Povijest Vjeverice Radošević, Vesna
Libri et liberi,
10/2016, Letnik:
5, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Članak donosi pregled povijesti Vjeverice, najpoznatijega dječjega nakladničkoga niza, prateći rad troje urednika: Grigora Viteza (1957. – – 1966.), Ane Kulušić (1967. – 1984.) i Vere Barić (1984. – ...1994.). Biblioteka je izrasla iz Pionirske knjižnice koju je uređivao osnivač, idejni začetnik i prvi urednik Vjeverice, Grigor Vitez, koji se u njoj pojavljivao i kao autor i prevoditelj. Razmatra se formiranje grafičkoga izgleda biblioteke te izbor autora i ilustratora. Doba urednice Ane Kulušić bilo je vrijeme stabilnosti i rasta Vjeverice. Biblioteka je tada doživjela procvat, naklade su porasle, grafički izgled bio je čvrsto standardiziran i uvelike su prevladavali domaći autori. Treća urednica, Vera Barić, pokrenula je Eko vjevericu i u vrijeme Domovinskoga rata uredila četiri knjige Ratne vjeverice. Izdavačko poduzeće Mladost uništeno je neprimjerenom privatizacijom, pa se biblioteka Vjeverica ugasila 1995., odnosno formalno 1998. U zaključku članka ističe se važnost Vjeverice u formiranju čitateljskih iskustava i navika generacija mladih čitatelja.
Trois événements, une conférence-débat et deux expositions ont remis en lumière deux figures d’« intellectuels communistes » de premier plan des années 1960-1980, Antoine Vitez et René Andrieu. Ils ...suggèrent de chercher les acteurs individuels derrière l’acteur collectif constitué par le Parti communiste, en remettant au cœur des analyses de l’historien l’homme et les réseaux, deux dimensions pour lesquelles les témoignages et les documents sont souvent rares, mais qui, pour Vitez comme pour Andrieu, existent. Le premier travail historique à mener pourrait être celui de la biographie. Il reste à faire dans les deux cas. Ces initiatives invitent aussi, revenir sur la politique culturelle du comité central d’Argenteuil, ses prémices, ses modalités et surtout ses acteurs. Véritable moment de rupture avec les pratiques ouvriéristes très dogmatiques et avec le réalisme socialiste, ce comité central redonna aux artistes communistes leur liberté de création tout en mettant fin à la conception utilitariste de l’intellectuel qui prévalait depuis le début de la guerre froide. Il s’inscrit dans l’ensemble de l’aggiornamento, emmené par Waldeck Rochet, celui de la politique d’ouverture aux classes moyennes et d’alliance, aboutissant entre autre à la signature du programme commun de gouvernement.
This article challenges two common misconceptions about ultramontani and Italian Renaissance education. The first is better known but still prevalent in some accounts: it is too often assumed that a ...visit to Italy needs must make a foreigner come under the influence of the studia humanitatis – but, in truth, many travelled without ever coming in contact with what we call humanism. The second misconception is less recognized: it is the assumption that travellers to Italy sought out specific teachers, in particular, Guarino da Verona, as a font of humanist learning. Even in the classic iconoclastic account of Grafton and Jardine, it is accepted that Guarino enjoyed an international reputation that attracted students to him. In truth, the claim tells us more about the self-conscious construction of Guarino's image by his students (sometimes under his own direction) than it does about their own experience. It is a reputation that has created a classic case of misdirection: modern scholars concentrate on what was or was not happening in his presence, at the risk of missing what was going on elsewhere. Despite their own rhetoric, Guarino's foreign students did not flock to Italy solely to sit at the pedagogue's feet: they submitted themselves to multiple educational stimuli, and continued their own studies away from their master. In other words, the students manufactured their own humanist experience, both within and outside educational establishments.
Kronika Ivon, Katarina; Dvoršćak, Tea; Matešić, Anja ...
Libri et liberi,
10/2019, Letnik:
8, Številka:
1
Web Resource
Odprti dostop
Izvještaj s znastvenog skupa "Djetinjstvo poezije i poezija djetinjstva" održanog u Zadru, 25. listopada 2018.
Izvještaj s 14. međunarodne znanstvene konferencije Child and the Book S onu stranu ...kanona (dječje književnosti) održane u Zadru, 8.-11. svibnja 2018. godine.
Izvještaj s devete godišnje skupštine Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti održane u Zadru, 18. svibnja 2019. godine.
Popis dobitnika Hrvatske nagrade za dječju književnost u 2018. godini.
Figura Bijeloga Viteza u djelu Što je Alica otkrila iza zrcala Lewisa Carrolla često se interpretira u obzoru tradicije „nonsensne književnosti“. To je prikladno, no namjera je ovoga rada proširiti ...tu argumentaciju i smjestiti lik Bijeloga Viteza u kontekst rasprava o Zakonu o patentima iz 1852. godine. One određuju i prepoznaju ulogu mehaničkoga rada, ali se također dotiču uloge i funkcije umjetničkoga rada. „Izumi“ Bijeloga Viteza dubinski su povezani s tim raspravama te nas vode k pitanju: koja je uloga umjetnika u industrijskom društvu? Kako umjetnost može zadržati autonomiju i opravdati se kad se suočava sa sveprisutnim diskursom utilitarizma? Ovaj članak pokazuje da je anksioznost koja se povezuje s ulogom umjetnika upravo opipljiva u liku Bijeloga Viteza te da Carroll kroz taj lik artikulira stajalište koje se može tumačiti kao njegov prinos spomenutoj raspravi.
