SAŽETAK
Atopijski dermatitis česta je, kronično recidivirajuća upalna bolest kože karakterizirana složenom etiopatogenezom i raznolikim kliničkim fenotipom. Klinička slika može biti različita, a ...bolest je obilježena ponavljajućim dermatitisom, izraženim svrbežom i značajnim utjecajem na kvalitetu života oboljele osobe i cijele obitelji. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike prema standardiziranim dijagnostičkim kriterijima, a procjena težine bolesti prema standardiziranim instrumentima za procjenu težine bolesti. Liječenje treba prilagoditi svakom bolesniku, a cilj liječenja je smanjiti simptome svrbeža, obnoviti oštećenu kožnu barijeru, spriječiti egzacerbaciju bolesti, spriječiti odnosno liječiti komplikacije i komorbiditete te smanjiti negativni utjecaj bolesti na kvalitetu života. Zahvaljujući napretku u razumijevanju etiopatogeneze, terapijske mogućnosti su zadnjih godina značajno napredovale. Hrvatsko dermatovenerološko društvo Hrvatskoga liječničkog zbora predstavlja smjernice za dijagnostiku i liječenje atopijskog dermatitisa. Smjernice su rezultat konsenzusa hrvatskih stručnjaka za atopijski dermatitis koji su kritički proučili mjerodavnu znanstvenu literaturu, koja se temelji na najboljim dokazima.
Istraživanja uporabe jezika i prostornoga identiteta te njihova međuodnosa omogućuju da se kao objekti proučavanja pojavljuju u lingvistici, geografiji, antropologiji, etnologiji, sociologiji, ...psihologiji i filozofiji. Sukladno tomu, javljaju se brojni termini koji su ishodišno nastali u jednoj disciplini, ali se zbog multidisciplinarnosti pojma rabe i u drugim disciplinama. Istraživanja terminologije na području uporabe jezika pokazale su veliku raznolikost (lingvistička geografija, arealna ili spacijalna lingvistika, geografska lingvistika, jezična geografija, geografija jezikâ, geolingvistika). U radu se analiziraju i definiraju navedeni pojmovi, njihova poveznica s pojedinim disciplinama te raspravljaju pojedini terminološki nedostatci. Cilj je istraživanja pregled područja istraživanja uporabe jezika i prostornoga identiteta u širem smislu te posebno položaj i pristupi istraživanju u historijskoj geografiji. Rad analizira uzorak od 124 članka (objavljena uglavnom na hrvatskom i engleskom jeziku) prema autorima, objektu istraživanja, metodologiji rada i razdoblju objavljivanja na temelju čega se izdvajaju tri karakteristična razdoblja tijekom kojih su se istraživanja razvijala i mijenjala.
Nasljedni (hereditarni) angioedem je bolest karakterizirana periodičnim, nepredvidivim oticanjima mekih tkiva različitih lokalizacija i intenziteta s najčešće samoograničavajućim tijekom trajanja, te ...je u pravilu posredovan bradikininom. Bolest može uzrokovati blagi, estetski ili funkcionalni poremećaj, ali može dovesti i do smrtnog ishoda u slučaju zahvaćanja gornjih dišnih putova i gušenja. Postoje stanja koja oponašaju kliničku sliku hereditarnog angioedema, a mogu biti posredovana različitim molekulama (bradikininom, histaminom i sl.), odnosno uzrokovana drugim mehanizmima nastanka. Cilj je ovog članka na temelju ilustrativnih primjera upozoriti na najčešće oponašatelje kliničke slike hereditarnog angioedema s kojima se susreću liječnici različitih specijalnosti, posebice u radu u hitnoj službi.
