U velikom dijelu 20. stoljeća demografski razvoj hrvatskih otoka obilježava depopulacija. Ona počinje 1921., a po službenim statističkim pokazateljima završava u posljednjem desetljeću toga stoljeća. ...Uzrokovana je dugogodišnjim iseljavanjem s otokâ potaknutim gospodarskim (agrarna prenapučenost, industrijalizacija kopna, deagrarizacija, krize pojedinih poljoprivrednih djelatnosti, monokultura na pojedinim otocima itd.) i političkim uzrocima (političko iseljeništvo, talijanski optanti). Za formiranje ukupne depopulacije sve do šezdesetih godina presudna je emigracijska depopulacija, dok se nakon tog razdoblja njoj pridružuje i prirodna depopulacija, koja mnoge otočne zajednice dovodi do ekstremnoga depopulacijskog stanja – izumiranja. No od popisa stanovništva 1991. opće kretanje stanovništva hrvatskog otočja ima pozitivan predznak. Zaključak da je na otocima došlo do populacijske revitalizacije brzo je demantiran nizom činjenica. Budući da je od 1993. primijenjen zakon popularno nazvan »zakon o vikendicama«, brojni su se vlasnici kuća za od¬mor opredijelili za to mjesto kao lokaciju pretežnog mjesta stanovanja premda u njemu ne borave tijekom većeg dijela godine, stvarajući tako značajni kontingent »fiktivnog stanovništva«. Druga teza koja demantira da naši otoci proživljavaju demografski polet i revitalizaciju počiva na činjenici da su daleko najviše stope rasta broja stanovnika zabilježene na premoštenim otocima. Smatramo da ti otoci (koje ujedno karakterizira najveći udio kuća za odmor u ukupnom broju svih objekata) ne dijele sudbinu otočnosti (inzularnosti) kao ostali »pravi otoci« jer su čvrstom vezom povezani s kopnom i ustvari više nisu izolirani. Ako isključimo kretanje broja stanovnika te skupine otoka iz kretanja ukupnog stanovništva cjelokupnog otočja, možemo ustvrditi da je u proteklom razdoblju i prihvaćajući »fiktivno stanovništvo« kao statistički realitet, broj stanovnika naših otoka stagnirao.
Depopulation was the main feature of the demographic development of Croatian islands during a large part of the 20th century. It started in 1921 and ended in the last decade of the century according ...to the official statistical indicators. It was caused by a long-term emigration from the islands, arising both from economic (agrarian over¬population, land industrialization, de-agrarisation, the crises of certain agricultural activities, monoculture on some of the islands, etc.) and political reasons (political emigration, Italian optants). Depopulation due to emigration was crucial in creating total depopulation up to the 1960s, and after that period it was joined by natural depopulation as well, leading many island communities to a state of extreme depo¬pulation – extinction. But since the 1991 Census, the general population change on Croatian islands has got a positive sign. However, the conclusion that population revitalization occurred on Croatian islands was soon denied by a series of facts. As the law, popularly called “the law on vacation homes”, has been applied since 1993, a large number of second homes owners opted for this location as the predominant place of residence, although they do not reside there for the most part of the year, thus creating a significant contingent of “fictitious population”. Another theory whi¬ch denies that our islands are experiencing demographic upswing and revitalization rests on the fact that far and away the highest rates of population growth have been recorded on the bridged islands. We believe that these islands (also characterized by the highest proportion of second homes in the total number of objects) do not share the fate of islandness (insularity) as the other “real islands” do, owing to their solid connection to the mainland so that, in fact, they are no longer isolated. If we exclude the population trends of this group of islands from the total population change of the entire archipelago, we can affirm that even if “fictitious population” is accepted as a statistical reality, the population of our islands stagnated in the previous period.
