Restrospektivno su analizirane epidemiološke i kliničke značajke invazivne meningokokne bolesti (IMB) kod 108 hospitaliziranih bolesnika, u petogodišnjem razdoblju, od 2003. – 2007. godine, što je ...prosječno iznosilo 22 bolesnika godišnje. IMB je najčešća kod dojenčadi i male djece, te u djece školske dobi. Sveukupno 73% bolesnika bila su djeca u dobi do 15 godina, prosječne starosti 2,8 godina, a 27% su bili stariji bolesnici. Ukupna smrtnost među našim bolesnicima bila je 4,6% (3,7% među djecom do 15 godina, a u starijih bolesnika 6,8%). Bolest se klinički prezentirala kao meningitis kod 14 (13%), sepsa kod 28 (26%) ili sepsa s meningitisom kod 66 (61%) bolesnika. Etiološka dijagnoza bila je potvrđena kod svih bolesnika dokazom uzročnika iz primarno sterilnih materijala (krv i/ili cerebrospinalni likvor). Kultivacijom je uzročnik dokazan u 32%, a molekularnim metodama (PCR) u 74% bolesnika. Prevladavala je N. meningitidis serogrupe B (83%), zatim serogrupe C (12%) te serogrupa W 135 (1,8%), dok je kod 2,7% dokazan negrupabilan soj. Svi hospitalizirani bolesnici bili su sporadični slučajevi, nije zabilježena niti jedna epidemija. U razdoblju od 2003. do 2007. godine kod naših je bolesnika dokazano 7 izolata N. meningitidis smanjene osjetljivosti na penicilin. U svim se slučajevima radilo o izolatima serogrupe B. Uz već postojeća cjepiva protiv meningokoka (A, C, Y, W135), u tijeku su opsežna istraživanja u razvoju i primjeni
djelotvornog cjepiva protiv N. meningitidis serogrupe B, koje će, nadamo se, doprinijeti smanjenju incidencije ove teške i potencijalno smrtonosne bolesti.
Cilj ovog retrospektivnog istraživanja je ustanoviti i usporediti incidenciju, vrijeme pojavnosti kao i etiologiju infekcija krvotoka u bolesnika liječenih ortotopnom transplantacijom jetre (OTJ) ili ...transplantacijom krvotvornih matičnih stanica (TKMS), na temelju iskustva jedne ustanove. Analizirano je 280 uzastopnih transplantacija u vremenskom razdoblju od 34 mjeseca. Zabilježene su 84 epizode infekcija krvotoka (47 kod OTJ bolesnika, 37 kod TKMS bolesnika) s medijanom nastupa 28 dana nakon transplantacije. Relativna incidencija infekcija krvotoka iznosila je 34,6 (OTJ) i 29,4 (TKMS) epizoda na 100 bolesnika, te nije uočena statistički značajna razlika između skupina (p=0,52). Infekcije krvotoka su se u TKMS bolesnika javile značajno ranije (p=0,003), nego u OTJ bolesnika. Ovo je istraživanje potvrdilo nedavno objavljene podatke o povratku gram-negativnih patogena kao glavnih uzročnika infekcija krvotoka: gram-negativni bacili predominantno su izolirani u OTJ bolesnika, gdje su bili odgovorni za 58,5% slučajeva infekcija krvotoka, a učestalo su izolirani (39%) i kod TKMS bolesnika. Mikrobiološki izolati iz skupine bolesnika s transplantiranom jetrom pokazali su višu incidenciju rezistentnih enterobakterija koje proizvode beta-laktamaze proširenog spektra (ESBL) u usporedbi s izolatima bolesnika s transplantacijom krvotvornih matičnih stanica. P. aeruginosa bio je najkompliciraniji mikroorganizam za liječenje u obje skupine s obzirom da je rezistencija na karbapeneme ovog uzročnika iznosila 57% kod OTJ i 44% kod TKMS. U zaključku, infekcije krvotoka su važne komplikacije nakon ortotopne transplantacije jetre, kao i transplantacije krvotvornih matičnih stanica. Nadzor i analiza mikroorganizama koji uzrokuju infekcije krvotoka i druge ozbiljne infektivne komplikacije u transplantiranih bolesnika ostaje glavni preduvjet za planiranje intervencija vezanih uz liječenje infekcija u tih bolesnika.
