U radu se analiziraju rezultati istraživanja iskazanih stavova Slovenaca o susjednim Hrvatima kroz deset perceptivnih kategorija. Rezultati se uspoređuju, u komparabilnim relacijama, s rezultatima ...istraživanja iz 1995. godine provedenog u sklopu međunarodnog znanstvenog projekta „Stavovi i mišljenja srednjoeuropskih naroda o svojim susjedima: Prilog razvoju interkulturalne komunikacije“ voditelja prof. dr. sc. Marija Plenkovića, u dijelu u kojem se odnose na stavove i mišljenja Slovenaca o Hrvatima. Komparativna analiza dobivenih rezultata iz 2015. godine pokazala je kako Slovenci susjedne Hrvate ocjenjuju pretežito pozitivno u gotovo svim ponuđenim relacijama, a najniže ocjene dane su u kategorijama radinosti i discipliniranosti i s ovim relacijama povezanom relativno visokom koruptivnošću.
Utvrđeno je kako sadržaji kod kojih je došlo do najvećih promjena u proteklih 20 godina u mišljenjima Slovenaca ukazuju na diskretan trend u promjeni percepcije: Slovenci doživljavaju Hrvate nešto političnijima, kulturnijima, poslovnijima, discipliniranijim, ali manje komunikativnima, marljivijima te i dalje sklonim koruptivnosti.
Etiketiranje učenika sa izraženom akademskom orijentacijom kao štrebera veoma je uobičajeno u obrazovnom kontekstu i može imati brojne negativne posledice, od opadanja akademskih aspiracija do ...porasta anksioznosti i usamljenosti. Ovo istraživanje je sprovedeno sa ciljem da se ispita sadržaj i latentna struktura stereotipa o učenicima tako etiketiranim u našoj sredini, kao i da se utvrdi da li je ovaj stereotip povezan sa socijalnom distancom prema njima i sa identifikacijom sa ovom socijalnom kategorijom. Uzorak je obuhvatio 659 studenata sa Univerziteta u Beogradu i Novom Sadu. Na osnovu kvalitativne analizeopisikarakterističnih osobina i ponašanja štrebera, dobijenih u prilot studiji, konstruisana je skala semantičkog diferencijala za merenje stereotipa o štreberima. Rezultati sugerišu da se stereotipni opisi štrebera mogu grupisati u četiri dimenzije: Savesnost i akademsko postignuće, Socijalni status i popularnost, Kompetitivnost i nesaradljivost i Otvorenost. Ključna odlika štrebera su savesnost i orijentacija na akademsko postignuće i, donekle, kompetitivnost i nesaradljivost. Nepopularnost i otvorenost ne predstavljaju suštinsku odliku štrebera. Ipak, osobe koje sebe ne smatraju štrebrima u većoj meri štrebere opažaju kao nepopularne, kompetitivne i zatvorene, a ovakva percepcija štrebera je povezana i sa izraženijom socijalnom distancom. Rezultati su razmatrani u skladu sa preporukama za unapređenje socioemocionalnog statusa učenika sa izraženom akademskom orijentacijom,etiketiranih kao štrebera.
ÄŒinjenica da je u sestrinstvu zaposleno viÅ¡e žena nego muÅ¡karaca može dovesti do pretpostavke da je ovo ženska profesija, a sam rodno odreÄ‘ujući naziv ove profesije dodatno podupire ...takve stavove. DruÅ¡tvena podjela uloga na ženske i muÅ¡ke možda nigdje drugdje nije toliko vidljiva koliko u sestrinstvu. NetoÄna je pretpostavka da je sestrinstvo oduvijek bilo “žensko†zanimanje, što potvrÄ‘uju povijesni zapisi, a tek je u 19. stoljeću utemeljiteljica modernog sestrinstva Florence Nightingale svojim uvjerenjem da je briga i njega za bolesne rezervirana za žene dovela do feminizacije sestrinstva. Iako je danas broj medicinskih tehniÄara veći negoli u 19. stoljeću, joÅ¡ uvijek se oni na svojim radnim mjestima, ali i u druÅ¡tvu, susreću s brojnim stereotipima.
Il saggio della comparatista e germanista tedesca Ruth Florack, “Ethnic Stereotypes as Elements of Character Formation” (2010) rappresenta un interessante punto di partenza per riflettere nuovamente, ...e diversamente, su una delle questioni narratologiche (oltre che retoriche) più longeve e affascinanti, qual è il Personaggio. A differenza degli approcci narratologici più classici, in questo caso ci si focalizza su una questione già centrale per aree di studio quali l’imagologia, gli studi culturali e gli studi postcoloniali. Si tratta della caratterizzazione del Personaggio attraverso degli stereotipi etnici, nazionali e culturali, oltre che tramite delle strutture imagotipiche di più lunga durata, nelle quali le categorie dell’origine e dell’appartenenza etnico-culturale vengono configurate e col tempo modificate. Se fino all’inizio del XX secolo i ‘caratteri nazionali’ erano stati considerati alla pari di categorie neutrali della descrizione, nel corso della seconda metà del XX tale nozione essenzialistica è stata definitivamente messa in discussione. Ciò non significa, tuttavia, che all’interno di testi narrativi contemporanei non si perpetuino elementi di origine extra-testuale quali gli stereotipi etnici, o, viceversa, che la caratterizzazione e l’agire di singoli personaggi letterari non siano improntati sull’esigenza, nello stesso storyworld, di prendere le distanze da simili stereotipi. Anzi, tali elementi dell’immaginario collettivo vengono, come scrive Ruth Florack, «diffusi e codificati dalla letteratura e dagli altri media, e continuano a venir codificati» all’interno di questi stessi linguaggi, proprio in base al loro statuto (in senso ampio) comunicativo. E dunque, considerando che nel nostro presente – e nonostante le tragedie collettive di cui è stato testimone il XX secolo – è ancora possibile parlare di una vera e propria “epidemia dell’immaginario” (Žižek 1997) in cui l’uso di stereotipi etnici troneggia nella comunicazione dei mass media e della comunicazione politica, è bene che la ricerca letteraria si focalizzi sulla capacità della letteratura di produrre scarti e di prendere le distanze dalle idee dominanti sull’Altro. È bene mettere a punto, affinandone gli strumenti metodologici, una “imagologia del Personaggio” che metta in luce le problematiche dell’appartenenza legate alla dialettica tra etero- e auto immagini, nonché le narrazioni in grado di tematizzare l’ibridazione identitaria, e che riescano a creare, sul piano estetico ma anche etico, un quadro dinamico e (auto)critico.
