Plinska gangrena ili klostridijska mionekroza smrtonosna je infekcija i destrukcija zdravog mišićnog tkiva koja se razvija nakon traume (traumatska) ili hematogenim širenjem iz gastrointestinalnog ...trakta (spontana). Rano prepoznavanje i agresivno liječenje od najveće su važnosti. Bol na mjestu traumatske ozljede u kombinaciji sa znakovima sistemske toksičnosti te prisutnost plina u mekim tkivima podupiru dijagnozu plinske gangrene. Prigodom kliničkog pregleda najosjetljiviji i najspecifi čniji znak su krepitacije u mekim tkivima pri čemu je radiološko snimanje također koristan dijagnostički alat. Prikazujemo slučaj 44-godišnje žene koja se javlja u hitnu službu s bolovima u lijevom kuku i koljenu koje ima unatrag nekoliko dana. Bolesnica je izričito negirala traumu ili druge značajne tegobe za vrijeme pregleda. Iz njezine povijesti bolesti poznato je da je prije devet godina liječena od raka dojke zbog čega je bila podvrgnuta operaciji i kemoterapiji. Učinjen je rendgenski snimak lijevog kuka i koljena koji je opisao lijevostranu koksartrozu. Pacijentica je na koncu otpuštena kući nakon intramuskularno primljenog analgetika, s uputom da se javi u redovnu ortopedsku ambulantu, a u slučaju pogoršanja u hitnu službu. Sedam dana kasnije pacijentica se javila u hitnu službu zbog otežanog disanja, povišene tjelesne temperature do 39° C, lošeg općeg stanja i otekline lijevog gležnja i potkoljenice. Nakon dijagnostičke obrade verifi cirani su izrazito povišeni upalni parametri te je na MSCT-u abdomena opisana plinska gangrena lijevog retroperitoneja i mišića lijeve strane zdjelice te lijevog proksimalnog femura. Promptno su konzultirani abdominalni kirurg i traumatolog koji su indicirali empirijsku antibiotsku terapiju i hitno kirurško liječenje u općoj anesteziji. Postoperacijski tijek je protekao uredno te se pacijentica godinu dana nakon zahvata osjeća dobro. U ovom radu prikazano je kako od jedne naizgled uobičajene kliničke prezentacije može u samo nekoliko dana doći do komplikacije opasne za život i kliničkog pogoršanja. Pravovremena i adekvatna reakcija liječnika u hitnoj službi bila je presudna pri čemu je pacijentica ubrzo nakon dijagnoze podvrgnuta radikalnom i agresivnom kirurškom liječenju i antibiotskoj terapiji čime je spriječen i izbjegnut značajan štetan ili čak smrtonosan ishod.
NEŠTO O DEFINICIJI I EPIDEMIOLOGIJI SEPSE CAVRIĆ, GORDANA; NASSABAIN, KHALED; PRKAČIN, INGRID ...
Acta medica Croatica,
01/2016, Letnik:
69, Številka:
3
Web Resource
Odprti dostop
Učestalost sepse raste ali je zahvaljući naporima kampanja i razvoju smjernica za liječenje sepse došlo do smanjenja smrtnosti. Ipak, ukupni se broj umrlih zbog sepse čak i povećava, jer veći broj ...ljudi obolijeva. Sepsu treba smatrati hitnim stanjem, gotovo usporedivo s akutnim srčanim infarktom. S obzirom na veliku učestalost i visoku smrtnost jako je važno defi niciju sepse pokušati poboljšati. Definicija je važna i radi potrebe različitih istraživanja kao i aplikacije rezultata istraživanja u praksi. U siječnju 2014. tijekom 43. kongresa društva intenzivne medicine u San Francisku započelo se radom na novoj defi niciji. Vjerojatno bi nova defi nicija sepse bila ono što se danas podrazumijeva pod teškom sepsom. Planira se da će ta nova definicija vjerojatno biti dovršena tijekom 2015. godine.
Objective: The objective was to determine whether there are differences in
serum heat shock protein (HSP) values between severely traumatized and
healthy, as well as between critically ill and ...healthy subjects. Predictive
value of HSP for treatment outcomes was investigated as well. Methods:
Patients admitted at surgery department as severely traumatized and
critically ill were monitored. Healthy subjects served as control group.
