The paper discusses the phytosociological and syntaxonomical position of the dry subalpine grasslands in the Slavianka (Alibutoush, Orvilos) Mts. (South-Western Bulgaria, Northern Greece). A new ...association Saxifrago ferdinandi-coburgi-Seslerietum actarovii ass. nova has been established as a result of the phytosociological study. It is considered as an endemic vegetation unit from the calcareous subalpine terrains in the Central Balkan Peninsula high mountains (Southwestern Bulgaria, Former Yugoslav Republic of Macedonia, Northern Greece). The new syntaxon belongs to the alliance Edrajantho-Seslerion Horvat 1949. A comparison with related syntaxa from other calcareous mountains from Northern Greece and the Former Yugoslav Republic of Macedonia is discussed.
V članku avtorji obravnavajo fitosociološki in sintaksonomski položaj suhih subalpinskih travnikov v gorovju Slavjanka (Alibutoush, Orvilos) (jugozahodna Bolgarija, severna Grčija). Kot rezultat fitocenoloških raziskav so opisali novo asociacijo Saxifrago ferdinandi-coburgi-Seslerietum actarovii ass. nova. Obravnavajo jo kot endemično vegetacijsko enoto iz subalpinskega pasu visokih gora v srednjem delu Balkanskega polotoka (jugozahodna Bolgarija, Makedonija, severna Grčija). Novoopisani sintakson uvrščajo v zvezo Edrajantho-Seslerion Horvat 1949. Sintakson so primerjali s sorodnimi sintaksoni iz drugih apneniških gora iz severne Grčije in Makedonije.
The paper presents results of a syntaxonomic analysis of the herbaceous phytocoenoses on the salt steppes, meadows and marshes in Southeastern Bulgaria, and along the Southern Black Sea Coast. The ...halophytic vegetation is distributed mostly in the Tundzha Lowland and the large salt lakes along the Black Sea Coast, where the saline soils occupy large territories. Most syntaxa identified in the paper are well-known and wide-spread in Central and Eastern Europe (Salicornietum prostratae, Suaedetum maritimae, Juncetum maritimae etc.), but there are also some specific vegetation types, which are presented by endemic associations as Petrosimonio brachiatae-Puccinellietum convolutae, Bupleuro tenuissimae-Camphorosmetum monspeliacae. The most widespread one is Diantho pallidiflori-Puccinellietum convolutae. It demonstrates a big variation in the appearance and the dominant structure of the described phytocoenoses. The comparision of the Bulgarian halophytic vegetation with other places in Europe shows its similarities with these vegetation types distributed in the Eastern Mediterranean and Central and Eastern Europe.
V članku so predstavljeni rezultati sintaksonomske analize zeliščnih fitocenoz slanih step, travišč in močvirij v jugovzhodni Bolgariji in ob južni črnomorski obali. Halofitska vegetacija je najbolj pogosta v nižini Tundzha in v velikih slanih jezerih ob obali Črnega morja, kjer slana tla zavzemajo velika območja. Večina obravnavanih sintaksonov je dobro znanih in splošno razširjenih v srednji in vzhodni Evropi (Salicornietum prostratae, Suaedetum maritimae, Juncetum maritimae itd.), nekaj pa je posebnih vegetacijskih tipov, ki jih predstavljajo endemične asociacije Petrosimonio brachiatae-Puccinellietum convolutae, Bupleuro tenuissimae-Camphorosmetum monspeliacae. Najbolj razširjena je združba, ki jo uvrščamo v asociacijo Diantho pallidiflori-PuccineHietum convolutae, za katero je značilna velika variabilnost v videzu in dominantni strukturi. Primerjava halofitske vegetacije iz Bolgarije je pokazala podobnosti z vegetacijskimi tipi, razširjenimi v vzhodnem Sredozemlju ter srednji in vzhodni Evropi.
