Bolesti mekih česti u reumatologiji često su zanemarenog značaja. Izvanzglobne reumatske bolesti obuhvaćaju promjene na tetivama, tetivnim pripojima i ovojnicama, burzama te mišićima, te su često ...zbog bola i ispada funkcije zahvaćenog dijela razlog onesposobljenosti bolesnika. Zbog toga smo proveli istraživanje znanstvene literature o preporučenim načelima liječenja izvanzglobnih reumatskih bolesti s posebnim naglaskom na terapijske dvojbe i postupnike u liječenju. U preglednim člancima koji su bili dostupni u specijaliziranim bazama podataka, kao što su Cochrane i PEDro ne pronalaze se istraživanja koja uspoređuju različite postupnike liječenja pojedinih kliničkih entiteta izvanzglobnih bolesti. Naprotiv, u takve članke su uključena samo istraživanja gdje se uspoređuje utjecaj pojedinog modaliteta nefarmakološkog liječenja u odnosu na navedenu dijagnozu, zbog mogućnosti jasne usporedbe dobivenih podataka. Postupnici koji se pronalaze u pojedinačnim radovima vezani su uz medicinsku ustanovu gdje su nastali i međusobno se razlikuju. Trend je da se svakih pet godina napravi reevaluacija pojedinog modaliteta nefarmakološkog liječenja, koristeći nove znanstvene studije, zbog napretka tehnoloških mogućnosti, kako bi se uopćene preporuke liječenja bolje artikulirale.
Uvod: U Republici Hrvatskoj zakon ne predviđa darovanje organa nakon cirkulacijske smrti iako je ono često u pojedinim drugim državama.
Cilj: utvrditi koliko je mogućih darovatelja bubrega nakon ...cirkulacijske smrti bilo u jednogodišnjem razdoblju (2012.) u Kliničkome bolničkom centru Osijek (KBCO).
Nacrt istraživanja: presječno istraživanje.
Ispitanici i postupci: ispitanici su bili preminule osobe (N=1652) primljene na Zavod za patologiju KBCO tijekom 2012. Procjenjivalo se zadovoljavaju li Maastrichtske kriterije za darovanje organa nakon cirkulacijske smrti. Podaci su preuzeti iz medicinske dokumentacije i statistički obrađeni u SPSS-u.
Rezultati: Maastrichtske kriterije zadovoljilo je 215 ispitanika (13 %), 53 od tih ispitanika isključeno je zbog kontraindikacija za transplantaciju (TX), te je konačan broj mogućih darovatelja bio 162 (10 %). Medijan dobi bio je 72 godine (42-91), a 83 od 162 (51 %) bilo je muškoga spola. Najčešći su uzroci smrti srčanožilne bolesti (78 %), a najviše mogućih darovatelja nakon cirkulacijske smrti preminulo je na Klinici za internu medicinu (42 %). Najčešće zadovoljeni Maastrichtski kriterij je bio drugi (88 %, neuspješna reanimacija). Nije utvrđena statistički značajna udruženost pojedinih Maastrichtskih kriterija sa spolom niti s dobi. U značajno ranijoj životnoj dobi preminuli su muški ispitanici.
Zaključak: broj mogućih darovatelja bubrega nakon cirkulacijske smrti tijekom godine dana u KBCO bio je 162. Mogućnost darovanja nakon cirkulacijske smrti mogla bi povećati broj mogućih darovatelja bubrežnih presadaka i još više poboljšati uspjeh TX u Republici Hrvatskoj. Na razini KBCO može se reći da bi se broj TX s mogućim darovateljima mogao povećati i do 27 puta (otprilike je aktualno 12 TX godišnje, uz mogućnost po dvije bubrežne TX od jednoga darovatelja), premda bi vjerojatno manje tih darovatelja bilo i ostvareno, s obzirom na njihovu stariju životnu dob te moguće protivljenje obitelji darovanju organa.
Prikazujemo 67 godišnjeg bolesnika u kojeg se pojavio eritem i oticanje desne ruke. Dijagnosticiran je suspektni erizipel i limfedem na zaraznom odjelu u drugom mjesecu bolesti. Liječen je ...parenteralno antibioticima (klindamicin+kinolon). Nakon toga je hospitaliziran na reumatološkom pod dijagnozom limphedema desne ruke, stanja nakon erizipela, cervikobrahijalnog sindroma i ulnarnog epikondilitisa desnog lakta. Provedena je limfna drenaža desne ruke i lokalni nalaz ostao je nepromjenjen. U sedmom mjesecu bolesti postavljena je dijagnoza eozinofilnog fasciitisa i započeto je liječenje kortikosteroidima. Usporedno se javlja vrtoglavica, tremor, smetnje ravnoteže, oslabljen sluh te bolovi u vratnoj i slabinskoj kralježnici. U terapiju je uvedena levodopa i ropanirol te dolazi do laganog poboljšanja neuroloških manifestacija ekstrapiramidnog sindroma. Nakon 18 mjeseci bolesti bolesnik ima kontrakturu desnog ramena, induracije i bolne kretnje desne podlaktice, izražen tremor glave i ruku, smetnje ravnoteže, bolove u vratu i križima, otežan hod.
U dvadesetosmogodišnje bolesnice s dominirajućim znacima polimiozitisa i zahvaćanjem plućnog intersticija s pozitivnim nalazom anti-Jo1 protutijela postavljena je sumnja na antisintetaza sindrom. ...Tijekom sljedeća tri mjeseca pojavile su se ragade i ulceracije na vršcima prstiju. U kasnijem tijeku bolesti javila se slika miješane bolesti vezivnog tkiva udružene s intersticijskom plućnom bolesti uz dominirajuću sliku sistemske skleroze. Liječena je glukokortikoidima uz imunosupresivnu terapiju na koju je stanje uglavnom bilo stabilno, bez značajnije progresije plućnih promjena. Rana dijagnoza i liječenje antisintetaza sindroma utječu na povoljniji tijek i ishod bolesti. Preduvjet za navedeno su dobro definirani dijagnostički kriteriji uz procjenu stanja i adekvatan izbor terapije.
