Rad se bavi decizionističkim pravcem u izučavanju organizacije i cilj mu je prikazati teoriju američkog nobelovca Herberta Simona kao njezinoga glavnog predstavnika. U radu se analiziraju neposredno ...Simonovi tekstovi, radovi drugih autora, njegovih bliskih suradnika, ali i kritičara, te domaća literatura koja se bavi odlučivanjem u organizaciji i problemom odlučivanja općenito. Iako je prepoznat njegov izvanredni doprinos disciplini, u domaćoj literaturi iz područja teorije organizacije nedostaje sustavan pregled Simonova rada. Cilj je ovog rada popuniti tu prazninu. U radu se najprije analiziraju temeljni koncepti Simonove teorije odlučivanja: racionalnost odlučivanja i, posebno, ograničenja racionalnosti, potraga za zadovoljavajućim rješenjem, heuristika, razlikovanje između programiranih i neprogramiranih odluka. Zatim se iznosi Simonovo razumijevanje organizacija argumentirajući kako ono počiva na razlikovanju između dvije vrste odluka: odluke o pristupanju u članstvo i drugih odluka koje se donose unutar organizacije. Konačno, zadnji dio rada bavi se kritikom Simonove teorije odlučivanja i teorije organizacije.
The paper deals with the decisionist approach to organization theory and presents the work of American Nobel laureate Herbert Simon as its chief representative. Information is collected from the work written by Simon himself, from books and papers authored by other people, most notably his close associates and critics, as well as Croatian literature dealing with decision-making in organizations and decision-making in general. Although his extraordinary contribution to several disciplines is recognized in the domestic literature, there is no systematic overview of Simon’s work. This paper aims to fill this void. First part of the paper tackles the basic concepts of Simon’s decisionmaking theory: rationality of decision-making and, in particular, bounded rationality, search for a satisfying solution (satisficing), heuristics, and differentiation between programmed and non-programmed decisions. The paper proceeds by presenting Simon’s understanding of decision-making within the organizational setting. It is argued that Simon’s understanding of organizations is anchored in the differentiation between two types of decisions: decision to participate and decision to produce (intraorganizational decisions). Finally, the last part of the paper explores criticism of Simon’s work.
U radu se razmatra kako se u okviru teorije organizacije konceptualiziraju pojmovi javnog i privatnog. Cilj je rada pokazati kako se s upravnim razvojem mijenjaju i pristupi razlikovanju javnih i ...privatnih organizacija. Uprava se razvija u smjeru sve većeg približavanja javnog i privatnog sektora. Taj je razvoj uvjetovao i redefiniranje pojmova javne i privatne organizacije. Tradicionalno javne organizacije bile su definirane kao javne, a privatne kao privatne, prema formalnom, pravnom kriteriju vlasništva: organizacije u vlasništvu države smatrane su javnima, organizacije u vlasništvu privatnog aktera, privatnima. Suvremeni razvoj uprave doveo je u pitanje ovu formulu, stoga se danas mogu identificirati četiri pristupa u definiranju „javnosti“ organizacije: najstariji formalni, zatim dimenzionalni, normativni i integrativni.
This paper is concerned with the issue of public – private divide within the theory of organization. The main argument is that with administrative development and change, the definition of public, as opposed to private organization, also changes. Current state of public administration is characterized by the blurring of boundaries between public and private sectors. Due to such development the approach to public – private distinction had change. Traditionally, public organizations were identified as public on the basis of formal, legal criteria of ownership: organizations in the property of the state were considered public, and those in the private ownership, private. Modern public administration challenges this formula. Thus, it is possible to distinguish four approaches in the conceptualization of publicness of an organization: the oldest, formal approach, dimensional, normative and integrative approach.
Analiziraju se suvremeni koncepti javne uprave i predlaže novi model promišljanja prilagodbe javnih službi promjenjivom društvenom kontekstu. Kritiziraju se tendencije reduciranja upravne akcije na ...menadžerske prakse koje nagrizaju klasičnu birokraciju s rizicima ukidanja autonomije uprave kao dijela političkog sustava. Noviji prijedlozi za reformu javne uprave poznati pod egidom neoweberijanske države (Bouckaert i Pollitt) dobra su alternativa menadžerskom pristupu. S osloncem na rad Niklasa Luhmanna, pred laže se novi način gledanja na javnu upravu koja može sačuvati
svoju autonomiju i ponovo osnažiti svoju sposobnost efi kas nijeg, otvorenog i demokratičnog funkcioniranja. To može pomoći da se javni sektor adekvatno nosi s okolnostima temeljem stalne razmjene s okolinom sustava. Korisni koncepti teorije sustava su primjerice komunikacija, diferencijacija sustava, promatranje i razmišljanje. Novi se način konceptualiziranja javne uprave testira na primjerima
okolišnih problema i energetskih ušteda.
Transformacija našeg društveno-ekonomskog sistema u sferi ekonomskog i poslovnog odlučivanja nezaobilazno, ukoliko ima pretenzija kvalitetnih promjena sistema i poslovanja u privrednim subjektima ...mora obuhvatiti i reformu kadrovske djelatnosti.
U koncipiranju i ostvarivanju strategije ukupnog razvoja privrede veliki značaj ima upravo kadrovska djelatnost, koja preuzima ulogu vođenja treće znanstveno tehnološke revolucije. Tu svoju suvremenu ulogu kadrovska djelatnost može ostvarit ako se uspješno organizira i stručno ekipira, odnosno ako osmišljeno upravlja, rukovodi i operacionalizira
sve kadrovske procese. U ovome radu iznjeti su razni aspekti operacionalizacije kadrovskih procesa s naglaskom na zadatke vezane za upravljanje i rukovođenje u području kadrovske djelatnosti.
PDF
