EN: This paper is primarily focused on analyzing the share of the soldiers from Kotor in Venetian infantry units in Eastern Adriatic (Fanti oltramarini) in the 18th century. It is a result of years ...of research of the unpublished documents from the Archivio di Stato di Venezia (the lists made by the recruitment magistracy – Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). Based on these documents – the lists of infantry troops belonging to individual companies and regiments – the following fundamental aspects are analyzed: the method of entering particulars of the Kotor soldiers; their share in infantry and cavalry units; the timeframe of their military service (their mention in the documents); the share of the members of prominent noble families of Kotor among high-ranking officers (the Bolica, Buća, Paskvali and Vraćen families); the duration of their military service; and the dynamics of promotions in their careers. As the documents are very well preserved, the age structure of the Kotor infantrymen and their physical characteristics can also be analyzed. The final section of the paper analyzes the places where the lists of these infantrymen were made (Venice, Veneto, Dalmatia, Bay of Kotor and Greece) and the commanders of their regiments. And finally, the paper concludes that the Kotor soldiers constituted important part of the regional Eastern Adriatic regiments in the final century of the Serenissima. At the very end of the paper, a table including the names of all the hitherto known overseas infantrymen from that period can be found. HR: Središnji istraživački interes ovoga rada usmjeren je na proučavanje udjela Kotorana u mletačkim prekojadranskim pješačkim postrojbama (Fanti oltramarini) u 18. stoljeću, a zasnovan je na višegodišnjemu proučavanju neobjavljenoga arhivskog gradiva iz Archivio di Stato di Venezia (fond magistrature za novačenje Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). Tragom navedenoga gradiva, točnije popisa pripadnika pješačkih postrojbi unutar pojedinih satnija koje su činile dio pukovnije, raščlanjuju se temeljna problemska pitanja: način bilježenja kotorskih vojnika u izvoru, omjer uključenosti u pješaštvo i konjaništvo, vremenski okvir njihova djelovanja (spominjanja u izvoru), udio pripadnika zapaženih kotorskih plemićkih obitelji čiji su odvjetci imali visoke časničke činove (obitelji Bolica, Buća, Paskvali i Vraćen), trajanje (dužina) vojne službe i tijek napredovanja u karijeri. S obzirom na vrlo dobro sačuvano gradivo, promatra se i dobna struktura kotorskih pješaka te njihove tjelesne značajke. U završnome dijelu rada obrađena su mjesta popisivanja (Mletci, Veneto, Dalmacija, Boka kotorska i Grčka) tih pješaka i vojni zapovjednici koji su upravljali pukovnijama u kojima su oni spomenuti. Na kraju se zaključuje da su Kotorani bili zapažen dio regionalnoga korpusa vojnika zavičajem s istočnojadranske obale u posljednjem stoljeću opstojanja Serenissime. Rad završava tabelarnim pregledom svih do sada istraženih kotorskih prekomorskih pješaka u navedenome razdoblju.
Istraživanje ovoga rada usmjereno je na proučavanje udjela Kotorana u profesionalnim mletačkim konjaničkim postrojbama (Croati a cavallo, Cavalleria Croati) tijekom 18. stoljeća. Rad je zasnovan na ...gradivu iz Archivio di Stato di Venezia (fond: Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli) i nastavak je višegodišnjeg proučavanja problematike udjela Hrvata u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama. U radu se analizira način bilježenja konjanika iz Kotora u navedenom izvoru, vremenski okvir njihova spominjanja, osobne (tjelesne) značajke vojnika, kao i mjesto njihova popisivanja te zapovjedni kadar jedinica u kojima su bili prisutni. Posebna pozornost u radu pridaje se udjelu kotorskih plemića koji su u postrojbama Cavalleria Croati obnašali prestižne časničke činove (članovi obitelji Buća, Gregorina i Paskvali). Iako su Kotorani pretežito bili prisutni u pješačkim postrojbama, njihov udio u mletačkom konjaništvu je izrazito zapažen, ponajprije radi činjenice da su neki od njih u vrijeme svoga djelovanja bili istaknuti akteri hrvatske i mletačke vojne povijesti. Stoga ovaj rad teži pridonijeti kako poznavanju povijesti grada Kotora i tamošnjih obitelji tako i vojne povijesti Boke kotorske i Mletačke Republike u posljednjem stoljeću njihova opstojanja u zajedničkoj državi.