Inclusion criteria for severely traumatized patients was Injury severity
score (ISS) higher than 18, and for critically ill the inclusion criteria was
LOD and SOFA score higher than 5. In total 40 patients with severe trauma, 40
critically ill and 10 healthy subjects were included in the study. Values of
HSP were measured to all subjects immediately after admittance, the third and
seventh day after admittance. Values were quoted in arbitrary units (AU).
Predictive value of HSP was assessed using ROC curve. Results: Analysis in
the group of patients with severe trauma showed significant difference in
mean HSP 70 between patients who died and those who were successfully
treated. In the group of patients who died mean levels were significantly
higher in each measurement, and were 398.32 on the first day, 456.74 on the
third, and 532.77 on the seventh day of stay. Analysis showed that average
levels of HSP 60 in patients with severe trauma were significantly different
in group of those who dies compared with those that were successfully
treated. Values were significantly higher in patients who died and average
values were 330.93, 378.93 and 462.37, on the first, third and seventh day of
stay, respectively. Average level of HSP 70 critically ill patients were
significantly different between those who died and those who were
successfully treated. Average levels in those who died were significantly
higher and were 265.47, 459.59 and 695.65, on the first, third and seventh
day respectively. Analysis showed that average values of HSP 60 were
significantly higher in patients who died compared to those who were
successfully treated. Average values in critically ill patients who died were
478.34, on the first day, 679.35 on third and 1035.32 on the seventh day.
Conclusion: In cases of severe trauma, HSP 60 is the most useful in
predicting the outcome since the first day, and has high predictive value,
whereas HSP 70 is the most useful on the seventh day, although both HSP 60
and HSP 70 were useful in predicting outcomes in third and seventh day. In
critically ill patients, HSP 60 and HSP 70 are equally useful as outcome
predictors, and are strongest predictors on the seventh day, with somewhat
weaker results on third day. The values on the first day are not significant
predictors of outcomes.
Cilj: Cilj rada je bio da utvrdimo da li postoje razlike u vrednosti
serumskog HSP između teško traumatizovanih i zdravih kao i između kritično
obolelih i zdravih. Takođe ispitivana je prediktivna sposobnost HSP u odnosu
na ishod lečenja. Metod: Praćeni su pacijenti primljeni na hirurgiju kao
teško traumatizovani i kritično oboleli. Kontrolnu grupu su činili zdravi
ispitanici. Kriterijum ulaska u studiju, za teško traumatizovane pacijente je
bila vrednost ISS veća od 18 a kao kriterijum za kritično obolele vrednost
LOD i SOFA skora veći od 5. Mi smo u studiji imali 40 ispitanika sa teškom
traumom, 40 ispitanika koji su kritično oboleli i 10 zdravih ispitanika. Svim
ispitanicima su određivane vrednosti HSP odmah na prijemu, zatim trećeg dana,
kao i sedmog dana. Vrednosti su bile iskazane u arbitrarnim jedinicama (AU).
Prediktivnu sposobnost HSP smo analizirali pomoću ROC kriva. Rezultati:
Analizirajući srednje vrednosti HSP 70 u grupi ispitanika sa teškom traumom
po danima, konstatovali smo statistički značajne razlike između grupe umrlih
u odnosu na grupu izlečenih. Srednje vrednosti u grupi umrlih po danima su
bile značajno više i iznosile su za prvi dan 398,32, za treći 456,74 i za
sedmi dan 532,77. Analizom srednjih vrednosti HSP 60 u grupi ispitanika sa
teškom traumom po danima, zaključili smo da postoji statistički značajna
razlika između srednjih vrednosti HSP 60 u grupi umrlih u odnosu na grupu
izlečenih. Srednje vrednosti u grupi umrlih po danima su bile značajno više i
iznosile su za prvi dan 330,93, za treći 378,93 i za sedmi dan 462,37. U
grupi kritično obolelih srednje vrednosti HSP 70 po danima su statistički
značajno različite između grupe umrlih u odnosu na grupu izlečenih. Srednje
vrednosti u grupi umrlih po danima su bile značajno više i iznosile su za
prvi dan 265,47, za treći 459,59 i za sedmi dan 695,65. Analiza srednjih
vrednosti HSP 60 po danima kod kritično obolelih su značajno različite
između grupe umrlih u odnosu na grupu izlečenih i srednje vrednosti HSP 60 u
grupi umrlih su iznosile za prvi dan 478,34, za treći 679,35 i za sedmi dan
čak 1035,32. Zaključak: Kada govorimo o teškoj traumi, HSP 60 je dominantan u
predikciji ishoda već od prvog dana i pokazuje visoku prediktivnu sposobnost
dok je HSP 70 dominantan sedmog dana, iako smo i za ostala merenja za oba HSP
konstatovali prediktivne sposobnosti sa statističkim značajnostima. Kada
govorimo o ispitanicima koji su kritično oboleli, HSP 70 i HSP 60 su
podjednako dominantni u smislu prediktivne sposobnosti i to za merenja vršena
sedmog dana sa nešto slabijim rezultatima za merenja od trećeg dana, dok za
merenja prvog dana ne pokazuju prediktivnu sposobnost i statističku
značajnost.