Applying the standard Central-European method we phytosociologically studied the sites of Pulsatilla vernalis, a rare and protected species of Slovenian flora, in the frost hollows on mountain ...pastures Ovčarija and Za Grivo in the Fužina pasturelands (the Triglav mountains, the Julian Alps). We established that it grows in a unique community of swards and heaths which usually extends over small surfaces (4-10 m2) and is dominated by herbaceous perennial species (hemicryptophytes) and dwarf shrubs (chamaephytes) with mostly arcticalpine and south-European montane distribution. This community is explicitly (floristically and ecologically) different from the communities of swards and heaths described in the Julian Alps so far, so we classified it into a new association Pulsatillo vernalis-Dryadetum octopetalae ass. nova (order Rhododendro hirsuti-Ericetalia carneae) and subdivided it into two, floristically and ecologically clearly distinguished subassociations -ericetosum carneae subass. nova and -vaccinietosum subass. nova.
Po standardni srednjeevropski metodi smo v mraziščnih kotanjah na pl. Ovčarija in Za Grivo v Fužinskih planinah (Triglavsko pogorje, Julijske Alpe) fitocenološko preučili rastišča redke in zavarovane vrste slovenske flore, Pulsatilla vernalis. Ugotovili smo, da raste v svojevrstni, navadno na majhnih površinah (4-10 m2) razširjeni združbi rušnatih trav in resav, v kateri prevladujejo zelnate trajnice (hemikriptofiti) ter polgrmi in nizki grmiči (hamefiti) predvsem z arktično-alpinsko in južnoevropsko gorsko razširjenostjo. Ker se ta združba floristično in ekološko očitno razlikuje od doslej v Julijskih Alpah opisanih združb rušnatih trav in resav, jo uvrščamo v novo asociacijo Pulsatillo vernalis-Dryadetum octopetalae ass. nova (red Rhododendro hirsuti-Ericetalia carneae) in jo členimo na dve floristično in ekološko dobro prepoznavni subasociaciji -ericetosum carneae subass. nova in -vaccinietosum subass. nova.
The article describes new localities of a south-European montane species Viola pyrenaica in the Julian Alps and in the Trnovski gozd and Nanos plateaus (the northern part of the Dinaric mountains). ...It has been established that in the localities known so far in Slovenia, the species grows on similar sites as elsewhere in the Alps and other mountain ranges of the Balkan Peninsula, above all on overgrown screes, stony grasslands, on forest edges, in light forests on stony ground and in tall herb communities on calcareous bedrock in the submontane, montane and subalpine belt (450 to 1600 m a.s.l.). The floristic composition of the communities in which it grows is presented in four tables. On the Trnovski gozd plateau it was found in various successional stages of abandoned pastures or grasslands of the association Genisto sericeae-Seslerietum kalnikensis and in open coppice stands of hop hornbeam and flowering ash, which are classified into the association Seslerio autumnalis-Ostryetum carpinifoliae.
V članku smo opisali nova nahajališča južnoevropske montanske vrste Viola pyrenaica v Julijskih Alpah ter v Trnovskem gozdu in pod Nanosom (severni del Dinarskega gorstva). Ugotavljamo, da ta vrsta na doslej znanih nahajališčih v Sloveniji uspeva na podobnih rastiščih kot drugod v Alpah in v gorovjih Balkanskega polotoka, predvsem na poraslem grušču, v kamnitih traviščih, na gozdnih robovih, v svetlih kamnitih gozdovih in v združbah visokih steblik na apnenčasti podlagi v submontanskem, montanskem in subalpinskem pasu (450 do 1600 m nm. v.). Floristično sestavo združb, v katerih uspeva, prikazujemo v štirih tabelah. V Trnovskem gozdu smo jo našli v različnih stadijih zaraščanja na traviščih iz asociacije Genisto sericeae-Seslerietum kalnikensis in v vrzelastih panjevskih sestojih črnega gabra in malega jesena, ki jih uvrščamo v asociacijo Seslerio autumnalis-Ostryetum carpinifoliae
The paper brings numerical classification of 48 new phytosociological relevés of dry grassland vegetation from the Slovenský kras Mts and the Aggteleki-karszt Mts located on the border between ...Slovakia and Hungary (Central Europe). We performed a comparison of two classification approaches (an unsupervised method - modified TWINSPAN, and a supervised approach - electronic expert system based on formal definitions of associations), which were applied on the same dataset. Four associations were distinguished: Campanulo divergentiformis-Festucetum pallentis Zólyomi (1936) 1966, Poo badensis-Caricetum humilis (Dostál 1933) Soó ex Michálková in Janišová et al. 2007, Alysso heterophylli-Festucetum valesiacae (Dostál 1933) Kliment in Kliment et al. 2000 and Festuco rupicolae-Caricetum humilis Klika 1939. A newly recorded stand of the rare Stipetum tirsae Meusel 1938 association is characterised. What is more, we established a neotype of the Alysso heterophylli-Festucetum valesiacae association.
