In the recent decades, the rate of divorce has increased significantly in the Western world. This study aims to answer the following questions: what are the reasons that led to divorce from the ...perspective of the spouses in the mediation process (1); are there gender differences in their perception of those reasons (2); which variables can be used to distinguish between married couples who achieve agreement on parental care and those who do not (3). In 2010 and 2013, Social Welfare Centre Zagreb, office Sesvete, conducted a problem description analysis of 177 expert opinions gathered in mediation processes. The results have shown that the spouses stated the following reasons that lead to divorce: communication problems, emotional distancing, lack of emotional support and respect, incompatibility of expectations, lack of instrumental support, partner violence, financial problems, partner's parents as a source of conflict, parenting as a source of conflict, emotional/psychological problems of the individual and infidelity. Of all these causes, the first four were the most frequently stated and were the most common. However, lack of instrumental support, partner violence and emotional/psychological problems of the individual are reasons that are statistically more significantly reported by women than by men. None of the reasons was statistically more significantly reported by men. The variables that best differentiate between the parents who have reached an agreement on parental care and those who have not are the following: expert assessment of cooperation between parents regarding parental care, partner violence, communication and emotional/psychological problems, and emotional distancing. Also, the importance of the obtained significant variables relies on the possible implications for the use of family mediation in practice.
U radu su iznijeta promišljanja o uvođenju individualnog plana skrbi kao jedne od inicijativa dugo očekivane reforme sustava socijalne skrbi. Ideje individualnog plana skrbi stavljene su u teorijski ...koncept integrirajućeg socijalnog rada te u kontekst brojnih promjena koje su se u posljednjih 20-ak godina odvijale na konceptualnoj i praktičnoj razini u području osiguravanja integriranih i koordiniranih usluga korisnicima – od »vođenja slučaja«, vođenja skrbi, planiranja usmjerenog na osobu itd. Polazeći od iskustva da za promjene ustroja CZSS i razvoj djelotvornih socijalnih usluga nije dovoljna promjena zakonskog okvira, već je potrebna stvarna promjena paradigme djelovanja koja se oslanja na tzv. korisničku perspektivu i osnaživanje pojedinaca, grupa i zajednica, autorice ukazuju na neke izazove, ali i nužne pretpostavke o kojima valja voditi računa kako bi potrebne promjene zaživjele u praksi.
Demografsko starenje predstavlja izazov u zadovoljenju socijalnih potreba starijih osoba. Isto tako, postojeći sustavi skrbi i njege za starije osobe više nisu održivi zbog novih izazova u skrbi i ...promjena u obitelji. Alternativa institucionalnom smještaju je pomoć starijima u njihovom vlastitom domu koja se pokazala kao održiva i poželjna za starije, čemu svjedoče razni poticaji Europske komisije u svrhu socijalne uključenosti. Strategija socijalne skrbi od neupitne je važnosti za financijsko pa tako i sustavno rasterećenje države. Odgovarajući na potrebe tržišta, predmet ovog rada pripada području razvoja uslužne djelatnosti pružanja socijalne skrbi i njege starijim osobama u vlastitom domu. Na zadanoj vremenskoj bazi (mjesečno i kvartalno) numeričkim metodama pratit će se i analizirati neki od ključnih parametara poslovanja: plan zaposlenika, plan potrošača, te plan financija. Rad će ukazati na inovativnost i korisnost primjene interpolacijskih polinoma u praćenju i planiranju poslovanja.
Croatian social work has been opened to insights from other countries from its very beginnings, and especially after the 1990s during the transition period. Intensive reforms started after 2000 when ...foreign actors had significant influence on various reforms in almost all major public systems, including the system of social care. This paper provides an insight into the "life course" that certain knowledge and ideological composition passes through from its introduction and implementation to creation of certain outputs. As an example, we will use the reform of the social care system in order to make a critical reconstruction of the transmission of neoliberal ideas in the social care system during two waves of reforms. We divided this pathway into 4 stages: (1) preparation of territory-consisting of an insight into the need for reform, the current social discourse and existence of legitimising ideological and financial factors; (2) the mechanism of translation-consisting of a certain methodology that is used for translation of knowledge within the national context and relevant actors who perform this process; (3) reception stage or operationalization of ideas in a particular context where certain discourse is adapted and actors prepared; (4) stage of product placement-where a certain outcome is created, and often with the emergence of hybridity (in this case of the social care system, the hybridization occurred with respect to the ruling orientation toward profession, the legal framework and the concrete practice of social work). Finally, in this paper we present two important dimensions for understanding transplantation of knowledge packages-(1) factors that legitimate the need for and content of certain ideas, and (2) the emergence and implications of hybrid forms of practice that may arise as a result of resistance to change, from an expression of openness toward change, or from expression of unreadiness for the change.
