U prvoj polovici 20. stoljeća u većini se europskih zemalja smatralo da bi kolinesteraza i drugi
lijekovi koji djeluju protiv acetilkolina trebali smanjiti manifestacije shizofrenije. Godine
1937. ...Mario Fiamberti (1894. – 1970.) uveo je transorbitalnu metodu lobotomije koja je utvrdila
upotrebu acetilkolinske šok-terapije u liječenju poremećaja shizofrenije.
Prihvaćajući ideju da su psihičke promjene shizofrenije uzrokovane patološkim prekidom
živčane provodljivosti na vjerojatno kortikalnoj razini, Fiamberti je mislio da to može primijeniti
na kliničkom polju koristeći svojstva acetilkolina, acetilnog ester kolina.
U istraživanju je detaljno ispitan doprinos Marija Fiambertija u terapiji acetilkolinom.
Introduction: Alterations in serum levels of pro-inflamatory cytokines (Interleukin-6 and Tumor Necrosis Factor-Alpha ) are fequently associated with schizophrenia and depression, duration of the ...illnesses, their psychopatology and treatment. According to the „cytokine hypothesis“ pro-inflamatory cytokines are considered as crutial neuromodulatory substances which take part in central coordination of behavioural , neuroendocrine and neurochemical clinical manifestations in patients suffering from these illnesses. Aim: Comparissson of the differences in serum concentrations of IL-6 and TNF-: a) in schizophrenic patients in the acute phase of the illness and in remission; b) in schizophrenic patients in the acute phase of the illness and in remission compared to the control group of depressive patients. Investigation of the connection between the studied cytokines and the age of the patients at the onset of the illness, with periods of time without treatment, duration of treatment, and total illness duration in both schizophrenic and depressive patients. Investigation of the connection between concetrations of IL-6 and TNF-α in serum and psychopathological correlations of schizophrenia (level of general psychopathology, intensity of positive and negative symptoms). Method: The study included 80 subjects (43 suffering from schizophrenia and 37 suffering from depression). Schizophrenic patients were observed as the study group (S) in two phases of the illness (in the acute phase – T1 and in remission – T2), while the patients with depression, who were classified as the control group, were observed only in the acute phase. The subjects in the sample were matched by gender, smoking status and place of residence. Assessment of intensity of psychopathology was measured by three scales: Positive and Negative Synrome Scale (PANSS); Clinical Global Impressions Scale (CGI); and Hamilton Depression Rating Scale (HAMD). Interleukin serum concentrations were measured by ELISA technique. Results: The differences in serum levels of IL-6 and TNF-α were found neither in the acute phase, nor in remission in the study group subjects. Regardless of the phase of the illness, no difference in the studied cytokine concentrations was found between the schizophrenic and the depressive patients, either. Possitive correlations were found between IL-6 and TNF- α concentrations in the acute phase and remission in schizophrenic patients, as well as a positive correlation between IL-6 and TNF- α in the acute phase in depressive patiensts of the control group. Gender, age, smoking status and body mass index (BMI) did not affect cytikne levels. A possitive correlation was established between IL-6 levels in remission and the number of hospital admissions in the group of schizophrenic patients, and a possitive correlation (close to being statistically significant) between IL-6 concentration in remission and the total duration of illness in schizophrenic patients. The following positive correlations were found in the control group of depressive patients: a) between IL-6 levels and duration of treatment, as well as overall duration of illness; b) between TNF-α levels and periods of time without treatment. A possitive correlation (close to being statistically significant) was found between IL-6 levels in schizophrenic patients in remission and general psychopathology subscale in the acute phase. A considerable alteration of IL-6 level was found in patients who had had lower scores on the positive PANSS in the acute phase. No connection was found between the studied cytokines in schizophrenic patients (in neither phase of the illness) and the scores on CGI scale. No connection was found between the levels of the studied cytokines in depressive patients and the HAMD scores. Conclusion: The results of the current study suggest complex interactions within the very immune system, which could be observed through the established correlations between the studied cytokines. In addition, the observed correlations between the cytokines and the clinical variables relevant for depression and schizophrenia support the fact that the very illness, its progression, time without treatment and final exposure to psychopharmaceuticals could lead to cytokine imbalance. However, these correlations are not expected to be necessarily liner over time.
