Paviljon na Glavnem trgu 17 v Celju, v katerem je turistično-informacijski center, med drugim predstavlja ostanke dveh razkošno okrašenih rimskih vil, najdenih med prenovo starega mestnega jedra. ...Arhitekturno dovršena prezentacija odkritih arheoloških ostalin, ki so izjemne v širšem slovenskem in evropskem prostoru, je prejela nagrado Evropske unije za kulturno dediščino (European Heritage Award / Europa Nostra Award 2019).
The volume comprises several considerations of the alternative audio-culinary landscape in Slovenia. in doing so it investigates spaces and places which demarcate and concomitantly significantly ...transcend cultural, national and other borders. Different aspects of audio-culinary variety dealt with in the book expose mundane experiences of intercultural encounters, while reflecting on the position of happy and naive multiculturalism. The contributions emphasise the interaction, the dynamics and mutual relationship between ‘us’ and ‘them’.
U radu je prikazana analiza sadržaja provedena s ciljem utvrđivanja
razlika u zastupljenosti, ali i medijskoj pokrivenosti i izvještavanju o
medicinskim sestrama u hrvatskim dnevnim novinama na ...početku
krize COVID-19 i u razdoblju prije krize u Hrvatskoj. Analiza sadržaja
potvrdila je pretpostavku da je broj objava o sestrinstvu u medijima bio
značajno veći za vrijeme krize nego u prethodnom razdoblju, odnosno
prije krize COVID-19. Konkretno, tijekom pandemije COVID-19
medicinske sestre općenito su bile pozitivno percipirane kroz medije.
To je posebno vidljivo kroz novinarske forme gdje je broj izvještaja o
medicinskim sestrama/tehničarima iznosio 88,89% u odnosu na 11,11%
u razdoblju prije pandemije. Broj intervjua s medicinskim sestrama
tijekom pandemije iznosio je 95%, u odnosu na 5% u razdoblju prije
pandemije, dok je broj informativnih članaka iznosio 89,51% tijekom
krize COVID-19, nasuprot 10,49% prije pandemije. COVID-19 kriza.
U osloncu na niz teorijskih polazišta koja osvjetljavaju različite vidove vizualnoga i tekstnoga predočavanja u ovom se radu razmatraju suvremene pripovjedne slikovnice s obzirom na to kako se u ...njima predstavljaju muzeji i posjeti muzejima koji uključuju dječje likove bez obzira na razloge posjeta. Analiza pedesetak muzejskih slikovnica postupkom višenačinske raščlambe sadržaja (multimodal content analysis) otkrila je zastupljenost sljedećih tema: prikazivanje muzeja, prikazivanje muzejskih izložaka, posjetitelja, razloga muzejskih posjeta, muzejskih aktivnosti i događaja, dječjih stavova tijekom muzejskih posjeta, kao i metaleptičku transgresiju u slikovničkim načinima prikazivanja. Rezultati upućuju na mogućnosti koje ti višemodalni tekstovi mogu ostvariti u rukama učitelja i malih čitatelja.
Razmatranje pjesme Anne Bradstreet „In Honour of That High and Mighty Princess, Queen Elizabeth, of Most Happy Memory“ (U čast Njezine Visosti moćne princeze, kraljice Elizabete, i najvedriju ...uspomenu, 1643.) skreće pozornost na presudnost mitskih slika u oblikovanju posmrtnoga ugleda Elizabete I. Analiza razotkriva načine na koje pjesma slavi uspomenu na Elizabetu I. te raspravlja o elegičnoj mitskoj rekonstrukciji njezina lika onim što je Schweitzer prikladno nazvao „rodnim poetskim glasom“(307). Rad pokazuje da se pjesnikinja pri oblikovanju Elizabetina posmrtnog lika snažno oslanja na mit te propituje taj mitološki prikaz posljednje vladarice tudorske dinastije s ciljem da pokaže kako žena-pjesnik preispisuje identitet žene-suverena. Pomna raščlamba različitih mitskih, elegičnih slika koje slave Elizabetu omogućava vrednovanje doprinosa stvaranju mita Anne Bradstreet. U radu se ispituju tri mitska prikaza: Elizabeta kao nenadmašni vođa, kraljica Feniks i amazonska kraljica ratnica.