The impact of physician burnout on the quality of patient care is unclear. This cross-sectional study aimed to investigate the prevalence of burnout in family physicians in Croatia and its ...association with physician and practice characteristics, and patient enablement as a consultation outcome measure.
Hundred and twenty-five out of 350 family physicians responded to our invitation to participate in the study. They were asked to collect data from 50 consecutive consultations with their adult patients who had to provide information on patient enablement (Patient Enablement Instrument). Physicians themselves provided their demographic and professional data, including workload, job satisfaction, consultation length, and burnout Maslach Burnout Inventory - Human Services Survey (MBI-HSS ). MBI-HSS scores were analysed in three dimensions: emotional exhaustion (EE), depersonalisation (DP), and personal accomplishment (PA).
Of the responding physicians, 42.4 % scored high for EE burnout, 16.0 % for DP, and 15.2 % for PA. Multiple regression analysis showed that low job satisfaction and more patients per day predicted high EE scores. Low job satisfaction, working more years at a current workplace, and younger age predicted high DP scores. Lack of engagement in education and academic work, shorter consultations, and working more years at current workplace predicted low PA scores, respectively (P<0.05 for each).
Burnout is common among family physicians in Croatia yet burnout in our physicians was not associated with patient enablement, suggesting that it did not affect the quality of interpersonal care. Job satisfaction, participation in educational or academic activities and sufficient consultation time seem to reduce the likelihood of burnout.
Povezanost sindroma izgaranja liječnika i kvalitete skrbi nije potpuno jasna. Cilj rada bio je istražiti učestalost sindroma izgaranja u liječnika obiteljske medicine (LOM) u Hrvatskoj te povezanost sindroma izgaranja i obilježja liječnika i njegove prakse te osposobljenosti bolesnika kao mjere ishoda konzultacije.
Provedeno je presječno istraživanje na nacionalnom stratificiranom slučajnom uzorku od 350 LOM koji su prikupili podatke od 50 odraslih bolesnika tijekom 50 susljednih konzultacija. Za bolesnike su prikupljeni podaci o osposobljenosti bolesnika (Upitnik za procjenu osposobljenosti bolesnika, PEI), duljini konzultacije, a za liječnike podaci o demografskim i profesionalnim značajkama, opterećenju poslom, zadovoljstvu poslom, prisutnosti sindroma izgaranja na poslu (Maslach Burnout Inventory - MBI-HSS). Vrijednosti MBI-HSS analizirane su u tri dimenzije: emocionalna iscrpljenost (EI), depersonalizacija (DP) i osobno postignuće (OP).
Među 125 liječnika, EI visokog stupnja zabilježena je kod 42,4 %, DP visokog stupnja kod 16,0 % te OP visokog stupnja kod 15,2 % liječnika. U regresijskoj analizi visoke vrijednosti EI su predviđali manje zadovoljstvo poslom i veći broj bolesnika dnevno. Visoke vrijednosti DP su predviđali manje zadovoljstvo poslom, više godina na sadašnjem radnom mjestu i mlađa dob. Niske vrijednosti OP su predviđale izostanak sudjelovanja u nastavnim ili akademskim aktivnostima, kraće konzultacije te više godina na sadašnjem radnom mjestu (P<0.05 za svaki).
Sindrom izgaranja prisutan je među LOM u Hrvatskoj. Nismo utvrdili povezanost sindroma izgaranja liječnika i osposobljenosti bolesnika, odnosno prisutnost sindroma izgaranja nije bila povezana s kvalitetom komunikacijske skrbi. Zadovoljstvo poslom, sudjelovanje u nastavnim ili akademskim aktivnostima te dostatno vrijeme konzultacije mogli bi imati zaštitni učinak u nastanku sindroma izgaranja u liječnika.