V članku je predstavljena numerična klasifikacija 48 novih fitocenoloških popisov vegetacije suhih travnikov iz hribovja Slovenský kras in Aggteleki-karszt na meji med Slovaško in Madžarsko (srednja Evropa). Naredili smo primerjavo dveh klasifikacijskih metod (nenadzorovano metodo - modificirani TWINSPAN, in nadzorovano metodo - elektronski ekspertni sistem, ki temelji na formalnih definicijah asociacij), ki smo ju opravili na istem podatkovnem nizu. Ločili smo štiri asociacije: Campanulo divergentiformis-Festucetum pallentis Zólyomi (1936) 1966, Poo badensis-Caricetum humilis (Dostál 1933) Soó ex Michálková in Janišová et al. 2007, Alysso heterophylli-Festucetum valesiacae (Dostál 1933) Kliment in Kliment et al. 2000 in Festuco rupicolae-Caricetum humilis Klika 1939. Označili smo tudi novo nahajališče redke asociacije Stipetum tirsae Meusel 1938. Prav tako smo definirali neotip asociacije Alysso heterophylli-Festucetum valesiacae.
Cilj istraživanja jest po prvi put u Hrvatskoj opisati i klasificirati sastojinu u kojoj dominira vrsta Cirsium candelabrum Griseb. (Asteraceae). Sastojina je istraživana u Dalmaciji 2015. te ...uključena u novopredloženu asocijaciju Picrido hieracioidis-Cirsietum candelabri Jasprica, Milović & Pandža 2015. Svrstana je unutar vegetacijske sveze Dauco carotae-Melilotion albi, reda Onopordetalia acanthii i razreda Artemisietea vulgaris. Asocijacija je razvijena uzduž cesta, najčešće na odlagalištima građevinskog otpada, a zauzima sunčana i ekstremno suha staništa. U radu je diskutiran odnos novopredložene asocijacije s asocijacijom Cirsietum candelabri Matvejeva ex Čarni, Kostadinovski & Matevski 2001 iz Makedonije te Bosne i Hercegovine.
Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticae Domac (1956) 1965 karakterizira Pinus nigrasubsp. dalmatica (Vis) Franco – endemična svojta prisutna u obalnom području te nekim otocima južne Dalmacije, ali i ...na južnim padinama Dinarida (Biokovo), na nadmorskim visinama od 350 do 1000 m. Uz jak utjecaj mediteranske klime koja je izražena do viših dijelova planine, zbog svoje nadmorske visine prisutni su i oslabljeni planinski i alpski uvjeti na samim vrhovima. Budući da je Biokovo na granici mediteranske i eurosibirsko-sjevernoameričke regije, u istraživanoj zajednici prisutne su vrste iz obje regije, što povećava posebnost zajednice.
Mnogi znanstvenici su se do sada bavili sintaksonomskim položajem zajednice Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticae, ali je uvijek opisivana kao jedinstven tip vegetacije.
Šume s crnim borom (Pinus nigras.l.) često u svojoj strukturi imaju velik broj lokalnih, za razliku od zonalne vegetacije. Zato zajednice s crnim borom, prisutne na različitim područjima mediterana, imaju mali broj međusobno podudarajućih vrsta i više izražene lokalne florističke karakteristike, nego što to imaju drugi, zonalni, tipovi vegetacije.