Il presente saggio, a partire dall’analisi di un corpus di libri di storia per la scuola primaria, vuole comprendere come e quanto le immagini possano essere portatrici di sapere e quanto invece ...possano ingenerare stereotipi e misconoscenze negli alunni. Le pagine dei manuali sono sempre più ricche di elementi iconografici, probabilmente per rispondere alla modalità di apprendimento simultanee e proprie dei ragazzi dell’era digitale. Tuttavia questi elementi non sono autopoietici rispetto al sapere storico, ma richiedono una didattica specializzata per la loro decodifica ed interpretazione. Le immagini, infatti, possono essere utilizzate come fonti, secondo metodologie di ricerca laboratoriale, oppure possono essere mediatori di saperi storici, ovvero strumenti portatori di operazioni significative finalizzate allo sviluppo di competenze. Spesso però negli usi editoriali sono poco significative sul piano cognitivo, non utili al docente per una trasposizione didattica che metta gli alunni nella condizione di pensare storicamente.
In Croatian phraseology, until recently, there has not been a systematic research of gender elements in idioms. Gender has remained almost entirely outside the scope of research interest of Croatian ...phrenologists. In order to fill this gap in the linguistic study of gender, extensive research was conducted into gender-marked idioms, which is presented in this paper. The research included gender-marked idioms of the Croatian language in comparison with Russian idioms as an attempt to show how gender stereotypes appear on the phraseological level in Croatian and Russian and how the concepts of MASCULINITY and FEMININITY are formed in the two languages by using phraseological mechanisms. The results of the research have shown how gender is generally conceptualized as a socio-cultural category and how the concepts of ‘man’ and ‘woman’ are created on established images and stereotypes inherent in the phraseology of these two related languages and cultures that use them. Furthermore, the research has confirmed the assumption of the dominant similarity between the conceptualization of ‘woman’ and ‘man’ in the Croatian and Russian androcentric oriented culture as reflected in phraseology and has shown insignificant differences, conditioned by specific national and cultural stereotypes and the established notions of the gender roles among individuals of both sexes.
U radu se izlažu neki od rezultata istraživanja zasnovanoga na intervjuima sa slijepim i slabovidnim osobama u Zagrebu. Rasprava pokazuje da je iskustvo slijepe osobe u javnim prostorima grada dio ...interakcije između njezina vlastita tijela, fi zičkih obilježja urbanoga okoliša te dominirajućih društvenih diskursa o slijepima. U toj su interakciji društveno i tjelesno uzajamno povezani. U prvome dijelu rada razmatra se prostornovremenska dimenzija mobilnosti slijepih osoba u urbanom prostoru. Analiza je pokazala da gradska struktura, uređenje i infrastruktura, koji su oblikovani primarno za osobe bez tjelesnih oštećenja, utječu na prostorno-vremenske modele kretanja slijepih, što se iskazuje u svođenju kretanja na ograničen broj ruta i u vremenskim ritmovima koji su usklađeni s tijelom, s njegovim limitima i mogućnostima. U drugome se dijelu rad fokusira na stereotipe. Autorica dolazi do zaključka da se u uobičajenim stereo tipima o slijepima: a) identitet slijepe osobe svodi na njezinu sljepoću, b) slijepima se pripisuju neke “neobične” karakteristike, c) podcjenjuje se sposobnost slijepih da samostalno obavljaju svakodnevne stvari, d) nesposobnost osobe da vidi generalizira se u pretpostavku njezine opće nesposobnosti. Pritom se stereotipi, koji tjelesno obilježje prerađuju u društveni imaginarij, materijaliziraju u obliku društvenih prepreka s kojima se suočavaju slijepi. Rezultati rada argumenti su za model invaliditeta koji bi prepoznavao realnost tijela s fi zičkim oštećenjem, a pritom bi osiguravao pravedan i nediskriminatoran društveni okvir u kojem bi se sposobnosti osoba s invaliditetom mogle slobodno realizirati.
Attraverso un'analisi selettiva dei mezzi d'informazione, nazionali e locali, cartacei e on-line, sono state ricostruite le fasi salienti della comunicazione della ricostruzione post-sisma della ...città di L'Aquila, in particolare dal 2012 al 2016, per comprendere le relazioni tra istituzioni, media e opinione pubblica, individuando stereotipi positivi e negativi sul tema. Sono stati esaminati approfonditamente 237 articoli che hanno trattato la ricostruzione e le azioni dell'Ufficio Speciale della Ricostruzione della città dell'Aquila. Assieme all'analisi qualitativa degli articoli, il ricercatore ha raccolto interviste dei giornalisti che hanno seguito le vicende dal 2009 ad oggi.