Infekcije su dobro znane komplikacije radikalne prostatektomije. Učestalost infekcija kirurških rana je općenito manja od 1%, a ostalih infekcija je do 3%. Prikazujemo slučaj bolesnika u dobi od 62 ...godine kod kojega se nakon provedene radikalne prostatektomije tijek liječenja komplicirao razvojem teške sepse s renalnom insuficijencijom, paralitičkim ileusom i poliserozitisom, što je bilo vjerojatno uzrokovano bakterijom rezistentnom na kinolone. Kompjutorizirana tomografija abdomena i toraksa pokazala je poliserozitis s obostranim pleuralnim i peritonejskim efuzijama. Liječenje meropenemom i drugim potpornim mjerama rezultiralo je dobrim kliničkim oporavkom i ishodom. Naš slučaj upućuje na to da je teška sepsa s eksudativnim poliserozitisom vjerojatno bila posljedica mobilizacije infektivnog agensa (bakterije) tijekom disekcije vrata mokraćnog mjehura za vrijeme otvorene radikalne prostatektomije.
Sindrom sustavnog upalnog odgovora (SSUO) je klinička manifestacija sistemski proširene upale, različitog uzroka. Neki od najčešćih uzroka su sepsa, trauma, opekline i novotvorine. Ovaj sindrom često ...se povezuje s povećanim morbiditetom i mortalitetom u životinja. U ovo istraživanje uključeno je deset pasa zaprimljenih na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju zbog traume ili zahvata u trbušnoj šupljini, u kojih su primijećeni simptomi SSUO-a. Svi podatci prikupljeni su u vremenskom razdoblju od 14.8.2013. do 17.8.2015. SSUO je dijagnosticiran na temelju zadovoljenja najmanje dva od četiri potrebna kriterija: hipotermija ili hipertermija, tahikardija, tahipneja, leukopenija ili leukocitoza ili pojava nesegmentiranih neutrofila u krvotoku. Svim psima uzeta je krv za hematološku pretragu, a polovici i za biokemijsku. Svi psi praćeni su klinički za vrijeme hospitalizacije. Uspoređene su vrijednosti trijasa, hematološki i biokemijski nalazi. Istraživanje je pokazalo da je najučestaliji pokazatelj SSUO-a leukocitoza, a potom tahipneja. Međutim, nije pronađena poveznica između pojedinog pokazatelja i letalnog ishoda. Isto tako nije pronađena
Gljivama uzrokovana kasna novorođenačka sepsa u novorođenčadi rodne mase (RM) <1500 g je češća nego se prije znalo, odnosno, vjerojatno je učestalost narasla uz veće stope preživljavanja ove djece. ...Unatoč tomu, u nekim istraživanjima pokazano je smanjivanje učestalosti gljivične sepse zadnjih godina. U svakom slučaju, gljivičnu sepsu u ove djece treba očekivati i za njom aktivno tragati. Opisani su rizični čimbenici, osobitosti obrane od infekcije, osobitosti pojedinih vrsta gljiva, klinička slika, načini liječenja, osobitosti lijekova, te komplikacije i prevencija gljivične sepse ove novorođenčadi. Naveden je i plan dijagnostike diseminirane bolesti i kriteriji izlječenja. Predložena je i profilaksa gljivične infekcije/sepse u novorođenčadi RM <1500 g flukonazolom. Razmotrena je i situacija u Hrvatskoj u pogledu kasne novorođenačke gljivične sepse i moguće preventivne i profilaktičke mjere.
