U radu je prikazano kontinuirano izgrađivanje pojma nadarenosti tijekom znanstvenog i stručnog bavljenja tom, vrlo složenom, prirodnom i društvenom pojavom. Taj se konceptualizacijski proces, i pored ...ranijih začetaka, odvijao od vremena kada su za to stvorene znanstvene i metodičke pretpostavke, tj. uglavnom od polovice prošlog vijeka do danas. Prikazani su izabrani primjeri definicija nadarenosti, nekoliko modela strukture nadarenosti, pokušaji klasifikacija vrsta nadarenosti, neke liste indikativnih znakova nadarenosti i uloga društvene zajednice u razvoju nadarenih pojedinaca. Već i ovdje mali broj izlučenih definicija i dinamičkih strukturnih modela nadarenosti pokazao je, s jedne strane na mogućnost opisa te pojave s različitih teorijskih i praktičnih gledišta, i s druge strane na postepeno unošenje u njih sve većeg broja sastavnica koje određuju taj pojam. Jedna od značajnih, ovdje posebno naglašenih komponenti je društvo koje se javlja u dvostrukoj ulozi, kao stimulator razvoja, ali kao i korisnik duhovnih
i materijalnih proizvoda nadarenih pojedinaca. Na kraju je naglašeno, da i pored kontinuirane i dalje očekivane reinterpretacije pojma nadarenosti u skladu s novim znanstvenim spoznajama, već i sada postoji solidna teorijska i empirijska podloga za praktične aktivnosti u tom području.
U disertaciji se ponajprije daje prikaz relevantnih suvremenoteorijskih, autobiografskih promišljanja od Philippea Lejeunea, Gérarda Genettea, Manfreda Jürgensona do Andree Zlatar i Helene Sablić ...Tomić. Potom je usustavljen korpus dnevničke proze za djecu i mladež koji čini petnaest naslova: Zora Ruklić, Iz dnevnika jedne djevojčice (1938.); Joža Horvat, Sedmi be (1039.); Vjekoslav Majer, Dnevnik malog Perice (1942.); Ivo Ladika, Dnevnik gimnazijalke, Predrag Raos, 22. rujna (1963.); Miro Gavran, Zaboravljeni sin ili Anđeo iz Omorine (1989.), Pokušaj zaboraviti (1996.); Sanja Polak, Dnevnik Pauline P. (2000.); Stjepan Tomaš, Moj tata spava s anđelima (Mali ratni dnevnik) (2002.); Sanja Polak, Drugi dnevnik Pauline P. (2003.); “Kako da jednoj pčelici...?” (Mali dnevnik o velikoj ljubavi) (2004.); Ivana Josić, Dnevnik Mile Horvat (2004.); Tomislav Zagoda, Balada o Buginim gaćicama (Dnevnik Gustava S.) (2004.); Ratko Bjelčić/Silvija Šesto Stipaničić, Dnevnik jedne ljubavi (2007.); Sanja Polak, Pobuna Pauline P. (2007.). Analitičko istraživanje kronološki poredanih dnevničkih predložaka pokazalo je međusobne strukturne razlike i specifičnosti iz kojih je moguće usustaviti svojevrsne modele dnevničke proze. S obzirom na odnos autor/pripovjedač/lik, u svim je predlošcima (osim u Iz dnevnika jedne djevojčice) proveden narativni model homodijegetske fikcije u kojemu su istovjetni pripovjedač i lik, a autor nije istovjetan ni jednome, što upućuje na fikcionalne dnevnike. Istraživanje je dovelo do vrijedne spoznaje da se među fikcionalnim dnevnicima nalazi i jedan nefikcionalni – dnevnik Zore Ruklić (Iz dnevnika jedne djevojčice). Pokazalo se da vremenski raspon dnevničke proze obuhvaća razdoblje od 70-ak godina, pri čemu je većina tekstova nastala od 1989. do 2007. godine. Uvidjelo se da autori dnevničke proze za mlade slengom pridonose uspostavljanju znaka jednakosti na relaciji autor – dnevnički subjekt – recipijent. Provedeno istraživanje na ispitanicima u dobi od osam do sedamnaest godina, dakle onima kojima su djela namijenjena, pomoglo je u rasvjetljavanju problematike dnevničkoga diskursa hrvatske književnosti za djecu i mlade u odnosu na čitateljsku recepciju, utoliko što su dobiveni rezultati potvrdili odabir korpusnih predložaka rada i dokazali opravdanost uvrštavanja žanrovski dvojbenih predložaka u analitičkoteorijsko istraživanje (recipijenti su Dnevnik Pauline P., Mali ratni dnevnik i Dnevnik gimnazijalke prepoznali kao dnevničku prozu, a ne kao romane kako su u postojećoj teoriji književnosti za djecu i mlade do sada bili determinirani). Konačno, dnevnik se pokazao autonomnim modelom/žanrom u hrvatskoj književnosti za djecu i mlade.