Uvod: Alteracije proinflamatornih citokina (Interleukina -6 i Tumor nekrozis faktora-alfa) se često povezuju sa shizofrenijom i depresijom, dužinom bolesti, psihopatologijom i tretmanom. Prema „citokinskoj hipotezi“ proinflamatorni citokini su označeni kao ključne neuromodulatorne supstance koje imaju ulogu u centralnoj koordinaciji bihejvioralnih, neuroendokrinih i neurohemisjkih ispoljavanja kod obolelih. Cilj: Ispitati razlike u serumskim koncentracijama IL-6 i TNF-: kod obolelih od shizofrenije u akutnoj fazi bolesti i u fazi remisije; izmedju obolelih od shizofrenije u akutnoj fazi bolesti i u fazi remisije u poredjenju sa kontrolnom grupom depresivnih pacijenata. Ispitati povezanost koncentracija ispitivanih citokina sa godinama početka bolesti, periodom nelečenosti, dužinom lečenja i dužinom bolesti medju obolelima od shizofrenije i depresije. Ispitati povezanost koncentracija IL-6 i TNF-α i psihopatoloških korelata shizofrenije (nivoa opšte psihopatologije, intenziteta pozitivnih i negativnih simptoma). Metod: U istraživanje je uključeno 80 subjekata (43 obolela od shizofrenije i 37 obolelih od depresije). Shizofreni pacijenti su posmatrani kao studijska grupa (S) u dve faze bolesti akutna faza -T1 i remisija -T2), dok su depresivni bili kontrolna grupa i posmatrani su samo u akutnoj fazi. Uzorak je bio mečovan prema polu, pušačkom statusu i prebivalištu. Procena inteziteta psihopatologije merena je pomoću tri skale (Skala za procenu pozitivnog i negativnog sindroma shizofrenije–PANSS; Opšti klinički utisak – CGI; Hamiltonova skala za procenu depresivnosti -HAMD). Serumske koncentracije interleukina odredjivane su ELISA tehnikom. Rezultati: Nije nadjena razlika u serumskim nivoima IL-6 i TNF-α izmedju akutne faze i remisije u studijskoj grupi, kao ni razlika u ispitivanim citokinima izmedju shizofrenih i depresivnih pacijenata, bez obzira na fazu bolesti. Nadjene su pozitivne korelacije izmedju akutne faze i remisije kod obolelih od shizofrenije izmedju IL-6 i TNF-α, kao i pozitivna korelacija izmedju IL-6 i TNF-α u akutnoj fazi u kontrolnoj grupi depresivnih pacijenata. Pol, starost, pušenje i indeks telesne mase nisu uticali na nivoe citokina. Utvrdjena je pozitivna korelacija izmedju IL-6 u fazi remisije i broja hospitalizacija u grupi obolelih od shizofrenije i skoro značajna korelacija izmedju IL-6 u remisiji i ukupne dužine bolesti kod obolelih od shizofrenije. U kontrolnoj grupi depresivnih pacijenata nadjene su sledeće pozitivne korelacije: izmedju IL-6 i dužine lečenja i ukupne dužine bolesti, kao i izmedju TNF-α i perioda nelečenosti. Utvrdjena je skoro značajna pozitivna korelacija izmedju IL-6 u remisji kod obolelih od shizofrenije i subskale opšte psihopatologije u akutnoj fazi. Nadjena je i veća promena IL-6 kod onih pacijenata koji su imali niže vrednosti na pozitivnoj subskali PANSS-a u akutnoj fazi. Nije nadjena povezanost ispitivanih citokina kod obolelih od shizofrenije (ni u jednoj od faza bolesti) sa vrednostima na CGI skali. Nije nadjena povezanost vrednosti koncentracija ispitivanih citokina kod obolelih od depresije i skora na HAMD skali. Zaključak: Rezultati aktuelnog istraživanja sugerišu na kompleksnu interakciju u samom imunološkom sistemu, koja se ogledala kroz nadjene korelacije medju ispitivanim citokinima. Takodje, zapažene korelacije citokina sa kliničkim varijablama od značaja za depresiju i shizofreniju upućuju na činjenicu da sama bolest, njena progresija, period nelečenosti i finalno ekspozicija psihofarmacima mogu uticati na citokinski disbalans, ali i da ne moraju biti nužno linearne tokom vremena.
