U ovom su radu provedena dva istraživanja kako bi se proučio utjecaj veličine folikula te dimetil-sulfoksidnih (DMSO) i etilen-glikolnih (EG) krioprotektora na glavne faze sazrijevanja nukleusa ...(pokus I), te faze brazdanja i kvalitetu embrija (pokus II) oocita u ovaca avasi pasmine. Folikuli su podijeljeni u dvije skupine: mali (SF) (1 – 2 mm) i veliki (LF) (> 2 mm). Oocite su odmrznute u tri otopine:A(30 % DMSO), B (30 % EG) i C (15 % DMSO i 15 % EG). U pokusu I oocite odmrznute u otopini C postigle su najbolje rezultate poslije kontrolne skupine (nezamrznute oocite), budući da su stope sazrijevanja, germinalne vezikule (GV), metafaze II (M-II), zastoja i razgradnje iznosile kako slijedi: 85.71% (P = 0.04), 8.33% (P = 0.02) 72.92% (P = 0.04); LF group, 15.25% (P = 0.04), and SF group 5.08% (P = 0.04). U pokusu II ista je skupina oocita postigla najbolje rezultate poslije kontrolne skupine. Stope oplodnje, dijeljenja stanica, 2 – 16 stanica, tip 3, blastocista, i tip 1 embriji iznosile su kako slijedi: 63,28 % (P = 0,001), 57,46 % (P = 0,001), 40,38 % (P = 0,04), 38,46 % (P = 0,04); skupina LF 30,00 % (P = 0,01) i skupina SF 36,67 % (P = 0,001). Odmrznute oocite u otopini A (skupina SF) postigle su najvišu stopu za tip 2 embrij (58,06 %; P = 0,01). Nije bilo znakovite razlike u razgradnji gestacijske vrećice (GVBD), metafazi I (M-I) i stadiju morule. Vitrifikacija oocita proizašla iz folikula s promjerom većim od 2 mm u kombiniranoj otopini DMSO (15 %) i EG (15 %) dovodi do znakovitog porasta u prinosu i kvaliteti dobivenih ovčjih embrija.
Nuklearni otpad nastaje kao rezultat uporabe nuklearne energije. Nuklearni i radioaktivni otpad, posebno visoko radioaktivni otpad (engl. high level waste, HLW) i srednje radioaktivni otpad (engl. ...intermediate level waste, ILW), zahtijevaju posebna dugoročna i sigurna rješenja za gospodarenje. Djelomično rješenje je recikliranje preradom istrošenog nuklearnog goriva. Recikliranjem se smanjuje volumen nuklearnog otpada, a neke njegove komponente mogu se ponovno upotrijebiti. To se može postići adsorpcijom, ionskom izmjenom, koagulacijom, flotacijom, filtracijom, kemijskim taloženjem, reverznom osmozom i ekstrakcijom otapalima poput PUREX procesa. Još jedno moguće buduće rješenje je tehnologija razdvajanja i transmutacije, kojom će se proizvoditi manje nuklearnog otpada. Najbolje dugoročno rješenje je imobilizacija HLW i ILW u čvrstoj matrici. Materijali koji se u tu svrhu upotrebljavaju uključuju stakla, cemente, bitumen, geopolimere, beton i keramiku kao obećavajući materijal. Iako je cementiranje još uvijek najčešće primjenjivana metoda imobilizacije jer je jeftina i jednostavna tehnika, vitrifikacija predstavlja trajno dugoročno rješenje. Duboko geološko odlaganje u kombinaciji s vitrifikacijom i robusnim sustavom višestrukih barijera smatra se najprihvatljivijim rješenjem za sigurnu izolaciju nuklearnog otpada. Ovaj pregledni rad daje uvid u najčešće upotrebljavane i najperspektivnije materijale za imobilizaciju te u najučinkovitije metode i tehnologije za gospodarenje HLW i ILW nuklearnim otpadom koje se primjenjuju ili su u razvoju.
Svrha istraživanju bila je ustanoviti učinkovitost ultrabrze vitrifikacije u otvorenoj rastegnutoj slamci na vitalnost konjskih zametaka, prijenosom vitrificiranih pa otopljenih zametaka u ...sinkronizirane primateljice. Istraživanje je provedeno na stadu Welsh poni kobila. Davateljicama zametaka maternice su transcervikalno bile ispirane 6,75 dana nakon ovulacije, a zametci su nakon vitrifikacije bili pohranjeni u spremnik s tekućim dušikom. Nakon odmrzavanja, zametci su bili prenijeti u sinkronizirane primateljice. Maternice primateljica bile su ispirane petoga dana nakon prijenosa odmrznutih zametaka. Ukupno je bilo preneseno dvadeset zametaka, a ispiranjem maternica primateljica dobiveno je devet zametaka što iznosi 56% s obzirom da je u jedne primateljice ispiranjem ustanovljen endometritis. Od zametaka dobivenih ispiranjem primateljica, sedam (44%) je imalo morfološki normalno razvijene zametne mjehure. Na osnovi provedenih istraživanja zaključeno je da su rezultati ostvareni vitrifikacijom u otvorenoj rastegnutoj slamci ohrabrujući, ali bi ih s obzirom na mali broj prenijetih zametaka trebalo potvrditi na većem uzorku, posebice sa zametcima odabranoga promjera te brojem ždrebadi.
U istraživanje su uzete dvije skupine BALB/c miševa u dobi od četiri do šest tjedana. Ukupno je bilo 10 miševa podijeljenih u pokusnu (n=5) i kontrolnu skupinu (n=5). Jajnici vitrificirane skupine ...bili su smrznuti sekvencionirano koristeći se uranjanjem u dvije vitrifikacijske otopine. Jedna otopina sadržavala je 10% etilen glikola (EG) + 10% DMSO u mediju za održavanje (TCIM-199 + 20% fetalnoga goveđega seruma), a druga otopina sadržavala je 20% EG + 20% DMSO u mediju za održavanje). Nakon odmrzavanja na 37 °C u 1,0 M otopini saharoze, jajnici obje skupine (vitrificirani i nevitrificirani) bili su serijski rezani i patohistološki pretraženi. Udio atretičnih folikula između vitrificirane i nevitrificirane skupine značajno se razlikovao (36,5 prema 78,9%, P<0,001). Nije ustanovljena statistički značajna razlika s obzirom na vitrifikaciju za udio malih folikula između obje skupine. Suprotno tome, postotak atrezije za rastuće i antralne folikule u vitrificiranim jajnicima bio je značajno veći nego u skupini u kojoj nije provedena vitrifikacija (70,1 prema 30,6%, P<0,001). Usprkos tome što su mnogi antralni folikuli bili atretični nakon vitrifikacije, preživjela je dovoljna količina folikula, osobito malih. Stoga se zaključuje da je vitrifikacija primjenom EG i DMSO učinkovit postupak za čuvanje smrznutih jajnika.
PDF