Kvalitetna zdravstvena zaštita, informiranost i edukacija o zdravlju i kvaliteti života dio su ostvarenja osnovnih ljudskih potreba i prava, a temelje se na adekvatnoj komunikaciji.Od najranije dobi, ...kad se oslanjamo na vlastiti govor i kad se očekuje samostalnost u obavljanju osnovnih aktivnosti, usvajamo obrazac pri rješavanju aktualnih zdravstvenih i drugih poteškoća. Postavljanje točne dijagnoze i put do rješavanja zdravstvenog problema otežani su ako zdravstveni djelatnik od pacijenta ne dobiva potrebne informacije. Ovaj problem umanjuje i povjerenje u odnosu pacijent – zdravstveni djelatnik, te dovodi u pitanje bioetičku perspektivu u zdravstvenoj profesiji.S problematikom komunikacijske barijere pri ostvarivanju zdravstvene zaštite u Hrvatskoj susreću se i gluhe te gluhoslijepe osobe. Jezik je plod kulture, stoga je i kultura gluhih i gluhoslijepih iznjedrila vlastiti – znakovni jezik. Neadekvatna edukacija zdravstvenog osoblja o hrvatskom znakovnom jeziku kao materinjem jeziku gluhih i gluhoslijepih u Republici Hrvatskoj te o drugim primjerenim načinima komunikacije s osobama oštećenog audio-vizualnog sustava doprinosi površnoj zdravstvenoj obradi, socijalnoj izolaciji ove skupine korisnika hrvatskog zdravstvenog sustava te narušavanju autonomije i društvenog prihvaćanja gluhih i gluhoslijepih osoba.Iako prema zakonskoj regulativi (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zaštiti prava pacijenata, Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom) gluhi i gluhoslijepi imaju pravo na jednaku kvalitetu zdravstvene skrbi kao i čujuće osobe, praksa pokazuje drugačiju stvarnost. Gluhe i gluhoslijepe osobe nerijetko ostaju oni o kojima nitko ne brine – jer ne zna kako.Ono što čujućoj osobi izgleda kao napredak i olakšanje u tehničkom dijelu bolničkog sustava – obavijesti, edukativni materijali, infrastruktura, osvjetljenje, komunikacijski kanali (internet, telefon…), gluhoj i gluhoslijepoj osobi može biti problem i uteg.Ipak, uz malo dobre volje, truda i zalaganja i ova barijera može biti uklonjena, a kvaliteta života jedne društvene skupine uvelike unaprijeđena.
Quality health care, information, and education about health and quality of life belong to basic human needs and rights and are based on adequate communication.From an early age, when we rely on our speech and when independence is expected of us in performing basic activities, we adopt a pattern while solving health issues and other difficulties. Establishing an accurate diagnosis and finding the path to solve a health problem is difficult if the health professional does not receive the necessary information from the patient. This problem reduces trust in the relationship between the patient and healthcare professional and calls into question the bioethical perspective in the healthcare profession. Deaf and deaf-blind people also face the problem of communication barriers when they receive health care in Croatia. Inadequate education of healthcare personnel about appropriate ways of communicating with people with impaired audio-visual systems contributes to superficial healthcare treatment, social isolation of this significant group of users of the Croatian healthcare system, and the violation of autonomy and acceptance of deaf and deaf-blind people. Although according to legal regulations, including the United Nations Convention on the Rights of Persons with Disabilities, deaf and deaf-blind people have the right to the same quality of health care as hearing people, practice shows a different reality. What to a hearing person looks like progress and relief in the technical part of the hospital system: notifications, educational materials, infrastructure, lighting, communication channels (Internet, telephone...), same can be a problem and a burden to a deaf and deaf-blind person. Although, with good will, effort and commitment, even this barrier can be removed, and the quality of life of one significant group of people can be greatly improved.
