U članku se analizira zidni oslik u svetištu romaničke crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Koprivni. Oslik su raniji autori datirali u period od sredine 13. pa do ranog 14.
stoljeća. Stilska i ...ikonografska analiza oslika te analiza pisanih izvora koji se dotiču Koprivne i njezine okolice u vremenu 13.-15. stoljeća omogućile su prepoznavanje ivanovačkog reda kao mogućih naručitelja izgradnje crkve te izvedbe oslika. Oslik iz Koprivne interpretiran je u kontekstu zidnog slikarstva viteških redova, s komparativnim primjerima iz Italije, Francuske te nekadašnjih križarskih država u Svetoj Zemlji.
The subject of this paper are wall paintings in the fresco technique, discovered in 2007 in the sanctuary and in the lunette of the portal of the Church of the Nativity of the Most Holy Mother of God in Koprivna. This medieval church, originally dedicated to St. George, Lelja Dobronić
associated with the Order of the Hospital of St. John of Jerusalem and interpreted it as the only remnant of their architecture on their medieval estate called Dopsa. Tibor Rostás, on the other hand, does not mention Dobronić's thesis about the Hospitallers' origin of the church in Koprivna and he connects the origin of the church and paintings in it
with the Ják family from the middle of the 13th century. The text analyzes the historical written sources, as well as iconography and style of paintings in the sanctuary and the lunette of the church with the aim of giving a well-founded proposal about the original builders of
the church and the patrons (sponsors) of these paintings.
Koprivna is not mentioned directly as part of the Hospitallers estate of
Dopsa, but the analysis of written sources from the 13th to the 15th century, which touch upon the estates in the immediate vicinity of Koprivna, supports the assumption that Koprivna, according to L. Dobronić, was originally part of the Hospitallers estate Dopsa in the 13th century, so that in the middle of the 14th century Koprivna was owned by the noble Korogyi family.
In the analysis of paintings in the sanctuary, the Byzantine painting tradition was detected, which influenced the iconography of the individually depicted figures - especially the depiction of the Virgin Mary of the Nykopoia type and St. George in a standing frontal position -
as well as the iconography of the entire preserved composition. Stylistic analysis of the paintings affirmed similarities with the probably simultaneous Italo-Byzantine style of the Italian trecento. The
similarities are visible in the design of the volume, folds, wings of the archangel and the throne of the Virgin. A comparative analysis of paintings from Koprivna with related European Romanesque murals showed that the choice of iconographic types and compositions, the choice of saints for painting within the sanctuary and, finally, the stylistic characteristics of the depicted characters can be interpreted in the context of knight crusaders' art. Based on the established similarities of wall paintings from Koprivna with examples of Templars' and Hospitallers' art from Italy, France, Greece and the former Holy Land, it is proposed that Knights of St. John
were builders of the church in Koprivna and also patrons of paintings and prescribed iconography in the church sanctuary. The presented proposal is in accordance with the assumptions of earlier historians about the Hospitallers' origin of the church.
Još od 19. stoljeća hrvatska historiografija u Međimurje smješta viteške redove,
a do danas se zadržalo mišljenje da je toponim Novi Dvori na području
današnje Hlapičine bio dom ivanovaca. Prateći ...rezultate mađarske i slovenske
historiografije, rezultate arheoloških istraživanja te analizirajući izvore dolazimo
do zaključka da se srednjovjekovni preceptorat Nova Curia zapravo nalazio na
području današnjeg Újudvara kod Velike Kaniže. U nastavku rada bavimo se
istoimenim toponimom u Međimurju te dokazujemo da se isti nije ni pojavljivao
u izvorima u srednjem vijeku, već se javlja nakon turbulencija koje 16. stoljeće
donosi. Tada su zbog osmanske opasnosti Međimurje počele pogađati brojne
promjene koje su se odrazile na organizaciju vlastelinstva te samu strukturu stanovništva.
Konačno, prateći narativne izvore pokušavamo odgonetnuti i kako je
moglo doći do pogreške u 17. stoljeću, odnosno, kako je novovjekovno gospodarsko
središte postalo srednjovjekovni samostan. Za kraj nudimo moguće izvore
mitova i vijesti o viteškim redovima u Međimurju te samim time i smjerove
budućih istraživanja.