Beta hemolitični streptokok iz skupine B (BHSB) može izazvati vrlo tešku bolest u fetusa, novorođenčadi i dojenčadi. Aspiracija zaražene plodove vode može dovesti do smrti ploda, konatalne pnumonije ...ili sepse. Prolazak kroz zaraženi porodni kanal može izazvati kolonizaciju, ranu bolest tijekom prvih 7 dana života i kasnu bolest nakon prvoga tjedna pa sve do trećega mjeseca. Prevalencija bolesti bila je prije provođenja intrapartalne profilakse od 2 do 15 na 1000 živorođenih od čega je 80% otpadalo na ranu, a 20% na kasnu bolest novorođenčeta. U trudnoći je od 6,5% do 36% žena koje nemaju simptome bolesti kolonizirano BHSB-om. Od 2% do 4% trudnica ima bakteriuriju uzrokovanu BHSB. Primjenom intrapartalne profilakse smanjena je učestalost bolesti u novorođenčadi na 0,5 na 1000 živorođenih u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), a u Hrvatskoj je učestalost rane BHSB bolesti smanjena na 10 na 1000 živrođenih. Smanjena je smrtnost oboljele novorođenčadi od 50% na 4%. Prve preporuke o prevenciji neonatalne BHSB bolesti u SAD izdali su 1996. godine Američko društvo optetričara i porodničara, Središte za kontrolu bolesti, te 1997. Američka pedijatrijska akademija; preporuke su bile obnovljene i izmijenjene 2002. godine. Prema preporukama iz 1996. postojala su dva pristupa prevenciji: jedan koji se temeljio na traženju rizičnih činitelja i drugi koji se temeljio na probiru svih trudnica u kasnoj trudnoći. Prema preporukama iz 2002. preporučuje se samo drugi pristup, jer je za više od 50% učinkovitiji. U Hrvatskoj nema nacionalnih preporuka za prevenciju bolesti uzrokovane BHSB-om u novorođenčadi. Prema američkim preporukama, ukoliko je trudnica imala bakteriuriju u trudnoći uzrokovanu BHSB-om u bilo kojem broju, ako je između 35 i 37 tjedana trudnoće imala pozitivne nalaze kulture vagine i rektuma na BHSB, ako je dijete u prethodnoj trudnoći imalo tešku bolest uzrokovanu BHSB-om, te ako rezultati kulture između 35 i 37 tjedana nisu poznati a u trudnice se radilo o trudnoći < 37 tjedana, plodova voda je curila 18 sati, te je trudnica u porodu imala temperaturu iznad 38,0°C, preporučena je intrapartalna profilaksa. Penicilin G je ostao lijek izbora za prevenciju i liječenje bolesti uzrokovane BHSB-om u novorođenčadi, alternativa je ampicilin. U slučaju preosjetljivosti na penicilin, bez opasnosti od anafilaksije potrebno je primijeniti cefazolin, a u slučaju opasnosti od anafilaksije klindamicin i eritromicin, ako je klica osjetljiva na ta dva antibiotika. U slučaju rezistencije na klindamicin i eritromicin potrebno je dati vankomicin. Sve lijekove potrebno je primijeniti intravenozno.
Centralni venski kateteri se kod hemodijaliznih pacijenata mogu koristiti kao trajni vaskularni pristup za liječenje hemodijalizom. Sama nazočnost katetera povećava rizik od nastanka bakterijemije ...kod hemodijaliznih pacijenata. Cilj radai: Evaluacija riziko faktora infekcije kod hemodijaliznih pacijenata povezana s upotrebom katetera kao vaskularnog pristupa za hemodijalizu. Pacijenti i metode: U studiju je bilo uključeno 38 pacijenta s plasiranim trajnim tuneliranim kateterom kao vaskularnim pristupom za hemodijalizu, u razdoblju od 1.1.2011. godine do 1.3.2012. godine. Od ukupno 38 pacijenata uključenih u tudiju, 23 su bili muškarci, a 15 žene, prosječne starosne dobi od 67,48 ± 13,9 godina. Duljina trajanja hemodijaliznog liječenja bila je 108,9±16,54 mjeseci. Za obradu podataka korišten je Student T test. Rezultati: Kod 9 pacijenata javila se bakterijemija povezana s upotrebom tuneliranog katetera kao vaskularnog pristupa. Incidenca infekcije bila je 3,5 slučaja na 1000 kateter dana. Kod 3(33%) pacijenta kao uzrok infekcije pronađeni su gram-pozitivni, a kod 5 (56%) pacijenata gram-negativni uzročnici. Kod jedne (11%) pacijentice pronađena je polimikrobna flora. Kod 7(75%) pacijenata tunelirani kateter je odstranjen i zamijenjen privremenim kateterom za potrebe hemodijaliznog liječenja; kod 2 (25%) pacijenta primijenjena je „Antibiotik-lock“ tehnika, odnosno infuzija otopine antibiotika u kateter. Nije postojala značajna razlika ( p<0,05) u starosnoj dobi, duljini dijaliznog liječenja, vrijednosti hemoglobina, željeza, saturaciji transferina, vrijednosti feritina i albumina kod pacijenata bez infekta i kod onih pacijenata koji su razvili infekciju. Jedna pacijentica je razvila teški oblik sepse praćen trombocitopenijom i letalnim ishodom zbog profuznog gastrointestinalnog krvarenja. Zaključak:Tunelirani venski kateter je sve češći vaskularni pristup kod hemodijaliznih pacijenata, ali ujedno predstavlja i čest uzrok infekcija. U cilju prevencije infekcija povezanih s kateterima,pravilna njega i upotreba katetera, donošenje jedinstvenog protokola njegei algoritma liječenja zauzimaju značajno mjesto u radu svakog hemodijaliznog centra.