Pravodobna identifi kacija bolesnika sa sepsom je od krucijalnog značenja za ishod bolesnika. Od osobite je važnosti nadoknada tekućine. Stanje većine bolesnika zahtijeva agresivnu nadoknadu tekućine ...što je moguće ranije, odnosno tijekom prvih 24 sata liječenja počevši s brzim opterećenjem tekućinom zbog izražene teške hipovolemije. Otopine u dozi od >1000 mL kristaloida ili 300-500 mL koloida tijekom 30 minuta uz praćenje hemodinamskog stanja bolesnika i određivanje hitnog laboratorijskog panela (prije samog prijma) su prvi terapijski odabir. Prikazujemo slučaj starijeg bolesnika sa sepsom koji je imao akutno oštećenje bubrežne funkcije (AOBF) uzrokovano sepsom, povezano s produljenom hospitalizacijom i povećanim troškovima njege i liječenja no uz dobar klinički odgovor zbog pravodobnog terapijskog pristupa.
U ovom radu uspoređivala se točnost mjerenja srčanog izbačaja pomoću dviju najčešće upotrebljavanih metoda manje invazivnog hemodinamskog nadzora i standardnom tehnikom termodilucije plućnim ...kateterom. Mjerenje je provedeno kod septičnih kirurških bolesnika u razdoblju neposredno nakon i između kalibracija sustava. Rezultati su pokazali zadovoljavajuću podudarnost mjerenja u obje faze primjenom obiju metoda i pomoću plućnog katetera, pa se kalibriranje sustava preporuča u hemodinamski nestabilnih septičnih bolesnika.
Depresija funkcije miokarda uobičajeni je i najvažniji dio reakcije srčano-žilnoga sustava u neprimjerenom odgovoru imunosnog sustava na infekciju, zvanom sepsa. Uz disfunkciju drugih organa još se ...češće poavljuje u teškoj sepsi i septičkom šoku s visokom stopom smrtnosti i do 70%. Identificirano je više čimbenika (genskih, molekularnih, staničnih, metaboličkih, jatrogenih) koji sudjeluju u nastanku, patogenezi i ishodu tog poremećaja, ali specifi čan uzrok ostaje nerazjašnjen. Potrebna su dodatna integrativna istraživanja koja bi raščlanila i omogućila razumijevanje hijerarhije različitih mehanizama koji se javljaju u kompliciranoj sepsi općenito, te u srcu u tom kontekstu. Najprominentniji oblik sa smanjenjem kontraktilnosti, ejekcijske frakcije i dilatacijom lijeve klijetke često se naziva
septička kardiomiopatija. Disfunkcija miokarda u sepsi je, cjelovito gledano, karakterizirana prolaznom globalnom (sistoličkom i dijastoličkom) disfunkcijom lijeve i desne strane srca koja se javlja
u uvjetima komplicirane sepse, unatoč adekvatnoj nadoknadi tekućine i vazopresora te traje 7 do 10 dana ukoliko dođe do oporavka pacijenta. Najvažniji postupak za dijagnosticiranje disfunkcije miokarda jest ehokardiografija koja uz dijagnozu omogućuje praćenje i adekvatno liječenje pacijenta. Preostaje dodatna valorizacija i nekih biokemijskih nalaza poput troponina i B-tip natriuretskog peptida koji već imaju značajnu ulogu u ranoj dijagnostici disfunkcije miokarda. Ne postoji specifično liječenje disfunkcije miokarda u sepsi već je ono sastavni dio terapijskoga pristupa samoj sepsi s komplikacijama odnosno rana antibiotska terapija uz eventualno kirurško odstranjenje infektivnoga žarišta. Simptomatska terapija predstavlja ranu i brzu nadoknadu volumena tekućine uz primjenu vazopresorne i inotropne terapije. Ciljano liječenje disfunkcije miokarda i kardioprotekcije u kompliciranoj je sepsi predmet intenzivnih istraživanja.
PDF