U radu se prikazuju rezultati preživljenja mikrosporidija izoliranih iz gubara (Lymantria dispar) nakon dugotrajne pohrane u tekućem dušiku. Infektivnost osam mikrosporidijskih L. dispar izolata ...testirano je na ličinkama gubara: Vairimorpha disparis, Nosema lymantriae, Nosema portugal, Nosema sp. (Poljska), Nosema sp. (Ebergassing), Nosema sp. (Njemačka), Nosema sp. (Schweinfurt) and Nosema sp. (Veslec). Preživljenje spora u tekućem dušiku detaljno je praćeno kod N. portugal i Nosema sp. (Ebergassing) koje su tako čuvane skoro 19 godina i aplicirane oralnom infekcijom i ponaosob na svaku pojedinu ličinku gubara. Ostalih 6 izolata aplicirano je površinskom kontaminacijom hranjivog supstrata, također oralnim infekcijskim putem. Od 8 mikrosporidijskih izolata apliciranih površinskom kontaminacijom samo kod 4 izolata, Vairimorpha disparis, Nosema lymantriae, Nosema sp. (Ebergassing) i Nosema sp. (Poljska), došlo je do uspješne infekcije ličinki gubara. Dok je kod svih testiranih ličinki (100%) uspješno realizirana infekcija sporama prve tri mikrosporidije, tek 21,1% tretiranih ličinki uspješno je inficirano sporama Nosema sp. (Poljska). Na kraju inkubacijskog razdoblja, kod svih ličinki inficiranih sa sva 4 izolata disekcijom je utvrđen visok stupanj zaraze; tkiva su bila ispunjena sporama. Mikroskopska pretraga ličinki L. dispar individualno tretiranih sporama Nosema portugal uz tri različite doze (100, 1000 i 10000 spora) pokazala je da su spore N. portugal izgubile infektivnost nakon 19 godina pohrane u tekućem dušiku; niti jedna od testiranih ličinka nije bila zaražena. Naprotiv, spore Nosema sp. (Ebergassing) zadržale su infektivnost nakon istog razdoblja pohrane u tekućem dušiku od 18,75 godina. Niti jedna od testiranih ličinki nije zaražena nakon oralnog unosa od 100 spora. Oralna aplikacija od 1000 spora po ličniki rezultirala je ukupnom uspješnom infekcijom 4,1% ličinki, a aplikacija od 10000 spora s 68,8% inficiranih ličinki. U svim uspješnim slučajevima uspješno zaraženih ličinki, na kraju inkubacijskog razdoblja infekcija je bila dobro razvijena, a masno tijelo prepuno spora. Istraživanje je potvrdilo da je pohrana mikrosporidija Nosema i Vairimorpha vrsta i domaćina iz reda leptira prikladna opcija za dugotrajno čuvanje izolata. Spore su preživjele i do 18 i pola godina, iako je tijekom eksperimenta zamijećen i značajan pad njihove infektivnosti. U pojedinim slučajevima spore su odumrle već nakon 7 godina pohrane u tekućem dušiku. Preporuka je da prilikom skladištenja i pohrane mikrosporidijskih izolata u tekućem dušiku svakih 5 godina repozitorij obnavlja svježim izolatima. Materijal koji se dulje vrijeme skladišti u tekućem dušiku nije prikladan i ne bi se smio koristiti u infektološkim testovima.
U radu je ispitan utjecaj ksantohumola, prenilflavonoida izoliranog iz hmelja (Humulus lupulus L.), na oksidacijsko oštećenje DNA i vitalnost kvasca Saccharomyces cerevisiae. Kulture su kvasca u ...uvjetima oksidacijskog stresa, izazvanog vodikovim peroksidom, rasle bolje uz dodatak 5 mg/L ksantohumola nego one kojima je dodan samo vodikov peroksid. Oštećenja DNA utvrđena komet testom te fluorescencija diklorofluoresceina u stanicama uzgojenim u podlozi s vodikovim peroksidom i ksantohumolom bili su znatno manji nego u stanicama tretiranim samo s vodikovim peroksidom. Masenom su spektrometrijom pronađeni produkti oksidacije ksantohumola nastali uslijed vezivanja slobodnih radikala, čime je potvrđen njihov antioksidacijski učinak. Međutim, pri koncentracijama iznad 5 mg/L učinak je ksantohumola bio suprotan, tj. rast je stanica kvasca bio usporen, a učestalost oštećenja DNA se bitno povećala. Soj kvasca yap1 nastao mutacijom uslijed delecije gena uzrokovane oksidacijskim stresom rastao je sporije pri dodatku najmanje 5 mg/L ksantohumola od divljeg tipa, iz čega se može zaključiti da toksičnost ksantohumola ovisi o oksidacijskom stresu kvasca. Dobiveni podaci produbljuju znanje o djelovanju ksantohumola, koji ovisno o koncentraciji može imati antioksidativni/antigenotoksični ili prooksidativni/genotoksični učinak na stanice kvasca.
