Hipertrofična stenoza pilorusa jedno je od najčešćih kirurških stanja u djece, koje se obično otkriva unutar prvih 12 tjedana života.Nepoznate je etiologije, ali se smatra da veliki utjecaj imaju ...genski čimbenici i okoliš, uz hipergastrinemiju i hiperaciditet želuca. Češćaje u muške novorođenčadi s omjerom 4-6:1. Hipertrofija i hiperplazija mišićnog sloja pilorusa uzrokuju opstrukciju lumena, štorezultira karakterističnim povraćanjem u mlazu bez primjesa žuči. Zlatni standard u postavljanju dijagnoze je ultrazvuk. Terapija jekirurška, a prije operacije potrebna je nadoknada tekućine i elektrolita radi sprječavanja perioperativnih komplikacija.Cilj: Svrha ovog rada je prikazati korelaciju promjene acidobaznog statusa i ultrazvučne debljine mišića u novorođenčadi s kongenitalnom hipertrofičnom stenozom pilorusa te povezanost duljine trajanja simptoma i nastanka težih metaboličkih poremećaja.Metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje u kojem je promatrano 41 dijete hospitalizirano zbog sumnje na stenozu pilorusa. Podatci su obrađeni metodama deskriptivne statistike u programu TIBCO Statistica 13.4. Rezultati: Pokazalo se da nema statistički značajne povezanosti između ultrazvučno izmjerene debljine mišića i stupnja alkaloze. Duljina trajanja simptoma i promjena pH vrijednosti nisu linearno povezane, ali je u dvoje djece s višim stupnjem alkaloze zamijećena teža hipokloremija, pa je to dvoje bolesnika imalo i komplikacije nakon kirurškog zbrinjavanja.Zaključak: Iako je hipertrofična stenoza pilorusa stanje koje može dovesti do teških metaboličkih poremećaja, oni se u današnje vrijeme rijetko javljaju zbog ranog postavljanja dijagnoze, korekcije elektrolita i kvalitetne zdravstvene skrbi.
Cilj: Prikazati slučaj neuobičajenog kliničkog tijeka prirođenog laringealnog stridora i razmotriti indikacije za endoskopskim pregledom u takvim slučajevima. Prikaz slučaja: Terminsko eutrofično ...muško novorođenče je po porodu radi akutnog skrotuma te respiratornih teškoća u vidu tahipneje i hipoksemije primljeno u Kliniku za pedijatriju. Neposredno nakon kirurškog zahvata dijete je rutinski ekstubirano. Međutim, vrlo brzo nakon odvajanja od tubusa ponovno je naglo razvilo respiratorne teškoće obilježene stridorom i hipoksemijom. Dijete je ponovno intubirano i vraćeno na strojnu ventilaciju. U daljnjem tijeku se u više navrata pokušavao provesti postupak ekstubacije. Isti nije bilo moguće učiniti jer bi se nakon odvajanja od tubusa vrlo brzo vratili znakovi respiratornih teškoća pod kliničkom slikom akutnog laringotraheobronhitisa. S obzirom na probleme otežane ekstubacije i ovisnosti o tubusu te na perzistentne atipične simptome krupa i neučinkovitost farmakoterapije, dijete je u dobi od mjesec dana podvrgnuto endoskopskom pregledu dišnih putova. Vizualizirana je koncentrična subglotična stenoza membranskog tipa. U pripremama za liječenje endoskopskom laserskom ablacijom stridor je bivao sve manje izražen. Dva tjedna nakon prvog endoskopskog pregleda učinjen je kontrolni na kojem je vizualni nalaz sugerirao značajnu regresiju subglotičnog membranskog suženja. Odustalo se stoga od planirane intervencije laserom, a stridor se u dojenčeta spontano povukao. Zaključak: Iako je laringomalacija daleko najčešća etiološka podloga prirođenog stridora, i ne predstavlja apsolutnu indikaciju za endoskopijom dišnog puta, isti može biti izazvan nizom drugih rijetkih stanja uključujući prirođenu subglotičnu stenozu. U prikazanom slučaju zabilježena je neuobičajena spontana regresija subglotične stenoze membranskog tipa.