Sepsa (septikemija) vrlo je složeno patološko zbivanje obilježeno općom reakcijom koja nastaje zbog (jednokratnog, opetovanog ili traj- nog) prodora mikroorganizama i njihovih toksina iz nekog ...primarnog žarišta u krv. Cilj je istraživanja bio ispitati pojavnost, etiologiju, spolnu i dobnu raspodjelu, uzročnike, komplikacije, smrtnost, zastupljenost pojedinih problema iz područja zdravstvene njege te zastupljenost specifičnih sestrinskih intervencija u djece sa sepsom. U istraživanje je uključeno 114 djece od 0 do 15 godina koja su zbog sepse primljena u Pedijatrijsku jedinicu inten- zivnog liječenja, Odjel za pedijatriju, KB Osijek u razdoblju od 1. 1. 2001. do 31. 12. 2005. Podatci su analizirani retrospektivno. Teška patofiziologija sepse odrazila se na broj i stupanj težine problema iz područja zdravstvene njege, koji su pak iziskivali vrlo specifične i zahtjevne sestrinske inter- vencije. Zbrinjavanje djeteta sa sepsom za svaku medicinsku sestru zasigurno je veliki stručni i psihoemocionalni izazov, a pred nju stavlja obvezu stalne edukacije.
Tehnologijom LiDCOPlusTM ispitali smo vrijednost varijacije udarnog volumena (SVV - Stroke Volume Variation) i tlaka pulsa (PPV - Pulse Pressure Variation) u predviđanju odgovora na liječenje ...nadoknadom volumena u bolesnika sa sepsom nakon velikih abdominalnih kirurških zahvata. Ukupno je bilo 46 bolesnika (22 muškaraca u dobi od 46±6 godina, APACHE II zbroj 26±5; 24 žene u dobi od 41±6 godina, APACHE II zbroj 24±4). Sepsa je definirana prema međunarodnim kriterijima. Pozitivan odgovor na bolus 500 mL 6 % hidroksietil škroba smatrao se porast indeksa udarnog volumena (SVI - Stroke Volume Index) ≥15 %. Rezultati su uspoređeni Studentovim t-testom, korelacija Pearsonovim koeficijentom. Pozitivni odgovor primijećen je u 26 (57,4 %) bolesnika. Početne vrijednosti SVV korelirale su sa početnim vrijednostima PPV (r=0,92, P<0,001). SVV i PPV su bili značajno viši kod bolesnika s pozitivnim odgovorom. SVV: 14,4 ±3,3 vs. 7,1 ±3,1; P <0,001. PPV: 15,2±4,1 vs. 7,4±4,5; P<0,001. Nije bilo razlike između AUROC (Area Under Receiver Operating Characteristic) krivulja za SVV (0,96; 95 % confidence interval 0,859-0,996) i PPV (1,000; 95 % confidence interval 0,923-1,000). Optimalna vrijednost diskriminacijskog praga bila je 10 % za SVV (osjetljivost 96,15 %, specifičnost 100 %) i 12 % za PPV (osjetljivost 100 % i specifičnost 100 %). Rezultati upućuju da su SVV i PPV dobri pokazatelji hemodinamskog odgovora na nadoknadu tekućine u sepsi.