The dissertation begins with a review of relevant contemporary theoretical and autobiographical considerations starting from Philippe Lejeune, Gerard Genette, Manfred Jürgenson, to Andrea Zlatar and Helena Sablić Tomić. Thereupon it systemises a corpus of prose in a diary form, intended for children and young adults, consisting of the following fifteen titles: Zora Ruklić, Iz dnevnika jedne djevojčice (From a Girl's Diary) (1938); Joža Horvat, Sedmi be (Class VIIb) (1939); Vjekoslav Majer, Dnevnik malog Perice (Pete's Diary) (1942); Ivo Ladika, Dnevnik gimnazijalke (The Diary of a High-School Girl), 22. rujna (22 September) (1963); Miro Gavran, Zaboravljeni sin ili Anđeo iz Omorine (The Forgotten Son or The Angel from Omorina) (1989), Pokušaj zaboraviti (Try to Forget) (1996); Sanja Polak, Dnevnik Pauline P. (The Diary of Paulina P.) (2000); Stjepan Tomaš, Moj tata spava s anđelima (Mali ratni dnevnik) (My Dad Sleeps with Angels – Small Wartime Diary) (2002); Sanja Polak, Drugi dnevnik Pauline P. (The Second Diary of Paulina P.) (2003); Ratko Bjelčić, „Kako da jednoj pčelici...?“ (Mali dnevnik o velikoj ljubavi) (How to Tell a Little Bee... (A Small Diary of a Big Love) (2004); Ivana Josić, Dnevnik Mile Horvat (The Diary of Mila Horvat) (2004.); Tomislav Zagoda, Balada o Buginim gaćicama (Dnevnik Gustava S.) (The Ballad of Buga’s Panties (The Diary of Gustav S.)) (2004); Ratko Bjelčić/Silvija Šesto Stipaničić, Dnevnik jedne ljubavi (The Diary of One Love) (2007.); Sanja Polak, Pobuna Pauline P. (The Rebellion of Paulina P.) (2007). Analytical research of chronologically ordered diary paradigms reveals mutual structural differences and specific features from which certain models of diary fiction may be deducted. With regard to the relation author/narrator/character, all the above mentioned examples (with the exception of Iz dnevnika jedne djevojčice (From a Girl's Diary)) contain a narrative model of homodiegetic fiction, in which the narrator is identical to the character, whereas the author is not identical to any of them, which refers to the fact that these diaries are fictional. The research has resulted in a valuable realisation that there is one non-fictional diary among the fictional ones – the one written by Zora Ruklić (Iz dnevnika jedne djevojčice (From a Girl's Diary)). The time span of the diary fiction comprises a period of approximately seventy years, and the majority of the texts were created in the period from 1989 to 2007. It has been recognised that authors of diary fiction for young adults use slang as a factor contributing to equalisation in the relation author – subject of the diary – recipient. A research conducted among respondents aged from eight to seventeen, i.e. those for whom these books are intended, has thrown light on the issue of the diary discourse in the Croatian literature for children and young adults in relation to the readers’ reception, in the sense that the achieved results confirm the selection of the examples constituting the corpus of the paper and thus justify the inclusion of several books whose genre was doubtful into the analytical and theoretical research (the recipients recognised Dnevnik Pauline P. (The Diary of Paulina P.), Mali ratni dnevnik (Small Wartime Diary) and Dnevnik gimnazijalke (The Diary of a High-School Girl) as diary fiction, and not as novels, to which category they had been classified so far in the existing theory of literature for children and young adults). Finally, the diary has proven to be an autonomous model/genre in the Croatian literature for children and young adults.