Cilj rada: prikazati nove metode intervencijskog liječenja u Referentnom centru. Bolesnici i metode: Prikazani su slučajevi od 1. srpnja 2018. do 1. srpnja 2022. u kojih je učinjena nova procedura, ...neovisno o dobi i spolu. U analizu su uključeni svi pacijenti kojima je učinjena nova metoda intervencijskog liječenja s prikazom podležeće anatomske/hemodinamske patologije te prikazom nove metode. Rezultati: U navedenom periodu uvedeno je pet novih perkutanih metoda, učinjenih u ukupno 34 pacijenta. Učinjeno je trinaest intervencija umetanja stenta u trinaest pacijenata s koarktacijom aorte. Srednja dob pacijenata kojima je učinjen perkutani zahvat umetanja stenta u koarktaciju aorte jest 13,4 godine. U navedenom periodu u šestero pacijenata stenoza pulmonalne grane liječena je umetanjem stenta. Od toga je troje pacijenata bilo dojenačke dobi, jedno u dobi od šesnaest mjeseci, jedno u dobi od četiri godine te jedna pacijentica u dobi od petnaest godina. U tri bolesnika učinjeno je perkutano umetanje zalistka Melody (kravlja jugularna vena integrirana u prekriveni stent), srednje dobi kod zahvata 17,3 godine. Metodom dilatacije stenta, zbog razvoja restenoze, liječili smo deset pacijenata, kod čega sedam dilatacijom prethodno umetnutog stenta u rekoarktaciju aorte, dva pacijenta dilatacijom stenta umetnutog na poziciji restenoze pulmonalnih grana te jednog dilatacijom stenta u stenotičnoj gornjoj šupljoj veni. Peta metoda koje je uvedena jest zatvaranje aortopulmonalnih kolaterala u djece s univentrikulskom cirkulacijom. Učinjena je u dvoje djece, dojenčeta u dobi od četiri mjeseca i pacijentice u dobi od tri i pol godine, a koji boluju od sindroma hipoplastičnoga lijevog srca. Svi su zahvati učinjeni uz povoljan hemodinamski rezultat, bez akutnih uz zahvat vezanih komplikacija. Zaključak: Uvođenjem novih metoda stekli smo nova znanja, poboljšali razinu dostupne skrbi u Republici Hrvatskoj (RH) te u konačnici i utjecali na smanjenje slanja složenih bolesnika u inozemstvo te tako reducirali troškove.
Smjernice međunarodnih stručnih društava ukazuju da je povišena koncentracija lipoproteina(a)
Lp(a) u krvi dugoročni neovisni čimbenik rizika za razvitak aterosklerotske kardiovaskularne bolesti ...(ASKVB), kao i za kalcifikacijsku stenozu aortnih zalistaka. Cilj je ovog članka koji je rezultat konsenzusa nacionalnih stručnjaka iz tog područja predstaviti najnovije spoznaje o dijagnostici i sadašnjim mogućnostima liječenja bolesnika s povišenom koncentracijom Lp(a) u krvi koje su u ovom trenutku skromne, ali i naznačiti buduće mogućnosti liječenja koje su na pomolu. Zaključak koji se može postaviti na temelju dosadašnjih spoznaja upućuje da postoji neposredna korist za bolesnike u mjerenju koncentracije Lp(a), čak i ako potpuno učinkovito farmakološko liječenje još nije dostupno. Mjerenje Lp(a) olakšava bržu i pouzdaniju identifikaciju bolesnika s visokim kardiovaskularnim rizikom i bolje upravljanje tim rizikom, odnosno upućuje na potrebu intenzivnijeg smanjivanja i liječenja ostalih čimbenika rizika za ASKVB ako je Lp(a) značajnije povećan. Izražavanje koncentracije Lp(a) preporučuje se u nmol/L izmjerene metodama kalibriranim kalibratorima čija je koncentracija izražena u nmol/L.