U središtu istraživanja udio je vojnika s područja Neretve u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama (pješaštvo i konjaništvo) u 18. stoljeću. Istraživanje je zasnovano na gradivu iz Archivio di ...Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). U radu se obrađuje način spominjanja vojnika u izvorima, vremenski okvir njihova djelovanja, kao i razdioba prema uključenosti u pojedine vojne rodove. Posebno se naglašava da su u posljednjim godinama opstojanja Serenissime u profesionalne pješačke postrojbe uključivani i pripadnici teritorijalne milicije (cernide, krajine). S obzirom na to da su popisivači katkada donosili podatke o osobnim značajkama vojnika, ukazuje se na njihovu dob, trajanje službe, stas, boju kose i drugo. Ovdje razmatranim vojnicima zapovijedali su poglavito dalmatinski i bokeljski visoki časnici, te se o njima donose osnovni podatci. U radu se raščlanjuju mjesta djelovanja postrojbi u kojima su neretvanski vojnici popisivani (od Mletaka i Veneta, preko Istre, Dalmacije i Boke kotorske do Krfa). Zaključuje se da su vojnici s toga područja činili zapaženu regionalnu skupinu unutar brojčano snažnog korpusa hrvatskih vojnika u sastavu mletačkih kopnenih snaga. Na kraju rada donosi se tabelarni pregled svih do sada pronađenih i istraženih vojnika s ovoga područja.
This paper brings together biographies of the earliest historiographers of the Military Frontier, whose works represent the inevitable “zero point” in historical disciplines as well as the humanities ...at large. These historiographers include Johann Andreas Demian (ca. 1770 – 1845), Carl Bernhard von Hietzinger (November 3, 1786 – March 26, 1864), Mathias Stopfer (1795 – September 8, 1841), Franz de Paula Julius Frass (1794 – March 11, 1868), Paul Kussan (January 12, 1795 – February 2, 1875), Franz Bach (1793 – February 3, 1868), Josef Hostinek (1830 – January 10, 1905), Leopold Martin Krainz (1834 – December 26, 1872), and Franz Vaniček (July 6, 1809 – April 6, 1894). Their lives were reconstructed on the basis of previously published data in secondary literature, and gaps were filled in, where possible, with the help of relevant monthly army censuses, the accompanying documentation, and registry books. Transfer certificates, which in addition to basic information on personal lives offer a very detailed overview of progress in the professional career, helped the most. Using these documents, it was possible to correct some overlooked errors in the previously published biographies. Comparing the biographies of the first historiographers of the Military Frontier, the authors have noticed some very interesting similarities as well as differences. Most of the studied persons were officials of the Military Frontier administration, except for Demian and Hietzinger, who belonged to the highest military council in Vienna, and Krainz, who partly made his career in a military unit. Three of them were prominent members of educational staff in the Military Frontier. Stopfer was a professor at the Military Administration School in Graz, Frass was the principal of all schools in the Karlovac Generalate, and Vaniček was the principal of the Higher Grammar School in Vinkovci. Bach and Krainz served as military judges. Historiographers with most writings relevant to the Military Frontier are Demian, Stopfer and Vaniček. Hietzinger, Kussan, Bach, Hostinek, and Krainz published one seminal work each. While at the beginning the emphasis was on statistics and geography, from the mid-19th century the focus increasingly shifted to historical events. Most authors based themselves on works published before theirs: Hietzinger on Demian, Stopfer on Hietzinger, Frass on Hietzinger and Stopfer, and so on. However, the most interesting discoveries about their personal and professional lives concern the way these were intertwined. Based on the available and collected data, it could be established that seven of the nine mentioned persons lived to be between 74 and 84 years old. Stopfer died the youngest, at the age of 45, and it was not possible to find out Krainz’s date of death. A combination of high age and a long professional career, which implied frequent transfers, created favourable conditions for possible encounters. Between 1828 and 1830, Stopfer and Bach served simultaneously in the Otočac Regiment, Hostinek was a student of Vaniček and then Stopfer, and Vaniček was member of a society whose president was Hietzinger, the Imperial and Royal Geographical Society in Vienna (k. k. Geographische Gesellschaft). Although the authors of this paper have tried to shed as much light as possible on the careers of historiographers whose works have been indispensable guideposts on the path of scholarly knowledge about the Military Frontier as a historical phenomenon, the primary intention was to encourage further research into this understudied historical topic.