Korištenje interneta, koje nam olakšava komunikaciju i pruža mogućnost zabave, postalo je sastavni dio svakodnevnog života. Međutim uporaba interneta ponekad bude prekoračena i prijeđe u ...problematičnu uporabu interneta. Česti predmet istraživanja su prediktori razvoja problematične uporabe interneta. Nekoliko je istraživanja ispitivalo ulogu nepovoljnih iskustava u dječjoj dobi na kasniji razvoj problematične uporabe medija i interneta te je cilj ovoga rada prikazati dosadašnja istraživanja o povezanosti ova dva konstrukta. Pretražene su tri baze: Scopus, EBSCO, PsycInfo te je analizirano 12 istraživanja. Istraživanja prikazana u ovom radu upućuju na mogući učinak nepovoljnih životnih iskustava u dječjoj dobi na razvoj problematične uporabe interneta i medija, ali u istraživanjima su prisutna određena ograničenja koja su opisana u radu te su dani prijedlozi za unapređenje metodologije istraživanja. Analizirana istraživanja mogu poslužiti za razvoj preventivnih aktivnosti i intervencija usmjerenih na problematičnu uporabu interneta, a koje su zasnovane na znanjima o traumi.
U Hrvatskoj se engleski uči kao
strani jezik, a osim u formalnom obrazovanju, prisutan je i u svakodnevnom
životu od najranije dobi. Dnevna izloženost engleskome jeziku mjeri se u
satima, a ...istraživanja su pokazala da mnoge neformalne aktivnosti omogućuju
nenamjerno usvajanje jezika. Cilj ovog rada je utvrditi u kojim aktivnostima
studentska populacija u Hrvatskoj provodi najviše vremena služeći se engleskim
jezikom, te postoji li povezanost između izloženosti engleskome jeziku i
njegove uporabe s jezičnim znanjem. U istraživanju je sudjelovalo 93
ispitanika, studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Za
utvrđivanje razine jezičnog znanja korišten je
Oxford Placement Test
, a na temelju rezultata ispitanici su
podijeljeni u tri grupe. Izloženost engleskome jeziku i njegova uporaba
ispitani su upitnikom u kojemu su ispitanici procjenjivali koliko vremena
provode u ponuđenim aktivnostima služeći se engleskim jezikom. Rezultati su
pokazali da ispitanici najviše vremena provode na internetu, a najmanje u
usmenoj komunikaciji. Razlike između grupa s najvišom i najnižom razinom znanja
bile su značajne u svim kategorijama osim čitanja za zabavu, pisane i usmene
komunikacije. Rezultati istraživanja upućuju na povezanost između uporabe
jezika i jezičnog znanja, kao i na činjenicu da se status engleskog kao
stranoga jezika mijenja.
The English language is studied as a foreign
language in Croatia, and, apart from being included in formal education, it is
also present in everyday life. Daily exposure to English is measured in hours
and research has shown that many informal activities allow for incidental
language acquisition. This paper is aimed at identifying the activities in
which the Croatian student population spends most of their time using English
as well as at investigating whether a connection between exposure to English,
its use and prior knowledge of language can be established. Ninety-three participants
were included in the study, all students of the Faculty of Humanities and
Social Sciences at the University of Rijeka. The level of English knowledge was
determined by administering the Oxford Placement Test. Three groups were formed based on the results
obtained in the testing. Exposure to English and the students’ use of the
language were tested by means of a questionnaire in which the participants were
asked to approximate how much time they spent using English in the activities
listed in the questionnaire. The results showed that the participants spent
most of their time online and least in spoken communication. The differences between
groups with the lowest and the highest levels of knowledge were found to be
significant across all activities apart from reading for leisure, written, and
spoken communication. On the one hand, this study has managed to corroborate
the connection between language use and the level of language proficiency, and
on the other, it has indicated that the status of English is slowly changing on
both the global and individual level.
Communication and information sources can play an important role when addressing drug use. The aim of this study is to assess the association of different levels of trust in information sources ...regarding drug use within different population groups.
Data was gathered using a mixed methods approach, with an online survey and interviews. A structured questionnaire was designed for data collection using the methodology of the European Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction, with additional items measuring trust in the information sources.