U eseju The Ethics of Image Making; or, „They’re Going to Put Me in the Movies. They’re Going to Make a Big Star Out of Me” Jay Ruby razmatra potencijalne etičke probleme koji proizlaze iz ...(ne)opravdanog korištenja ljudima i ljudskim sudbinama u cilju stvaranja naizgled realističnih i prepoznatljivih slika/reprezentacija Drugih. Donedavno su pasivni subjekti preuzimali isključivo fiksirane i nametnute pozicije kako bi bili transformirani u estetske objekte i objekte znanstvenih studija koje su mahom odobravane pod izlikom stručnih znanstvenih istraživanja za zajednički napredak ili umjetničkih projekata vrijednih estetskog uživanja i divljenja. S obzirom na to da je naivna pretpostavka o kameri koja nikad ne laže odavno napuštena, a dokumentarno ne podrazumijeva objektivno, kojim se vrijednostima i profesionalnim obvezama prema fotografiranima/ snimljenima onda vode fotografi i filmaši? Imaju li umjetnici drugačije moralne ovlasti od znanstvenika ili fotoreportera? Kako objasniti raskol između reprezentacija Drugih i njihove vlastite slike o sebi? Ako se uzima nečija svakodnevica kako bi se konstruirao osobni umjetnički stav, gdje je potrebno povući liniju između aktualnosti života subjekata i estetskih težnji umjetnika? Upravo su ova pitanja ključna za preslagivanje vlastitih motiva i namjera, metoda rada i reprezentacijskog konteksta te paralelno osluškivanje Drugog s kojim se nužno gradi uzajamni odnos.
U tekstu se posebna pažnja posvećuje ulozi fotografije u tekstovima Daše Drndić. -Treba istaknuti da preplitanje fikcije i fakcije je jedna od karakteristika njene proze. Jedan od načina da se to ...ostvari je korištenje vizualnih reprezentacija prošlosti. Razmatranja koja slijede posvećena su strategijama vizualizacije pomoću kojih autorica prikazuje traumatsko iskustvo koje je najčešće povezano s Holokaustom. Jedan od načina da se u vizualnoj formi prizove prošlost je na primjer inkorporiranja u književni tekst suvremenih ili arhivskih fotografija mjesta koja su obilježena stradanjem Židova, slika bivših stanovnika Beča ili portreta kriminalaca. Može se reći da u tekstovima Daše Drndić fotografije funkcioniraju kao konkretizacije sjećanja na nepravednost, traumu i Holokaust. Ove fotografije u kontekstu njene proze nikad nisu neutralne, što znači da ne prikazuju neutralnu sliku (kako bi se moglo pomisliti gledajući je uz odsustvo teksta). Općenito može se čak i reći da u Drndičinim knjigama fotografije se najčešće koriste u arhivskom smislu - pomoću njih autorica izlazi iz krize izazvane nemogućnošću adekvatnog prikazanja prošlosti, a posebno prošlosti koja je obilježena Holokaustom.
Kretanje je temeljni i univerzalni koncept te spada među značajnija životna iskustva ljudskih bića. Talmyjeve su studije označile početak kognitivnih izučavanja kretanja – on je opisao sustavne veze ...između površinskih i dubinskih struktura te je na temelju
reprezentacije događaja kretanja podijelio jezike na dvije skupine: satelitima i glagolima uokvirene jezike. U ovome se radu ispituje reprezentacija događaja kretanja iskazanoga glagolom „otići” pomoću analize koja se temelji na korpusu. Korpus se sastojao od tekstova iz Kurana te je sadržavao 88 glagola izvučenih iz popisa od 114 glagola koji se mogu naći u Kuranu sa značenjem „otići” nakon što su evaluirane površinske strukture koncepata povezanih s ovim glagolom kretanja. U procesu sastavljanja korpusa glagoli su prikupljani sa web-stranice Al-Maány te je na temelju autorove jezične intuicije o
konceptu odlaženja u Kuranu prikupljen i analiziran relevantni uzorak. Cilj je rada ispitati glagole koji izriču način i one koji izriču put kretanja i reprezentaciju informacija o načinu i putu kretanja na temelju Talmyjevih obrazaca leksikalizacije te
u konačnici istražiti u kojoj su mjeri rezultati u skladu s Talmyjevom teorijom podjele jezika koja se temelji na reprezentaciji kretanja. Rezultati su pokazali da u Kuranu, od 88 glagola s dubinskom strukturom „otići”, 22 leksikaliziraju put kretanja, poput
Zahaba (‘otići’), Araja (‘penjati se’), 40 način kretanja, poput Haraba (‘bježati’) i Farra (‘otrčati’), a 26 istovremeno leksikaliziraju i put i način kretanja, poput Jaraya (‘letjeti prema dolje’) i Jarra (‘vući po zemlji’) koji sadrže i elemente puta i elemente načina
kretanja u glagolskoj osnovi. Među ovim glagolima, najveću su frekvenciju s obzirom na način kretanja imali glagoli koji izriču tranziciju (80), dok je samo 8 glagola izricalo kretanje rotacijske vrste. Još je jedan rezultat bila neuvjerljivost Talmyjeve teorije o podjeli jezika na temelju koncepta kretanja glagola odlaženja.