Tehnologijom LiDCOPlusTM ispitali smo vrijednost varijacije udarnog volumena (SVV - Stroke Volume Variation) i tlaka pulsa (PPV - Pulse Pressure Variation) u predviđanju odgovora na liječenje ...nadoknadom volumena u bolesnika sa sepsom nakon velikih abdominalnih kirurških zahvata. Ukupno je bilo 46 bolesnika (22 muškaraca u dobi od 46±6 godina, APACHE II zbroj 26±5; 24 žene u dobi od 41±6 godina, APACHE II zbroj 24±4). Sepsa je definirana prema međunarodnim kriterijima. Pozitivan odgovor na bolus 500 mL 6 % hidroksietil škroba smatrao se porast indeksa udarnog volumena (SVI - Stroke Volume Index) ≥15 %. Rezultati su uspoređeni Studentovim t-testom, korelacija Pearsonovim koeficijentom. Pozitivni odgovor primijećen je u 26 (57,4 %) bolesnika. Početne vrijednosti SVV korelirale su sa početnim vrijednostima PPV (r=0,92, P<0,001). SVV i PPV su bili značajno viši kod bolesnika s pozitivnim odgovorom. SVV: 14,4 ±3,3 vs. 7,1 ±3,1; P <0,001. PPV: 15,2±4,1 vs. 7,4±4,5; P<0,001. Nije bilo razlike između AUROC (Area Under Receiver Operating Characteristic) krivulja za SVV (0,96; 95 % confidence interval 0,859-0,996) i PPV (1,000; 95 % confidence interval 0,923-1,000). Optimalna vrijednost diskriminacijskog praga bila je 10 % za SVV (osjetljivost 96,15 %, specifičnost 100 %) i 12 % za PPV (osjetljivost 100 % i specifičnost 100 %). Rezultati upućuju da su SVV i PPV dobri pokazatelji hemodinamskog odgovora na nadoknadu tekućine u sepsi.
SAŽETAK. Nastanku rane neonatalne sepse (RNS) pogoduju opstetrički rizični faktori majke od kojih su česti: prijevremeno prsnuće plodovih ovoja (>18sati), sindrom intraamnijske infekcije, urinarna ...infekcija majke u trudnoći i povišena intrapartalna temperatura. Cilj rada bio je ispitati važnost različitih opstetričkih rizičnih faktora majke u nastanku RNS u tercijarnoj neonatalnoj jedinici Klinike za ginekologiju i akušerstvo u Tuzli. Materijal i metode. Podaci o analiziranoj novorođenčadi rođenoj u periodu od siječnja 2004. do prosinca 2006. prikupljeni su iz dostupne medicinske dokumentacije. Dijagnoza RNS se u prva 72 sata života zasnivala na pozitivnim mikrobiološkim (krv, urin ili cerebrospinalna tekućina), kliničkim ili laboratorijskim parametrima. Rezultati. Od 341 novorođenčeta s jednim ili više opstetričkih rizičnih faktora majke, 199 (58,4%) je razvilo RNS. Učestalost RNS kod prijevremenog prsnuća plodovih ovoja bila je 93/199 (46,7%) uz nizak OR (0,178 i 95%CI (0,101–0,307)). Povišena intrapartalna temperatura je bila povezana s RNS kod 40/199 (20,1%) novorođenčadi uz visok OR:3,717 i 95%CI:1,691–9,008. Sindrom intraamnijske infekcije i colpitis gravis bili su uzrok RNS u istom procentu 15,6%, uz visok OR za sindrom intraamnijske infekcije (4,182 i 95%CI (1,648–12,580)), a nizak za colpitis gravis (1,271 i 95%CI (0,654–2,529)). RNS se razvila kod 35/199 (17,6%) novorođenčadi čije su majke imale urinarnu infekciju u trudnoći s visokim OR od 4,115 uz 95%CI:1,723–11,729. Zaključak. Vjerovatnost za pojavu rane neonatalne sepse je visoka kod opstetričkih rizičnih faktora majke, posebice kod sindroma intraamnijske infekcije, urinarne infekcije majke u trudnoći i povišene intrapartalne temperature.
U radu je prikazano 11-mjesečno dojenče sa stafilokoknom sepsom i empijemom desnoga prsišta.
