Keramičke lule iz Osijeka Matković, Marin
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,
2023, Letnik:
40, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U članku je obrađeno 36 keramičkih lula koje su pronađene prilikom arheoloških istraživanja na pet pozicija u gradu Osijeku: Tvrđa – Dvorište franjevačkoga samostana (2012.), Tvrđa – Carska vrata ...(2016.), Tvrđa – Istočni ulaz (2017.), Osijek – Vukovarska 192 (2014.) i Osijek – Park kraljice Katarine Kosače (2015. – 2016.). U prva tri slučaja riječ je o novovjekovnim lokalitetima u Tvrđi, dok su zadnja dva u Donjem gradu, gdje se na mjestu nekadašnje rimske Murse razvilo novovjekovno naselje nakon nestanka osmanske vlasti. Lule su većinom osmanskoga tipa i stila (17. – 19. st.) od kojih se brojnošću ističu dvije grupe iz 17. i dijela 18. st., s jasnim obrascem rasprostiranja. Lule prve grupe karakteristične su na području koje manje ili više odgovara prostoru Ugarske, dok primjerci druge grupe pronalaze analogije na brojnim lokalitetima jugoistočne, dijelom i srednje Europe, no prvenstveno na prostoru koji je bio pod osmanskom vlašću. Nešto manje lula je ugarskoga (18. – 19. st.) i austrijskoga tipa (19. st.) među kojima su i primjerci s majstorskim ili radioničkim oznakama, često iz većih proizvodnih središta.
The article discusses 36 clay pipes unearthed during archeological excavations at five sites in Osijek: Tvrđa – Courtyard of the Franciscan monastery (2012), Tvrđa – Imperial gates (2016), Tvrđa – Eastern entrance (2017), Osijek – Vukovarska 192 (2014), and Osijek – Queen Katarina Kosača Park (2015–2016). The first three are post-medieval sites in Tvrđa, while the last two are in the Downtown, where a post-medieval settlement emerged on the remains of Roman Mursa after the end of Ottoman rule. Most of the pipes are of Ottoman type and style (17th–19th century). The two most numerous groups from the 17th and part of the 18th century with apparent distribution patterns stand out. The pipes from the first group are characteristic in the area that more or less coincides with the territory of royal Hungary while finds from the second group have parallels at numerous sites in southeastern and partly central Europe but primarily in the area that was under Ottoman rule. Finds of Hungarian (18th–19th century) and Austrian types (19th century) are present in a smaller number. Among them there are pipes with master or workshop marks, often from major production centers.
Extracted map of the “Carte de l” Etat-Major du 1: 80000"
Relieve representado por normales
Figuran con diferentes colores las posiciones de los ejércitos francés y del alemán
Leyenda de signos ...utilizados
Mapa extraido de la "Carte de l'Etat-Major du 1:80000"
"Bapaume"
Dat je sažeti pregled izrade i proizvodnje tekstilija na geografskim po- dručjima današnje Hrvatske od pretpovijesti do današnjih dana u pogledu načina rada, korištenih tehnika, tehnologije i ...sirovina, koji su karakteristični za pojedina povijesna razdoblja i geografska područja. U tom su smislu najprije opisane te- meljne značajke rukotvorske izrade tijekom tisućljećima dugog razdoblja u koje- mu je takav način izrade tekstilija bio dominantan. Istaknute su njegove specifič- nosti vezane uz hrvatsko podneblje kao i njegovo značenje kao kulturno-povijesne baštine te je istaknuta potreba njegova očuvanja. U drugom dijelu opisane su karakteristične značajke manufakturnog načina proizvodnje tekstila na području Hrvatske s naglaskom na specifičnosti i razlike u dubrovačkim manufakturama iz
15. i 16. st. i kasnijih manufaktura u 18. i 19. st. koje su pretežito bile razvijene u Banskoj Hrvatskoj, ali i primorju i dalmatinskom zaleđu. Treći dio bavi se prika- zom razvoja hrvatske tekstilne industrije – od njenih početaka nakon raspada Austro-ugarske monarhije, intenzivnog razvoja i ekspanzije u drugoj polovici 20. st. do naglog pada nakon Domovinskog rata i na prijelazu u treći milenij. Poseb- no su istaknute i ukratko opisane odabrane tvornice koje su obilježile zlatno doba hrvatske tekstilne industrije, ostavile trag u pozitivnom nacionalnom gospodar- skom nasljeđu ili uspjele prebroditi krizno razdoblje i opstati do današnjih dana.
