U radu se analizira filozofija prava Thomasa Hobbesa i nastoji se ispitati trebamo li je svrstati u prirodnopravnu tradiciju mišljenja o pravu ili u pravni pozitivizam. S jedne strane, Hobbes se ...tradicionalno svrstavao u predstavnike racionalne doktrine prirodnog prava, a s druge strane je njegova pravna misao udarila temelje
pozitivističke teorije prava. Zato se u radu prvo daje kraći pregled prirodnopravne misli (antička, srednjovjekovna i moderna teorija prirodnog prava), da bi se u tom kontekstu prikazalo Hobbesovo učenje o prirodnom pravu i prirodnom zakonu, koje nije sasvim konzistentno. Potom se analizira Hobbesovo učenje o građanskim zakonima, odnosno shvaćanje prava kao zapovijedi suverena i njegov utjecaj na pravni pozitivizam, te naročito Hobbesov utjecaj na Austinovu imperativnu teoriju prava. Na kraju, analizira se veza između Hobbesova učenja o prirodnim zakonima kao zapovijedima razuma i građanskim zakonima kao zapovijedima suverena.
Što ne valja s populizmom? Kulenović, Enes
Anali Hrvatskog politološkog društva,
04/2021, Letnik:
18, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Glavni je cilj ovog članka istražiti odnos između populizma i predstavničke demokracije. Rad je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu rad nudi detaljnu analizu triju kritika populizma i implikacija ...koje te kritike imaju na naše razumijevanje predstavničke demokracije. Prvo, bavi se argumentom da se populizam neizbježno oslanja na demagogiju i ispituje posljedice koje ovaj argument za koncept političkog predstavljanja u demokraciji. Drugo, raspravlja se o tvrdnji da se populizam oslanja na pretjerano pojednostavljenje političkih pitanja i onome što ta tvrdnja otkriva o demokratskom idealu informiranog i politički odgovornog birača. Treća se kritika bavi antipluralističkim karakterom populističke politike, koja se, tvrdi se u radu, može proširiti i na sam koncept narodne suverenosti. U drugom dijelu, članak se pobliže bavi odnosom populizma i predstavničke demokracije. Oslanjajući se na uvide iz prvog dijela, ispituje se različita institucionalna ograničenja volje većine i kako populizam ta ograničenja redefinira kao antidemokratske i elitističke prepreke narodnoj volji. Konačno, rad propituje prevladavajuće stajalište koje drži da je populizam fenomen koji proizlazi iz napetosti između liberalnih i demokratskih načela unutar predstavničke demokracije te nudi alternativni okvir za razumijevanje odnosa između populizma i demokracije.
Autor u članku analizira Schmittov spis Nomos zemlje postavljajući pitanje na koji se način nakon epohe nacije-države i kraha europskoga imperijalizma, što je bila i ishodišna postavka Hanne Arendt u ...njezinim Izvorima totalitarizma, uspostavljaju uvjeti mogućnosti političkoga djelovanja, budući da to djelovanje više nema za svoj egzistencijalni prostor ideju ukorijenjenosti u naciju kao državu s mehanizmima zaštite suverenosti s pomoću zakonodavne, izvršne i sudske vlasti zapisane u ustavu. Moć nije pritom tek državno-društvena logika upravljanja fiksnim prostorom i ograničenim teritorijem nacije-države, kako je to bilo uobičajeno od 18. stoljeća u Europi do kraja I. svjetskoga rata. Sam je Schmitt u drugome razdoblju njegova filozofijsko-pravnoga mišljenja, formalno i sadržajno nakon kraja II. svjetskoga rata, političko i politiku sagledao kao univerzalnu geopolitiku velikoga prostora (Großraum). Egzistencijalno-decizionistički obrat pokazuje se odlučujućim razlogom zbog čega se Schmittov pojam političkoga ne može proglasiti opravdanjem bilo kakve diktature ili totalitarizma. Odluka počiva na praznom središtu slobode, a ne moći. Nomos zemlje u postnacionalnoj konstelaciji za Schmitta na taj način postaje pitanje poretka i uprostorenja u osvajanju i prisvajanju zemlje u stalnim ratovima i sukobima s Drugim, jer je čovjek sve drugo negoli po prirodi dobar. Kritika ove pozicije u marginalijama Hanne Arendt uz Schmittovu knjigu Nomos zemlje otvara mogućnost rasprave o granicama neoimperijalizma i nove pravno-političke konstitucije svijeta nakon II. svjetskoga rata. Autor smatra da je rezultat ove aporetične i paradoksalne situacije u 21. stoljeću upravo u tzv. postimperijalnoj suverenosti kao nastavku Schmittove postavke o izvanrednom stanju na globalno-planetarnoj razini. Političko otuda prethodi politici kao što novi nomos zemlje zahtijeva obrat u razumijevanju odnosa slobode i moći.