In this paper the work of Stanley Kubrick, one of the most prominent film
authors in the second half of XX century, will be analyzed. In the thesis, I
will try to establish connections between ...Kubrick's films and American art,
as well as links with European tradition. American and European art in this
paper are defined through film, fine arts and literature. Versatile concepts
of film image in the works of Stanley Kubrick will be explored. He made only
thirteen feature films, but each film has multifaceted narrative and visual
structure. The spotlight of this paper will be on film image and on how it
produces meaning. Diverse forms of images are displayed in Kubrick's films:
firstly, there is film image or shot, whose borders are defined by frame
(basic picture conditioned by film technology and made with camera),
secondly, image as painting (work of fine arts) as part of representational
content of shot, as segment of interior or edited space, but also as integral
part of film tape, i. e. frame (this dimension of image presence brings out
new aspects of film narrative) and finally, image as mirror, screen or
window, constituting the field of virtual and multiple-level vision.
Combining these three image structures Kubrick concentrates on the process of
seeing and on the importance of human eye in knowledge acquisition. Some of
his main works are about human gaze and about seeing. Among them, Space
Odyssey, Clockwork Orange, The Shinning and Eyes Wide Shut are composed as
journeys into unidentified worlds with the help of the eye. Based on the
relations recognized between film and fine arts, I will try to demonstrate
that Kubrick's films can be completely understood only if we break boundaries
between motionless representation of fine arts and dynamic representation of
film: his shot is almost always composed as painting with surfaces of colors
and light that are prior to camera movement and mis-en-scène.
U radu će biti analizirano stvaralaštvo Stenlija Kjubrika (Stanley Kubrick),
jednog od najuticajnijih filmskih autora druge polovine XX veka. Cilj teksta
jeste predstavljanje uočenih veza između Kjubrikovih filmova i američke
umetnosti, s jedne strane, kao i evropske umetničke tradicije, s druge
strane. Pri tom se pod američkom i evropskom umetnošću podrazumeva polje
likovnih umetnosti, književnosti i filma. U tezi će biti analiziran složeni
koncept filmskog kadra/slike unutar Kjubrikovog opusa. Uprkos relativno
skromnom broju od trinaest celovečernjih filmova, njegova dela predstavljaju
kompleksne narativno-vizuelne celine. Posebna pažnja biće posvećena
kadru/slici i načinu na koji on u filmovima proizvodi značenje. Fokus rada
čini razmatranje različitih pojavnih vidova slike i njenog višestrukog
prisustva: na prvom mestu filmske slike, čiji okvir čine ivice kadra (osnovna
slika određena ograničenjima filmskog medija, kao i snimateljske
tehnologije); zatim slike/reprezentacije (dela likovne umetnosti), koja se
pojavljuje u okviru prve, kao segment enterijera, montažnog prostora ili kao
sastavni deo kadra, njegov fragment ili čak frejm (sekundarna slika koja
produbljuje primarni nivo ukazujući na nove aspekte filmske fabule) i
konačno, slike kao ogledala, ekrana ili prozora, koja uspostavlja virtualno
polje posmatranja i multiplikuje filmsku viziju. Komentarišući kombinaciju
ova tri oblika vizuelnog iskustva kojima je gledalac izložen, u radu će biti
problematizovano posmatranje tj. gledanje, kao najbitniji proces u
konstituisanju ljudskog znanja. Pojedini Kjubrikovi filmovi samo prividno
imaju tematski okvir, ali zapravo su filmovi o posmatranju (pogledu) i
putovanju u nepoznato posredstvom oka. U tom smislu najznačajniji primeri su
filmovi Odiseja u svemiru 2001, Paklena pomorandža, Isijavanje i Širom
zatvorenih očiju. Polazeći od međusobnih veza filmske i likovnih umetnosti
biće pokazano da postoji neraskidiva povezanost između nepokretne likovne
reprezentacije i pokretne filmske slike, i da se tek kroz proces njihovog
sučeljavanja može doći do pravog razumevanja Kjubrikove umetnosti.