U radu se analiziraju tragovi estetike videospota u poeziji Branka Čegeca kao istaknutog autora hrvatskog pjesništva iskustva jezika, kako je naraštaj ranije nazvao Zvonimir Mrkonjić i metajezičnog ...pjesništva, kako je Čegeca s pjesnicima spomenutih koncepata iskustva jezika skupno nazvao Goran Rem. Cilj je uputiti na elemente književnog kontakta s videospotovskim jezikom, odnosno pristupiti poeziji koja se konkretno i konkretistički, svojim jezičnim materijalom smješta u estetike video spota, kakvi su glavni rani projekti umjetnosti video spota Nam June Paika i Laurie Andersson. Upravo naziv „pjesništvo iskustva jezika“ signalizira kako se radi o pjesništvu čije je glavno obilježje jezična kodiranost odnosno metajezičnost te se rad bavi i sviješću o primanju tragova druge umjetnosti, prije svega videospotovskih. Polazi se od definicija intermedijalnosti, medija, postmodernizma i videospota. Analize predložaka u radu izdvajaju audiospotovske elemente vizualnosti i auditivnosti te donose nove interpretacije Čegecovih poetskih tekstova.
The article analyses the traces of video art aesthetics in the poetry of Branko Čegec, one of the “Croatian poets of the language experience,” as Zvonimir Mrkonjić termed that generation of poets, and of metalanguage poetry, as Goran Rem collectively called Čegec and the poets thematizing the aforementioned language experience. The aim is to address the elements of literary contact with the language of video art, that is, to approach the poetry recognizable as video art (of Nam June Paika and Laurie Andersson) due to its concrete, linguistic, material. The very term “language experience poetry” denotes that its main feature is the linguistic coding or meta-linguistics, thus the article also deals with the awareness of traces from other arts, primarily video art. The article is based on the definitions of intermediality, media, postmodernism, and video art. The analysis of selected works of art in this article emphasises the video elements of visual and auditory imagery, as well as provides new interpretations of Čegec’s poetry.
Zbornik tekstova SLIKA I ANTISLIKA – JULIJE KNIFER I PROBLEM REPREZENTACIJE refleksije su proizašle iz multi- i transdisciplinarnog višemjesečnog istraživanja hrvatskih i inozemnih kritičara i ...teoretičara posvećenih suvremenoj osjetljivosti za pitanja slike i slikovnosti koji se referiraju na zajedničko polazište: opus jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika Julija Knifera koji je slikajući preko četiri i pol desetljeća jedan te isti motiv, meandar, svojim dosljednim konceptom u svijetu umjetnosti izgradio jednu od najintrigantnijih pozicija u vremenu od početka 1960ih do danas.
Publikacija se stoga ističe već i poradi ovog, u domaćoj izdavačkoj produkciji doista rijetko ostvarenog spoja između monografijskih podataka i niza znanstveno-teorijskih diskursa iz čega je proizišao doista vrijedan komparativni preglednik, doprinos kako aktualizaciji i novopozicioniranju Kniferove umjetnosti tako i analitičkim i interpretativnim postupcima vezanima za suvremeno stanje teorije umjetnosti u kojoj slika, slikovnost i vizualnost zauzimaju osobito mjesto.
The paper elaborates different articulations of the cinematic body and corporeality. Figure of body and the concept of corporeality can be comprehended in two different ways: as a film “corporeality” ...or as a “corporeality” in film, i.e. as a materiality of the film medium that is technologically determined and would otherwise be impossible, or as a materiality of the key film figures which are realized there in different forms. Also, the paper points out to the connection between the spectator’s body and the tactile image as articulated in the phenomenological approaches to cinema. In this context the paper explores the relationship between these three concepts focusing on diverse ways of representing the body in the genre, style and history specific film works. The focus is placed on the mechanics of body figures in American silent film comedy, attractions of the early silent film and on the representation of mostly woman’s, but also man’s body in the fictional works of the classical film style.
Grounded in an analysis of Picasso’s works from two cubist phases, this work tends to show to which extent Picasso’s application of poliperspectivness in painting represents departure from standard ...norms of looking and from conventional models of representation. This refers to the philosophical character of his intention that results from focusing on view as such. Namely, the object of Picasso’s poliperspective representation is not a specified physical referent, but, on the contrary, the artist’s own view. The presence of movement of one’s own view in function of the representation of the object is what legitimizes an artistic experience as a form of cognition. Picasso’s cubism from the beginning of the twentieth century inaugurates reflection of looking, sighting and visible in (post)modern art and thus supports the thesis of history of view.
Rad se usredotočuje na prizor iz XI. pjevanja Osmana, baroknoga epa
Ivana Gundulića, u kojem likovi promatraju tapiserije s prikazom Hoćimske
bitke. Rad je podijeljen na dva dijela. U prvomu se ...dijelu analiziraju
načini na koje tri promatrača (pripovjedač, Ali-paša i Zborovski)
tumače prikaz. Načini na koje tumače viđeno povezuju se s konceptom i
mogućnošću realnoga preslikavanja zbilje. Problem preslikavanja razvija
se uz pomoć uvida vizualnih studija i teorije likovnih umjetnosti.
U drugome se dijelu rada proučavaju međusobne razlike u poduzetim
taktikama promatranja te se zaključuje kako je, posve u skladu s baroknom meravigliom, najnepouzdaniji i najfragmentarniji pogled presudan.
U vremenu kada internet postaje nezaobilaznim medijem na kojemu je književnost pronašla novi oblik pojavnosti nužno je da i znanost o književnosti osvijesti i definira tu pojavnost. Prije svega ...književni tekst na internetu ne može se više promatrati izolirano, već u njegovom izravnom međumrežnom kontekstu, dakle, mora se baviti hipertekstom, odnosno svim onim što okružuje tekst i s čime je taj tekst povezan. U obzir se mora uzeti naglašena vizualnost internetskog hipermedija koji ipak nije multimedijalan, jer tekst ne biva promijenjen. Književnost na internetu također je jedan od pokretača multikulturalnosti i globalizacijskih trendova, ali i ona podliježe zakonitostima tržišta i dobroga marketinga i dizajna, a koji se sve češće koriste i na stranicama posvećenima književnosti.
Boja kao identitet Terzić, Dario
In medias res
13, Številka:
24
Web Resource
Odprti dostop
Što je to identitet, što mi to uistinu vidimo, a što je tek samo pričin (hayal)? Stari su Egipćani pojam boja i pojam biće označavali istom riječju (iwen). Za ovaj drevni narod riječ boja označavala ...je ljude, bića, karakter. Kako bi se Božanstvu dala dodatna snaga i naglasila njegova zagonetnost, tada bi se govorilo da je to božanstvo neke čudne, neodređene boje. Odavno nas pokušavaju zatrovati političkom antropologijom - još od srednjeg vijeka, riđokose osobe su zvali i „prokleti crveni“, Kineze danas nazivaju „mali žuti“ itd. Strah nas je od onih koje zovemo mali i zeleni, a koji su tu „negdje izvan planeta“. Autori stripova kao po dogovoru biraju boje kojima će biti predstavljeni negativni likovi u priči. U digitalnom vremenu i boja i biće dobivaju neke nove identitete. Što je humanost i koliko nijansi danas ona ima?
PDF