Članak je nastao na poticaj knjige Budućnost života (2003.) sociobiologa Edwarda O. Wilsona u kojoj, među ostalim, kada govori o abrahamskim religijama (judaizam, kršćanstvo, islam, a tu su dakako i ...bahaizam i rastafarijanizam, koje ne spominje), a što se tiče etike okoliša u skladu s vjerovanjem u svetost Zemlje i doživljavanjem prirode kao Božjeg djela, ističe upravo protestantske denominacije kao one koje su aktivne u zaštiti prirode i konceptu prava životinja. Wilson izdvaja američku Kongregaciju Noa (Noah Congregation), a ovom ću prigodom pridodati i bivšu luteransku svećenicu Christu Blanke kao i Andrewa Linzeyja. Rad Andrewa Linzeyja, anglikanskoga svećenika, teologa, prvoga profesora animalne etike na svijetu, o teologiji životinja u Hrvatskoj promovirala je Željka Bišćan (Edukacijski centar Nova Arka – Ustanova za obrazovanje odraslih), magistra katoličke dogmatske teologije i višegodišnja nositeljica izbornoga kolegija Teološka promišljanja zoologije na Institutu za teološku kulturu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati učinkovitost ljestvica valjanosti (F, Fb, Fp, F-K, K, L, S, VRIN i TRIN) iz Minnesota multifazičnog inventara ličnosti (MMPI-2) u detekciji simulacije ...shizofrenije, te mogućnost razlikovanja skupina osoba sa shizofrenijom i osoba instruiranih da simuliraju shizofreni poremećaj na osnovi profila temeljnih ljestvica i ljestvica sadržaja. Sudionici u istraživanju su 51 osoba sa shizofrenijom i 45 studentica psihologije koje su dobile opis simptoma shizofrenije i informaciju o ljestvicama valjanosti iz MMPI-2 i od kojih je zatraženo da pokušaju simulirati shizofreniju. Rezultati diskriminacijske analize su pokazali da je Fp ljestvica valjanosti
najučinkovitija u otkrivanju simuliranih profila, a potom slijedi indeks F-K, te ljestvice F i Fb. Ljestvice S, L i K pokazale su nižu i negativnu povezanost s diskriminacijskom funkcijom, što je i očekivano s obzirom na njihovu svrhu (predstavljanje u boljem svjetlu). Točnost klasifikacija na osnovi rezultata na ljestvicama valjanosti vrlo je visoka (94,1% osoba sa shizofrenijom i 93,3% simulanata ispravno su klasificirani). Ljestvice VRIN i TRIN nisu se pokazale značajnima u razlikovanju profila simulanata i pravih shizofrenih bolesnika. Diskriminacijskom analizom je također provjerena
mogućnost razlikovanja profila temeljnih ljestvica i ljestvica sadržaja, pri čemu su se ljestvice sadržaja BIZ i SOD, te temeljna ljestvica Pa pokazale najučinkovitijima u razlikovanju profila simulanata i osoba sa shizofrenijom. Točnost klasifikacija profila simulanata i osoba sa shizofrenijom na temelju rezultata na temeljnim ljestvicama i
ljestvicama sadržaja također je vrlo visoka (98% shizofrenih i sve studentice ispravno su klasificirane).
Povijest shizofrenija je povijest psihijatrije uopće. Iako je termin shizofrenija u uporabi 100 godina, bolesnici kojima bi danas bila dijagnosticirana shizofrenija bili su tijekom povijesti ...opisivani na najrazličitije načine, ali bitno je da su uvijek bili prepoznavani kao bolesni. U ovom tekstu osvrnut ću se na jedno stoljeće unazad, uz tek dotaknutu povijest shizofrenija prije toga. Važno je ovdje napomenuti da pisac ovog teksta dolazi iz Klinike za psihijatriju KBC Sestre milosrdnice, klinike koja je stasala na temeljima prvog predstojnika profesora Josipa Glasera i njegova učenika Vladimira Hudolina. Neophodno je to istaknuti jer je Josip Glaser učenik Eugena Bleulera, odnosno Ciriške psihijatrijske škole koju je prenio u našu sredinu. Lijepo je imati i u Hrvatskoj ustanovu koja je nastala na tradiciji klasične njemačke psihijatrijske škole koju mi, mlađi naraštaji, danas s ponosom baštinimo.