Prema trenutnim sintaksonomskim rješenjima, istraživana zajednica pripada submediteranskoj sveziCarpinion orientalisunutar reda Quercetalia pubescentis u razredu Querco-Fagetea. Cilj ovoga rada bio je analizirati ekološke i sintaksonomske karakteristike zajednice Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticae.
Za analiziranje podataka upotrijebili smo klastersku analizu, analizu prema indikatorskim vrstama (ISA) te nemetričko višedimenzionalno skaliranje (NMS).
Pomoću klasterske analize te ISA, uspoređivali smo sve sintaksone u kojima dominira dalmatinski bor, dok smo pomoću nemetričkog višedimenzionalnog skaliranja (NMS) uspoređivali šume u kojima dominira vrsta Pinus nigra s.l. u ostalim dijelovima Mediterana (Grčka, Pirenejski poluotok, Korzika i Sicilija) sa istraživanom zajednicom u Hrvatskoj.
Numeričke i sintaksonomske analize pokazuju da se zajednica Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticaesa Biokova razlikuje od ostalih vegetacijskih tipova s dalmatinskim borom. Klasterska analiza pokazala je da se Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticaejasno odvaja od ostalih sintaksona (Slika 2) u kojima dominiraPinus nigrasubsp. dalmatica, dok su pomoću ISA (Tablica 1) utvrđene indikatorske vrste koje ju odvajaju, ponajprijeJuniperus communis L.subsp.nanaSymeteSesleria robustaSchott, Nyman & Kotschy. NMS metodom pokazana je bliskost zajedniceJunipero sibiricae-Pinetum dalmaticaes grčkom zajednicomSeslerio robustae-Pinetum pallasianaeBarbéro & Quézel 1976 corr. Bergmeier 1990 (Slika 3) te njihovo zajedničko grupiranje odvojeno od ostalih mediteranskih zajednica s crnim borom, grupiranih prema goegrafskom području na kojemu su prisutne (zapadni i centralni mediteran). Ova je zajednica također pionirska, a sloj drveća formiraPinus nigrasubsp. pallasiana. Struktura ovih zajednica je također međusobno vrlo slična, sloj drveća u kojemu dominira vrstaPinus nigras.l. s manje više otvorenim sklopopm krošanja, gusti sloj niskog grmlja koje uglavnom čini Juniperus communissubsp.nanai relativno mali broj prizemnih vrsta u kojemu dominira Sesleria robusta. Obje zajednice javljaju se na sličnim nadmorskim visinama te imaju slične ekološke i biljnogeografske karakteristike, a prema klasifikaciji staništa iz 2003 uvrštene su u istu skupinu, Mediteranske šume s endemskim vrstama crnoga bora. Time smo utvrdili da bi istraživana zajednica trebala biti klasificirana unutar razreda Pino-Juniperetea, reda Juniperetalia haemisphaericae i istočnomediteranske sveze Berberido creticae-Juniperion foetidissimae. Zajednice prisutne u ovome razredu raspršene su po cijelom području mediterana, a vegetacija koja mu pripada nalazi se na suhom tlu i završni je stadij klimazonalne vegetacije za južna eurosibirska i mediteranska područja. Zajednice razreda Pino-Juniperetea sadržavaju mnoge endemske vrste koje pridonose njihovoj teritorijalnoj autonomiji.
Sličnost zajednice Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticae sa istočnomediteranskim zajednicama i njezino uvrštavanje u spomenute sintaksone fitocenološki i ekološki je potvrđena.