Cilj ovog istraživačkog rad jest ispitati utjecaj čimbenika rizika na razvoj i težinu stenoze koronarnih arterija. Studija je presječno istraživanje u kojem je sudjelovalo ukupno 116 ispitanika, a ...podaci su prikupljeni u razdoblju od 1. do 31. prosinca 2021. godine. Utjecaj prediktorskih varijabli na pojavu srčanog udara, težinu stenoze koronarnih arterija, broj zahvaćenih arterija, ukupne testirane populacije ispitan je višestrukom regresijskom analizom i generalnim regresijskim modelom, a rezultati su prikazani u formi Pareto dijagrama t-vrijednosti. Učestalost netipičnog (NSTEMI)/tipičnog (STEMI) srčanog udara za ukupnu populaciju iznosila je 43 %. Iako je učestalija kod žena, srednje vrijednosti i standardne devijacije za postotak zahvaćenosti arterije stenozom bile se nešto niže kod žena (77.4±25.1) u odnosu na muškarce (81.5±21.4). Srednje vrijednosti i standardne devijacije broja arterija zahvaćenih stenozom nešto je veći u osoba koje su doživjele srčani udar (1.8±0.9) u odnosu na one koje ga nisu doživjele (1.5±1.1). Prema rezultatima beta koeficijenata i njihove značajnosti statistički značajan doprinos imaju varijable: dijabetes (ß=0.38; p=0.0174), indeks tjelesne mase (ß=0.35; p=0.0275) i pušenje (ß=0.29; p=0.0371). Statistički značajna razlika potvrdila se za varijable dijabetes, pušenje i indeks tjelesne mase između ispitanika koji su doživjeli srčani udar, a iako je postotak zahvaćenosti žila stenozom veći kod ispitanika koji su doživjeli srčani udar u odnosu na one koji nisu doživjeli, statistički značajna razlika između onih koji su ga doživjeli i onih koji nisu je potvrđena samo za prednju silaznu granu arterije i lijevu marginalnu granu koronarne arterije.
Objectives:
Determine the influence of risk factors on the development and severity of coronary artery stenosis.
Study design
: Cross-sectional study.
Participants and methods:
Research included 116 respondents and the data were collected in the period from 1 to 31 December 2021. Influence of predictor variableson heart rate, severity of coronary artery stenosis, number of arteries affected, total population tested was examined by multiple regression analysis and general regression model shown in the form of a Pareto t-value diagram.
Results:
The incidence of atypical (NSTEMI) / typical (STEMI) heart attacks for the general population was 43%. Although more common in women, mean values and standard deviations for the percentage of artery involvement with stenosis were slightly lower in women (77.4 ± 25.1) than in men (81.5 ± 21.4). Mean values and standard deviations of the number of arteries affected by stenosis were slightly higher in persons who experienced a heart attack (1.8 ± 0.9) compared to those who did not (1.5 ± 1.1). According to the results of beta coefficients and their significance, the following variables have a statistically significant contribution: diabetes (ß = 0.38; p = 0.0174), body mass index (ß = 0.35; p = 0.0275) and smoking (ß = 0.29). ; p = 0.0371).
Conclusion
: A statistically significant difference was confirmed for the variables diabetes, smoking, and body mass index between subjects who experienced a heart attack, and although the percentage of vascular involvement with stenosis was higher in subjects who experienced a heart attack than those who did not, a statistically significant difference between those who experienced it and those who did not have it confirmed only for the anterior descending branch of the artery and the left marginal branch of the coronary artery.
Eozinofilni ezofagitis je kronična bolest posredovana putem Th2 obrasca imunosne reakcije, karakterizirana prisutnošću predominatno eozinofilnih upalnih promjena u jednjaku. Bolest je posredovana ...imuno/antigenim patofizološkim putem, a za definiciju bolesti potrebno je prisustvo kliničkih simptoma i histoloških elemenata bolesti. Unatrag desetak godina bilježi se porast incidencije i prevalencije EoE, gdje prevalencija EoE varira, te u općoj populaciji iznosi 0,2–4/1000 u asimptomatskih bolesnika, dok kod simptomatskih bolesnika ona iznosi 5–6%. Smatra se da prevalencija u općoj populaciji iznosi 43 do 52/100000. Patofiziološki riječ je o poligenskoj bolesti u kojoj određeni citokini (IL-4, IL-5,IL-13, IL-14, TGF-β) igraju ključnu ulogu aktivirajući eotaksin-3 u sluznici jednjaka. Eotaksin-3 snažno privlači eozinofile u sluznicu jednjaka, a tako aktivirani eozinofili dovode do privlačenja drugih upalnih stanica, oslobađanja medijatora i nastanka bolesti. Histološki kriterij dijagnoze EoE je prisutnost više od 15 eozinofila prisutnih u vidnom polju bioptata sluznice jednjaka. Klinički, bolest se može manifestirati spektrom simptoma, od akutne impakcije hrane, disfagije, boli u žličici i žgaravice, a i nespecifični simptomi poput inapetencije ili povraćanja također se javljaju kod ovih bolesnika. Osnova liječenja ovih bolesnika temelji se na medikamentnom liječenju, dijetalnim preporukama i endoskopskoj dilataciji. Cilj ovih kliničkih smjernica jest prikazati preporučeni algoritam dijagnostike i liječenja eozinofilnog ezofagitisa.