Shizofrenija predstavlja kronični psihotični poremećaj obilježen deluzijama i halucinacijama u akutnoj fazi bolesti. Ne zna se točan uzrok nastanka bolesti, ali smatra se da niz bioloških, ...psiholoških i socijalnih čimbenika sudjeluje u etiopatogenezi iste. Simptomi shizofrenije dijele se na pozitivne (deluzije, halucinacije, poremećaj mišljenja, dezorganizirani govor, neobično ponašanje i katatonija) i negativne (osjećajna otupjelost, alogija, avolicija, socijalna izolacija i anhedonija). U liječenju i praćenju pacijenata koji boluju od shizofrenije fokus se stavlja primarno na psihičku komponentu bolesti i njezine psihičke komorbiditete, no niz je tjelesnih komorbiditeta o kojima bi trebalo povećati svijest. Čak 75 % bolesnika boluje od barem još jedne kronične bolesti. Dijagnoza se obično postavlja prema MKB-11 i DSM-5 dijagnostičkim kriterijima. Shizofrenija se ne može u potpunosti izliječiti, ali je moguće bolest dovesti pod kontrolu i osigurati normalno funkcioniranje pacijenta. Liječenje uključuje terapiju lijekovima (antipsihoticima) i psihoterapiju. Iako liječenje i praćenje bolesnika koji boluju od shizofrenije zahtijeva multidisciplinaran pristup, zbog dostupnosti i kontinuiteta skrbi te stečenog povjerenja liječnici obiteljske medicine često su prvi kojima se bolesnici ili članovi njihove obitelji javljaju za pomoć. Njihova je zadaća evaluirati stanje pacijenta i uspjeh liječenja, prepoznati psihičke i tjelesne komorbiditete bolesti te započeti s njihovim liječenjem, ali i educirati pacijente te članove njihove obitelji o prirodi same bolesti, mogućim provocirajućim čimbenicima, simptomima/znakovima koji zahtijevaju hospitalizaciju pacijenta te mogućnostima liječenja i rehabilitacije.
Unatoč brojnim novim metodama i mogućnostima liječenja shizofrenija se i dalje smatra jednim od najtežih psihičkih poremećaja. Kognitivni simptomi shizofrenije smatraju se središnjim simptomima ...shizofrenije, a pojavljuju se već i u premorbidnoj fazi bolesti te postupno progrediraju u kasnijim fazama. Pokazuju najveću rezistentnost na trenutne mogućnosti liječenja, čime određuju ukupni ishod liječenja. Međutim, ovisno o fazi bolesti nužno je što dulje očuvati kognitivne sposobnosti i spriječiti progresiju simptoma. U prodromalnoj fazi shizofrenije kognitivne sposobnosti čuvaju se primjenom zdravoga životnog stila, prevencijom/liječenjem (zlo)upotrebe kanabisa, provođenjem vježbanja, pravodobnim liječenjem nefarmakološkim metodama, uključujući psihoterapiju i socioterapiju, te prema potrebi racionalnom primjenom psihofarmaka, što može uključivati i niske doze novijih antipsihotika. U prvoj psihotičnoj epizodi i ranoj fazi bolesti primjenjuje se princip racionalne psihofarmakologije, s uvođenjem atipičnih antipsihotika, dugodjelujućih antipsihotika, antidepresiva te izostavljanjem sedativa. Nužno je provođenje multimodalnoga socioterapijskog i psihoterapijskog pristupa, koji ima neizravan učinak na očuvanje kognitivnih sposobnosti kroz poboljšanje adherencije i smanjivanje negativnih i depresivnih simptoma. U liječenju kognitivnih simptoma shizofrenije u kasnijim fazama i dalje je nužna racionalna psihofarmakoterapija s posebnim osvrtom na nužnost izostavljanja sedativa, a od nefarmakoloških metoda preporučuje se primjena metakognitivnog treninga, kognitivne remedijacije te općenito upotreba psihosocijalnih metoda, uključujući i obiteljske intervencije. Vježbanje se preporučuje u svakoj fazi bolesti zato što ima izravan učinak na razvoj i očuvanje kognicije.
Ideja da su mentalne bolesti poremećaji racionalnosti vrlo je stara i uobičajena (Kasanin 1944; Harvey et al. 2004; Graham 2010). No je li istinita? Ovaj članak razmatra dvije ozbiljne mentalne ...bolesti, shizofreniju i poremećaj deluzije, s ciljem utvrđivanja grešaka u racionalnosti. Analizom uspjeha pacijenata na različitim testovima i razmatranjem njihovog tipičnog načina zaključivanja, pokazat ću da mentalne bolesti možemo smatrati manjkavostima socijalnog spoznavanja ili zdravog razuma, ali ne i racionalnosti (Sass 1992; Johnson-Laird et al. 2006; Bergamin 2018). Nadalje, tvrdim da pacijenti u psihopatološkim stanjima u određenim okolnostima pokazuju viši stupanj logičkog zaključivanja od kontrolne skupine (Kemp et al. 1997; Owen et al. 2007). Filozofski gledano, ovi relevantni podaci mogu nam pomoći u preispitivanju same ideje racionalnosti i uobičajenog shvaćanja duševnog zdravlja i mentalnih bolesti.
