Cilj: Adultna policistična bolest bubrega je najčešća nasljedna bolest bubrega.Tijekom godina dolazi do povećanja cisti, smanjenja funkcionalne nefronske mase i kompresije uvećanih bubrega na okolne ...strukture. U ovom radu prikazujemo pacijenticu s policističnom bolesti bubrega, kod koje se nakon presađivanja bubrega razvila tromboza donje šuplje vene. Prikaz pacijenta: Tri mjeseca nakon transplantacije kadaveričnoga bubrega u lijevu ilijačnu jamu 67-godišnja pacijentica hospitalizirana je zbog otoka desne noge. Kliničkim i ultrazvučnim pregledom ustanovljena je duboka venska tromboza desne noge i uvedena je terapija heparinom. S obzirom na to da nije dolazilo do poboljšanja, učinjen je pregled kompjutoriziranom tomografijom kojim je potvrđena duboka venska tromboza desne noge, ilijačnih vena desno i parcijalna tromboza distalnog dijela donje šuplje vene. Nalazi radiološke obrade ukazali su na pritisak desnog policističnog bubrega na donju šuplju venu te smo, zbog sprječavanja kompletnog venskog zastoja na razini donje šuplje vene, učinili nefrektomiju policističnog bubrega. Poslijeoperacijski tijek bio je uredan, otok noge se smanjio i funkcija bubrežnog presatka je ostala stabilna. Rasprava i zaključak: U pacijenata s velikim policističnim bubrezima kompresija donje šuplje vene može dovesti i do njezine tromboze. Indicirana je pravovremena nefrektomija.
Cilj rada je podsjetiti na predanalitičke, analitičke i poslijeanalitičke osobitosti i ograničenja određivanja D-dimera radi racionalne
primjene laboratorijske pretrage te ispravnog tumačenja nalaza ...i literaturnih navoda. U cirkulaciji zdravih osoba nalazi se vrlo mala
količina D-dimera, a patološko povećanje njegove vrijednosti prisutno je u kliničkim stanjima s pojačanom koagulacijskom i fi brinolitičkom
aktivnošću, odnosno njegovim promijenjenim metabolizmom. Rutinsko određivanje D-dimera primjenjuje se za postavljanje
dijagnoze i praćenje tijeka diseminirane intravaskularne koagulacije te u diferencijalnoj dijagnostici tromboembolijskih stanja.
Zbog velike negativne prediktivne vrijednosti koncentracija D-dimera manja od defi nirane granične vrijednosti isključuje dijagnozu
tromboembolijske bolesti i pomaže u probiru pacijenata kojima je potrebna daljnja obrada skupim slikovnim metodama. Imunokemijske
metode za kvantitativno određivanje koncentracije D-dimera nisu standardizirane, primjenjuju monoklonska anti-D-dimer
antitijela različite specifi čnosti te različite detekcijske reakcije, zbog čega je prisutna heterogenost u izvještavanju rezultata, što ote-
žava usporedbu nalaza i rezultata istraživanja dobivenih različitim metodama. Kako bi nalaz i tumačenje nalaza D-dimera bili
ispravni i pouzdani, potrebno je zadovoljiti predanalitičke zahtjeve: najpogodnije vrijeme uzorkovanja, poznavanje osobitosti metode
kojom je određena koncentracija D-dimera te poznavanje ograničenja određivanja D-dimera vezana za pojedina patološka
stanja.
Between September 2007 and February 2010, the occurrence of symptomatic deep venous thrombosis (DVT) was investigated in a cohort of 79 consecutive patients. A case-control study inclu ded 71 healthy ...controls matched with cases for sex and age. The prevalence of factor V G1691A mutation genotype was analyzed. Eighteen cases (22.79%; 95% confidence interval (CI) 13.53% to 32.03%) and four controls (5.63%; 95% CI 0.27% to 10.99%) were heterozygous carriers of FV Leiden (p= 0.025). The odds ratio for DVT was 4.94 (95% CI 1.58 to 15.42) and the relative risk 4.04 (95% CI 1.44-11.38) compared with FV 1691G carriers. Four cases were homozygous carriers of FV Leiden, giving a prevalence of 5.06% (95% CI 0.23 to 9.89%) and no controls, therefore OR and RR calculation was based on the prevalence of homozygotes in the general Caucasian population. The OR for DVT was 47.28 (95% CI 0.04 - 52167.3) and the RR 45.57 (95% CI 0.04 to 49540.77; p=0.025) compared with FV 1691 G carriers. Our study confirms that factor V Leiden carriers in Vojvodina, as in similar studies previously carried out in other populations, have an increased risk of developing DVT. The evaluated risk of DVT in heterozygous carriers of the mutation is four- to five-fold higher, whereas for homozygous carriers it is 45- to 48-fold higher than in non-carriers. These results confirm that patients with DVT and their relatives should undergo screening for FV Leiden mutation.
