog prostora u Ujedinjenom Kraljevstvu u kontekstu stvarnih demografskih i političkih promjena posljednjih desetljeća. Glavna problematika proizlazi ...iz nastojanja izjednačavanja raznolikosti ruralnih područja sa svrhom ostvarivanja određenih političkih ciljeva, pri čemu se može govoriti o svojevrsnoj političkoj i medijskoj manipulaciji koja se temeljila na prikazivanju britanskog ruralnog identiteta kao jedinstvenog i homogenog. Temeljeno na literaturi o suvremenim transformacijama ruralnih područja u Ujedinjenom Kraljevstvu, u članku se pregledno prikazane promjene u političkom i medijskom diskursu komparirane u različitim društveno-političkim okolnostima (prijepori oko Zakona o lovu, imigracija, Brexit).
PDF