Autor opisuje povijesni put školstva u Bjelovaru u proteklih 245 godina (1761.–2006.). Rezultati proučavanja utemeljenja i razvoja ustanova predškolskog odgoja, osnovnoga i srednjega te privatnog ...školstva ukazuju na njihov intenzivan razvoj, ali se u njemu može uočiti kontinuitet i diskontinuitet. Javne (državne) ustanove predškolskog odgoja nastale su 20-ih i 50-ih godina 20. st. Osnovnoškolske ustanove nastaju početkom druge polovice 18. st., a osobito su se intenzivno razvijale polovicom 20. st., ali sa zastojem u 19. st. Srednjoškolske su se ustanove kontinuirano razvijale od polovice 18. do kraja 20. st. Privatno se školstvo razvijalo početkom i krajem 19. st., u prvoj polovici 20. st. i na njegovu završetku, što znači da privatno školstvo nema povijesni kontinuitet.
Grkokatolička Križevačka biskupija čuva bogatu knjižnicu staru gotovo 400 godina koju su stvarali njezini biskupi i svećenici. U knjižnici su, osim crkvenih i teoloških knjiga, zastupljena djela iz ...svih ostalih područja znanosti. Knjige su pisane različitim svjetskim jezicima i pismima i tiskane u mnogim evropskim središtima tiskarstva. Zbirka knjiga broji 10.667 djela (9.858 svezaka), od kojih su 3 knjige iz 15. stoljeća (inkunabule), 68 iz 16. st., 325 iz 17. st., 3.996 iz 18. st., a ostale su iz 19. i 20. st. Tu je i vrijedna zbirka od 60-tak rukopisnih knjiga te zbirka periodike i sitnog tiska.
Povijest knjižnice može se iščitati iz povijesti grkokatoličke biskupije koja je od osnivanja 1611. godine nekoliko puta mijenjala svoje sjedište. Prvih dvjestotinjak godina knjižnica se zajedno s bisku- pima selila (Marča, Pribić, Preseka, Gornji Tkalec), dok se od 1801., posljednjih dvjestotinjak godina nalazi u Križevcima.
U 19. stoljeću biskupi su se u Križevcima uglavnom bavili preuređenjem prostora katedrale i biskupske rezidencije za potrebe grkokatolika, prilikom čega su pomno planirali i prostor za smještaj knjižnice. Prvi i za sada jedini poznati popis knjiga iz 19. st. nastaje 1856. godine, a popisuje 2519 djela, odnosno 1971 svezak knjiga.
U 20. stoljeću slijede tri velika uređenja knjižnice: u doba Prvog i Drugog svjetskog rata, te uređenje započeto 1999. godine. Od godine 2007. knjižnica je otvorena za javnost. U njoj se priređuju izložbe popraćene vrijednim tiskanim katalozima knjiga. Uređenje knjižnice trebalo bi se nastaviti.
