SAŽETAK: U 2021.godini objavljena je Univerzalna definicija i klasifikacija zatajivanja srca (HF) koja
HF definira kao klinički sindrom sa simptomima i/ili znakovima koje uzrokuje poremećaj srca i
...potvrđen povišenim vrijednostima natrijuretskog peptida ili objektivnim pokazateljima kongestije.
Ova definicija i klasifikacija HF-a sa sniženom ejekcijskom frakcijom (HFrEF), blago sniženom, i HF-a s
očuvanom ejekcijskom frakcijom (HFpEF) u skladu je sa Smjernicama Europskog kardiološkog društva
(ESC) za HF. Među ostalim novim preporukama, te su smjernice dale klasu I. preporuke za uporabu
inhibitora natrij-glukoza kotransportera 2 (SGLT2) dafagliglozina i emfagliflozina u bolesnika s HFrEFom.
Kao prva terapija utemeljena na dokazima za HFpEF, u istraživanju EMPORER-Preserved, empagliflozin
je smanjio zajednički ishod kardiovaskularne smrti i hospitalizacija zbog HF-a. Više radova
u 2021. godini pridonijelo je novom i cjelovitom pristupu liječenju HF-a, posebice sakubitril/valsartan,
SGLT2 inhibitori, antagonisti mineralokortikosteroidnih receptora, željezove karboksimaltoze, aktivatori
solubilne gvanilat ciklaze i aktivatora srčanog miozina. U bolesnika hospitaliziranih zbog bolesti
COVID-19, akutni HF i oštećenje miokarda vrlo su česti, dok su miokarditis i dugotrajna oštećenja srca
prilično rijetka pojava.
Od ranije je poznato kako učestalost ekspanzivnih lezija nadbubrežnih žlijezda na obdukcijama značajno nadilazi broj klinički potvrđenih adrenalnih lezija. Zbog sve učestalijeg korištenja slojevnih ...tehnika snimanja posljednjih godina otkriva se značajno veći broj suprarenalnih tvorbi koje zahtijevaju karakterizaciju i endokrinološku obradu. Većina tih lezija su nefunkcionalni (silentni) adenomi, tzv. incidentalomi, no potrebna je slikovna karakterizacija lezija kako bi se isključio maligni tumor i odredili daljnji terapijski postupci. U radu prikazujemo pregled literature o slikovnoj dijagnostici najčešćih benignih i malignih lezija nadbubrežnih žlijezda, s fokusom na kompjutoriziranu tomografiju i magnetsku rezonanciju s prikazom primjera iz vlastite kliničke prakse. U nastavku prikazujemo algoritam temeljen na preporukama ACR-a (American College of Radiology) i algoritmu koji je sastavio Incidental Findings Committee o optimalnom odabiru slikovne metode i daljnjim postupcima s novootkrivenim lezijama nadbubrežnih žlijezda.
Slikovne metode u onkologiji omogućile su ranije dijagnosticiranje malignih oboljenja, brižljivije praćenje tijeka bolesti i ranije otkrivanje lokalnog recidiva ili diseminacije bolesti te bitno ...pridonijele činjenici da se danas karcinom smatra kroničnom bolesti. Slikovne metode dijelimo na one kojima prikazujemo morfologiju organa i tkiva i one kojima prikazujemo funkciju, odnosno metabolizam organa i tkiva. Prije odluke o odabiru slikovne metode nužno je postaviti kliničko pitanje i cilj koji želimo postići određenom pretragom. Također je važno slijediti i dijagnostičke algoritme u postavljanju indikacije za slikovne pretrage. Problem s kojim se susreću liječnici opće medicine je i moguća štetnost od (pre)čestih snimanja.
Osteogenesis imperfecta (OI) je nasljedni genetički poremećaj koji nije povezan sa spolom, a ima koštane i ne-koštane manifestacije.