U periodu od septembra 2007 do februara 2010. ispitana je pojava duboke venske tromboze u kohorti od 79 pacijenata. Prospektivna studija je obuhvatila kontrolnu grupu koja se po odnosu polova i starosti poklapa sa grupom pacijenata. Analizirano je prisustvo mutacije faktor V G1691A u grupi obolelih i kontrolnoj grupi. Osamnaest obolelih (22,79%; 95% interval poverenja (CI) 13,53% do 32,03%) i četiri kontrole (5,63%; 95% CI 0,27-10,99%) bili su nosioci FV Leiden mutacije u heterozigotnom stanju (p = 0,025). Odnos verovatnoća (OR) za nastanak DVT iznosio je 4,94 (95% CI 1,58-15,42) a relativni rizik (RR) 4,04 (95% CI 1,44-11,38) u poređenju sa nosiocima neizmenjenog gena. Četiri obolela bili su nosioci FV Leiden mutacije u heterozigotnom stanju a nijedna zdrava osoba i stoga su OR i RR računati na osnovu opšte učestalosti homozigota u beloj populaciji. OR za DVT bio je 47,28 (95% CI 0,04-52167,3) a RR 45,57 (95% CI 0,04-49540,77; p=0,025) Naša studija potvrđuje da nosioci FV Leiden mutacije u Vojvodini, kao u studijama rađenim na drugim populacijama, imaju povećan rizik za nastanak DVT. Procenjen rizik od nastanka DVT za nosioce faktor V Leiden mutacije u heterozigotnom stanju je četiri do pet puta veći a za homozigotne nosioce čak oko 45 do 48 puta veći u odnosu na nosioce neizmenjenog gena za FV. Ovi rezultati potvrđuju da kod pacijenata sa DVT, kao i njihovih rođaka, treba ispitati prisustvo FV Leiden mutacije.
Duboka venska tromboza – što je novo? Strapajević, Damir; Kučko, Dubravka; Sukalić, Ana Marija
Cardiologia Croatica,
10/2021, Letnik:
16, Številka:
11-12
Web Resource
TROMBOEMBOLIJSKA BOLEST U TRUDNOĆI Husar, Darko; Đelmiš, Josip
Gynaecologia et perinatologia (Zagreb, Croatia),
06/2008, Letnik:
17, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
SAŽETAK. Fatalna plućna embolija u mnogim razvijenim zemljama ostaje najvažniji uzrok mortaliteta u trudnoći, a za povišenu incidenciju tromboembolijskih incidenata u trudnoći znamo već stoljećima. ...Fiziološka zbivanja u trudnoći dovode do stanja hiperkoagulabilnosti, što povisuje rizik za venski tromboembolizam (VTE). Žene s prirođenim ili stečenim trombofilijama imaju za vrijeme trudnoće posebno visoki rizik za VTE i tromboprofilaksa je opravdana i ¬potrebna u nekim slučajevima. Trombofilija je također povezana s komplikacijama trudnoće, koje uključuju intrauterinu smrt ploda, preeklampsiju, intrauterini zastoj rasta (IUGR) te abrupciju posteljice. Antitrombotički lijekovi koji su na raspolaganju za prevenciju i liječenje venskog tromboembolizma i komplikacija trudnoće, koje trombofilija uzrokuje, su nefrakcionirani heparin (UFH), niskomolekularni heparin (LMWH) i acetilsalicilna kiselina. Antagonisti vitamina K su u trudnoći kontraindicirani. Učinkovitost i sigurnost niskomolekularnog heparina je danas dokazan i on je terapija izbora u ¬prevenciji i liječnju VTE u trudnoći. Niskomolekularni heparin je zamijenio nefrakcionirani heparin zbog veće terapijske sigurnosti i manjeg broja nuspojava.
Različiti poremećaji koagulacije ponekad se povezuju s bolestima štitnjače, najčešće hipertireozom. Većina dosadašnjih
radova je usredotočena na rizik duboke venske tromboze kod takvih bolesnika, dok ...je u vrlo malom broju radova opisana
povezanost hipertireoze i plućne embolije. Prikazuje se slučaj 43-godišnje bolesnice s dugogodišnjom nekontroliranom hipertireozom
i posljedičnim akutnim venskim tromboembolizmom. Vjerojatni patofiziološki mehanizam uključuje oštećenje
endotela, smanjenje fibrinolitičke aktivnosti i povećanu razinu faktora koagulacije. Klinička i laboratorijska evaluacija štitnjače
preporučljiva je u bolesnika s neprovociranim tromboembolijskim događajem.