Toxoplasma gondii je intracelularni parazit svih stanica s jezgrom, ali poseban afinitet ima prema endotelu i
živčanom tkivu. U posljednje vrijeme infekcija parazitom Toxoplasma gondii povezuje se s ...razvojem pojedinih
psihijatrijskih poremećaja. Jedan od najčešće proučavanih psihijatrijskih poremećaja na ovom polju jest
shizofrenija. Međutim, postoje podatci i o povezanosti toksoplazme s drugim psihijatrijskim poremećajima
kao što su opsesivno-kompulzivni poremećaj, te poremećaji raspoloženja, bipolarni poremećaj i depresivni
poremećaj. Dobro je poznato kako bolesnici sa shizofrenijom imaju abnormalnu funkciju neurotransmitora,
osobito dopamina, glutamata i GABA-e. Mogući mehanizam pomoću kojeg Toxoplasma gondii utječe na
razinu dopamina je taj da Toxoplasma gondii posjeduje 2 gena koja kodiraju enzim tirozin hidroksilazu,
važan enzim u sintezi dopamina. Toxoplasma gondii u tahizoitnom obliku sklona je izazvati intenzivan
imunološki odgovor i posljedično oslobađanje velikog broja citokina. Upravo bi ruptura ciste ispunjene
tahizoitima mogla biti potencijalni etiološki čimbenik razvoja psihijatrijske patologije. Izloženost infekciji
toksoplazmom povezana je s kognitivnim deficitom u shizofrenih bolesnika, ali i u ostaloj populaciji. S
obzirom na porast broja istraživanja na ovom polju medicine i na temelju rezultata koji su objavljeni, postoji
vjerojatnost kako je infekcija parazitom Toxoplasma gondii povezana s patološkim promjenama u mozgu.
No, na brojna pitanja još uvijek nisu pronađeni odgovori.
Shizofrenija je etiološki kompleksna, kronična progresivna bolest, koja zbog svoje dugotrajnosti i prirode simptoma
nosi rizik za razvoj različitih tjelesnih bolesti. Poremećaj metabolizma poznat kao ...metabolički sindrom ili sindrom X
(kao konstelacija visceralne debljine, povišenog krvnog tlaka, dislipidemije i intolerancije glukoze), ženski spol, etnička
pripadnost, viša životna dob, dužina trajanja bolesti, pušenje i uzimanje antipsihotične terapije, rizični su čimbenici za
razvoj kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, dijabetesa melitusa tipa 2 i rani mortalitet shizofrenih bolesnika.
Primjena antipsihotika u shizofrenih bolesnika, naročito antipsihotika nove generacije, bitno povećava pojavnost
metaboličkog sindroma. Dosadašnje studije nedvojbeno su utvrdile povezanost primjene nekih novih antipsihotika i
povećanu pojavnost metaboličkog sindroma. Sukladno toj spoznaji proveli smo tijekom jedne godine istraživanje čiji
je cilj bio probir shizofrenih bolesnika s kriterijima za metabolički sindrom koji su zbog akutne bolesti primani na
bolničko liječenje u Kliniku za psihijatriju KBC-a Zagreb i Neuropsihijatrijsku bolnicu „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači.
Analizom rezultata utvrdili smo da je pretilost značajno povezana s pojavom metaboličkog sindroma kao i da pojavnost
metaboličkog sindroma pokazuje tendenciju češćeg javljanja u bolesnika s pet i više godina trajanja bolesti. U zaključku
ističemo da je debljina temeljni čimbenik razvoja metaboličkog sindroma te sukladno s tim nalazom smatramo uputnim
uvesti rutinsko praćenje pokazatelja metaboličkog sindroma s ciljem prevencije tjelesnih komplikacija i angažiranjem
samih bolesnika u brizi za osobni izgled, socijalno i tjelesno zdravlje i poboljšanje kvalitete života.
PDF