Nastavak arheoloških istraživanja gotičke ivanovačke kapele na lokalitetu Stari grad u Pakracu, građene u ranom 13. stoljeću i preuređene oko 1500. godine, donio je nove znanstvene spoznaje. Zbog ...veće količine vlage, pogotovo na sjevernoj polovici broda, očuvane su i istražene konstrukcije drvenih stupova te drvenih lijesova, povezanih drvenim klinovima, moždanicima. Utvrđeno je da na lokalitetu postoji više faza ukopavanja te je istraženo deset grobova, a jedan od najzanimljivih nalaza je željezni vrh strelice samostrela pronađen u križnoj kosti pokojnika, ukopanog uz južni zid.
Tema je ovoga rada prikaz graditeljske slojevitosti srednjovjekovne
ivanovačke kapele u Pakracu. Kapela je sačuvana u arheološkom
sloju. Tijekom višegodišnjih arheoloških istraživanja,
započetih ...2017. godine, utvrđena su dva srednjovjekovna graditeljska
sloja: izvorna ivanovačka kapela i kasnije utvrđena crkva.
Ivanovačka je kapela bila dvoranska crkva ravno zaključenog
svetišta (Saalkirche) koja je utvrđena tijekom drugoga graditeljskog
sloja. Pronađeni su kameni ulomci arhitektonske plastike
in situ i u šuti te je njihovom arhitektonskom analizom, uz analizu
komparativnih primjera, potvrđeno postojanje dvaju srednjovjekovnih
graditeljskih slojeva, a izvedena je i djelomična
rekonstrukcija tlocrta izvorne kapele i kasnije utvrđene crkve.
Glogovnička župna crkva, do nekog novog arheološkog otkrića, jedina je dvobrodna srednjovjekovna crkva kontinentalne Hrvatske. Njezina provenijencija, datacija i graditeljska povijest i danas su ...predmet znanstvenih prijepora. Tome pridonose raritetni nalazi spolija arhitektonske skulpture tumačeni kao prikazi regularnih kanonika Sv. Groba. Uz to, s crkvom se povezuju i začeci konzerviranja u Banskoj Hrvatskoj, zbog cjelovite rekonstrukcije građevine koja je izvedena prema nalogu Ivana Kukuljevića Sakcinskog polovicom 19. stoljeća. U radu se donose rezultati istraživačkih radova poduzetih na crkvi od konca prošloga desetljeća do 2020. godine te se u svjetlu novih nalaza analizira njezina graditeljska povijest od 13. do 19. stoljeća u kontekstu hrvatske i srednjoeuropske sakralne arhitekture.
Tijekom lipnja i srpnja 2018. godine provedeno je arheološko istraživanje na lokalitetu Pakrac – Stari grad u samome centru grada Pakraca. Istraživanja su bila usredotočena na lani pronađeni objekt u ...sondi 1 – ostatke gotičke ivanovačke kapele. Potvrđeno je da raspolažemo s ostacima najmanje dviju njenih faza gradnje. U prvoj fazi, koja se prema značajkama arhitekture datira u 13. stoljeće, kapela je građena od fino obrađenih klesanaca, zidovi su bili ojačani potpornjacima s vanjske i lezenama s unutarnje strane. U jugozapadnome kutu iz kapele se ulazilo u vretenasto stubište. Istočni, zaključni zid kapele nalazi se još uvijek izvan sonde, tako da njen potpuni tlocrt još nije poznat. Sačuvani su i drugi interesantni detalji, primjerice utori za zasune kojima su se osiguravala vrata glavnoga ulaza u kapelu te ona prema stubištu, kao i baze polustupova prislonjenih uz lezene. Druga sigurna graditeljska faza kapele najbolje se reprezentira otkrivenim bazama portala koji su prislonjeni na pročelni zid gotičke kapele oko 1500. godine. Istovremeno su svi zidovi podebljani te im je debljina gotovo udvostručena. Nameće se pretpostavka da je ova građevina pretvorena u „crkvu-utvrdu“ zidova debljine 2,80–2,90 m, što i ne bi bilo neobično s obzirom na približavanje osmanlijske opasnosti. Nekako u isto vrijeme je, čini se, građena i pakračka utvrda s kružnim kulama na uglovima nepravilnoga peterokuta. U otprilike isto vrijeme, u 15. stoljeću, položena je i podnica od opeke sačuvana u zapadnome dijelu broda, gdje se nazire i prvi do sada uočeni grob. Da je ova građevina imala i svoju post-sakralnu namjenu, potvrđuju brojne životinjske kosti pronađene u njoj.