Fenotipska obilježja i način nasljeđivanja, klinička obilježja i ...radiografski nalazi čine osnovu za danas prihvaćeni sustav klasifi kacije
OI. Opisuje se antenatalna i postnatalna dijagnostika ove bolesti pomoću različitih radiografskih metoda (radiografi ja, ultrazvuk,
kompjutorizirana tomografi ja i magnetska rezonancija), uz analizu znakovitih pojavnosti koštanih i drugih deformacija. Osobite
koštane manifestacije OI ilustrirane su tipičnim primjerima. Na koncu se nalazi komentar autora o diferencijalnoj dijagnostici kod OI.
U posljednje vrijeme svjedoci smo sve većeg uključivanja djece u organizirane športske aktivnosti i natjecateljski šport. To znatno pridonosi kvalitetnijem tjelesnom a isto tako i psihičkom razvoju ...djeteta. Osim pozitivnih učinaka bavljenja natjecateljskim športom, masovnije sudjelovanje djece u takvoj organizaciji športske aktivnosti neminovno dovodi i do porasta učestalosti akutnih športskih ozljeda kao i onih koje svrstavamo u sindrome prenaprezanja. Brojni dodatni čimbenici koji potpomažu nastanku ozljede isti su kod djece i adolescenata kao i kod odraslih. Međutim, neki su od uzroka ozljeđivanja u djece specifični, a to su prvenstveno čimbenici vezani za trenutni tjelesni rast. Ti čimbenici utječu na osjetljivost tih struktura za vrijeme brzog rasta. Radiološko oslikavanje ima važnu ulogu u dijagnozi i zbrinjavanju športskih ozljeda u djetinjstvu i adolescenciji. Široki raspon radioloških dijagnostičkih metoda danas je dostupan: konvencionalna radiografija, ultrazvuk, računalna tomografija i magnetska rezonancija. Svaka od tih metoda ima svoje točno određeno mjesto u algoritmu dijagnostičkih pretraga, a neke od njih se i nadopunjuju. Radiolog treba biti sastavni dio medicinskog tima što brine o ozlijeđenom mladom športašu, a koji čine specijalisti s potrebnim znanjem i koji su senzibilizirani za probleme djece športaša. Radiolog mora biti sposoban primijeniti sve potrebno od dijagnostike, ali u uskoj suradnji s kliničarom.
Cilj: Cilj je bio prikazati kako se ponekad uznapredovali hepatocelularni karcinom (HCC) može klinički prezentirati isključivo simptomima ekstrahepatalne metastaze. U pacijenata sa sumnjom na ...hepatocelularni karcinom (HCC), bez histološke potvrde iz intrahepatalnog uzorka tkiva, treba tražiti ekstrahepatalna sijela i njihovom biopsijom potvrditi ili isključiti dijagnozu. Prikaz slučaja: 57-godišnjem pacijentu s dugogodišnjim hepatitisom C u obradi je učinjena kompjutorizirana tomografija (CT), a potom i magnetska rezonancija (MR) abdomena koje su pokazale nodularnu pregradnju jetre i trombozu desne grane portalne vene. Iako bez sasvim jasne demarkacije slikovnim metodama, postavljena je sumnja na masivni tip intrahepatalnog HCC-a s invazijom vaskularnih struktura. U uzorcima biopsije pronađene su promjene u sklopu uznapredovale ciroze, bez histološkog dokaza maligne bolesti. Budući da se pacijent klinički prezentirao slikom kroničnog bolnog sindroma leđa te imao simptome parestezije po tipu „jahaćih hlača” i osjećaj smanjene kontrakcije analnog sfinktera, učinjen je MR lumbosakralne kralježnice koja je otkrila osteolizu sakruma s mekotkivnom tvorbom. CT-om vođena biopsija potvrdila je metastazu HCC-a. U daljnjem liječenju učinjena je supraselektivna embolizacija lateralnih sakralnih arterija sa zadovoljavajućim učinkom. Zaključak: U ovom slučaju sakralna lezija bila je jedina detektabilna metastaza HCC-a iz koje se dobila histološka potvrda bolesti. Kod ekstrahepatalno proširenog HCC-a treba uzeti u obzir i ekstrahepatalne metastaze za uzimanje uzoraka tkiva, ako se ne dobije potvrda maligne bolest iz intrahepatalnog uzorka.
PDF