U radu su prikazani rezultati istraživanja provedenog s osobama s invaliditetom uključenima u nastavu Studijskog centra socijalnog rada u Zagrebu. Sudionici istraživanja bili su osobe s invaliditetom ...koje u ulozi vanjskih suradnika već dugi niz godina surađuju u obrazovanju studenata socijalnog rada kao predavači iz prakse i kao terenski nastavnici u udrugama u kojima studenti obavljaju praksu. Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u doživljaj i iskustvo sudjelovanja osoba s invaliditetom u nastavi studenata socijalnog rada. Podaci su prikupljeni razgovorom u fokusnoj grupi. Analizom izjava sudionika dobivene su četiri kategorije koje se odnose na različite teme uključenosti korisnika u nastavi studenata socijalnog rada: (1) Iskustva sudjelovanja korisnika u nastavi; (2) Značaj osobnog korisničkog iskustva koje korisnici žele prenijeti studentima; (3) Osvrt korisnika na kvalitetu nastave; (4) Preporuke za bolju uključenost korisnika u nastavu.
Etika apela – Drugi kao poziv Rupčić, Darija
Filozofska istraživanja,
03/2014, Letnik:
33, Številka:
4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Govoreći o egzistenciji kao samo-izvjesnoj komunikaciji, potrazi i čežnji za Drugim, u radu ćemo nastojati istaknuti važnost i presudnost jezika, relacije i Drugoga, koji nas zove iz naše anonimnosti ...i poziva nas natrag nama samima u naš samobitak, vraća nam našu vlastitost i cjelovitost. Koristeći neke navode i iskaze filozofa poput Levinasa, Jaspersa i Heideggera, istaknut ćemo važnost i presudnost skrbi za Drugoga, kao etičkog imperativa i etičkog principa djelovanja. Levinas ističe kako Drugi nastupa kao jezična relacija, čija je bit poziv, vokativ. Drugi postaje svrha našega djelovanja, pokazuje se kao blizina koja izdvaja i »izvlači« iz anonimnosti i bezličnosti, kao blizina koja konstituira vlastitost, koja se objavljuje kao apriorno apriornoga. Drugi nam isijava jasnije negoli naša vlastitost i egzistencija i poziva nas na odgovor. Postaje mogućnost naše vlastitosti i našeg pravog Moći-biti cijelim. Očekivani je doprinos rada mogućnost uvida i praktičnih implikacija toga uvida i, s njim u vezi, izgrađenost stava da samo kao odgovornost i odgovarajući na apel koji nam Drugi upućuje, čovjek biva ono sve što može i treba biti.
Ciljevi su ovoga rada prikazati i analizirati oblike skrbi djece bez odgovarajuće
roditeljske skrbi te prikazati pozitivne, ali i negativne strane
smještaja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u ...domove/institucije.
Obitelj je izvorište sustava vrijednosti svakoga pojedinca, ona predstavlja
oslonac u svim onim životnim situacijama u kojima se pojedinac
nalazi. Bilo da je riječ o sretnim ili tužnim situacijama, obitelj je ta koja
podupire, hrabri, kritizira, usmjerava itd. Gleda li se obitelj iz perspektive
djeteta, ona za njega predstavlja „obrazac“ po kojemu će djelovati.
Narušenošću obiteljske kohezivnosti dijete gubi taj „obrazac“ preko kojega
je trebalo djelovati. Primarni naglasak bit će na djeci koja se nalaze
u domovima, djeci koja odrastaju bez odgovarajuće roditeljske skrbi,
djeci koja na određeni način imaju drugačiji put odrastanja, sazrijevanja
i izgradnje sebe kao individue. U situacijama narušenosti obiteljske kohezije
koja može nastupiti iz različitih razloga, smrću jednoga ili obaju
roditelja, ovisnosti, utjecajem vanjskih čimbenika na koje pojedinac nije
sposoban djelovati i sl., djeci se pruža određeni alternativni smještaj i
nastoji se kreirati obiteljsko okružje kako bi ono nastavilo odrastati, rasti
i razvijati se u skladu s pravima koja mu to sve garantiraju, a najčešći
alternativni smještaj u BiH upravo je smještaj djece u domove/institucije.
Evidencija djece smještene u domove u BiH prikazat će aktualno stanje u
našoj zemlji kada je riječ o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
PDF