Tijekom lipnja i srpnja 2019. godine Institut za arheologiju proveo je treću kampanju arheoloških istraživanja na lokalitetu Pakrac – Stari grad usredotočenu na pronađene ostatke gotičke ivanovačke ...kapele koja se nalazila u dvorištu njihova grada, odnosno – još ranije – u sklopu njihova domusa. Ustanovljeni su ostaci dviju osnovnih faza gradnje kapele. U prvoj, ranogotičkoj fazi, jednobrodna kapela, dimenzija oko 16 x 6,5 m, građena je od fino obrađenih klesanaca. Imala je četiri para polustupova koji su nosili križno-rebrasti svod. Istodobno je uz nju sagrađeno i vretenasto stubište, a u istočnome zidu uočeni su tragovi sakrarija. Profilacije svodnih rebara bademastoga presjeka te baze polustupova datiraju ovu fazu u prvu polovicu 13. stoljeća. U drugoj, kasnogotičkoj fazi kapele, zidovi su izvana podebljani te im je debljina otprilike udvostručena, a istočno uz kapelu dodana je cilindrična kula. Izveden je i novi portal koji datira oko 1500. godine. Čini se da je kapela, osobito njezin istočni dio, prije toga preuređenja bila vrlo snažno oštećena, možda čak i srušena pa ponovno građena, no ta će se pretpostavka morati provjeriti u narednim kampanjama. U kapeli je istraženo i nekoliko grobova i grobnica. Većina najkasnije pokopanih pokojnika bila je, čini se, ekshumirana prigodom napuštanja kapele.
Tijekom lipnja i srpnja 2017. godine provedeno je arheološko istraživanje na lokalitetu Pakrac – Stari grad u samom centru grada Pakraca. Na temelju georadarskih istraživanja određene su tri sonde. ...Sve su istražene sonde dale zanimljive rezultate, premda ne uvijek i u skladu s očekivanjima. Otkriveni su 4 m debeli zidovi jedne od pakračkih kula (sonda 3), zidovi čvrste i dobro građene građevine – možda ostaci gotičke ivanovačke crkve u dvorištu njihova grada (sonda 1) te brojni zidovi ali i pokretni nalazi koji uglavnom potječu iz vremena kada su Pakracom vladale Osmanlije (sonda 2).
U dugoselskome je kraju utvrđen još jedan "trokutno" koncipiran pretkršćanski sveti prostor, Martin-Breg – Veleševec – Trebovec, u kojemu je prigodom pokrštavanja sveti Martin zasjeo na Perunovo ...mjesto. Istodobno pažnju na sebe skreće još jedan zanimljiv odnos među toponimima, odnos sv. Martin – sv. Brcko. U radu se razmatra mogućnost da je taj odnos preslojio dio još jednoga, manjega poganskoga svetog trokuta, s Božjakovinom kao trećom točkom. Uočeno je da se ove tri točke poklapaju s tri lokacije za moguću ubikaciju templarskoga domusa, za čijim se ostacima traga u arheološkim istraživanjima crkve sv. Martina na Martin-Bregu.
U radu se raspravlja o burgu Beli na Ivanščici, nekadašnjem utvrđenom središtu preceptorata te potom kastelanata vitezova ivanovaca. Lokalitet je rekognosciran, na temelju čega se donosi opis ...materijalnih tragova burga te njegov prvi precizniji tlocrt. Zbog do sada neprovedenih arheoloških istraživanja, podaci se u tekstu nadopunjuju s pregledom i analizom pisanih dokumenata, toponimije i predaja. Pobija se teza o postojanju branič-kule kružnog tlocrta, njezini se navodni “ostaci” pripisuju cisterni, dok se masivna branič-kula četvrtastog tlocrta pretpostavlja u južnome dijelu dvorišta. Na temelju prikupljenih pokazatelja predlaže se datacija nastanka ovoga kamenog burga u početak 13. ili na kraj 12. stoljeća.
PDF