Cilj ovoga istraživanja je što jasnije povezati poznatog hrvatskog književnika, ilirca, prvoga predsjednika Društva hrvatskih književnika, velikog župana, graničarskog pukovnika i viteza, našu čast i ...naš ponos – kako su ga naši stari nazivali, Ivana viteza Trnskog s Novigradom Podravskim. Isto tako, dokazati da su prezime Trnski godinama nosili i nose Novograci.
Gaj Julije Avit Aleksijan, rodom iz grada Emese u Siriji, s dinastijom Severâ izravno je povezan preko svoje supruge Julije Meze, sestre Julije Domne koja je bila žena cara Septimija Severa. Njihova ...kći Julija Soemida u braku s Varijem Marcelom dobila je sina
Varija Avita Basijana, a druga kći Julija Mameja je sa svojim drugim mužem Gesijem Marcijanom imala sina Gesija Aleksijana Basijana. Obojica Aleksijanovih unuka poslije su postali rimski carevi i povijest ih češće pamti pod drugačijim imenima. Prvi je bio Elagabal (218. - 222.), a drugi Aleksandar Sever (222. - 235). Aleksijanova vrlo bogata karijera može se u cijelosti rekonstruirati zahvaljujući ulomku njegova počasnog natpisa iz Salone, zatim natpisa koji je on osobno posvetio kao namjesnik provincije Recije i jednome navodu Diona Kasija u djelu Rimska povijest. Nekoliko znanstvenika bavilo se pokušajem usklađivanja ovih povijesnih izvora u čemu daleko najviše zasluga ima H. Halfmann čije su zaključke uz minorne izmjene prihvatili i svi kasniji autori. Dakle, Aleksijanova se karijera sastoji od četiri viteška dužnosništva nakon kojih je zahvaljujući povezanosti s carem Septimijem Severom postao član Senata. Nakon toga je bio pretor, član senatorskoga kolegija koji je vodio kult cara Tita, zatim zapovjednik legije Četvrta Flavia felix, namjesnik Recije, pratitelj cara Septimija Severa i cara Karakale u vojnom pohodu na Britaniju, prefekt alimente u Rimu, Karakalin pratitelj u ratu protiv Germana, drugi put prefekt alimente u Rimu, namjesnik Dalmacije, namjesnik Azije, pratitelj cara Karakale u ratu protiv Parta i pred smrt savjetnik namjesnika Cipra.
The bill is to send a clear signal to investors that the government wants to promote investments that are of strategic importance for Slovenia, Economics Ministry State Secretary Renata Vitez told a ...news conference after the cabinet weekly session. The bill envisages to promote Slovenia as a venue for direct investments and sets down terms for non-refundable subsidies to be allocated to foreign investors, with large-scale and long-term investments to be also included in these subsidies.
Ovaj je članak prvi dio rada u kojem autor prikazuje vrlo kompleksnu europsku politiku ugarsko-hrvatskoga kralja Matijaša Korvina od njegova dolaska na vlast 1458. do iznenadne smrti u Beču 1490. ...godine. Pregled i analiza događaja temeljeni su na istraživanju mnogobrojnih izvora i literature. U uvodu autor daje sažet prikaz života i djela Matijaša Korvina te njegove važnosti za povijest Hrvatske i Ugarske. U nastavku slijedi kratka analiza
domaće i inozemne literature te pregled najvažnijih zbirki izvora za proučavanje toga razdoblja. Glavni je dio rada posvećen vanjskoj politici Matijaša Korvina tijekom njegovih prvih godina vladavine. Obrađuje se odnos obitelji Hunjadi s grofovima Celjskim i kraljem Ladislavom V. Habsburškim u razdoblju prije Matijaševa izbora za kralja, Matijaševo kratkotrajno utamničenje u Češkoj te izbor za kralja u siječnju 1458. Pritom su dane kratke naznake Matijaševa odnosa s majkom Elizabetom i ujakom Mihályem Szilágyjem te
češkim gubernatorom Jurjem Podjebradskim. Zatim autor obrađuje razvoj daljnjih odnosa s Jurjem Podjebradskim nakon izbora za kralja, sukob s Fridrikom III. i Kazimirom IV. oko ugarskoga prijestolja od 1458. do 1463. koji završava svečanom Matijašovom krunidbom u ožujku 1464. godine. Razmatraju se i unutrašnji sukobi Matijaša i visokoga plemstva na čelu s Nikolom Iločkim i Ladislavom Gorjanskim te odraz tih zbivanja na vanjsku politiku kralja Matijaša u tom razdoblju. Obrađuje se i razvoj odnosa s Jurjem Podjebradskim
koji je ponajprije vezan uz njegov brak s Katarinom. U zadnjem
dijelu rada obrađuje se Matijaševa politika prema Bosni i osanskomu Kraljevstvu te njegov sukob sa Stjepanom Tomaševićem. Također se analizira Matijaševa politika prema papinskomu dvoru koja je vezana uz njegov sukob s bosanskim vladarima iz obitelji Kotromanića, te Matijaševe vojne akcije do proljeća 1464. godine koje su vezane uz osmanska osvajanja na Balkanu i pad Bosne.
PDF