U današnjem digitalnom svijetu, obilježenom globalizacijom i brzim prijenosom informacija na izvanredne udaljenosti, društveni i javni položaj historiografije – koja se našla u novim uvjetima bez ...presedana – dovedeni su u pitanje, posebno kada je riječ o izazovima popularizacije povijesti. Unutar niza pitanja koja popularizacija povijesti otvara, moguće je izdvojiti manju cjelinu koja nas ovdje zanima - lokalnu povijesti i njezinu prezentaciju. U ovom radu predstavit će se izazovi i mogućnosti popularizacije znanstveno utemeljenih spoznaja historiografije na primjeru senjske povijesti i projekta Bulwark of Europe.
U radu se na temelju vojnog popisa Hrvatske i Primorske krajine iz 1712. godine donosi pregled i analiza strukture Senjske natkapetanije. Rekonstruira se brojčano stanje i vojni sastav te ...hijerahijski prikazuje njezino ustrojstvo po raznim uočenim sektorima i odredima. Analizira se financijska konstrukcija, plaće vojnog osoblja i vojnika te opisuju vojne obveze i elementi vojničkoga života. Također se rekonstruiraju i poveznice gradskog stanovništva Senja i njenih plemićkih, patricijskih i građanskih obitelji s vršenjem određenih elemenata vojne službe tijekom proučavanog perioda.
Drnišani u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama u 18. stoljeću Čoralić, Lovorka; Novosel, Filip
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,
09/2022, Letnik:
38, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Središnja tema rada usmjerena je na udio Drnišana u mletačkim prekomorskim vojnim postrojbama tijekom 18. stoljeća (Fanti oltramarini – pješaci i Croati a cavallo/Cavalleria Croati – konjanici). Rad ...je zasnovan na raščlambi gradiva pohranjenoga u arhivu Archivio di Stato di Venezia. Raščlamba dokumenata pokazuje da su u brojčanom smislu Drnišani činili jednu od zavičajnim podrijetlom vrlo brojnih skupina u mletačkom pješaštvu i konjici. Kontinuirano su prisutni tijekom cijeloga 18. stoljeća, a ponajprije se bilježe u hrvatskom konjaništvu. Podrobno su istraženi vremenski okvir njihova djelovanja odnosno spominjanja u izvorima, dobna struktura, fizičke karakteristike, udio članova pojedinih obitelji u vojnoj službi, kao i dužina trajanja vojne službe. Raščlamba pokazuje kako su vojnim postrojbama u kojima su djelovali Drnišani zapovijedali istaknuti časnici zavičajem iz Dalmacije i Boke, a razvidno je i da su postrojbe bile izrazito mobilne i raspoređivane diljem mletačkih kopnenih i prekomorskih stečevina. U prilogu rada donosi se cjelovit pregled svih do sada istraženih drniških vojnika u pješačkim i konjaničkim snagama Mletačke Republike u 18. stoljeću.
Modernization of the Moscow anti-missile shield; Turkey chooses Ukrainian active protection system Zaslon; New Swedish submarine; Firefly: Israeli "wandering" ammunition (or kamikaze drone); The ...MZ-204 Highlander mortar prototype is ready; Operation Desert Shield and dron Baryaktar TB2 / Modernizacija moskovskog antiraketnog štita; Turska odabrala ukrajinski aktivni sistem zaštite Zaslon; Nova švedska podmornica; Firefly: Izraelska „lutajuća” municija (ili dron kamikaza); Prototip minobacača MZ-204 Highlander je spreman; Operacija „Pustinjski štit” i BPL Baryaktar TB2
The area of the Croatian and Slavonian Military Border the 18th century was inhabited by a Catholic and Orthodox population from which Grenzers were recruited, while other religious groups were ...severely limited in that regard. Protestants were present mostly only within the officer staff of certain regiments and they came from other parts of the Monarchy or even other countries as professionals and only stayed temporarily while their service lasted. In this regard, the Petrovaradin Regiment was not an exception and the arrival of Protestant officers can be traced back to 1767 in the documents and muster rolls of the regiment. A special case was the permanent inhabitation of Protestant families in the area of the Regiment, from which ordinary Grenzers were recruited. Their presence in the service was first noted in a muster roll from 1772 and, from then, can be continuously traced to all levels of the Regiment. The Petrovaradin regiment, therefore, had a steady Protestant minority in its composition throughout the final three decades of the 18th century, which was not common for Military Border. The characteristics of this minority in the article were observed from the perspective of active regiment service, where the changes within the decades had a tendency of gradual equalization with the rest of the troops.
PDF