Autoimune bulozne dermatoze su skupina bolesti kože i/ili sluznica kojima je primarna eflorescencija bula, a nastaju djelovanjem autoantitijela usmjerenih prema strukturnim komponentama dezmosoma i ...strukturnim proteinima zone bazalne membrane. Dijagnoza bolesti iz te skupine postavlja se na temelju anamneze, kliničke slike, patohistološkog nalaza, nalaza direktne i indirektne imunofluorescencije te dokazom specifičnih cirkulirajućih protutijela metodom EliSA (engl. Enzyme linked immunoSorbent Assay). Sistemske bolesti vezivnog tkiva su heterogena skupina bolesti koje povezuju neki zajednički patogenetski mehanizmi, a karakterizira ih i česta zahvaćenost kože. u ovu skupinu bolesti u svakodnevnoj kliničkoj praksi uobičajeno se ubrajaju lupus eritematozus, dermatomiozitis/polimiozitis, lokalizirana i sistemska sklerodermija. S obzirom da većina bolesti iz ove skupine ima pozitivno neko od antinuklearnih protutijela u praksi se često nazivaju i autoimunim bolestima vezivnog tkiva. u skupini autoimunih buloznih dermatoza rane se pojavljuju kao posljedica pucanja mjehura, te sukladno tome zahvaćaju ili samo epidermis ili epidermis i gornji dio dermisa, dok u skupini sistemskih bolesti vezivnog tkiva rane nastaju u uznapredovalim stadijima bolesti kao posljedica vaskularnog oštećenja tkiva zbog čega dolazi do nekroze tkiva te nastanka rana. Kada rane u tih bolesti zacjeljuju usporeno i traju dulje vrijeme (dulje od 3 mjeseca) ubrajaju se u skupinu kroničnih rana, te je u tim slučajevima nužno utvrditi razlog takvom, usporenom zaraštanju. Kod bolesnika s ranama kao simptomom bolesti, uz prikladnu sustavnu terapiju osobitu je pozornost potrebno pridati lokalnoj terapiji kojoj je cilj sprječavanje superinfekcije i ubrzanje epitelizacije i zaraštanja rana.
Mogućnost transplantacije organa je otvorila nove probleme kako u medicinskoj etici tako i u kliničkoj medicini. Jedan od njih, pribavljanje organa, pokušava se riješiti uglavnom pomoću dva sustava. ...Mnoge države su prihvatile ‘optin’ sustav, koji teži širenju svijesti o problemu i vlastitom izboru pojedinca da donira svoje organe. Drugi sustav, ‘optout’ ili ‘pretpostavljeni pristanak’, u kojem se svi članovi društva smatraju potencijalnim donorima, uveden je u nekolicini zemalja. U tom sustavu, pojedinci trebaju izričito navesti da ne žele donirati svoje organe; u suprotnom se smatraju donorima. U pokušaju utemeljenja našeg argumenta na različitim opravdanjima, tvrdimo da je ‘optout’ sustav pribavljanja organa pravednija opcija, uzimajući u obzir pravo na pristup potrebnoj zdravstvenoj skrbi, te bi stoga treba biti uveden umjesto ‘optin’ sustava.
Dosadašnja istraživanja autora pokazala su da je transformirano tkivo hrena (Armoracia lapathifolia Gilib.), nakon infekcije bakterijom A. tumefaciens, razvilo dvije morfološki različite linije ...tumorskog tkiva. Jedna je linija rasla kao potpuno neorganizirano tumorsko tkivo, a druga kao djelomično organizirani teratogeni tumor s malformiranim hiperhidriranim izdancima (teratomska linija), ali bez mogućnosti regeneriranja biljke normalnih morfoloških karakteristika. Budući da bi povećana proizvodnja reaktivnih oblika kisika mogla uzrokovati promjenu morfoloških karakteristika, u ovom je radu istraživan mogući utjecaj kisika na dediferencijaciju i hiperhidriranost u potpuno neorganiziranom tumorskom tkivu i teratomskoj liniji. Uspoređujući povećane vrijednosti malondialdehida i proteinskih karbonila u potpuno neorganiziranom tumorskom tkivu i teratomskoj liniji s onima u listu hrena, uočena je pojava oksidacijskog stresa iako je izmjeren manji udjel H2O2. Aktivnost lipoksigenaze povećana je u teratomskoj liniji, a još više u potpuno neorganiziranom tumorskom tkivu, što pokazuje da bi peroksidacija masnih kiselina ovisna o aktivnosti lipoksigenaze mogla biti jedan od uzroka oksidacijskoga stresa. Štoviše, u transformiranim je tkivima za razliku od lista uočena bitno veća aktivnost peroksidaze i askorbat peroksidaze te veći broj njihovih izoenzima. S druge strane, izmjerena je kudikamo manja aktivnost superoksid dismutaze, s obzirom na smanjeni udjel H2O2. Veća aktivnost katalaze u listu i teratomskoj liniji povezana je s ulogom katalaze u rastu i diferencijaciji. Dobiveni rezultati potvrđuju prisutnost oksidacijskog stresa u dediferenciranim i hiperhidriranim tumorskim tkivima hrena, odnosno da je oksidacijski stres posljedica nesposobnosti teratomske linije da regenerira biljke normalne morfologije.