Istraživani su obrasci bioraznolikosti zajednica šumske vegeta cije na vertikalnom profilu planine Crvanj u Hercegovini (od Uloga do Zimo mora – vrha planine Crvanj). Šumska vegetacija predstavljena ...je sa sljedećim zajednicama:Quercetum petraeae-cerrisB. Jovanović (1960) 1979 subas.se slerietosum autumnalissubas. nova; Lathyro nigeri-Quercetum cerrisnomen nov hoc loco (Syn.:Quercetum petraeae-cerris “mediterraneo-montanum”La kušić et Kutleša 1977, Aceri-Carpinetum orientalisBlečić et Lakušić 1966 iz sveze Quercion petraeae-cerris(Lakušić 1976) Lakušić et Jovanović 1980 Čarni et al. 2009 iCarpinion orientalisBlečić et Lakušić 1966;Querco-Carpi netum betuliHorvat 1938 emend Blečić 1958 subas.quercetosum cerrisStefa nović 1964 aposeriosum foetidaefacies nov. iz sveze Erythronio-Carpinionbetuli(Horvat 1958) Marinček in Mucina et al. 1993;Lathyro verni-FagetumsylvaticaeRedžić 2007 nom. nov (Syn.:Fagetum moesiacae montanumBlečić et Lakušić 1970), Seslerio autumnalis-Fagetum sylvaticaeBlečić et Lakušić 1970 corr. hoc loco i Phyteumo spicatae-Fagetum sylvaticaeBarudanović 2003 corr. hoc loco (Syn.: Aceri-Fagetum subalpinumFukarek et Stefanović 1958 emend Fukarek 1969) (alliance Seslerio-FagionNomen nov hoc loco (Syn.:Fa gion moesiacaeBlečić et Lakušić 1970). Sve biljne zajednice su hemikriptofit sko-fanerofitskog karaktera sa značajnim učešćem geofita. Balkanski, dinarski i jugoistočno-evropski florni elementi značajno diferenciraju ove zajednice od srodnih šumskih zajednica drugih područja Dinarida.
Razvitak sintaksonomije sve neodložnije iziskuje međunarodno priznata pravila nomenklature. Njihova izrada može se zasnivati na dosadašnjim prijedlozima, a mogu se u izvjesnoj mjeri koristiti također ...iskustva idiobotaničke nomenklature. Način objavljivanja naučnih spoznaja isti je u sintaksonomiji kao i u idiosistematici, tako da uvjeti za pravovaljano objavljivanje imena mogu biti slično formulirani. Zaokruženi hijerarhični sistem biljnih zajednica u formalnom pogledu jednak je zaokruženom hijerarhičnom sistemu biljnih svojti (taksona). I to također dozvoljava da iđiobotanička pravila nomenklature primijenimo za izvjesna pravila fitosociološke nomeklature (primjena prioriteta kod određenih sin- taksonomskih postupaka, primjena metode tipa).
Drukčiji karakter fitosocioloških objekata — biljnih zajednica — zahtijeva posve specifično formuliranje onih članova nomenklaturnih pravila, koji određuju uvjete za minimalnu originalnu dijagnozu pojedinih taksona.
Kao bitan preduvjet za izradu međunarodnih pravila fitosociološke nomenklature autor smatra međunarodno prihvaćanje osnovnih principa nomenklaturnih pravila, uvjeta za djelotvorno i valjano objavljivanje imena, defhrčije minimalne originalne dijagnoze, te oblika imena pojedinih sintaksona.
The vegetation of thermophilic trampled habitats was sampled in the Bay of Kvarner according to the standard procedures of the Braun- Blanquet method. The following associations were determined: ...Polycarpo-Amaranthetum deflexi Pignatti 1953, Euphorbio-Oxalidetum corniculatae Lorenzoni 1964, Euphorbietum maculatae Poldini 1989, Eleusinetum indicae Pignatti 1953. Among them a new association was described: Catapodio loliacei-Herniarietum rotundifoliae ass. nova. The Euphorbia prostrata community, Trifolium repens community, and the Cynodon dactylon community were not assigned to the association. The ordination diagram (Princoor program) shows the main differences among the communities. On the first axis, there is a gradient from the most thermophilic Cynodontetum dactylon comm. and Catapodio-Herniarietum to the more mesophilous and less trampled Polycarpo-Amaranthetum and Cynodon dactylon community to all other communities with more Eragrostietalia elements.
PDF