In total 9,161 inhabitants of Slovenia aged 15-64 years and living in the private households completed the survey as part of this non-experimental quantitative study (response rate: 57%). A total of 20.7% of the participants reported having used cannabis or hashish at least once in their lives, 2.5% cocaine/crack cocaine and 0.4% heroin. Mean age of the first cannabis/hashish use was 19.59 years, cocaine/crack cocaine 22.73 years and heroin 20.63 years. The participants most value and trust the information sources regarding tobacco, alcohol and illicit drugs if it comes from healthcare workers or immediate family and other relatives, and put the least trust in the internet and television.
The data show that drug users have less trust in the given information sources compared to the whole sample. The present research serves as evidence for development and implementation of targeted interventions, including communication activities and tools.
The discovery of the endocannabinoid system has raised public interest in the medicinal use of cannabis, phytocannabinoids, and synthetic cannabinoids, which has always been closely regulated due to ...their psychotropic effects and potential abuse. The review takes a quick look at the current legal framework in the European Union, which regulates cannabis use and cultivation for medicinal purposes in line with the United Nations Conventions on the production, trade, and use of cannabis, phytocannabinoids, and synthetic cannabinoids. And while the EU legislation precisely defines requirements and marketing authorisation procedures for medicinal products for all EU member states, there is no common regulatory framework for magistral and officinal preparations containing cannabinoids, as they are exempt from marketing authorisation. Instead, their regulation is left to each member state, and it is quite uneven at this point, mainly due to cultural and historical differences between the countries, leading to different access to non-authorised medicinal products. Therefore, to meet great public interest, harmonised approaches on cannabinoid-containing products without marketing authorisation would be welcome to level the playing field in the EU.
Cilj: Procijeniti spremnost za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova među diplomantima četiriju hrvatskih medicinskih fakulteta temeljem samoprocjene. Nadalje, ustvrditi i raspraviti ...eventualno prisutne nejednakosti među edukacijskim kurikulumima medicinskih fakulteta. Ispitanici i metode: Svi studenti završne godine studija na svim četirima hrvatskim medicinskim fakultetima (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb) mogli su sudjelovati u ovom presječnom istraživanju. Korišten je validirani upitnik radne skupine ESGAP Student-PREPARE. Riječ je o upitniku od 47 čestica, a uključuje pitanja o demografskim odrednicama, samoprocijenjenoj spremnosti za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova, percepciji o korisnosti različitih metoda poučavanja te percipiranoj potrebi za daljnjom edukacijom iz ove tematike. Rezultati: Stopa odaziva po pojedinim fakultetima bila je u rasponu od 15,71% do 31,33%. Razina samoprocijenjene „sveukupne spremnosti“ (engl. global preparedness score, GPS) za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova po fakultetima iznosila je redom: Osijek 48,82; Zagreb 53,56; Rijeka 57,14 te Split 66,28. Prosječni GPS (56,45) u 2019. u Hrvatskoj nije bio statistički značajno različit od vrijednosti u 2015. godini (62,66). Splitski su studenti imali statistički značajno bolje rezultate u 3/27 kurikularnih područja, dok za preostala područja statistički značajna razlika nije pronađena. Većina je diplomanata (73,68% – 100%) izrazila potrebu za dodatnom edukacijom iz ove tematike. Samoprocijenjena dostupnost/korisnost interaktivnijih metoda poučavanja bila je veća na splitskom fakultetu. Zaključak: Hrvatski diplomanti medicine po završetku studija generalno se ne osjećaju dovoljno spremnima za samostalno propisivanje antimikrobnih lijekova koje im predstoji u skorašnjoj kliničkoj praksi. Osjetne interregionalne diskrepancije u spremnosti studenata za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova nisu pronađene, međutim uočene su značajnije razlike po pitanju samoprocijenjene dostupnosti/korisnosti pojedinih metoda poučavanja među fakultetima.