U radu se analizira vitalitet, zdravstveno stanje, mehanička stabilnost i rast stabala divljeg kestena (Aesculus hippocastanum L.) na području grada Velike Gorice. Uz pomoć vizualno kontrolne metode ...(Visual Tree Assessment), obavljena je arborikulturna analiza biološkog (vitalitet) i mehaničkog (statičkog) stanja starih i mladih stabala. Procjena vitaliteta obavljena je na osnovi skale od 1–5 te prema Roloffovom modelu (0–3). Korelacijska analiza klimatskih čimbenika (temperature i oborina) i indeksne kronologije stabala divljeg kestena provedena je uz pomoć programa DENDROCLIM. Istraživana mlada stabala divljeg kestena imaju slične dendrometrijske varijable (promjer i visina stabla, polumjer krošnje, udaljenost stabala), dok su kod starih stabala vidljive razlike s obzirom na lokacije koje su uvjetovane različitom starošću stabala, zahvatima ovršavanja krošanja i uvjetima staništa. Prsni promjeri starih stabala statistički se značajno razlikuju s obzirom na istraživane tri lokacije. Istraživana mlada stabla divljeg kestena u parku imaju statistički značajno veći vitalitet od onih u drvoredu, što se može protumačiti boljim ekološkim uvjetima. Najbolji vitalitet pokazuju stara stabla u parku, a najlošiji u drvoredu kod željezničkog kolodvora, dok najbolji vitalitet po Roloffu imaju stabla u Zagrebačkoj ulici, a najlošiji u parku. Prema evidentiranim simptomima i greškama drva mladih stabala utvrđeno je manje postotno učešće kod stabala u parku u odnosu na drvoredna stabla. Kod starih stabala divljeg kestena najveće postotno učešće simptoma i grešaka drva zabilježeno je u Zagrebačkoj ulici i u blizini željezničkog kolodvora, dok je manji udio evidentiran kod parkovnih stabla. Vizualno kontrolnom metodom uz dodatnu provjeru rezistografom, utvrđena su dva stara stabala koje trenutno treba ukloniti zbog narušene mehaničke čvrstoće te sigurnosti ljudi i imovine. Dendrokronološkom analizom utvrđen je velik senzibilitet u radijalnom prirastu stabala (0,08–8,17 mm). Utvrđena je značajna pozitivna ovisnost radijalnog prirasta o prosječnim količinama oborina u proljeće, dok je limitirajući učinak utvrđen za maksimalnu temperaturu zraka u proljeće.
Istraženo je tripanocidno djelovanje etanolskog iscrpka lišća Psidium guajava na vrstu Trypanosoma brucei brucei (BS427) i njegova citotoksičnost na stanice HEK293 bojanjem alamarskim plavilom u 384 ...jažice. Citotoksični učinak na stanice HEK293 rabljen je za procjenu indeksa selektivnosti. Učinkovitost biljnih iscrpaka određivana je da bi se procijenila svrhovitost budućih kemijskih i bioloških istraživanja potencijalnoga lijeka za afričku bolest spavanja. U istraživanju su rabljena dva tripanocida, pentamidin i diminazen, te puromicin kao sredstvo koje usporava rast stanica. Rezultati su pokazali da 80% etanolskih pripravaka s IC50 od 6,3 μg/mL koči rast i razvoj tripanosoma, a samo 20% onih s IC50 od 48,9 μg/mL, s odgovarajućom aktivnosti manjom od 50% na stanice HEK293 u najvećoj dozi od 238,10 μg/mL. Indeks selektivnosti iscrpaka bio je sukladan s aktivnošću pentamidina i diminazena. Aktivnost istraživanih sastojaka bila je sukladna s razinom prije objavljene osjetljivosti. Izostanak citotoksičnosti na razini rabljenih koncentracija i izravna djelotvornost na stanice T. b. brucei daju osnovu za daljnja kemijska i biološka istraživanja predmetnih pripravaka.