The author of this article presents the aristocratic coats of arms with descriptions and important historical information about the famous Senj Uskok Desantić family. This surname in historical ...documents can be found in the forms: Desantič, Desantich, Desanti, De Santi, Dešantić, Desančić and De Santis. The family is originally from the island of Krk, and they gave the town of Senj several dukes and some prominent Senj Uskoks, city judges and high dignitaries. Due to great social prestige and responsibility which they showed early on they gained Senj citizenship and town patriarchs. The heraldry of the award of nobility and coat of arms was given by King Rudolf I in Prague on 12th July 1587 to Kvirin (Quirinus), Franjo and Juraj Desantić who were earlier promoted to the class of hereditary Austrian country nobility on 10th August 1579. In the Church of St. Francis in Senj, which was destroyed during Allied bombing in 1943,there is situated the gravestone with the relief of a stone coat of arms and inscription of the known Senj nobleman and duke of Senj's Uskoks Juraj Desantić, from 1707. They, therefore, possessed nobility of the Holy Roman Empire and the Austrian hereditarycountries (Nobilis Sacra et Imperii Romani Regnorumque Dominorum haereditariorum). During the 18th and 19th centuries, the Desantić family were Senj ship owners, and were included as a separate part of the Austrian Navy in the battles against the French, Spanish and Sardinian navies. Many members of this Uskok family are sung about in twenty folk songs (Erlangen manuscript). Today in Senj there are no Desantić, but on the island of Krk and there still lives in the civilbranch of the family Desantić (Desanti).
Za provođenje arheološkog nadzora određen je Gradski muzej Senj i stručni voditelj Blaženka Ljubović, mag. educ. hist. i mag. archeol., uz konzervatorski nadzor Vinka Madirace, dipl. arheologa iz ...Konzervatorskog odjela u Gospiću. Građevinski radovi i arheološki nadzor uređenja ušća Kolana, desne obale vodotoka od utoka u more uzvodno u dužini oko 80 m, provedeni su od siječnja do svibnja 2022. godine. Predmetni lokalitet, ušće senjskog potoka Kolan, nalazi se u sklopu zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Senja, k. č. br. 740/1. k. o. Senj, koja ima status kulturnog dobra upisanog u Registar nepokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-4186. Zbog regulacija gorske bujice koja je često činila veliku štetu gradu Senju i senjskoj luci, prokopan je Kolan (18./19. st.), duboko korito duž južne periferije grada Senja. Nakon prokopa korita, vodene bujice su se zajedno s nanosom šljunka, pijeska i mulja izlijevale kod Arta, na ušću Kolana u more, izvan gradske luke. Predmet ovoga rada arheološki je nadzor na zaštiti lokaliteta tijekom građevinskih radova uređenja desne obale ušća Kolana, u svrhu prikupljanja svih bitnih informacija o kulturnim slojevima i arheološkim nalazima na lokalitetu. Tijekom radova otkriveni su arhitektonski ostaci solidno građenoga zida, dužine 40 metara, koji se pruža cijelom linijom desne obale ušća Kolana do Vukasovićevog mosta. Zid je složen u horizontalnom slogu od 4 reda različitih dimenzija kamenih blokova povezanih vapnenim mortom, čineći cjelinu sa zidom lukobrana. U sklopu ovih radova uredio se dio terena na platou ispred Vukasovićevog mosta. Uz zid mosta otkriven je dio pločnika od pravilno složenih komada kamena. Arheološkim nadzorom nad građevinskim radovima uređenja ušća potoka Kolan u more došlo se do bitnih informacija o lokalitetu i kulturnim slojevima te arheološkim nalazima na lokalitetu. Također, otkriveno je još jedno svjedočanstvo bogate senjske povijesti.
Pojedini poznavatelji prošlosti grada Senja znali su spomenuti da je u njihovu gradu nekada djelovala Učiteljska škola. Takve informacije uvijek su se dosad pripisivale vremenu rada i djelovanja ...glavnih i normalnih pučkih škola u 18. i 19. st. Međutim, tragom jednoga pisanog dokumenta u Senjskoj gimnaziji s početka pedesetih godina prošloga stoljeća, nailazi se na podatak da je u Senju školske godine 1950./1951. djelovao odjel Učiteljske škole. Taj je pokušaj osnivanja Učiteljske škole ostao u okvirima gdje je i započeo, bez uvjeta, opremljenosti i dostatne stručnosti, ali i nedovoljne želje za nastavkom školovanja samih polaznika. Iz svega se može zaključiti kako to nije bila škola za buduće učitelje u klasičnom smislu riječi.
PDF