Maligni tumori glave i vrata su vrlo heterogena skupina u koje ubrajamo tumore gornjega aerodigestivnog trakta – usnice i usne šupljine, orofarinksa, nazofarinksa, hipofarinksa, grkljana, žlijezda ...slinovnica, nosne šupljine i sinusa. Najčešći maligni tumor ovih sijela jest karcinom pločastih stanica. Njegova pojava je povezana uz pušenje duhana i konzumiranje alkohola, no u zadnje vrijeme primjetan je porast karcinoma povezanih s HPV-infekcijom. Liječenje karcinoma glave i vrata temelji se na lokalizaciji tumora, stupnju invazije i proširenosti bolesti. Unatoč napretku u liječenju zadnjih desetljeća, karcinomi ove regije tijela i dalje su povezani s visokom smrtnošću i značajnim padom kvalitete života. Liječenje karcinoma glave i vrata sastoji se od kirurgije, kemoterapije, radioterapije, ciljane terapije, imunoterapije te kombiniranja ovih postupaka. U kirurškom dijelu svjedočimo razvoju novih postupaka temeljenih na endoskopskim pristupima, uključujući transoralnu robotsku kirurgiju. Uz citostatike na bazi platine i taksana, inhibitora receptora epidermalnog faktora rasta – tirozin kinaze, zadnjih su godina intenzivna istraživanja u primjeni imunološke terapije. U ovom radu obrađena su recentna istraživanja o terapiji i smjernicama primjenjivim u budućnosti u liječenju karcinoma glave i vrata.
SAŽETAK
UvodPrimarna prevencija raka vrata maternice uključuje informiranje i poticanje svijesti o odgovornom spolnom ponašanju i metodama prevencije spolno prenosivih infekcija i kontracepcije. U ...okviru mjera primarne prevencije, cijepljenje protiv humanog papilomavirusa (HPV) jest dostupna i učinkovita dopuna mjerama zaštite od premalignih i malignih lezija anogenitalne regije. Cilj rada bio je istražiti znanje, mišljenja, stavove o cijepljenju i status cijepljenja liječnika protiv HPV-a u Hrvatskoj.
MetodeDeskriptivna, opažajna, presječna studija provedena je među članovima Hrvatske liječničke komore koristeći elektronički upitnik. Analizirana su sociodemografska obilježja ispitanika, znanja, mišljenja i stavovi o cijepljenju, status cijepljenja i spremnost na cijepljenje ispitanika i njihove djece. Analiza rezultata provedena je hi-kvadrat testom.
RezultatiU analiziranoj skupini (N=1,688 od 18,421) ispitanika, zagovarateljima/cama cijepljenja smatra se 91,59% (N=1546), protivnicima 3,14% (N=53), a 5,27% (N=89) nema stav prema cijepljenju. Udio liječnika cijepljenih protiv HPV-a iznosi 12,32% (N=208), 19,73% (N=333) je cijepilo dijete, 46,64% (N=632 od 1355) onih koji nisu cijepili ili nemaju djecu, planira to učiniti. Najveću skupinu cijepljenih liječnika čine liječnici bez specijalizacije (n=112 od 371, 30,19%), mlađe dobne skupine. Većina liječnika (99,17%, N=1674) smatra da je cjepivo protiv HPV-a dostupno u Republici Hrvatskoj, 86,85% (N=1466) smatra da je cijepljenje namijenjeno osobama oba spola starijima od 9 godina, 60,55% ispitanika (N=1022) smatra da cervikalna displazija ne predstavlja kontraindikaciju za cijepljenje. Kao najčešći razlozi protivljenja cijepljenju protiv HPV-a navedene su nuspojave i mišljenje da je cijepljenje nepotrebno.
ZaključakVećina ispitanika ovog istraživanja ima pozitivan stav o cijepljenju protiv HPV-a. Iako je stopa liječnika i njihove djece cijepljenih protiv HPV-a razmjerno niska, većina ispitanika spremna je cijepiti svoje dijete. Niska stopa cijepljenih liječnika vjerojatno je posljedica manjeg broja ispitanika mlađih dobnih skupina koji su imali priliku biti cijepljeni. Ipak, spremnost na cijepljenje djece važan je pokazatelj stava o cijepljenju.
PDF