U disertaciji se ponajprije daje prikaz relevantnih suvremenoteorijskih, autobiografskih promišljanja od Philippea Lejeunea, Gérarda Genettea, Manfreda Jürgensona do Andree Zlatar i Helene Sablić Tomić. Potom je usustavljen korpus dnevničke proze za djecu i mladež koji čini petnaest naslova: Zora Ruklić, Iz dnevnika jedne djevojčice (1938.); Joža Horvat, Sedmi be (1039.); Vjekoslav Majer, Dnevnik malog Perice (1942.); Ivo Ladika, Dnevnik gimnazijalke, Predrag Raos, 22. rujna (1963.); Miro Gavran, Zaboravljeni sin ili Anđeo iz Omorine (1989.), Pokušaj zaboraviti (1996.); Sanja Polak, Dnevnik Pauline P. (2000.); Stjepan Tomaš, Moj tata spava s anđelima (Mali ratni dnevnik) (2002.); Sanja Polak, Drugi dnevnik Pauline P. (2003.); “Kako da jednoj pčelici...?” (Mali dnevnik o velikoj ljubavi) (2004.); Ivana Josić, Dnevnik Mile Horvat (2004.); Tomislav Zagoda, Balada o Buginim gaćicama (Dnevnik Gustava S.) (2004.); Ratko Bjelčić/Silvija Šesto Stipaničić, Dnevnik jedne ljubavi (2007.); Sanja Polak, Pobuna Pauline P. (2007.). Analitičko istraživanje kronološki poredanih dnevničkih predložaka pokazalo je međusobne strukturne razlike i specifičnosti iz kojih je moguće usustaviti svojevrsne modele dnevničke proze. S obzirom na odnos autor/pripovjedač/lik, u svim je predlošcima (osim u Iz dnevnika jedne djevojčice) proveden narativni model homodijegetske fikcije u kojemu su istovjetni pripovjedač i lik, a autor nije istovjetan ni jednome, što upućuje na fikcionalne dnevnike. Istraživanje je dovelo do vrijedne spoznaje da se među fikcionalnim dnevnicima nalazi i jedan nefikcionalni – dnevnik Zore Ruklić (Iz dnevnika jedne djevojčice). Pokazalo se da vremenski raspon dnevničke proze obuhvaća razdoblje od 70-ak godina, pri čemu je većina tekstova nastala od 1989. do 2007. godine. Uvidjelo se da autori dnevničke proze za mlade slengom pridonose uspostavljanju znaka jednakosti na relaciji autor – dnevnički subjekt – recipijent. Provedeno istraživanje na ispitanicima u dobi od osam do sedamnaest godina, dakle onima kojima su djela namijenjena, pomoglo je u rasvjetljavanju problematike dnevničkoga diskursa hrvatske književnosti za djecu i mlade u odnosu na čitateljsku recepciju, utoliko što su dobiveni rezultati potvrdili odabir korpusnih predložaka rada i dokazali opravdanost uvrštavanja žanrovski dvojbenih predložaka u analitičkoteorijsko istraživanje (recipijenti su Dnevnik Pauline P., Mali ratni dnevnik i Dnevnik gimnazijalke prepoznali kao dnevničku prozu, a ne kao romane kako su u postojećoj teoriji književnosti za djecu i mlade do sada bili determinirani). Konačno, dnevnik se pokazao autonomnim modelom/žanrom u hrvatskoj književnosti za djecu i mlade.
Definiranjem elemenata studijskog projekta "Moderna teorija i analiza
ponašanja potrošača", autoru je cilj potaknuti zanimanje za inovacije u
teorijskoj analizi i provedbu empirijskih istraživanja o ...ponašanju potrošača i utvrđivanju značaja osobne potrošnje u cjelokupnom procesu reprodukcije u nas. U uvodnom dijelu rada data su tri skupa teza teorijsko-analitičkog sustava sa pozicija kojeg se pristupa takvoj analizi, a u drugom dijelu navodi se, bez pretenzija na potpunost, skup problema vezanih za analizu i empirijska istraživanja ponašanja potrošača, uključujući i kvantifikaciju stupnja osjetljivosti čitavog gospodarskog sustava na promjene volumena i strukture osobne potrošnje. U pet podnaslova definirani su, redom ovi problemi: odredivost potreba; mjerljivost korisnosti izbora potrošača i njihove uporedivosti,· prijelaz sa
statične na dinamičku analizu; utjecaj razvijenog financijskog tržišta,
poduzetničkog ambijenta i okruženja uopće na ponašanje potrošača i
formiranje osobne potrošnje; međuzavisnost dohotka, potrošnje i štednje; izbor postupaka i tehnike analize međuzavisnosti osobne potrošnje s ostalim elementima privredne strukture.