Novija istraživanja dvojezičnosti i višejezičnosti potvrdila su prednosti dvojezičnih govornika u području metajezične svjesnosti, u ovladavanju čitanjem i pisanjem te u drugim jezičnim zadatcima ...(narativne sposobnosti, opisivanje slike, imenovanje) u različitim jezicima. Međutim, na pozitivan utjecaj dvojezičnosti značajno utječu društveni čimbenici, točnije vrsta dvojezične zajednice kojoj dvojezični govornici pripadaju. S obzirom na parametre određivanja vrste dvojezične zajednice te procjene njihove etnolingvističke vitalnosti u ovomu su radu uspoređene su dvije dvojezične skupine hrvatskih govornika: dvojezični govornici talijanskoga i hrvatskoga jezika u Istri te dvojezični govornici njemačkoga i hrvatskoga jezika u Beču. Rezultati ovog istraživanja omogućuju jasnija predviđanja utjecaja dovjezičnosti na jezični i opći razvoj navedenih skupina te upućuju na moguće promjene u jezičnim zajednicama koje bi na raj razvoj mogle blagotvorno pozitivno utjecati.
Zlatna krumpirova nematoda Globodera rostochiensis značajan je štetnik krumpira, a nalazi se, prema OEPP/EPPO na listi A2 karantenskih štetnika. U Hrvatskoj je prisutna od 2001. godine, kada je ...utvrđena na području Belice. U 2002. godini uzeti su uzorci tla radi pregleda prisutva cista s površine gdje je krumpir bio u monokulturi i pšenice gdje je krumpir bio predkultura. Analize su vršene na uzorcima od 100 ccm tla u laboratoriju za nematologiju Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku i u Swedish University of Agriculture Sciences, Department of Crop Science. Utvrđena je virulentna grupa Ro1,4, a broj cista u monokulturi krumpira je 458/100 ccm tla, dok je u tlu pod pšenicom s predkulturom krumpira utvrđeno 368/100 ccm tla. Uzorci tla čuvani su dvije godine te je određena vitalnosti cista. Vitalnost cista u monokulturi bila je 203 ličinki/cisti, a u uzorcima tla pod pšenicom, gdje je krumpir bio pretkultura, iznosio je 38 ličinke/cisti.
Propadanje i iznenadno odumiranje stabala hrasta lužnjaka velik je problem u šumarstvu. Ono se razlikuje od prirodnoga odumiranja stabala u šumama i u novije vrijeme postaje sve intenzivnije. Ta ...pojava nastaje zbog promjene ekoloških uvjeta i nepovoljnoga utjecaja različitih stresnih čimbenika na razvoj stabala kroz dugogodišnje razdoblje. Zbog toga se gospodarenje šumama prilagođava takvim pojavama provođenjem tzv. sanitarnih sječa stabala, kojima se uklanjaju jako oštećena i odumrla stabla. U radu su obrađeni podaci o doznaci oštećenih i odumrlih stabala hrasta lužnjaka u trima gospodarskim jedinicama Uprave šuma Nova Gradiška za razdoblje od 1998. do 2007. godine. Izračunate su količine odumrla drveta po jedinici površine i po odsjecima na temelju odnosa odumrla drveta po jedinici površine i drvne zalihe svakoga odsjeka. Na temelju tih vrijednosti odsjeci su razvrstani u stupnjeve odumiranja drveta, te je napravljena analiza njihove zastupljenosti po stupnjevima. Propadanje je prirasta utvrđeno na temelju odnosa godišnjega odumrloga drveta po jedinici površine svakoga pojedinoga odsjeka i tečajnoga godišnjega prirasta hrasta lužnjaka za taj odsjek. Distribucija odjela i odsjeka prema stupnjevima propadanja prirasta prikazana je na kartama. Najnepovoljnije je stanje utvrđeno u gospodarskoj jedinici »Grede–Kamare«, u kojoj prekomjerno propada drvo na preko 570 ha, te se smanjuje prirast na preko 800 ha. Ukupno je u istraživanom razdoblju u toj gospodarskoj jedinici posječeno 78 000 m3 odumrla drveta hrasta lužnjaka, dok je u sve tri gospodarske jedinice posječeno preko 115 000 m3 odumrla drveta. Utvrđeno je prostorno grupiranje odsjeka s intenzivnim i ekstremnim odumiranjem stabala hrasta lužnjaka na svim istraživanim područjima.
PDF