Stenoza aortalne valvule Šikić, Jozica; Gulin, Dario; Pašalić, Ante
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
11/2016, Letnik:
25, Številka:
2 Kardiologija danas
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Aortalna stenoza (AS) suženje je ušća aorte koje može biti prirođeno ili stečeno, a incidencija raste s dobi. Bikuspidalna aortalna valvula često je udružena s drugim srčanim i aortalnim greškama. ...Bolesnici mogu biti klinički asimptomatski ili simptomatski (uglavnom u uznapredovaloj fazi). U procjeni težine aortalne stenoze osim ultrazvuka srca izvode se ergometrija, MSCT i MR srca. Vrlo je važno dobro procijeniti stupanj aortalne stenoze, osobito kod niskoga transvalvularnoga gradijenta. Zamjena aortalne valvule može biti kirurška (biološki ili mehanički zalistak) ili manje invazivna, transkateterska (TAVI).
Endokapsula, endoskopska metoda odobrena 2001. godine, upotrebljava se za evaluaciju sluznice i unutrašnjosti tankog crijeva. Posebno je važna pri patologiji tankog crijeva nedohvatljivoj ...dijagnostikom poput enteroskopije i ileokolonoskopije, koje su i dalje zlatni standard. Glavna komplikacija endokapsule jest njezina retencija, koja se javlja u stanjima što opstruiraju lumen crijeva poput upalnih bolesti crijeva, polipoznih sindroma i tumora crijeva. Prikazujemo 59-godišnju bolesnicu koja je zbog nespecifičnih simptoma i sumnje na upalnu bolest crijeva podvrgnuta metodi endokapsule što je zaostala u tankom crijevu i poslije eksplorirana invazivnom kirurškom tehnikom. Dijagnostička metoda poput magnetske enterografije izbjegla bi komplikaciju koju stvara endokapsula i dovela do ranijeg prepoznavanja teških bolesti što zahvaćaju tanko crijevo.
Stenoza zwyrodnieniowa lędźwiowego odcinka kręgosłupa dotyczy szczególnie ludzi starszych. Najskuteczniejszą metodą terapeutyczną jest leczenie operacyjne, polegające na odbarczeniu kanału kręgowego. ...Badaniu retrospektywnemu poddano 120 pacjentów z klinicznie i radiologicznie zdiagnozowaną stenozą zwyrodnieniową kręgosłupa lędźwiowego. Grupę badaną stanowiło 60 chorych, których leczono operacyjnie – metodą hemilaminektomii. Grupę porównawczą tworzyło 60 pacjentów rehabilitowanych. U osób z grupy badanej znacznie wydłużył się dystans pokonywany bez objawów chromania neurogennego. W grupie porównawczej nie zaobserwowano zmian w tym zakresie. Wynik leczenia operacyjnego okazał się znacznie lepszy od rezultatów leczenia zachowawczego. Po operacji odbarczającej powiększył się również wymiar kanału kręgowego A-P. Usunięcie łuku kręgu po jednej stronie – wraz z przyległymi więzadłami żółtymi i przerośniętymi elementami stawu – to metoda wystarczająca do właściwego odbarczenia i nienarażająca pacjenta na duże ryzyko okołooperacyjne. Hemilaminektomia została zastosowana przez takich autorów, jak Poletti czy Yong-Cheol i wsp. W wyniku przeprowadzonych badań można jednoznacznie stwierdzić, że leczenie operacyjne pacjentów ze stenozą w lędź- wiowym odcinku kręgosłupa jest skuteczniejsze od rehabilitacji.
PDF
