Razprava prinaša prvo klasifikacijo in interpretacijo slovenskih velerizmov in izpostavlja njihov raziskovalni potencial za paremiološke in folkloristične raziskave. Za identifikacijo 33 obravnavanih ...velerizmov, ki so izpričani v različnih virih od leta 1852 do leta 2001, je uporabljena največja slovenska paremiološka zbirka Pregovori. Velerizmi so v jedru razprave razvrščeni po zgradbenih tipih, znotraj katerih so pomensko opredeljeni in dodatno pojasnjeni z osvetlitvami intertekstualnih povezav, ki jih delijo z drugimi besedili slovenskega folklornega sistema.
U radu se istražuje i analizira Gimnazijska knjižna zbirka Muzeja Slavonije, nekada bivša knjižnica Velike gimnazije u Osijeku, u kontekstu muzejskoga predmeta. Naime, stara knjiga danas upravo ...svojim povijesnim identitetom i svojim materijalnim posebnostima može vrlo vjerno odraziti povijesna zbivanja neke sredine te o njoj generirati određene nove spoznaje koje su je tijekom vremena oblikovale. S ciljem potvrđivanja navedenoga provedena je analiza odabranih jedinica građe Gimnazijske zbirke te se pokazalo da pojedinačni primjerci unutar knjižne zbirke kao cjeline u novoj muzejskoj realnosti doista mogu funkcionirati kao muzejski predmeti. Potvrđuje se da takav muzejski predmet ulogom aktivnoga sudionika vremena i prostora danas komunicira svojim materijalnim posebnostima (uvezima, ukrasima, ex librisima, posvetama, pečatima, bilješkama na marginama i sl.) te time, u svakome smislu, postaje mjerodavan i vrijedan povijesni izvor za daljnja proučavanja kulturno-povijesnih posebnosti osječkoga kraja.
This paper explores and analyses as a museum subject the Grammar School book collection from the Museum of Slavonia, formerly known as the Library of the Royal Grammar School in Osijek. An old book can, due to its historic identity, faithfully reflect the historical events of a certain environment and generate new insights that influenced it through time. In this light, selected units of the Grammar School book collection have been analysed with the aim to show that certain items from the collection can function as museum subjects in the new museum reality. This paper confirms that, through their role as active participants in time and space, such museum subjects can communicate with their unique materials (book bindings, decorations, ex libris, dedications, seals, margin notes, and so on) and become an authentic and reliable historic source for future studies of the cultural and historic uniqueness of the Osijek region.
Cilj. Cilj je rada dati prvi uvid u vrijednu knjižnu zbirku istarske obitelji De Franceschi i predstaviti godine rada na njezinu sređivanju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u koju je ...vjerojatno dospjela 1949. godine te stajala neobrađena u kutijama na spremištu sve do početka ovoga stoljeća.
Pristup/metodologija/dizajn. Da bi predstavile razvoj i povijesni tijek zbirke autorice su se koristile povijesno-deskriptivnom metodom koristeći sve radove u kojima se spominje zbirka i obitelj De Franceschi. Kvantitativni rezultati o sadržaju, razdoblju i temi zbirke dobiveni su statističkom metodom, a u manjoj mjeri, pri usporedbi zbirke De Franceschi sa sličnim obiteljskim zbirkama, u radu se koristi i komparativna metoda.
Rezultati. Rekonstruiran je nastanak zbirke i njezin život nakon Drugoga svjetskog rata. Kvantitativnom analizom ustanovljeno je da se u zbirci nalazi 58 serijskih i 2338 monografskih publikacija u rasponu od 1503. do 1945. godine. Najviše je knjiga iz 19. i prve polovice 20. st., tematski prevladava povijest, a jezik talijanski. Uz materijalne karakteristike, važni su bibliofilski aspekti građe, poput potpisa članova obitelji i brojnih posveta, što zbirku čini vrijednom s kulturološkog i povijesnog aspekta.
Originalnost/vrijednost. U radu je prvi puta predstavljena zbirka De Franceschi koja je više od 75 godina stajala neobrađena na spremištima NSK. Tiskana monografska i serijska građa je obrađena i ponuđena svima zainteresiranima za korištenje i proučavanje u prostorima knjižnice.