Pacijenti sa nemetastatskim, svijetlostaničnim karcinomom bubrega stadija T3, predstavljaju klinički izazov za urologe. Doseg tumorskog tromba unutar donje šuplje vene je glavna odrednica složenosti ...krurškog zahvata. Tumorski trombi razine III i IV zahtijevaju upotrebu kardiopulmonalnog premoštenja I hipotermijskog aresta. Pažljiva preoperativna procjena i multidisciplinarni pristup je neophodan. U našem centru je liječeno 12 pacijenata sa svijetlostaničnim karcinomom bubrega i tumorskim trombom u donjoj šupljoj veni. Ukupno preživljenje nakon 29 mjeseci je za ove pacijente bilo 69%. U ovom trenutku, od 9 preživjelih pacijenata, 6 je bez recidiva bolesti, a 3 imaju progresiju. U našoj studiji smo pokazali da pažljivo izabrani pacijenti sa svijetlostaničnim karcinomom bubrega i tumorskim trombom razine III i IV mogu biti izliječeni agresivnim kirurškim pristupom.
TROMBOEMBOLIJSKE KOMPLIKACIJE U ONKOLOŠKIH BOLESNIKA Pavan Jukić, Doroteja; Lide Škalec, Suzana; Ćorušić, Ante ...
Gynaecologia et perinatologia (Zagreb, Croatia),
03/2004, Letnik:
13, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Duboka venska tromboza je drugi najčešći uzrok smrti bolesnika oboljelih od raka. Bolesnici oboljeli od zloćudne bolesti imaju veću sklonost zgrušavanju krvi i time veći rizik od tromboembolijskih ...komplikacija. Operacija, kemoterapija, radioterapija i imobilizacija tih bolesnika dodatno doprinose nastanku duboke venske tromboze. Imajući u vidu preoperativne i intraoperativne prognostičke čimbenike za nastanak duboke venske tromboze, u mogućnosti smo pravovremeno intervenirati i smanjiti moguće komplikacije. Niskomolekularni heparin se pokazao uspješnim u prevenciji i liječenju tromboembolijskih komplikacija, a nekoliko studija izvještava o duljem očekivanom preživljenju bolesnika oboljelih od zloćudne bolesti liječenih antikoagulantnom terapijom.
Prikazana je tridesetčetverogodišnja bolesnica kojoj je u devetom tjednu prve trudnoće postavljena dijagnoza ciste na jajniku i duboke venske tromboze. Pacijentica je inicijalno liječena terapijskim ...dozama niskomolekularnog heparina. Nakon što je kontrolni obojeni dopler nožnih vena u petnaestom tjednu gestacije pokazao prohodnost nožnih vena, započete su pripreme za operaciju. Uzevši u obzir dimenzije tumora odlučeno je izvesti laparotomiju. Anesteziološka skrb, kirurški
postupak, kao i postoperativno razdoblje protekli su bez komplikacija. Antitrombotska profi laksa nastavljena je tijekom ostatka trudnoće. Pacijentica je imala nekomplicirani vaginalni porođaj u tridesetdevetom tjednu gestacije. Smatra se kako kirurško odstranjenje velikih adneksalnih masa za vrijeme trudnoće smanjuje rizik nedijagnosticiranog maligniteta, torzije, infekcije, rupture, krvarenja i opstrukcije porođaja. Uzevši u obzir dokazanu duboku vensku trombozu, inicijalno liječenje je započeto supkutanom primjenom terapijskih doza niskomolekularnog heparina. Ostale potencijalne terapijske mjere uključuju postavljanje fi ltera u donju šuplju venu, liječenje nefrakcioniranim heparinom te trombolizu/trombektomiju.
Nekoliko studija navodi slične stope uspješnosti vaginalnog porođaja između pacijenata liječenih profi laktičkim dozama niskomolekularnog heparina i opće opstetričke populacije. U slučaju naše bolesnice odlučili smo nastaviti antitrombotsku profi laksu do kraja trudnoće što se pokazalo kao dobra odluka jer je bolesnica imala nekompliciran vaginalni porođaj u tridesetdevetom tjednu gestacije. Naše iskustvo pokazuje dobar terapijski odgovor na liječenje duboke venske tromboze
niskomolekularnim heparinom za vrijeme trudnoće. Također, možemo potvrditi da je razdoblje drugog trimestra trudnoće, nakon završene organogeneze, idealno za kirurško zbrinjavanje adneksalnih masa. Potrebno je više studija za dokaz pravog značenja primjene intraoperacijskog pozitivnog tlaka na kraju ekspirija kao metode prevencije plućne embolije.
PDF