Liječenje je provedeno odgovarajućim antibiotikom, a torakocentezom odstranjen je u potpunosti gnojni ...sadržaj. Petoga dana liječenja razvio se tenzijski pneumotoraks, što je zahtijevalo provođenje negativne usisne drenaže. Liječenje empijema je u djelokrugu pedijatra i kirurga, a rana primjena drenaže pleuralne
šupljine preduhitruje razvoj komplikacija.
Za odgovarajuće liječenje sepse, iznimno značajnog kliničkog entiteta u kojem treba pravovremeno djelovati odgovarajućom antibiotskom terapijom potrebno je poznavati i najčešće uzročnike. Ovaj rad ...imao je za cilj retrospektivnom analizom utvrditi najčešće bakterijske izolate iz uzoraka krvi kod bolesnika sa sumnjom na sepsu i njihovu osjetljivost na antibiotike u dvije bolnice, Županijskoj bolnici čakovec i Splošnoj bolnišnici Murska Sobota u dvije susjedne države Republika Hrvatska i Republika Slovenija. Period praćenja uključivao je razdoblje od 2005. do 2009. godine. Za obradu hemokultura, kod sumnje na bakterijemiju, obje bolnice koriste komercijalne uređaje za hemokulture i odgovarajuće tekuće hranjive podloge ( čakovec: Bact Alert, bio Merieux; Murska Sobota: Bactec 9120, Becton Dickinson). Osjetljivost na antibiotike izoliranih bakterija određivana je disk difuzijskom metodom u skladu s američkim Clinical and Laboratory Standards Institute (CLSI) standardima u oba laboratorija. U radu je prikazana osjetljivost na antibiotike bakterijskih izolata koji su uključeni u praćenje osjetljivosti kroz europski projekt European Antimicrobial Resistance Surveillance System (EARSS) (E. coli; S. aureus; K. pneumoniae; S. pneumoniae; P. aeruginosa; E. faecalis; E. faecium). Broj pozitivnih bočica (HK) po bolesniku iznosio je u Splošnoj bolnišnici Murska Sobota 9%, a u Županijskoj bolnici čakovec 10,2% . Vodeća tri mjesta među izolatima iz hemokultura u obje bolnice zauzimaju istim redosljedom E. coli; S. aureus i K. pneumoniae. Udio ESBL sojeva među izolatima E. coli u Murskoj Soboti iznosi 5,5%, dok je njihov udio u čakovcu niži i čini 2,8% Kod kinolona se uočava najznačajniji trend smanjenja osjetljivosti E. coli u čakovcu (od 97% do 80%), što nije slučaj i u Murskoj Soboti. U obje sredine nema zabilježenih sojeva rezistentnih na imipenem. Značajna razlika postoji u udjelu MRSA izolata, odnosno značajno veća zastupljenost (13%) u ŽB čakovec u odnosu na Splošnu bolnišnicu Murska Sobota ( 4%.). U istom vremenskom razdoblju u obje bolnice izoliran je jednak broj izolata K. pneumoniae, s vrlo sličnim rezistogramom. ESBL sojeva ( «extended spectrum beta-lactamases ») u čakovcu ima 8%, a u Murskoj Soboti 10%. Rezistencija na karbapeneme nije zabilježena. Najznačajnija razlika u ispitivanju osjetljivosti P. aeruginosa u dvije susjedne bolnice je pojava rezistentnih sojeva na karbapeneme u čakovcu (15%), što nije zabilježeno i u Murskoj Soboti (0%). U obje ustanove, enterokoki su rijetki izolati iz hemokultura. Među izolatima enterokoka dominira E. faecalis vrsta. Niti u čakovcu, niti u Murskoj Soboti nisu zabilježeni sojevi S. pneumoniae smanjene osjetljivosti na prnicilin izolirani iz hemokultura. U Murskoj Soboti penicilin ne može biti lijek izbora za empirijsku terapiju infekcija središnjeg živčanog sustava zbog rezistencije na penicilin koja iznosi 20,5%, a u skladu s interpretativnim kriterijima za izolate pneumokoka iz središnjeg živčanoog sustava. U svakoj sredini je neophodno dobro poznavati očekivane patogene i pratiti njihovu osjetljivost na antibiotike, kako bi se na tome zasnivala dobra empirijska terapija. Ova retrospektivna analiza pružila je jasan uvid u kretanje najčešćih bakterijskih izolaza iz hemokultura te ukazala na brojne sličnosti, ali i značajne razlike u osjetljivosti bakterijskih izolata koji su zastupljeni u uzorcima kvi bolesnika sa slikom sepse u dvije regije.