Pregovori veljajo za kulturno dediščino, za modrost prednikov, estetsko lepši govor in del jezika, ki vključuje izkušnje in podobe naroda. Kot taki so bili tudi v slovenskem prostoru pogosto ...zapisovaní v razne zvezke, zbirke ali predstavljeni v drugih oblikah od konca 18. stoletja dalje, ko je t. i. »ljudsko« pridobilo na vrednosti in v skladu z romantiko postalo želeno gradivo jezikoslovcev in folkloristov. Inštitut za slovensko narodopisje ZRC SAZU ima v svojem arhivu zbirko slovenskih pregovorov, ki temelji na zbiranju in delu več folkloristov in navdušencev. Članek je pregledni prikaz nastanka in razvoja te zbirke, temelječ na virih, ki so navedeni v zbirki.
Ljušture mekušaca čest su nalaz, kako na arheološkim lokalitetima, tako i u arheološkim analizama. S obzirom da se ovaj tip nalaza često pronalazi u velikim količinama, pristup usporednoj ...malakološkoj zbirci bitno pridonosi bržoj i preciznijoj taksonomskoj determinaciji malakoloških uzoraka s arheoloških lokaliteta. Premda u Hrvatskoj postoje vrlo bogate malakološke zbirke, niti jedna od njih nije specijalizirana za analizu arheoloških uzoraka. Iz tog se razloga pojavila potreba za predstavljanjem teorijskog okvira i praktičnih primjera u stvaranju takve zbirke. Sama struktura zbirke oslanja se na već postojeća pravila za stvaranje malakoloških zbirki. U radu je prikazan proces stvaranja usporedne malakološke zbirke kroz nekoliko koraka: prikupljanje, priprema, pohrana, organizacija i dugoročna zaštita zbirke. Ipak, zbog specifičnosti arheoloških uzoraka u vidu tafonomskih modifikacija, ovaj tip zbirke zahtijeva dodatne razine. Na ovaj će se način, osim preciznije taksonomske analize, dobiti i kvalitetnija tafonomska analiza, što će u konačnici rezultirati cjelovitijim interpretacijama arheoloških pitanja.
Razni družbenopolitični in gospodarski dejavniki so postopno povzročili obsežno zanemarjanje, propadanje, zlorabo in izgubo javnih prostorov v Sarajevu. Navzkrižje zasebnih in javnih interesov je na ...mestu pustilo dejanske sledi in v takih okoliščinah se zdi Lefebvrov koncept pravice do mesta še toliko pomembnejši. Z vidika sodobnega urbanega razvoja Sarajeva se navedena pravica nanaša na pravico do oblikovanja, uporabe, ponovne uporabe in ponovne aktivacije zanemarjenih skupnih prostorov v mestu. Kot je razvidno že iz naslova članka, je ključno vprašanje, s katerim se avtorici ukvarjata, komu javni prostor sploh pripada. V raziskavi najprej določita ključne težave, povezane s propadanjem javnih prostorov, nato pa ovrednotita prevladujoče načrtovalske pristope in občasne pobude od spodaj navzgor. Predpostavljata, da so razpršenost in pomanjkanje ustreznih geoprostorskih podatkov o javnih prostorih ter nesoglasja med glavnimi deležniki med ključnimi vzroki proučevanega problema. Predstavili sta tudi metodologijo za uvedbo obsežne, prosto dostopne interaktivne geoprostorske podatkovne zbirke kot platforme za strateško načrtovanje, oblikovanje, razvoj in vzdrževanje javnih mestnih prostorov.
U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovskog pitanja exemplum-a i njegove uporabe još i danas predstavlja izazov raznim istraživačima. Riječ je o ...pojmu kojim su se u srednjemu vijeku najčešće označavali kratki narativni oblici (egzempl u užem značenju) i retoričke figure. Autori srednjovjekovnih tekstova, uključujući i Johannesa Herolta kao autora zbirke propovijedi prema kojoj su nastali glagoljski Disipuli, njime su označavali ona mjesta u tekstu koja su bila obuhvaćena egzemplifikacijom. U glagoljskim Disipulima na mjestu lat. exemplum-a pojavljuju se leksemi iz triju idioma: eksempl, pelda, prilika. Istraživanje podznačenjskih valera navedenih triju bliskoznačnica pokazalo je postojanje određene dosljednosti u njihovoj uporabi. Exemplum se prevodi kao pelda kada se odnosi na paradigmatski primjer, znatno rjeđe na retoričku figuru. Prilika se pojavljuje na mjestima na kojima je exemplum označavao retoričku figuru, biblijsku parabolu, samo katkad paradigmatski primjer. Srednjovjekovni exemplum kao kratki narativni oblik prevodi se isključivo atinizmom eksempl. U radu se istražuje pokušaj razlikovnoga terminološkoga obilježavanja latinskoga pojma u glagoljskom rukopisu s ciljem utvrđivanja načela na temelju kojih se provodio izbor triju bliskoznačnica.