U magistralnoj studiji razvoja klasične političke ekonomije Robna proizvodnja i udruženi rad u Marxovoj kritici političke ekonomije Daga Strpića veoma važno mjesto zauzima Thomas Hobbes. Prema ...Strpiću Hobbes uspostavlja novi metodološki i kategorijalni okvir za razumijevanje političke zajednice u moderni. Za razliku od velike većine interpretacija Hobbesove philosophiae civilis Strpić Hobbesa ne čita samo kao utemeljitelja moderne političke teorije, nego i klasične političke ekonomije. U tekstu se političko-ekonomski aspekt Hobbesove znanosti o politici razmatra posredstvom kritičke analize dijaloga koji Strpić vodi s utjecajnim tumačenjem C. B. Macphersona. Strpić usvaja bitne elemente Macphersonove interpretacije fokusirane na e konomske pretpostavke Hobbesova političkog mišljenja, ali istovremeno odstupa od njegova razumijevanja Levijatana. Na toj se pozadini nastoji utvrditi spoznajne domete i ograničenja političko-ekonomskog čitanja Hobbesa koje dijele Strpić i Macpherson.
Thomas Hobbes plays a major role in Commodity Production and Associated Labour in Marx’s Critique of Political Economy, a seminal study of the development of political economy written by Dag Strpić. According to Strpić, Hobbes established a new methodological and categorial framework for the understanding of the political community in modernity. Departing in that respect from the vast majority of interpretations of Hobbes’ philosophia civilis, Strpić reads Hobbes not only as the founder of modern political theory, but of classical political economy as well. In the article the political-economic aspect of Hobbes’ science of politics is examined through a critical analysis of the dialogue Strpić engages in with the influential interpretation of C. B. Macpherson. Although Strpić adopts important elements of said interpretation, he at the same time deviates from Macpherson’s understanding of Leviathan. On such a backdrop the author proposes to determine the scope and limitations of political-economic reading of Hobbes, characteristic of both Strpić and Macpherson.
Nastanak Republike Hrvatske kao subjekta međunarodnog prava nije vezan uz njezino međunarodno priznanje, nego uz proglašenje neovisnosti, može se reći uz stjecanje onih prava i dužnosti na njezinu ...teritoriju koje imaju sve suverene države. Pitanje kada je Republika Hrvatska postala subjektom međunarodnoga prava se tako svodi na pitanje datuma proglašenja i stjecanja pune suverenosti, ili - što je važnije - na pitanje o efektivnosti ostvarivanja neovisne vlasti. Prema našemu mišljenju je Republika Hrvatska kao subjekt međunarodnoga prava nastala 25. lipnja 1991. donošenjem državnopravnih akata o suverenosti i samostalnosti, implicitno i neovisnosti, uz faktičnu efektivnost vlasti. Brijunskom deklaracijom, 7. srpnja 1991., je Predsjednik Republike Hrvatske preuzeo međunarodnu obvezu o odgodi primjene tih akata na rok od 3 mjeseca. Sabor, koji je isključivo nadležan o tome donijeti odluku, odgodu nije nikada usvojio. Ovdje se radi o sudaru međunarodne pravne obveze i internoga prava. Skloni smo prednost dati međunarodnom pravu i usvojiti gledište da je primjena odluka zaista bila i odgođena. Brijunskom deklaracijom nisu stavljeni izvan snage državotvorni akti doneseni 25. lipnja 1991. Učinak te deklaracije se može promatrati dvojako: nastao je povratak na ranije stanje i gubitak međunarodne pravne osobnosti Republike Hrvatske. Poništio se učinak akata o neovisnosti države, Hrvatska se vratila u status federalne jedinice SFRJ. Prema drugome gledištu su i nadalje ostvarivane puna suverenost i neovisnost, proklamirane 25. lipnja - neovisnost je u kontinuitetu, bez prekida.
U radu se iznose podudarnosti i razlike u političkim promišljanjima pitanja nacionalne emancipacije Stjepana Radića, Bogdana Radice i Franje Tuđmana trojice iznimno značajnih hrvatskih intelektualaca ...i političara čije se spoznaje podudaraju sa suvremenim teorijama nacije francuskog filozofa Ernesta Renana, konsocijacijske demokracije Arenda Lijpharta i izgradnje istočnoeuropskih nacija mađarskog politologa Istvána Bibóa. Svoje su ideje formirali u različitim vremenima pod različitim utjecajima što je naposljetku odredilo i način na koji su javno djelovali. Svu trojicu karakterizira priklanjanje republikanizmu i federalizmu kao jedinom političkom uređenju na temelju kojeg se može uspostaviti demokratski poredak u jugoslavenskim zajednicama, a koji bi odgovarao raspoloženju raznorodnim dijelovima višenacionalne države. Djelovali su tijekom diktatorskih režima kralja Aleksandra Karađorđevića i Josipa Broza Tita. Premda polaze s različitih ideoloških pozicija, sva trojica u trenutcima svoje intelektualne zrelosti ne vide alternative suverenosti i neovisnosti Hrvatske kao završetku nacionalne emancipacije, ostvarivanja ideala demokracije i povratka europskim kršćanskim korijenima.
