Toma Akvinski u povijest filozofije zasigurno zauzima mjesto jednog od najsustavnijih i najplodnijih mislioca svih vremena. U njegovom
opusu možemo pronaći kako metafizičke i kozmološke, tako etičke, ...estetičke i epistemološke rasprave. U ovom ćemo se radu posvetiti jednoj od mnogobrojnih tema iz područja antropologije, a ta tema su strasti. Svrha je rada, stoga, ponuditi prikaz Tominog nauka o strastima i njihovog međusobnog odnosa. Važno je istaknuti da njegov nauk o strastima počiva na slici čovjeka kao složenog bića koje se sastoji po svojoj biti od duše i tijela. Stoga prvo poglavlje govori upravo to tome, te ono predstavlja preliminarno poglavlje za sva ostala u kojima je riječ o strastima. Strasti se, kao što ćemo vidjeti, dijele na šest požudnih i pet gnjevljivih. U završnom dijelu rada opisuje se odnos između gnjevljivih i požudnih strasti nakon čega slijedi analiza pojedinačnih strasti. Zaključak nudi jedan opći pregled nekih osnovnih značajki Tomine antropologije vidljivih u njegovom nauku o strastima, pri tom posebno ističući njegov naglasak na složenosti čovjeka od duše kao nematerijalnog principa i tijela kao materijalnog, te njihove intimne povezanosti.
U danima kada se u užurbanosti suvremenog života, žrtava COVIDA 19, posvemašnje ljudske otuđenosti i eskalacije nasilja, okrećemo duhovnom tražeći izlaz u metafizičkom, nadrealnom, ljekovitom i ...njegujućem, a racionalno i objašnjivo ne nudi konačni odgovor, netko izlaz traži u sredstvu ovisnosti, a netko u klasici, nečem poznatom i vrijednom. Ili metafizici koja ide dalje od
fizičkog i spoznatljivog, u pokušaju dosizanja višeg, spiritualnog. Povratak velikom poznavaocu ljudske psihe, Dostojevskom, povratak je interesu za čovjeka, inspiraciji ljudskim i humanim, ali i prostoru iza spoznatljivog i “metafizičkoj drami”. U skitnjama Europom, Dostojevski nas, kroz ispovijest kockara Alekseja izvještava o iskušenjima “svite” ovisne o kockarskom stolu. Propituje se značaj razdorne strasti: i one prema ženi, ljubavne, a još više, kockarske, rušilačke, demonske. Misao francuskog pisca Albaresa da je za Dostojevskog, “u opreci prema većini ostalih romanopisaca, čovjek primarno ne biološko, socijalno, ekonomsko, psihološko, nego metafizičko biće", postaje razumljivom.
Nova znanost vrlinâ Bassi, Romana
Synthesis philosophica,
01/2016, Letnik:
30, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Iako je Vicova Nova znanost (NZ) bila interpretirana sa stajališta praktičke filozofije, njegovo razmatranje moralnih vrlina većinom je bilo zanemareno. U radu ću ukazati na ključnu ulogu koju vrline ...imaju u NZ, gdje je povijest čovječanstva prikazana kao priča o tome kako se razvijaju mane i vrline, a domena slobodne volje je usmjerena na mogućnost stvaranja vrlina strasti. Ovo baca novo svjetlo na pojmove poput »heterogonije svrha«, veze između »bestionija« i čovječanstva, te prijetnje »barbarizma refleksije«. To nam također omogućuje da se fokusiramo na fiktivne, mitološke i povijesne ličnosti, koje su primjer njihovih vrlina/mana i koje nude uvid u način na koji vrline oblikuju stadije povijesti. Nakon prikaza nekih Vicovih izvora, nastojat ću pokazati da Vico vodi blizak dijalog s aristotelovskom tradicijom te interpretira moralne vrline kao historijski okvir i hermeneutičko oruđe prikladno za procjenu moralnih stadija ljudske povijesne evolucije na putu prema i od civilizacije.
Prema hjumovskoj teoriji motivacije, motivacijski se proces sastoji od dva međusobno nezavisna mentalna stanja (vjerovanja i želje), što znači da subjekt ne može biti u potpunosti motiviran na ...djelovanje ako mu jedno od tih stanja nedostaje. U prvom dijelu članka prikazujem središnja obilježja ove teorije, a potom pokazujem da prihvaćanje Humeove distinkcije između divljih i tihih strasti može biti vrlo koristan alat za obranu ovog modela od nekih standardnih prigovora.
Rad polazi od hipoteze da je dijalektički odnos filozofskih postulata Denisa Diderota i Jean-Jacquesa Rousseaua temeljni odnos filozofije francuskoga prosvjetiteljstva jer kao takav važi za današnji ...svijet. Rad s jedne strane razmatra Diderotove postulate razuma i filozofije materijalizma te njihovo ozbiljenje u filozofiji politike, a s druge, prema istom obrascu, Rousseauove postulate strasti. Kroz analizu djelâ i enciklopedijskih članaka dvojice filozofa razmatraju se pozicije koje se međusobno isključuju i razilaze u temeljnim pitanjima filozofije, napose filozofije politike. S obzirom na to da polazi od empirizma, senzualizma i racionalizma, Diderotova će filozofija prosvjetiteljstva nastojati utemeljiti filozofsko-političke postulate iz pozicije materijalnoga svijeta i razuma, a Rousseauova, jer je pod utjecajem metafizike prirode i volje, na načelima strasti kao pretpostavkama razuma. Takav se odnos svodi na dihotomiju između razuma, odnosno glave (tête), koji zastupa Diderot s jedne, i strasti, odnosno srca (coeur), koju zastupa Rousseau s druge strane. U sintetičkom izrazu rad pokazuje kako i dalje važi prikazana dijalektika jer postavljeni svijet, koji se definira materijalistički, ne može iz sebe dati odgovore na suvremene probleme pa se kao protuteža nastoji uspostaviti duhovna snaga, koja se pronalazi izvan njega, čime se tvori suvremeni pojam svijeta.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Jaroslav Sobota v neznámej postave- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons ...CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Imro Szabó, Vojtech Cibula, Ján Ozábal- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative ...Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