One of the largest text groups preserved in medieval written sources can be identified as exempla. Yet, their definition as a (small) genre remains open with respect to many aspects. Some of their traits show a certain degree of overlapping with the parable, paradigm, and simile. Exempla are often incorporated into medieval sermons, as is the case in the analysed source: the Glagolitic collection Disipul (the Croatian translation from Latin of Johannes Herolt’s Sermones Discipuli). Medieval authors, among them Herolt, used the term exemplum in various places in texts which had the general function of exemplification. Exemplum is a term which in the Middle Ages was used to denote short narrative forms (exemplum in the narrower sense) and rhetorical figures. The Croatian Glagolitic Disipul has three lexemes from various idioms (eksempl, pelda, prilika) that were used to translate the single Latin term exemplum. The study of different semantic connotations of these lexemes showed that they were used with a certain degree of consistency. Exemplum is translated by the lexeme pelda when it denotes a paradigmatic example, but rarely when it denotes a rhetorical figure. The lexeme prilika is used in places where exemplum pertains to a rhetorical figure, a Biblical parable, but rarely when it pertains to a paradigmatic example. Yet where the Latin exemplum denotes a short narrative form, it is translated exclusively as eksempl. It was possible to determine that short narratives (eksempl) were clearly differentiated from the person/act/virtue to be admired and imitated (pelda, prilika).The analysis of the effort of the Croatian Glagolitic translator to use certain terms consistently also indicates which principles he was guided by when deciding which of the three lexemes to choose when translating the Latin exemplum. This allows us to draw the conclusion that, in the context of the ambiguity of the Latin term exemplum, the Croatian translation of the sermon collection Disipul is unique, as it is among the earliest testimonies to a Croatian translator’s effort to introduce a measure of accuracy and stability in the use of terminology.
U tekstu je riječ o likovnoj zbirci feričanačke grane slavonske plemićke obitelji Mihalović koja dosad nije bila poznata široj javnosti. Temeljem uvida u likovna djela koja se čuvaju u njihovoj ...palači na Gornjem gradu u Zagrebu rekonstruiran je tijek stvaranja kolekcije u kontekstu obiteljske povijesti. Istražuju se i transferi likovnog materijala između Mihalovića i s njima rodbinski povezanih plemićkih obitelji Schaffgotsch, Pejačević i Kégl von Csala, te mogući prijenosi umjetnina iz drugih posjeda Mihalovića (Čepin, Kerestinec). U tekstu se posebno obrađuju djela Maksimilijana Vanke u zbirci Mihalović te slikarov odnos s članovima obitelji koji su se istaknuli kao mecene i ljubitelji umjetnosti.
U opusu Luke Bekavca Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku: studije, ruševine (2017) izdvaja se s obzirom na odmak od romanesknoga žanra i utvrđivanje djela kao zbirke kratkih pripovjednih proza. ...Međutim, da nije riječ o konvencionalnoj zbirci kratkih priča u kojoj obuhvaćeni tekstovi funkcioniraju posve autonomno, govore, među ostalim, titularni, ponavljajući motiv, pripovjedačka instancija, vizualni i dizajnerski izbori, koji više od drugih pripovjednih elemenata rade na multimodalnoj koheziji. S obzirom na to da je knjiga specifičnoga formata, dizajna i tipografsko- kompozicijske izvedbe, u obzir se uzimaju metodološki alati multimodalne stilistike kako bi se otkrilo i interpretiralo kako se u zbirci razvija multimodalna kohezija.
Luka Bekavac’s oeuvre Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku: studije, ruševine (2017) stands out due to its departure from the genre of the novel and the establishment of the text as a collection of short stories. However, that this is not a conventional collection of short stories in which the texts function completely autonomously, is notable by, among other things, the titular, recurring motif, the narrator, the visual and design choices, which contribute more than other narrative elements to multimodal cohesion. Considering the specific format, design, and typographic-compositional layout of the book, this paper uses the methodological tools of multimodal stylistics to explore and interpret how multimodal cohesion develops in the collection.
PDF