Dvojna pravna priroda Westfalskog mira Erent-Sunko, Zrinka; Marelja, Miran; Topić, Marko
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
2023, Letnik:
44, Številka:
2
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Westfalski mir vratio je stabilnost Europi, okončavši Tridesetogodišnji rat (1618. - 1648.), koji se odvijao pretežno na području Svetog Rimskog Carstva te Nizozemski ustanak, poznat i kao ...Osamdesetogodišnji rat (1566. - 1648.) između Španjolske i Nizozemske. Nakon uvodnog razmatranja Westfalskoga kongresa, u radu se analiziraju najbitnije odredbe mirovnih ugovora koje im pridaju važnost ustavnopravnog akta Carstva, poput odredbi o vjerskim pitanjima, opće amnestije i prava zemalja Carstva. Na ove ustavnopravne odrednice nadovezuje se pitanje jamstva i zaštite izvršenja sadržanih prava i sloboda. Pritom se vanjske implikacije mirovnog ugovora zaokružuju raščlambom te kritikom koncepta westfalske suverenosti. Upravo će očuvanje krhke ravnoteže proizašle iz političke slabosti Carstva omogućiti razvoj novoga međunarodnog političkog (i pravnog) okvira u Europi.
The Peace of Westphalia restored stability to Europe, ending the Thirty Years’ War (1618 - 1648), which was fought mainly on the territory of the Holy Roman Empire, and ending the Dutch Revolt, also known as the Eighty Years’ War (1566 - 1648), between Spain and the Netherlands. After introductory remarks on the Congress of Westphalia, the paper analyses the most important provisions of the peace treaties that are given importance as constitutional legal acts of the Empire. This includes the requirements on religious issues, general amnesty, and the rights of the Empire’s countries. The paper connects the issue of incorporated rights and freedoms envisioned as constitutional guidelines with the external implications of the peace treaty. In this regard, the paper critically examines the viability of the “Westphalian sovereignty” concept. The post-war preservation of the Empire’s fragile internal balance, in turn, enabled the advancement of a new international political and legal framework in Europe.
Suverenost na koncesiju: slučaj Maldiva Obućina, Vedran; Paljug, Karlo; Zgurić, Borna
Političke perspektive (Beograd ),
12/2012, Letnik:
2, Številka:
3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Klimatske promjene velika su prijetnja brojnim otočnim državama, poput Maldiva koji će u slučaju porasta morske površine u potpunosti potonuti. Postavlja se pitanje je li gubitkom teritorija ...izgubljena suverenost maldivskog naroda. Autori smatraju da nije pa, osim krute pravne i djelomično politološke definicije suverenosti, ističu mnoge druge teorije suverenosti. Maldivi bi mogli zakupiti zemljište u Indiji i tamo, u dogovoru s indijskom vladom, dobiti suverenost na koncesiju čime bi politička suverenost postupno ustupila mjesto antropološkoj suverenosti.
This book offers new insight into the end of the British Empire in the Middle East. It takes a fresh look at the relationship between Britain and the Gulf rulers at the height of the British Empire, ...and how its effects are still felt internationally today. Over the last four decades, the Persian Gulf region has gone through oil shocks, wars and political changes, and yet the basic entities of the southern Gulf states have remained largely in place. How did this resilient system come about for such seemingly contested societies? Drawing on extensive multi-archival research in the British, American and Gulf archives, this book illuminates a series of negotiations between British diplomats and the Gulf rulers that inadvertently led Bahrain, Qatar and the UAE to take their current shapes. The story addresses the crucial question of self-determination versus 'better together', a dilemma pertinent to anyone interested in the transformation of the modern world.
Premda je do relativno nedavno globalno kretanje u smjeru demokracije i ljudskih prava te napuštanja smrtne kazne izgledalo kao zavojita, ali jednosmjerna ulica, danas je očito da više nije tako. ...Premda brojke još ne upućuju na širenje smrtne kazne, jačanje autoritarnosti država i slabljenje ljudskih prava upućuju na oprez. Rezultati empirijskih istraživanja osnažuju tradicionalne argumente protiv smrtne kazne (nevino osuđeni, arbitrarnost i diskriminacija u primjeni, protivnost ljudskim pravima), a oslabljuju argumente koji se najčešće ističu njoj u prilog (odvraćajući učinci, pravda za žrtve). Također, upućuju i na neke nove argumente protiv smrtne kazne: negativni učinak na nevine treće osobe te povezanost između smrtne kazne i autoritarnosti. Borba protiv smrtne kazne važna je kao dio šireg mozaika zaštite ljudskih prava svakog pojedinca, ali i borbe za karakter društava u kojima će živjeti naše potomstvo.
PDF
